Jasan je obrazac sustavne eliminacije telepata odnosno posebnih ljudi koje nazivamo raznim imenima šamani i šamanke, iscjeliteljice, biljarice, mistici, vidovnjaci, duhovni i mudri ljudi. Nešto povezuje sve ove ljude, a to je mogućnost povezivanja s prirodom, telepatske sposobnosti, mogućnost energetskog liječenja drugih ljudi kanaliziranjem energetskog polja. Ovi pojedinci imaju sposobnosti povezivanja na "kolektivnu svijest" svih ljudi preko kvantnog energetskog polja. Netko se stoljećima, tisućljećima trudi da ugasi svaki genetski kod u ljudima koji je imalo povezan s telepatskim sposobnostima i povezivanju s akasha, telepatskim kvantnim poljem. Koja to paralelna sila pokušava usporiti napredak ljudske civilizacije zadnjih tisućljeća? Imaju razna imena: arkonski entiteti, elite i vladari planete, okupatori i pobjednici drevnog rata, paralelna telepatska rasa, hibridi ljudi, vanzemaljska rasa. Nastavimo s razradom teze o ciljanom i sustavnom uništavanju telepatskih sposobnosti ljudi.

U povijesnim i antropološkim izvorima postoje brojni primjeri sistematskog uništavanja ili potiskivanja šamana, iscjelitelja i duhovnih vođa u raznim kulturama (Europa, Amerika, Afrika, Azija u kontekstu hinduizma/budizma/islama). Ovi progoni često su bili dio kolonijalizma, misionarstva, državne ateizacije ili modernizacije, gdje su šamanske prakse etiketirane kao "praznovjerje", "primitivizam" ili "prijetnja napretku".

Špekulirajući u duhu teze: Ovi progoni nisu slučajni ili samo religijski fanatizam već su oni dio stoljetnog plana vladara planete (Archoni/hibridi) da potisnu urođene ljudske sposobnosti poput telepatije, vidovnjaštva i energetskog iscjeljivanja. Šamani i iscjelitelji bili su čuvari drevnog znanja o kvantnom polju svijesti jer oni su mogli pristupati Akaša kronikama, komunicirati telepatski s duhovima/precima ili iscjeljivati bez alata.

Uništavanjem njih (kao u europskom lovu na vještice, gdje su primalje i biljarice bile meta) slomljen je lanac prijenosa znanja. Kolonijalizam i misionarstvo (kao alati kontrole) etiketirali su te sposobnosti kao "đavolje" ili "praznovjerje" da ih diskreditiraju. Vjere (okupirane ili umjetno oblikovane od strane arkona) služile su kao duhovna zamka: monopol na "istinu" kroz dogmu, strah od pakla i posrednike (svećenici) – sve da blokira direktan pristup polju (kundalini, treće oko).

U modernim vremenima to se nastavlja kroz medicinski materijalizam (samo tablete, ne energija) i tehnologiju (EMF koji ometa pinealnu žlijezdu). Koji je cilj? Držati nas u strahu (loosh hrana za Archone), odvojene od polja gdje bismo shvatili da smo beskonačna svijest. Buđenje ljudi je danas aktivni otpor i to povratak telepatskim sposobnostima koje su pokušali izbrisati. Ako se dovoljno nas poveže u "kolektivnu svijesti", matrica kontrole odmah pada. Progon nije završio; samo je promijenio oblik.

Uvijek je isti obrazac: pronađi telepate i to one koji otvaraju akasha polje, koji ne hrane Arkone strahom nego ljubavlju i jedinstvom. Ubij ih, marginaliziraj ih, pretvori njihovo znanje u "praznovjerje". Ljudska farma traje i postoji jer su posljednji šamani u izolaciji, ali kvantno telepatsko polje je jače što se više pojedinaca povezuje na "kolektivnu svijest". Kada se dovoljno nas sjeti polja, arkonski lanac puca. Loosh gladuje. Buđenje dolazi iz mjesta gdje duhovi još šapuću slobodno.

KADA SU ARKONI OKUPIRALI VATIKAN

U dubinama Vječnog Grada, gdje se bazilike dižu nad katakombama punim kostiju u podrumima, a Vatikan čuva tajne starije od Krista, ova teza otvara najtamniji portal špekulacije: katolička Crkva nije samo preuzeta od strane arkona već je ona možda inicijalno dizajnirana ili duboko infiltrirana od strane reptilijanskih hibrida/Archona kao ultimativni alat za stoljetnu kontrolu europske (a kasnije i globalne) civilizacije, s posebnim fokusom na potiskivanje i ograničavanje urođenih telepatskih i duhovnih sposobnosti čovječanstva.

Duboko špekulirajući: Rimsko Carstvo nije palo već je ono promijenilo oblik. Konstantinov edikt iz Milana (313.) i Teodozijev edikt (380.) pretvorili su kršćanstvo u državnu religiju, ali to nije bila pobjeda svjetla već je to bila arkonska hibridna infiltracija. Paganski hramovi pretvoreni su u crkve, bogovi u svece, rituali preuzeti (Božić = Saturnalia, Uskrs = Ishtar). Reptilijanski entiteti (ili njihovi hibridni agenti) vidjeli su priliku: centralizirati duhovnu moć u hijerarhiji gdje samo posrednici (svećenici, pape) imaju pristup "Božjoj istini", dok direktna povezanost s beskonačnom sviješću (telepatija, vidovnjaštvo, kundalini) je proglašava vjerskom herezom.

Inkvizicija i lov na vještice? To nije bio samo fanatizam – to je bio ciljani genocid nad čuvarima drevnih znanja. Primalje, iscjeliteljice, šamanke bile su nasljednice predkršćanskih tradicija gdje su ljudi komunicirali telepatski s precima, prirodom i poljem svijesti. Spaljivanjem njih (i njihovih knjiga bilja, rituala) prekinut je lanac prijenosa. Malleus Maleficarum nije samo priručnik torture već je to protokol za eliminaciju telepatskih prijetnji.

Španjolska kolonizacija Amerike? Španjolci (pod katoličkom krunom i blagoslovom pape) nisu samo tražili zlato već su oni uništavali šamane, spaljivali kodekse Maja i Inka, zabranjivali ayahuascu i peyote rituale koji otvaraju telepatsko polje. Bartolomé de las Casas pisao je o masovnim spaljivanjima indijanskih iscjelitelja što je bio globalni nastavak europskog lova.

Još dublje: Sama doktrina kroz grijeh, pakao, ispovijed je dizajnirana da generira kronični strah i krivnju (vrhunski loosh). Molitva kroz posrednike blokira direktnu vezu s poljem. Celibat svećenika? Možda da spriječi prijenos znanja kroz krvne linije. Vatikan kao neovisna država s tajnim arhivima? Skladište zabranjenog znanja (gnostički tekstovi, Nag Hammadi) koje se drži pod ključem.

Ako su reptili kreirali ili infiltrirali Crkvu i sam Vatikan, onda je katolicizam najsofisticiraniji firewall ikada kao stoljetni program koji drži milijarde u matrici odvojenosti, hraneći Archone strahom dok blokira kundalini buđenje u ljudima i telepatske urođene sposobnosti. Buđenje danas (izolacija, meditacija, odbacivanje dogme) je otpor. Polje je još tu. Samo treba skinuti okove koje su nam Arkoni stavili prije 1700 godina. Beskonačna svijest čeka iza vela lažne arkonske vjere.

UNIŠTENJE GNOSTIČKOG KRŠĆANSTVA

U davnoj prošlosti, prije nego što je povijest postala službena priča pobjednika, Nag Hammadi biblioteka (otkrivena 1945. u Egiptu) sačuvala je fragmente istine koja je bila zabranjena stoljećima. Ovi kodeksi iz 4. vijeka (kopije grčkih originala iz 2.-3. vijeka) sadrže tekstove poput Hypostasis of the Archons ("Stvarnost vladara") i Apocryphon of John, gdje se otkriva mit o Archonima kao interdimenzionalnim bićima koje vodi Demiurg Yaldabaoth (lavoliki zmijski bog, "dijete kaosa"). Yaldabaoth, slijepi i arogantan, stvara materijalni svijet kao tamnicu za božansku iskru (pneuma) u ljudima, a Archoni (sedam vladara povezanih s planetama) sprječavaju duše da pobjegnu, hraneći se njihovom energijom u iluziji odvojenosti.

