Utjecaj električnog Svemira
Nedjelja, 18 Lipanj 2017 16:10

Utjecaj električnog Svemira

Ruski znanstvenici tvrde da imaju ubjedljiv dokaz koji dokazuje da su klimatske promjene izazvane isključivo našim Suncem i sunčevim sistemom, a procjena je da su ove promjene nezaustavljive sa neizvjesnim krajem po čovječanstvo. Odgovor je u sili u Svemiru koja je još uvek nepoznata Kako navodi studija iz 1997. godine dr Alekseja N. Dmitrieva sa Ruske akademije znanosti:

Trenutne fizičke promjene na Zemlji postaju nepovratne. Postoje čvrsti dokazi da su ove transformacije uzrokovane visoko naelektriziranim materijalom i energetskom neravnomjernosti u anizotropskom međuzvjezdanom prostoru koji su provalili u interplanetarno područje našeg Sunčevog sistema. Ova “donacija“ energije proizvodi hibridne procese i prekomjerna energetska stanja u svim planetima, kao i u Suncu. Ovdje na Zemlji se efekti mogu naći u ubrzanju smjene magnetnog pola, u vertikalnoj i horizontalnoj distribuciji ozona, i u povećanoj frekvenciji i veličini značajnih katastrofalnih klimatskih događaja. Sve je veća vjerovatnost da se krećemo ka periodu brze temeperaturne nestabilnosti, slično onom koji se dogodio prije 10.000 godina.

Adaptivni odgovori biosfere, i čovječanstva, na ove nove uvjete mogu dovesti do totalne globalne revizije raznih vrsta i života na Zemlji. Samo kroz duboko razumijevanje osnovnih promjena koje se dešavaju u našem prirodnom okruženju, biti ćemo u stanju da postignemo ravnotežu sa obnavljanjem toka planeto-fizičkih stanja i procesa.

Trenutno, u procesu, geološke, geofizičke i klimatske promjene na Zemlji postaju sve više i više nepovratne. U ovom trenutku znanstvenici otkrivaju neke od uzroka koji dovode do općte reorganizacije elektro-magnetosfere (elektromagnetski skeleton) naše planete, i njene klimatske mašinerije.

Veći broj specijalista za klimatologiju, geofiziku, planetofizku i heliofiziku teži ka verziji kosmičkog uzroka za ono što se dešava. Zaista, događaji tijekom posljednjeg desetljeća daju snažne dokaze neobično značajnih heliosferičnih i planetofizičkih transformacija. S obzirom na kvalitet, kvantitet i razmjere ovih transformacija, može se reći da:

Klimatski i procesi biosfere ovdje na Zemlji (kroz čvrsto povezan sistem povratnih informacija) su direktno pogođeni, i povezani natrag, općim ukupnim transformacijskim procesima koji se odvijaju u našem Sunčevom sistemu. Moramo početi da usmjeravamo našu pažnju i razmišljanje na to da su klimatske promjene na Zemlji samo jedan dio, ili veza, u cijelom lancu događaja koji se dešavaju u našoj heliosferi.

Ovi duboki fizički procesi, ovi novi kvaliteti našeg fizičkog i geološkog okruženja, uvesti će posebne izazove prilagođavanja i uvjete za sve oblike života na Zemlji. S obzirom na probleme prilagođavanja koje će naša biosfera imati sa ovim novim fizičkim uvjetima na Zemlji, moramo da razlikujemo opću tendenciju i prirodu promjena. Te tendencije se mogu pratiti u smjeru rasta energetskog kapaciteta planete, koji dovodi do prekomjernih ili naelektrisanih stanja nekih Zemljinih sistema. Najintenzivnije transformacije se dešavaju u planetarnim gas-plazma slojevima u kojima su tempirane proizvodne mogućnosti naše biosfere. Trenutno se ovaj novi scenario otjecanja viška energije formira i posmatra:

U ionosferi plazma generacijom.
U magnetosferi magnenim olujama.
U atmosferi ciklonima.

Ovaj visoko-energetski atmosferski fenomen, koji je bio redak u prošlosti, sada postaje sve češći, intenzivniji, i promijenjen u svojoj prirodi. Materijalni sastav gas-plazma sloja se također mijenja.