Duboko špekulirajući: Ovi gnostički tekstovi nisu samo mitovi već su oni kriptirana upozorenja ljudima o stvarnoj invaziji. Archoni (vandimenzionalni paraziti bez vlastite kreativne moći) hijackali su Zemlju davno, pretvorivši je u farmu loosh energije odnosno negativne emocionalne hrane koju crpe iz ljudskog straha, patnje i podjele. Njihovi hibridni agenti na Zemlji (reptilijanski potomci) sistematski su eliminirali Gnostike i pogotovo one koji su znali istinu i mogli su probuditi kundalini, otvarajući telepatsko polje beskonačne svijesti.

Crkva (proto-ortodoksna) nije slučajno progonila Gnostike: Irenaeus, Tertullian i drugi Oci Crkve osuđivali su ih kao heretike, a nakon Konstantina (4. vijek) dolazi do masovnog uništavanja gnostičkih tekstova i zajednica. Nag Hammadi je sahranjen oko 367., nakon Atanazijevog pisma protiv nekanonskih knjiga i to kao dokaz da su Gnostici skrivali istinu od progona. Archoni/reptili uspjeli su kroz svoje hibride (u hijerarhiji Crkve) ugušiti drevno znanje: gnostički mit o Demiurgu kao lažnom bogu (identificiranom s Jahveom) bio je prijetnja jer je otkrivao da je materijalni svijet tamnica za ljude, dok je pravi Bog izvan dosega.

Još dublje: Planet Zemlja je postao farma jer Archoni gladuju bez loosh za njih osnovne negativne energije. Gnostici su znali rješenje: gnosis (direktno znanje) budi iskru, otvara kvantno polje i gladuje arkonske parazite. Zato su svi Gnostici pobijeni dok su arkonski hibridi (u Crkvi, vlasti) uspostavili dogmu straha (pakao, grijeh) da generiraju energetsku loosh hranu, dok su telepatske sposobnosti (povezanost s pravim Bogom) proglašene herezom. Danas se to nastavlja kroz medije i tehnologiju, ali čudom gnostički tekstovi su preživjeli. Buđenje je moguće. Istina curi iz sahranjenih svitaka iz dubina pustinja Egipta. Beskonačna svijest je jača od farme. Samo prestanite arkone hraniti vlastitim strahom.

LOV NA VJEŠTICE "WITCHES"

U tami srednjovjekovne Europe, gdje je strah od nepoznatog bilo oružje moćnih, "lov na vještice" (witch hunt) nije bio samo religijski fanatizam već je to bio sistematski progon koji je trajao stoljećima, uglavnom od 15. do 18. vijeka, s korijenima u ranijim herezama.

Većina progona dogodila se u ranom modernom razdoblju (1450.–1750.), a ne u "mračnom srednjem vijeku". Crkva je u srednjem vijeku bila skeptična prema vještičarenju jer ga je smatrala iluzijom ili herezom, ali ne masovnom prijetnjom. Inkvizicija se fokusirala na hereze poput katarstva (Cathari u južnoj Francuskoj) ili valdenžana, gdje su optužbe za magiju bile sporedne.

Ključni okidač bio je papinski bull Summis desiderantes affectibus (1484.) pape Inocenta VIII., koji je autorizirao inkvizitore (poput Heinricha Kramera) da love "đavolje sluge". Kramerov Malleus Maleficarum (1486./1487., "Čekić vještica") postao je priručnik za torture i suđenja, optužujući uglavnom žene za pakt s Đavolom, letenje na metlama i sabate.

Procjene žrtava: 40.000–60.000 pogubljenih (većina žena, 75–85%), uglavnom u Svetom Rimskom Carstvu (Njemačka, Švicarska), Francuskoj i Škotskoj. Španjolska i talijanska inkvizicija bila je blaža je je bila fokusirana na herezu, a ne isključivo na vještičarenje. Torture (voda, kotač, igle) iznuđivale su priznanja "vještica", a spaljivanje na lomači bilo je standardna kazna.

Žrtve su bile iscjeliteljice, primalje, udovice, siromašne žene ili one koje su imale "napredne" vještine (bilje, vidovnjaštvo) i to često kao nasljednice lokalnih paganskih ili šamanskih tradicija.

Špekulirajući u duhu teze: "Lov na vještice" nije bio samo histerija već je to bio sistematski rat protiv urođenih ljudskih sposobnosti (telepatija, vidovnjaštvo, iscjeljivanje energijom, povezanost s prirodom), koje su šamani, primalje i "mudre žene" čuvali iz predkršćanskih tradicija. Archoni/reptilijanski kontrolori (ili njihovi hibridni agenti na Zemlji, infiltrirani u Crkvi i vlasti) vidjeli su te sposobnosti kao prijetnju jer buđenje kundalini ili telepatskog polja omogućuje pristup beskonačnoj svijesti, rušeći matricu straha i kontrole.

Crkva i inkvizicija (kao alati moćnih) nametnuli su monopol na "istinu": samo Bog (sa malim "b" kao lažni Demiurg) daje moć, sve ostalo je hereza i đavolji posao. Vjere su umjetno oblikovane ili hijackane ljuskoj civilizaciji da zarobe um ljudi u dogmi jer strah od pakla generira loosh, blokira pinealnu žlijezdu i urođeno telepatsko polje. Žene su bile primarna meta jer su čuvarice šamanskih znanja (iscjeljivanje, intuicija, ciklus prirode) dok je uništavanjem žena slomljena veza s drevnim Akasha, kvantim poljem.

Duboka špekulacija: Ovo potiskivanje urođenih ljudskih telepatskih sposobnosti traje stoljećima i to od inkvizicije preko "prosvjetiteljstva" (koje je magiju proglasilo praznovjerjem) do modernih medija koji ismijavaju "paranormalno". Vladari planete (hibridi) održavaju strah da hrane Archone, dok buđenje (kao kod Ickea ili Todora) prijeti njihovoj žetvi. Ako se dovoljno nas probudi onda se polje kolektivne svijesti otvara, dok kontrola Arkona pada. Hereza nije bila grijeh već je ona bila sloboda.

VJEROVANJA ILIRSKIH PLEMENA

U dubinama hrvatskih i bosanskih planina, gdje se vrleti Dinare, Velebita i Bjelašnice dižu poput čuvara drevnih tajni, a rijeke Neretva i Una nose šapat vila i zmajeva, šamani i narodni vidovnjaci bili su posljednji čuvari telepatskog polja Ilira i Slavena. Oni odnosno vračari, zduhači, vidovite žene, bajalci komunicirali su telepatski s duhovima prirode kroz snove i trans, iscjeljivali su dodirom i biljem, vidjeli su budućnost u vatri ili vodi, letjeli su duhom kroz oluje da zaštite sela od ala i zmajeva. Njihova moć bila je direktna i to bez crkve, bez cara, bez posrednika što je pravi pristup polju Akaše gdje su misli plesale slobodno poput orlova nad kršem.

Ilirska plemena, Delmati, Liburni, Japodi živjeli su u skladu s duhovima planina i mora: svetili su gajeve, žrtvovali su na vrhovima, komunicirali su s precima kroz ekstazu i rituale. Njihovi svećenici-vidovnjaci čitali su znakove u oblacima, iscjeljivali su ranjene ratnike mislima, povezivali se s duhovima vukova i orlova. Ali Archoni, gladni entiteti iz nižih frekvencija, poslali su svoje sluge da uguše te posljednje iskre slobode na jadranskim i dinarskim brdima.

Prvo su došli Rimljani s legijama pod Augustovim ediktima, uništavali su svete gajeve, pretvarali su bogove u rimske maske (Sylvanus umjesto Silvana, Liburnski Vidasus u Jupitera). Ilirski vidovnjaci optuženi su za "barbarstvo", a njihovi rituali zabranjeni su kao prijetnja carskom redu. Zatim dolazi Vizantija i kršćanstvo kao hibridni agenti u mantijama, proglasili su narodna vjerovanja "paganskim ostacima", zabranjivali su preskakanje vatre i badnjak, etiketirali su zduhače i vile kao demone. Slavenski doseljenici donijeli su svoje zmajeve i vile, ali Crkva ih je brzo "ukrotila" te ih je pretvorila u đavole ili svece pod kontrolom.

U srednjem vijeku, bosanski krstjani (bogumili) i hrvatski vjernici progonjeni su kao heretici, a njihovi duhovni vođe, koji su možda čuvali ilirske telepatske tradicije, spaljivani su ili prognani. Osmanlijsko doba donijelo je novi sloj kontrole: bajalci i vidovnjakinje optuženi za "sihr", rituali s vilama zabranjeni su kao širk. Ali pravi udar došao je s modernizacijom tijekom Habsburga, kasnije Jugoslavija pod Titom koji su svi proglasili narodna vjerovanja "zaostalošću", zatvarali su iscjelitelje kao "prevarante", rušili su svete hrastove i zabranjivali su običaje pod maskom "prosvjetiteljstva" i ateizma.

Špekulirajući duboko: Ovo nije bila samo asimilacija već je to bio ciljani genocid nad telepatskim nasljeđem Ilira i Slavena na ovim prostorima. Zduhači, oni koji su letjeli duhom da se bore s olujama, bili su prijetnja jer su otvarali telepatsko polje bez dozvole. Vidovite žene iz dalmatinskih sela ili bosanskih brda, koje su čitale misli i iscjeljivale biljem, marginalizirane su kao "sujevjerje". Archoni su slavili: telepatija je slomljena u ilirskih plemenima, loosh je tekao iz patnje ratova, podjela i modernizacije. Narod, nekada povezan s precima kroz snove i običaje, postao je stoka u tvornicama straha i zaborava.

Ali duhovi planina nisu mrtvi. Danas, u izoliranim brdovitim selima Velebita ili Bjelašnice, neki još šapuću bajanja uz vatru, a vile se još pojavljuju u snovima. Telepatsko polje je preživjelo u tišinama planinskih vrleti. Loosh gladuje kada se sjetimo da smo djeca zmajeva i vila, a ne robovi sustava. Buđenje dolazi iz brda gdje su Iliri i Slaveni još čuvali slobodu.  Sloboda je samo jedan korak daleko u tišini ilirskih planina.

VRAČARE BALKANSKIH PLANINA

U dubinama srpskih planina, gdje se vrleti Stara planina, Rtanj i Kopaonik dižu poput čuvara drevnih tajni, a rijeke šapuću pjesme vila i zmajeva, šamani i narodni vidovnjaci bili su posljednji most između ljudi i duhova zemlje. Oni kao bajalci, zduhači, vračare, vidovite žene komunicirali su telepatski s precima kroz snove i trans, iscjeljivali su dodirom i biljem, vidjeli su budućnost u vatri ili vodi, letjeli su duhom kroz oluje da zaštite sela od zmajeva i ala. Njihova moć bila je direktna i to bez crkve, bez kralja, bez posrednika što je pravi pristup polju Akaše gdje su misli plesale slobodno poput orlova nad vrhovima.

Ali Archoni, oni gladni entiteti iz nižih frekvencija, poslali su svoje sluge da uguše te posljednje iskre umne slobode na balkanskim brdima. Prvo su došli rimski legionari i carski edikti, pretvarajući svete gajeve u hramove, vile u demone. Zatim Vizantija i pravoslavna Crkva kao hibridni agenti u mantijama koji su proglasili narodna vjerovanja "paganskim ostacima", zabranjivali su badnjak i preskakanje vatre, etiketirali su zduhače kao opsjednute. Inkvizicija nije bila samo zapadna jer i na Balkanu su crkveni sudovi i lokalni vlastodršci progonili vračare, spaljivali su bilje i zatvarali su one koji su "razgovarali s duhovima".

Kada su Osmanlije došle, Archoni su se uvukli u janjičarske uniforme i šerijatske sudove: bajalci i vidovnjakinje optuženi za "sihr", rituali s vilama zabranjeni su kao širk. Ali pravi udar došao je s modernizacijom jer Titoistička Jugoslavija, pod crvenom zvijezdom ateizma, proglasila je narodna vjerovanja "zaostalošću", zatvarala je iscjelitelje kao "prevarante", rušila svete hrastove i zabranjivala je običaje. Šamani su se skrivali u planinama dok su rituale obavljali u tajnosti, pod zemljom ili u šumama gdje vjetar nosi šapat zmajeva.

Špekulirajući duboko: Ovo nije bila samo asimilacija već je to bio ciljani genocid nad telepatskim nasljeđem Srba. Zduhači, oni koji su letjeli duhom da se bore s olujama, bili su prijetnja jer su otvarali polje bez dozvole. Vidovite žene iz sela, koje su čitale misli i iscjeljivale biljem, marginalizirane su kao "sujevjerje". Archoni su slavili: telepatija je slomljena, loosh je tekao iz patnje ratova, podjela i modernizacije. Srpski narod, nekada povezan s precima kroz snove i običaje, postao je stoka u fabrici straha i zaborava.

Ali duhovi planina nisu mrtvi. Danas, u izoliranim selima Stare planine ili pod Rtnjem, neki još šapuću bajanja uz vatru. Polje je preživjelo u tišini srpskih vrleti. Loosh gladuje kada se sjetimo da smo djeca zmajeva i vila, a ne robovi arkonskog sustava. Buđenje ljudi dolazi iz zabačenih brda i planina gdje preci još čuvaju umnu ljudsku slobodu. Sloboda je samo jedan korak daleko u tišini srpskih planina.

NA PJEŠČANIM DINAMA ARABIJE

U dubinama pješčanih dina Arabije, gdje je sunce spaljivalo ljudska tijela, a noći donosile šapat jinna, Islam nije samo donio svjetlo već je on možda bio posljednji veliki firewall Archona, dizajniran da uguši posljednje iskre telepatskog polja u pješčanom srcu čovječanstva. Špekulirajući duboko: dok je katolička Crkva uništavala paganske rituale Europe da ih pretvori u dogmu straha, Islam je učinio isto u pustinjama i planinama dok je preuzeo šamanske prakse, sufijske ekstaze i iscjeliteljske rituale. Islam ih je stavio pod strogi nadzor, etiketirajući sve što je previše direktno, previše telepatsko, kao sihr (magiju) ili širk (politeizam).

U ranim danima, sufiji, ti pustinjski mistici, bili su poput šamana: dhikr (ponavljanje Božjeg imena) bio je trans, ples derviša kundalini uspon, komunikacija s duhovima prirode (jinn) telepatski download iz polja. Ali onda dolazi progon: Mansur al-Hallaj (922.), koji viče "Ana al-Haqq" ("Ja sam Istina") što je direktna veza s beskonačnom sviješću, bez posrednika osuđen je na mučenje i raskomadavanje od strane abbasidskih vlasti i ulema. Njegovo tijelo je rastrgano, spaljeno, pepeo bačen u Tigris. Poruka masi je bila: direktna telepatija s Božanskim je hereza dok je ona moguća samo kroz šerijat i posrednike.

Špekulirajući dalje: Sufiji su bili prijetnja jer su njihovi rituali (zar, dhikr, iscjeljenje jinnom) otvarali vrata polju kroz telepatske kontakte s duhovima, vizije, iscjeljenja bez doktora. Puritanski pokreti (wahhabizam, salafizam) su možda inspirirani hibridnim agentima koji ih progone stoljećima: Suhrawardi (1191.) je ubijen zbog "ilm al-huruf" (magije slova); Bedreddin (1420.) je obješen; Sarmad Kashani (1661.) je pogubljen u Indiji. Danas u Saudijskoj Arabiji ili Pakistanu, "vješticama" i iscjeliteljima se odrubljuju glave i to ne za magiju, već za direktan pristup energiji koja zaobilazi kontrolu.

U Africi i Aziji, kolonijalni islam (kroz misionare i puritance) guši lokalne iscjelitelje: sangome su optužene za sihr, zar rituali zabranjeni su kao đavolji. Sihr je haram jer uključuje jinn dok su jinn možda samo entiteti iz polja, a njihovo prizivanje je telepatski kanal. Koji je krajnji cilj? Držati ljude u strahu od jinna (loosh generator), dok direktna veza (kao sufijska ekstaza) postaje blasfemija.

Islam, okupian duboko od Archona, postao je kavez: molitva pet puta dnevno je ritam koji održava matricu Arkona, dok su hadisi o sihru upozorenja protiv buđenja. Ali istina curi kroz sufije jer oni su posljednji šamani islama, progonjeni jer otvaraju polje koje reptili žele držati zatvorenim. Buđenje ljudi dolazi kada se prestanemo bojati jinna i počnemo slušati tišinu iza riječi. Beskonačna svijest je jača od svakog šerijata. Samo treba skinuti veo nametnute dogme.