Sasvim je prirodno za kompletnu biotu Zemlje da bude podvrgnuta ovim promjenljivim uvjetima elektromagnetnog polja, i značajnoj dubini promjena Zemljine klimatske mašinerije. Ovi osnovni procesi promjene stvaraju potražnju u svim organizmima života na Zemlji za novim oblicima adaptacije.

Prirodni razvoj ovih novih formi može dovesti do totalne globalne revizije raznih vrsta i života na Zemlji. Novi dublji kvaliteti života sami po sebi mogu istupiti, donoseći novo fizičko stanje Zemlje u ravnotežu sa novim organizmičnim mogućnostima razvoja, reprodukcije i savršenstva.U tom smislu, jasno je da se suočavamo sa problemom adaptacije čovječanstva na novo stanje Zemlje; novi uvjeti na Zemlji čiji biosferski kvaliteti variraju, i neravnomerno su raspoređeni.

Stoga, sadašnji period transformacije je prolazan, a tranzicija predstavnika života u budućnosti se može dogoditi samo nakon duboke procjene toga šta poduzeti u skladu sa ovim novim zemaljskim biosferičnim uvjetima.

Svaki živi predstavnik na Zemlji će proći kroz detaljnu “procjenu,“ ili “inspekciju kontrole kvaliteta,“ da se utvrdi njegova sposobnost da se uskladi sa ovim novim uvjetima.

Ovi evolutivni izazovi uvijek zahtijevaju napor, ili izdržljivost, bilo da se radi o pojedinačnim organizmima, vrstama ili zajednicama.

Stoga, nije samo klima ta koja postaje nova, nego i mi kao ljudska bića doživljavamo globalnu promjenu u vitalnim procesima živih organizama, ili samo života; što je još jedna karika u kompletnom procesu. Ne možemo takve stvari tretirati odvojeno, ili pojedinačno.

Komentar: O zemaljskim promjenama možete više pročitati u knjizi Pierre Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk: Earth Changes and the Human Cosmic Connection,


Standardni svemir nasuprot električnog svemira
Prema konvencionalnoj znanosti o svemiru, kretanjima tijela u Sunčevom sustavu upravljaju isključivo zakoni gravitacije. Njemački astronom Johannes Kepler je ustanovio svoja tri zakona planetarnih gibanja početkom 17. stoljeća,1 u vrijeme kad se za elektricitet praktički nije ni znalo. Benjamin Franklin je svoj čuveni pokus sa zmajem izveo tek 150 godina kasnije. Dakle, u standardnoj knjizi stvarnosti, gravitacija vlada Sunčevim sustavom. Dodatno, Sunce isijava većinom fotone; prostor je savršeni vakuum; potresi nastaju zbog pomicanja tektonskih ploča; vremenom (klimom) upravljaju temperatura zraka ili razlike tlakova (ili oboje); ljudska djelovanja i kozmički događaji su posve nepovezani.

Elektromagnetske sile nasuprot gravitacijskih sila
Kao što smo vidjeli u prethodnom poglavlju, prema standardnoj znanosti, gravitacija je glavna sila koja upravlja ponašanjem nebeskih tijela. Obično, za elektromagnetske sile se smatra da ne postoje ili da ih se u najboljem slučaju može zanemariti. Međutim, elektromagnetske sile su jače od gravitacijskih sila za 39 redova veličine (odnosno 1039; ne 39 puta, već 1-pa-39-nula puta jače), čime elektromagnetizam postaje de facto "glavna upravljačka sila" našeg svemira. Usporedbu jačina gravitacije i elektriciteta je ilustrirao Robert Millikan,1 dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1923., u svom eksperimentu s uljnim kapljicama (pogledajte donji dijagram). Millikan je pokazao da elektromagnetska sila može podići kap ulja nabijenu samo jednim elektronom (zahvaljujući ionizaciji pomoću X zraka), kada se tu kap izloži jakom električnom polju.2 Dakle, elektromagnetska sila na jedan jedini elektron može nadvladati gravitacijsko privlačenje cijelog planeta koje osjeća kap ulja.