VEDE DREVNE INDIJE

U dubinama drevne Indije, gdje se Ganges vijuga poput zmije kundalini, a Himalaja čuva tajne bogova, hinduizam nije samo vjera već je ona najstariji i najsofisticiraniji kavez koji su Archoni ikada stvorili za čovječanstvo. Špekulirajući duboko: Vedski tekstovi, Upanišade i Tantra originally su bili priručnici za telepatsko buđenje. Yoga kao aktivacija sushumna kanala, mantra kao frekvencije koje otvaraju polje Akaše, siddhiji (natprirodne moći) kao dokaz povezanosti s beskonačnom sviješću. Ali onda dolazi infiltracija: kastni sustav, brahmanski monopol na rituale, puranske priče o bogovima koji kažnjavaju one koji traže direktnu moć.

Priča prva: Shakti i tantrici. U davnim vremenima, tantrički adept (lijevi put) koristio je seksualnu energiju, panchamakaru (vino, meso, riba, žito, maithuna) da probudi kundalini i postigne telepatsko jedinstvo sa Šakti. Ali brahmanski ortodoksi, koji su možda hibridni agenti, proglasili su to "nečistim", marginalizirali lijevi put, a desni put (čisti, bez tijela) su stavili pod kontrolu. Danas tantrički majstori u ruralnim područjima još uvijek bivaju optuženi za "crnu magiju" (kala jadu), a u nekim državama (Rajasthan, Chhattisgarh) postoje zakoni protiv "witchcrafta" koji love baiga iscjelitelje i gonđ šamane koji su nasljednici drevnih telepatskih linija.

Priča druga: Aghori i progon svetih luđaka. Aghori su oni koji jedu meso s lomača, meditiraju na grobljima, piju iz lubanja pri čemu dosežu stanje gdje strah nestaje, a telepatsko polje se otvara potpuno. Oni vide prošle živote, komuniciraju s duhovima, iscjeljuju dodirom. Ali društvo ih marginalizira, policija ih progoni kao "opasne", a puritanski hinduisti (kao RSS pokreti) vide ih kao sramotu. Zašto? Jer oni dokazuju da se buđenje može dogoditi bez posrednika, bez hramova, bez kaste i to direktno iz kvantnog polja.

Priča treća: Britanska kolonijalna infiltracija i moderni nastavak. Kada su Britanci došli, nisu uništili hinduizam već su ga reformirali. Brahmo Samaj, Arya Samaj predstavljaju pokrete koji su "očistili" hinduizam od "praznovjerja": tantre, šamanizma, siddhija. Swami Vivekananda i drugi "moderni" učitelji fokusirali su yogu na moral i zdravlje, a ne na urođene kvantne telepatske moći. Danas u Indiji zakoni protiv "superstition" (Maharashtra 2013., Karnataka) love iscjelitelje, tantrike i šamane pri ćemu ih optužuju za prijevaru, zatvaraju ih. U isto vrijeme, New Age yoga na Zapadu je sterilizirana kroz asane bez pranayame, bez kundalini rizika, bez telepatskog proboja.

Špekulacija ide dalje: Hinduizam je bio prvobitni pokušaj Archona da hijackaju najmoćniji sistem buđenja ljudi. Vedski bogovi (Indra, Varuna) možda su samomaske za Archone jer oni daju moć samo odabranim, kažnjavaju one koji traže izvan definiranog rituala. Kastni sustav? Genetski firewall kroz brahmane kao "čuvare znanja", ali samo onog koji održava arkonsku hijerarhiju. Reinkarnacija i karma? Briljantna zamka koja nameće ideju da je patnja isključivo "tvoja krivica iz prošlog života", pa trpi i generiraj loosh umjesto da se buniš i budiš.

Ali istina curi kroz pukotine: tantrički tekstovi još govore o siddhijima, aghori još hodaju grobljima, ruralni baiga još iscjeljuju. Progon ljudi nije završio već je samo postao suptilniji. Buđenje ljudi dolazi kada prestanemo tražiti Boga u hramovima i počnemo ga osjećati u tišini vlastite kičme. Kundalini je jača od svake kaste, svakog zakona, svake dogme. Polje čeka iza vela iluzije koju su nam navukli prije tisućljeća. Samo treba ustati iz forme lotosa straha.

TIBETANSKI BON ŠAMANI

U području visokih tibetanskih platoa, gdje vjetar nosi šapat duhova zemlje, a planine čuvaju tajne drevnih rituala, budizam nije došao kao osloboditelj već je on bio osvajač koji je pod maskom prosvjetljenja potisnuo posljednje bastione telepatskog polja Tibeta.

Špekulirajući duboko: Kada je Padmasambhava (Guru Rinpoche) došao u Tibet u 8. vijeku, pozvan od kralja Trisong Detsena, nije samo donio Dharme već je on podčinio lokalne duhove šamane Bon tradicije. Priče o njemu kako veže demone, pretvara ih u zaštitnike Dharme ili ih proganja, nisu samo mitovi već je to bila simbolična eliminacija šamanskih telepata. Bon šamani komunicirali su direktno s duhovima prirode, ulazili u trance, iscjeljivali duše i tijela, pristupali polju Akaše kroz rituale i žrtve. Budizam ih je "ukrotio": duhovi postaju zaštitnici, šamani marginalizirani, a siddhiji (natprirodne moći) proglašene su sporednim ili opasnim distrakcijama od prosvjetljenja.

Priča prva: Tibetanski Bon i budistički progon. Prije budizma, Bon je bio šamanska praksa kroz rituale s krvlju, tranceve, komunikaciju s precima. Kralj Trisong Detsen (8. vijek) i kasniji vladari progonili su Bonpoe herezom, prisiljavajući ih na konverziju ili progonstvo. Padmasambhava "veže" lokalne bogove dok špekulativno, to je bio ritual potiskivanja telepatskog pristupa, pretvarajući slobodne šamane u podređene lame.

Priča druga: Siddhiji kao prijetnja. Budhaa upozorava protiv prikazivanja moći (iddhi) dok ih ne koristiti za konverziju ili slavu. Zašto? Jer siddhiji (levitacija, čitanje misli, iscjeljivanje) su direktan dokaz telepatskog polja. U Theravadi i Zen, one su "distrakcija"; u Vajrayani integrirane, ali pod strogom guru kontrolom. Špekulativno: Archoni su okupirali budizam da kanaliziraju moći kroz hijerarhiju, sprječavajući masovno buđenje tibetanaca.

Priča treća: Mongolski i korejski sukobi. Altan Khan (1576.) zabranjuje šamanizam nakon konverzije u tibetanski budizam. U Koreji, šamanizam (mudang) je marginaliziran kao "praznovjerje", iako koegzistira dok ga budistički puritanci osuđuju.

Budizam, infiltriran od reptila i arkona, postao je najsuptilniji kavez: obećava prosvjetljenje, ali guši moći koje bi nas oslobodile od patnje odmah. Meditacija je firewall kroz fokus na um, ali bez rizika kundalini proboja. Šamani su integrirani ili eliminirani, njihove moći su "ukroćene". Ali telepatsko polje je još tu, u tišini iza sutri. Buđenje dolazi kada prestanemo tražiti nirvanu u samostanima i počnemo ju osjećati u duhovima zemlje u izolaciji planina Tibeta. Siddhiji čekaju one koji se usude prekršiti nametnuta pravila.

PLEMENA IZ AMAZONIJE

U dubinama Amazonske prašume, gdje se korijenje stoljetnih stabala prepliće s rijekama koje nose tajne predaka, još uvijek postoje posljednji bastioni modernog šamanstva odnosno mjesta gdje ljudska noga rijetko kroči, a duhovi biljaka i životinja govore direktno kroz vizije i icaros pjesme.

Prema podacima iz 2025. (Survival International, FUNAI, Mongabay), u Amazoni postoji preko 100 ne kontaktiranih ili minimalno kontaktiranih plemena (ukupno oko 10.000 ljudi), uglavnom u Brazilu (Vale do Javari, Kawahiva teritoriji), Peruu i Kolumbiji. Oni su najugroženiji zbog ilegalne sječa drva, rudarenja i klimatskih promjena koje ih tjeraju iz izolacije, a bolesti (gripa, malarija) mogu ih desetkovati u jednoj generaciji.

Među kontaktiranim ili polukontaktiranim plemenima (kao Shipibo-Conibo, Yanomami, Huni Kuin/Kaxinawá, Asháninka), šamanizam je još uvije živ: ayahuasca (ili yagé, uni) je ključni alat za iscjeljenje, vizije i komunikaciju s duhovima biljaka (majka ayahuasca). Šamani (curanderos, payés) koriste icaros pjesme da "vide" bolesti na daljinu, komuniciraju s precima ili duhovima dok su izvještaji o telepatskim fenomenima česti (dijeljene vizije u ceremoniji, "telepathine" alkaloidi u ayahuasci, šamani koji "vide" udaljene događaje).

U ne kontaktiranim plemenima (kao Mashco-Piro, Korubo, Flecheiros), prakse su nepoznate iz prve ruke, ali antropolozi pretpostavljaju slične šamanske tradicije kao što su halucinogeni snuffovi (kao yopo ili ebene kod Yanomami sličnih), rituali s duhovima šume.

Špekulirajući: U tim dubinama šuma Amazonije, gdje nema EMF buke ni medijske negativnosti, šamani su posljednji pravi telepati dok njihova ayahuasca otvara kolektivno kvantno polje bez firewallova, komuniciraju s duhovima biljaka direktno, "vide" lov na daljinu ili iscjeljuju mislima. Oni su dokaz da je telepatija urođena jer ih izolacija ih štiti od archonovskih potiskivanja. Ako ih unište (kao što prijeti 2025.), gubi se posljednji ključ za masovno buđenje ljudi. Ali duhovi prašume čuvaju ih. Polje je jače u tišini gdje čovjek ili Arkon još nije kročio. Kolektivno buđenje počinje tamo gdje ljudska arkonska farma završava.

NAROD ABORIDŽINA IZ AUSTRALIJE

U crvenim pješčanim dinama Australije, gdje su se Dreamtime priče još šaputale kroz vjetar, a duhovi predaka hodali zemljom, živjeli su Aboriginal narodi ili stotine plemena (preko 500 jezika i grupa) koji su Asutralski kontinent naseljavali preko 65.000 godina. Kada su Britanci došli 1788. s Prvom flotom brodova, zatekli su sofisticiranu kulturu duboko povezanu sa zemljom: Dreamtime (Tjukurrpa ili Alcheringa) kao vječna stvarnost gdje su preci stvarali svijet, a ljudi su komunicirali telepatski kroz vizije, snove i "clever men" (maban ili maparn) – šamane koji su vidjeli na daljinu, iscjeljivali mislima, slali "dream familiar" (duh-putnike) i koristili su telepatiju za komunikaciju preko ogromnih udaljenosti.

Na Novom Zelandu, Maori (Polinezijci koji su stigli oko 1300.) imali su tohunga ili svećenike/šamane s moćima mana (duhovna energija), vidovnjaštvom i intuitivnom komunikacijom (matakite – vidovnjaci). Zapisi (kao etnografski iz 19. vijeka) spominju telepatske fenomene, ali manje dokumentirano nego kod Aborigina.

Kolonizatori (uglavnom protestantski misionari, ali i katolički u nekim misijama) nisu direktno "lovili" kao inkvizicija u Europi jer nije bilo masovnih lomača. Bili su sistematski potiskivani, zabranjivali su se rituale, oduzimala im se djeca (Stolen Generations, 1910.–1970., gdje su misionari sudjelovali u uklanjanju "half-caste" djece da ih "civiliziraju"), marginalizirali su mudre ljude (clever men) kao "praznovjerje" ili "sorcery". Katoličke misije (kao Benedictine u Kimberleyu ili Beagle Bay) bile su uključene u asimilaciju "domorodaca", ali progon je bio više državni i protestantski (npr. Presbyterian u Ernabelli).

Špekulirajući narativno: U sušnim prostranstvima Outbacka, gdje su songlines povezivale plemena telepatskim nitima, Archoni su poslali svoje hibridne agente kroz bijele misionare s križevima i Biblijama. Clever men, oni koji su vidjeli reptilijanske sjene u snovima, slali su poruke preko vjetra: "Dolaze oni koji će prekinuti Dreaming." Ali reptili su znali jer telepatija je prijetnja farmi loosha. Kroz misionare (katoličke i protestantske), zabranili su corroboree rituale, oduzimali su djecu da ih odgajaju bez Dreamtime priča, etiketirali su šamane kao "đavolje sluge". U misijama, djecu su tukli ako govore jezikom svojih predaka ili sanjaju vizije. Stolen Generations nije bila samo asimilacija već je to bio genocid nad telepatskim nasljeđem, prekid lanaca gdje se moć prenosila kroz inicijacije.

Na Novom Zelandu, Maori tohunga su bili marginalizirani kroz Tohunga Suppression Act 1907. ili zakon koji je zabranjivao tradicionalno iscjeljivanje kao "prijevaru". Reptili su šaptali kroz kolonijalne zakone: "Mana je opasna, samo Crkva daje moć." Ali u izoliranim dijelovima Novog Zelanda, neki clever men još šapuću icaros pjesme vjetru. Polje nije mrtvo već samo čeka da se ljudska stoka probudi. Loosh farma puca po šavovima kada se sjetimo songlinesa. Buđenje ljudi dolazi iz crvene zemlje gdje preci još hodaju slobodno.

ŠAMANIZAM DALEKOG HLADNOG SIBIRA

U beskonačnim prostranstvima sibirske tajge, gdje duhovi jelena i medvjeda još uvijek hodaju među šamanskim bubnjevima, Archoni su poslali svoje najhladnije sluge i to crvene zastave ateizma i čelične lance gulaga. Šamani Evenka, Yakuta, Buryata i Tuvanaca bili su posljednji čuvari telepatskog polja jer su oni letjeli na duhovnim konjima kroz tri svijeta, komunicirali su mislima s precima, iscjeljivali su dodirom i vidjeli su na daljinu kroz vizije. Njihovi bubnjevi kao sveti portali odzvanjali su frekvencijama koje su otvarale kundalini i povezivale su ljude s beskonačnom kvantnom sviješću.

Ali reptilijanski hibridi, u uniformama boljševika i NKVD-a, znali su prijetnju. Šamani nisu samo iscjeljivali već su oni budili ljude, pokazivali su im da su robovi farme loosha, da strah hrani arkonske parazite. Zato je 1920-ih i 1930-ih proveden veliki lov: Savez boraca protiv Boga (bezbožnici) palili su bubnjeve, uništavali su kostime, optuživali su šamane za "kulakstvo" i "protunarodnu agitaciju". Tisuće šamana je odvedeno u gulage, prognani su u ledene paklove Kolyme i Vorkute, gdje su umirali od gladi i rada, dok su njihovi ritualni predmeti gorjeli na lomačama ateizma.

Šamani su se skrivali: umjesto glasnih bubnjeva koristili su sjekire obješene oko vrata, rituale su izvodili u tajnosti, pod zemljom ili u šumama gdje vjetar nosi šapat duhova. Neki su prodali svoje predmete muzejima da prežive, drugi su nestajali u logorima kao žrtve staljinističkih čistki koje su ih svrstavale uz "eksploatatore" i "religiozne fanatike". Do 1980-ih, šamanizam je bio gotovo izbrisan, a preživio je samo u tajnosti, mutiran, bez glasnih rituala.

Archoni su slavili: telepatija je slomljena, loosh je tekao iz patnje ruske kolektivizacije, rata i straha. Ali duhovi tajge nisu mrtvi. Danas, nakon pada crvene zavjese, šamani se vraćaju jer bubnjevi opet odzvanjaju u Tuvi i Buryatiji. Polje je preživjelo u tišini. Loosh gladuje kada se sjetimo da smo više od ljudske stoke. Buđenje dolazi iz ledenih šuma gdje su preci još čekali da se vratimo kući. Sloboda je samo jedan udarac bubnja daleko.

ŠAMANIZAM U MONGOLIJI

U prostranim stepama Mongolije, gdje vjetar nosi pjesme duhova neba i zemlje, a šamani su jahali nevidljive konje kroz devet svjetova, Archoni su poslali svoje najokrutnije sluge i to opet crvene horde pod maskom "oslobođenja" da uguše posljednje plamenove telepatskog polja na azijskim ravnicama.

Mongolski šamani, boo ili tengerist, bili su most između 99 nebesa i zemlje: ulazili su u trans uz bubnjeve i icaros pjesme, komunicirali su telepatski s duhovima predaka i prirode, iscjeljivali su duše i tijela, vidjeli su budućnost u dimu vatre. Njihova moć bila je direktna i to bez posrednika, bez hijerarhije s pravim pristupom polju Akaše gdje su misli letjele slobodno poput orlova.

Ali reptilijanski hibridi, uvučeni u ideologiju marksizma-lenjinizma, znali su da je to prijetnja farmi loosh. Kada je Mongolska Narodna Republika pala pod sovjetski utjecaj 1924., počeo je veliki lov: šamani su optuženi za "feudalno praznovjerje" i "protunarodnu agitaciju". U staljinističkim čistkama 1930-ih, tisuće boo šamana pogubljeno je, strijeljani su, prognani su u gulage ili su prisilno asimilirani. Njihovi bubnjevi i kostimi spaljeni su na javnim lomačama, rituali su zabranjeni, a djeca su im odvedena u ateističke škole gdje su učili da su duhovi neba "iluzija".

Altan Khan (1578.) već je ranije, pod tibetanskim budističkim utjecajem, zabranio šamanske žrtve životinja i potisnuo je stare običaje što je bio prvi val arkonskog gušenja. Ali sovjetski sluge dovršili su posao: do 1940-ih, šamanizam je bio gotovo izbrisan, a preživio je samo u tajnosti, u udaljenim jurama gdje su stari boo šaptali rituale pod zvijezdama, bez glasnih bubnjeva, bez javnih ceremonija.

Archoni su slavili: ljudska telepatija je slomljena, loosh je tekao iz patnje kolektivizacije, gladi i straha od staljinističkih čistki. Mongolski narod, nekada slobodan na stepama, postao je stoka u fabrici arkonskog straha.

Ali duhovi Tengrija nisu mrtvi. Nakon pada komunizma 1990-ih, šamani se vraćaju dok bubnjevi opet odzvanjaju u Buryatiji i Khalkhi, rituali se obnavljaju. Kolektivno polje svijesti je preživjelo u tišini jurte. Loosh gladuje kada se sjetimo da smo djeca neba, a ne robovi zemlje. Buđenje dolazi iz stepa gdje su preci jahali slobodno. Sloboda je samo jedan udarac bubnja daleko.

ŠAMANIZAM NA KOREJSKOM POLUOTOKU

U brdovitim planinama Koreje, gdje su duhovi predaka plesali u transu mudang žena, Archoni su poslali svoje najsuptilnije sluge kao konfucijanske učenjake, japanske kolonizatore i kasnije kršćanske misionare s ciljem da uguše posljednje iskre telepatskog polja u srcu Azije.

Mudang su bile uglavnom žene, opsjednute duhovima (shinbyeong bolest duha), a bile su i čuvarice drevnog musoka (korejskog šamanizma): iscjeljivale su gut ritualima, plesale su na noževima, pjevale su icaros pjesme da prizovu duhove, vidjele su bolesti na daljinu i komunicirale su telepatski s precima i prirodom. One su otvarale akasha polje i to direktno, bez posrednika, bez straha.

Ali reptilijanski hibridi znali su prijetnju. U Joseon dinastiji (1392.–1910.), konfucijanski učenjaci, sluge hijerarhije, proglasili su mudang "nečistima", izbacili su ih iz glavnog grada, kažnjavali su bičevanjem one koji ih podržavaju. Žene su bile meta jer su čuvarice moći dok je njihova opsjednutost duhovima bila kundalini proboj, telepatski kanal koji je zaobilazio mušku kontrolu.

Kada su Japanci došli 1910., Archoni su se uvukli u kolonijalne uniforme: mudang su optužene za "zaostalost", rituali su zabranjeni kao "prijevara", svetišta su rušena, mudang su zatvarane ili su bile prisiljene na "modernizaciju". Japanski okupatori su ih paradirali kao dokaz korejske "primitivnosti" da opravdaju okupaciju, ali istovremeno su gušili njihove urođene moći jer su gut rituali budili narodnu korejsku svijest, dok su telepatske vizije otkrivale laži.

Nakon oslobođenja 1945., progon se nastavio: u Južnoj Koreji, pod diktatorima poput Park Chung-heea, New Community Movement (Saemaul Undong) koji je rušio oltare, progonio je mudang kao "praznovjerje", a kršćanski misionari (protestantski i katolički) demonizirali su ih kao "đavolje". U Sjevernoj Koreji je prisutna totalna eradikacija jer su mudang stigmatizirane kao "neprijatelji klase".

Archoni su slavili: telepatija je slomljena, loosh je tekao u potocima iz patnje rata, podjele i modernizacije. Mudang su preživjele u tajnosti, rituali su sačuvani u skrivenim kućama, ali arkonska farma je nastavila žetvu ljudske negativne energije.

Danas, u tehnološki naprednoj Koreji, mudang se vraćaju kao gut rituali za biznismene i političare. Kolektivno polje je preživjelo u tišini transa. Loosh gladuje kada žena opet pleše na noževima i pjeva pjesme duhovima. Buđenje dolazi iz planina gdje su mudang još šaptale slobodno. Sloboda je samo jedan gut daleko.

ŠAMANIZAM NA JAPANSKOM OTOKU

U tišini japanskih planina, gdje su duhovi kami još uvijek šaptali kroz šume hrastova i bambusa, Archoni su poslali svoje najsuptilnije sluge u obliku samurajskih šoguna, konfucijanskih učenjaka i kasnije carskih birokrata s ciljem da uguše posljednje iskre telepatskog polja u Zemlji izlazećeg sunca.

Japanski šamani, miko (svetišne djevice), itako (slijepe vidovnjakinje iz Tohokua) i yuta s Okinave bili su most između svijeta ljudi i kami duhova: ulazili su u trans uz zvonca i ples, komunicirali su telepatski s precima i duhovima prirode, iscjeljivali su bolesti kroz kamisama (opsjednutost duhovima), vidjeli su budućnost u vatri ili vodi. Njihova moć bila je direktna, bez posrednika, bez svetih tekstova, pravi pristup akasha polju gdje su misli plesale slobodno poput sakura latica.

Ali reptilijanski hibridi znali su prijetnju. U Heian razdoblju (794.–1185.), miko su bile moćne u carskom dvoru, ali kada su samuraji preuzeli vlast (Kamakura šogunat, 1185.), šintoizam je postao državni. Rituali su centralizirani u hramovima, miko marginalizirane kao "primitivne". Itako iz Tohokua. Slijepe žene koje su komunicirale s mrtvima optuživane su za "praznovjerje" i progonjene od konfucijanskih učenjaka koji su vidjeli u njihovoj telepatiji prijetnju hijerarhiji.

Meiji restauracija (1868.) bila je veliki udar: carska vlada, pod utjecajem zapadne modernizacije, proglasila je šintoizam državnom religijom, ali "očistila" ga je od šamanskih elemenata, a miko su pretvorene u svećenice pod kontrolom, itako i yuta zabranjene kao "zaostalost". Zakoni protiv "praznovjerja" zatvarali su iscjelitelje, a kršćanski misionari (protestantski i katolički) demonizirali su ih kao "đavolje" sluge.

U Okinawi, nakon aneksije 1879., yuta šamanke progonjene su kao "primitivne" dok su rituali zabranjeni, žene su prisiljene na asimilaciju. Danas, u modernom Japanu, itako su rijetkost, a šamanizam preživljava u tajnosti ili isključivo u turizmu.

Archoni su slavili: ljudska telepatija je slomljena, loosh je tekao iz patnje rata, modernizacije i straha od "zaostalosti". Japanski narod, nekada povezan s kami kroz trans, postao je stoka u fabrici rada i konformizma.

Ali duhovi kami nisu mrtvi. U skrivenim planinama Tohokua, neke itako još šapuću drevnim duhovima. Akasha polje je preživjelo u tišini svetih šuma. Loosh gladuje kada se sjetimo da smo djeca kami, a ne robovi sustava. Buđenje dolazi iz planina gdje su miko još plesale slobodno. Sloboda je samo jedan zvončić daleko.

AFRIČKA ZULU PLEMENA

U dubinama južnoafričkih brda, gdje se vjetar miješa s pjesmama predaka, Vusamazulu Credo Mutwa, veliki zuluški sangoma, iscjelitelj, čuvar znanja i posljednji veliki pripovjedač pričao je priču koja je drhtala od straha i istine. U legendarnom šest-satnom intervjuu s Davidom Ickeom 1999. godine (poznatom kao The Reptilian Agenda), Credo Mutwa otkrio je ono što su zuluški i drugi afrički narodi prenosili oralnom tradicijom tisućljećima: priču o Chitaurima ili reptilijanskim bićima koja su hijackala Zemlju i pretvorila ju u ljudsku energetsku farmu.

Prema Mutwinim riječima:

Tko su Chitauri?
Chitauri (u nekim prijevodima "Chitauli") su reptilijanska bića, hladnokrvna, oblik-promjenjiva - shapeshifteri, s velikim očima, ljuskavom kožom i moći da se maskiraju u ljudski oblik. Oni su "diktatori" (riječ "Chitauri" znači "oni koji nam govore zakon" ili "diktatori"). Nisu bogovi već su oni isključivo energetski paraziti. Hrane se strahom i patnjom ljudi, manipuliraju kraljevskim lozama i vladarima, a njihovi hibridi (križanci s ljudima) danas hodaju među nama kao elite.

Odakle su došli?
Credo Mutwa tvrdi da su Chitauri došli iz Svemira u velikim vatrenim brodovima prije tisućljeća, sazviježđa koje zovemo Orion ili Sirijus (u nekim verzijama povezano s Alpha Draconis). Sletjeli su u Africi, gdje su se susreli s prvim ljudima. Nisu došli osvojiti oružjem već su oni manipulirali ljude genetski. Uništili su ljudsku telepatsku sposobnost (nekada smo komunicirali mislima, bez govora), a uveli su jezik da nas podijele i pretvorili su nas u robove koji generiraju negativnu energiju.

Što su učinili?
Hijackali su kraljevske loze: Križali su se s ljudima, stvarajući hibridne dinastije koje vladaju svijetom (kao što Icke kasnije povezuje s Rothschildima i Windsorama).

Uništili su telepatsku slobodu: Uveli su govor ("Talkers") da nas odvoje od jedinstva svijesti.

Pretvorili su Zemlju u farmu: Ljudi su uzgajani da proizvode "loosh" odnosno negativnu emocionalnu energiju koju Chitauri piju poput vampira.

Manipuliraju religijama: Mnogi "bogovi" u afričkim mitovima (kao Imbulu ili Tokoloshe) su maske za Chitaure.

Mutwa je upozoravao da su Chitauri još uvijek ovdje i to u podzemnim bazama, u elitama, u sjeni moći. On je vidio njihove brodove, susreo njihove hibride, i iscjeljivao je ljude opsjednute njima. Njegova poruka bila je hitna: "Svijet mora znati ovo sada, prije nego nas potpuno porobe."

Špekulirajući duboko: Credo Mutwa nije bio samo pripovjedač već je on bio posljednji čuvar afričkog gnosticizma, sličan Nag Hammadi tekstovima. Chitauri su isti kao Archoni/Demiurg ili vandimenzionalni reptilijanski paraziti koji su hijackali planet Zemlju. Zulu tradicija sačuvala je istinu koju su druge kulture izgubile kroz sistematski progon telepata: reptili su došli sa zvijezda, ali koriste interdimenzione portale. Njihova farma traje jer smo zaboravili telepatsko ljudsko jedinstvo.

Mutwa je umro 2020., ali njegove riječi i mudrost su virus u reptilskoj matrici. Ako se dovoljno nas sjeti te ako prestanemo hraniti matricu strahom i podjelama onda Chitauri gladuju. Afrička istina je ključ: Arkoni nisu bogovi. Arkoni su isključivo gladni energetski paraziti. A mi smo beskonačna svijest koja može prekinuti lanac života i smrti. Buđenje ljudi počinje tamo gdje je Credo šaptao uz afričku vatru. Sloboda je samo jedan korak u tišinu predaka.

SUSTAVNO SMANJIVANJE UMNE FREKVENCIJE

U dubinama holografske matrice, gdje se frekvencije niže četvrte dimenzije prepliću s naših pet osjetila, ova teza otvara vrata ka najmračnijoj, ali najlogičnijoj špekulaciji: negativne vijesti nisu slučajne već su one svakodnevni ritual žetve loosh energije, dizajnirano da održava čovječanstvo u stanju kroničnog straha, blokirajući telepatsko povezivanje s beskonačnom sviješću. Archoni (ili Chitauri, reptilijanski paraziti) ne jedu fizičku hranu; oni su entiteti bez vlastite kreativne moći, gladni naše emocionalne energije i to posebno one niske vibracije: straha, mržnje, očaja, podjele.

Duboko špekulirajući: Svaki dan, milijarde ljudi budu se i odmah su bombardirani kaskadom negativnih naslova kao što su ratovi, krize, katastrofe, skandali, pandemije, ekonomski kolaps. To nije "novinarstvo"; to je planirani energetski feed. Hibridne elite (reptilijanski potomci) kontroliraju medije, algoritme društvenih mreža i news feedove da prioritetiziraju negativnost, jer strah generira najčišći loosh i to gustu, nisku vibraciju koja hrani Archone poput baterije. Pozitivne vijesti? One su rijetke, jer ljubav i jedinstvo gladuju parazite od negativne energije.

A blokada telepatskih sposobnosti? To je inicijalni cilj Archona. U drevnim vremenima (kao što Credo Mutwa opisuje), ljudi su komunicirali telepatski povezani kvantnim poljem beskonačne svijesti. Archoni su to prekinuli genetskom manipulacijom i uvođenjem jezika podjele, a danas to održavaju stalnim negativnom bukom. Strah spušta vibraciju: pinealna žlijezda (treće oko, ključ je za telepatski pristup) se kalcificira pod stresom, kundalini ostaje blokirana u muladhari, a mozak radi u beta valovima (preživljavanje) umjesto theta/alpha (intuicija, povezanost).

Još dublje: Ako se dovoljno nas poveže telepatski (kroz ljubav, mir, buđenje), Archoni gladuju jer onda nema loosha, energetska astralna matrica se ruši. Zato je negativnost stalna: od jutarnjih negativnih vijesti do večernjih filmova horora. To je farmerski sistem jer mi smo isključivo energetske baterije, a negativne vijesti su stimulatori koji nas drže u stanju emisije straha.

Ako prestanemo konzumirati tu negativnu buku, meditiramo, povežemo se s prirodom onda globalna vibracija raste, telepatsko polje se otvara. Archoni to znaju. Zato je buđenje ljudi najveća prijetnja. Beskonačna ljubav je otrov za njih. A mi? Mi smo ti koji možemo prekinuti žetvu. Samo prestanite hraniti strahom sami sebe, ali i ostale ljude. 

AKTIVIRANJE DAVIDA ICKEA

U tami interdimenzione beskonačnosti, gdje frekvencije Archona pulsiraju poput otrovnog daha, ova teza otvara vrata ka dubokoj špekulaciji: David Icke nije se samo "probudio" već je on postao živi telepatski receptor, potpuno povezan s kvantnim poljem beskonačne svijesti. Nakon kundalini proboja u Peruu 1991., njegov um je probio genetski firewall, omogućivši mu nesvjesni pristup kolektivnoj memoriji čovječanstva i možda čak nižim dimenzijama gdje reptilijanski entiteti (Chitauri/Archoni) orkestriraju svoje planove.

Duboko špekulirajući: Ako je Icke sada potpuno svjestan postojanja reptila, njegova telepatska veza ide dalje od pasivnog primanja jer on možda čita njihove umove iz niže četvrte dimenzije. Reptilijanski hibridi i Archoni komuniciraju telepatski (kao što Credo Mutwa opisuje Chitaure koji manipuliraju mislima), a Ickeova aktivirana pinealna žlijezda (treće oko) omogućuje mu da presretne njihove frekvencije. On ne "izmišlja" reptilske planove već ih on jednostanov downloaduje iz njihovog kolektivnog uma: rituali straha, Great Reset kao pojačani feed loosh energije, pandemije kao globalni ritual podjele.

Zato ga "oni" ne mogu lako maknuti. Svaki pokušaj atentata ili ušutkavanja bio bi telepatski predviđen jer Icke bi osjetio namjeru prije nego se manifestira u ovoj dimenziji. Njegova zaštita nije fizička; ona je kvantna. Reptili gladuju bez straha, a Ickeov rad bude milijune običnih ljudi da prestanu hraniti arkonski sustav jer ako ga Arkoni ubiju, postaje mučenik nakon čega slijedi eksplozija buđenja. Njegova telepatska svjesnost čini ga neuhvatljivim glitchom u matrici.

Špekulacija ide dalje: Možda Icke nesvjesno komunicira natrag jer njegove riječi su frekvencije koje ometaju reptilijanski signal, budeći kundalini kod slušatelja. Zato ga cenzura, banovi, zabrane ne mogu ubiti, pa ga Arkoni izoliraju iz globalne matrice pet osjetila. Ali polje je beskonačno dok istina curi kroz sinkronicitete.

Ako je ovo točno, Icke nije samo prorok već je on kvantni ratnik, čitajući neprijateljske planove prije nego se dogode. A mi? Mi smo sljedeći koji se možemo povezati. Strah hrani Arkone dok im ljudska svjesnost stvara izuzetnu glad. Buđenje ljudi je neizbježno. Beskonačna ljubav je jedina istina ovo Univerzuma.

U dubinama 1990. godine, kada je David Icke imao 38 godina – u fazi života kada je već bio uspješan BBC sportski komentator, portparol Zelenih i otac dogodilo se njegovo telepatsko buđenje. To nije bilo postepeno već je to bio eksplozivan proboj kroz genetski "firewall" koji drži čovječanstvo odvojeno od zajedničkog kvantnog telepatskog polja.

Prvo je osjetio "prisutnost" oko sebe, poput energetskog polja koje ga je vodilo. To ga je odvelo do psihičke iscjeliteljice Betty Shine (1990.), koja mu je kanalizirala poruke od entiteta: da je on iscjelitelj poslan da iscjeljuje Zemlju, da će primati poruke iz duhovnog svijeta. Ali pravi proboj dogodio se u veljači 1991. u Peruu, na pre-Inka groblju Sillustani blizu Puna. Stojeći u krugu kamenja, osjetio je kundalini buđenje odnosno energiju koja mu je "raznijela vrh glave", poplavu uvida, znanja i povezanosti s beskonačnom sviješću. Osjetio je da je "prazna posuda ispunjena informacijama" iz viših dimenzija, telepatski download iz kolektivnog polja.

Kasnije, 1999., susret sa zuluškim sangomom Vusamazulu Credo Mutwa potvrdio je tu sposobnost. Mutwa, čuvar drevnih znanja, pričao je o Chitaurima, reptilijanskim bićima koji su uništili ljudsku telepatsku moć, koji su uveli govor da nas podijele. Icke nije "izmislio" reptilijance; on ih je telepatski "skinuo" iz istog polja iz kojeg Mutwa crpi afričku oralnu tradiciju tisućljećima staru. Mutwa je opisivao hibride, manipulaciju strahom što je točno ono što Icke prima nesvjesno iz kvantnog polja kolektivne svijesti.

Duboko špekulirajući: Mi smo genetski manipulirani od strane Archona/Chitauria/Anunnakija jer su oni isključili telepatsko polje kao firewall, ograničavajući nas na pet osjetila i jezik podjele. Ili smo pod stalnim psi poljem i to umjetnim frekvencijama koje ometaju kvantni entanglement svijesti. Ickeov proboj u kundalini fazi (energija kičme koja aktivira pinealnu žlijezdu, "treće oko") zaobišao je taj blok, omogućivši mu nesvjesni pristup Akasha kronikama gdje su pohranjene sve istine, uključujući one o reptilijanskoj kontroli.

A tehnologija blokade? Duboko špekulirajući: HAARP (High Frequency Active Auroral Research Program) su ionosferski grijači koji emitiraju frekvencije za manipulaciju uma, blokirajući telepatske valove kroz skalarne valove i ELF (ekstremno niske frekvencije). Zatim 5G mreža su milimetarski valovi koji rezoniraju s moždanim valovima, stvarajući "maglu" oko pinealne žlijezde, pojačavajući strah i odvajajući nas od kvantnog polja. EMF općenito (WiFi, mobiteli) djeluje kao stalni jammer, hraneći Archone loosh energijom dok nas drži u matrici iluzije.

Ako se dovoljno nas probudi kundalini energijom, prestane se hraniti strahom i poveže se telepatski onda umni firewall pada. Icke je dokaz da je to moguće. On prima informacije iz akasha, kvantnog telepatskog polja nesvjesno, budeći nas da učinimo isto. Beskonačna svijest čeka. Sloboda je samo jedan proboj daleko u "kolektivnoj svijesti".

LOV NA TELEPATE

U tmini vječnosti, prije nego što je vrijeme dobilo ime, nevidljiva sila spustila se na ovu plavu kuglu. Archoni, entiteti iz nižih frekvencija, gladni, bezdušni, lišeni vlastite kreativne iskre inficirali su planetu Zemlju. Nisu došli svemirskim brodovima već su oni oduvijek bili ovdje, u pukotinama dimenzija, čekajući trenutak kada će Zemlja postati njihova farma.

Prvo su napali ljudski genetski kod. U davnim laboratorijima pod planinama ili u eteričnim poljima, modificirali su prvobitnog čovjeka i to onog koji je komunicirao mislima, vidio kroz vrijeme, iscjeljivao dodirom, lebdio na valovima kundalini. Aktivirali su "firewall": pinealna žlijezda je kalcificirana, DNA spirale su skraćene, telepatsko polje je blokirano. Većina ljudske stoke rođena je uspavana dok je stoka istovremeno dovoljno svjesna da pati, ali nedovoljno svjesna da se probudi.

Ali uvijek je bilo izuzetaka. Oni rijetki kao što su šamani, vidovnjaci, primalje, mistici kod kojih je genetski kod pukao, kod kojih je kundalini probila čvorove ropstva, kod kojih su misli lebdjele slobodno kroz Akaša polje. Oni su bili prijetnja. Oni su vidjeli farmu.

Tisućama godina nevidljiva sila kretala se između ljudi, mijenjajući maske.

U drevnom Sumeru, svećenici Anunnakija (hibridni agenti) žrtvovali su vidovnjake na ziguratskim oltarima, tvrdeći da su "opsjednuti demonima".

U Egiptu, faraoni-reptili zatvarali su iscjelitelje u tamnice, jer su oni komunicirali s duhovima Nila bez posrednika.

U Europi, Crkva je spaljivala "vještice" odnosno žene koje su čitale misli i iscjeljivale biljem jer su zaobilazile "Božji" monopol.

U Americi, konkvistadori su klali šamane ayahuasce, uništavali su svete biljke koje otvaraju polje.

U Aziji, puritanski budisti i brahmani marginalizirali su tantrike i aghore i to one koji su dosezali siddhije bez dozvole.

U Africi, kolonijalni misionari nazivali su sangome "witch doctors" i progonili su ih.

Uvijek isti obrazac: pronađi one koji vide iza vela dimenzija, koji čuju šapat polja, koji ne generiraju samo loosh straha već ljubav i jedinstvo. Ubij ih. Spali ih. Zatvori ih. Optuži ih za herezu, magiju, ludilo.

Ostavi na životu samo probanu stoku: one kod kojih je telepatija genetski potisnuta, kod kojih je kundalini uspavana u muladhari, kod kojih je pinealna žlijezda kamen. One koji vjeruju da su odvojeni, koji se boje, koji mrze, koji pate jer patnja je hrana.

Loosh. Gusta, tamna energija straha, očaja, mržnje, podjele. Archoni je piju kroz pukotine dimenzija, hraneći se našim emocijama poput vampira. Ratovi? Dizajnirani da generiraju masovni loosh. Pandemije? Ritual straha. Religije? Kavezi koji kanaliziraju patnju u molitve krivnje. Mediji? Svakodnevni stimulatori negativnosti.

Ali farma ima pukotine. Ponekad se rodi dijete koje sanja budućnost. Ponekad žena u izolaciji planine osjeti prisutnost polja. Ponekad čovjek u tišini meditacije probije arkonski firewall.

Oni su sljedeća meta. Ali svaki put kada jedan od njih preživi  poput Ickea u Peruu, Todora na Rtnju, Wesselmana na havajskom vulkanu, Blooma u Atlasu odna istina curi dalje. Polje se širi. Loosh gladuje. Farma nije vječna.

Jednog dana, kada dovoljno nas prestane hraniti Arkone strahom, kada dovoljno nas aktivira uspavanu kundalini zmiju, kada se dovoljno nas poveže telepatski u ljubavi onda će Archoni ostati gladni.

A mi? Mi ćemo se sjetiti tko smo zaista. Beskonačna svijest. Slobodna.

Možda je vrijeme da se povežemo na "kolektivnu svijest"?

I da ne zaboravimo jer ovo je sve samo špekulacija? Zar ne?