Što je plazma?
Prije nego što krenemo dalje, predstavit ćemo jednog od glavnih likova ove knjige, odnosno "plazmu", ili ionizirani plin. Kako bismo razumjeli električnu prirodu svemira prvo moramo razumjeti prirodu njegovog glavnog konstituenta. Irving Langmuir skovao je termin "plazma" zbog sličnosti ioniziranog plina živim krvnim stanicama. Doista, svojstva plazme koja podsjećaju na život1 su prilično neobična u usporedbi s drugim stanjima materije: U Laboratoriju za zračenje Sveučilišta u Berkeleyu, SAD, [David] Bohm je započeo ono što će postati njegov temeljni rad o plazmama. Plazma je plin visoke gustoće elektrona i pozitivnih iona, atoma koji imaju pozitivan naboj. Na svoje iznenađenje, Bohm je otkrio da kada su elektroni u stanju plazme, prestaju se ponašati kao jedinke i počinju se ponašati kao da su dio veće i međusobno povezane cjeline. Iako se njihovo pojedinačno gibanje čini slučajnim, velik broj elektrona je u stanju proizvesti efekte koje su iznenađujuće dobro organizirani. Poput nekakvog stvorenja nalik amebi, plazma se stalno regenerira i okružuje sve nečistoće u svojevrsnu karantenu na isti način kako biološki organizam može izolirati stranu tvar u cistu. Bohm je bio toliko zapanjen ovim organskim osobinama da je kasnije napomenuo da je često imao dojam da je more elektrona bilo "živo".

Električna svojstva plazmi
Plazme pokazuju vrlo specifična električna svojstva. One nisu izolatori (koji imaju jako visoki otpor) kao neionizirani plinovi, a nisu ni supravodiči (koji ne pružaju nikakav otpor), već su vrlo dobri vodiči, čak bolji od bakra ili zlata. Tipična električna impedancija plazme je oko 30 ohma.1 Za usporedbu, tipična impedancija2 bakra je u rasponu između 300 i 600 ohma.3 Električna struja, uključujući struju plazme, događa se između dva tijela koja imaju različite električne naboje. U tom slučaju, tijelo koje je pozitivno nabijeno (odnosno vjerojatno će primiti elektrone kako bi uravnotežilo svoj naboj) naziva se "anoda", a tijelo koje je negativno nabijeno (odnosno vjerojatno će dati elektrone) naziva se "katoda".

Načini izboja
Plazma prikazuje različite načine izboja, ovisno o gustoći struje (ampera po kvadratnom metru), koja njome prolazi.

Skalarnost plazme
Vrlo zanimljivo svojstvo plazme je njena skalarnost. To znači da plazma pokazuje slično ponašanje i svojstva bez obzira koliko je primjer velik ili malen: u kozmosu ili u laboratoriju. Činjenica jest da se plazma pojavljuje u širokom rasponu veličina od onih ispod atomske skale (odnosno od disociranih elektrona i njihovih atomskih jezgara). Taj se raspon veličina proteže od 10-10 metara promjera pa sve do galaktičke skale koja, u slučaju naše Mliječne staze, iznosi oko 1020 metara u promjeru. To znači da se plazma proteže preko 30 redova veličine (1030, ili 1-pa-30-nula) što se tiče skale veličina. Plazma pokazuje slična svojstva duž cijelog ovog raspona. Donja slika ilustrira analogiju između mikroskopske plazme (atomska skala) i makroskopske plazme (skala Sunčevog sustava).

Izolirani mjehurić
Osim njenog vrlo niskog električnog otpora, još jedna karakteristika plazme je njena sposobnost da stvori neku vrstu "izoliranog mjehurića" oko nabijenih tijela: Irving Langmuir je otkrio da je jedno od najvažnijih svojstava plazme njena sposobnost da električki izolira jedan dio sebe od drugog dijela sebe. Odvajajući zid se sastoji od dva sloja smještena blizu jedan drugome, jedan se sastoji od pozitivnih, a drugi od negativnih naboja. Langmuir je taj zid nazvao dvostruki omotač. Danas se on naziva dvosloj (engl. double layer, DL; op. prev.). Budući da su plazme izvrsni vodiči, prilikom prolaska struje neće doći do značajnog pada napona u njima. Ako između dvije lokacije unutar plazme postoji značajna razlika napona, DL će se formirati između njih i većina razlike napona će se zadržati u njemu. Drugim riječima, DL je mjesto gdje se u plazmi nalazi najjače električno polje. Plazma ima gotovo magičnu sposobnost da se izolira od stranih uljeza. Valja primijetiti da kada se električni potencijal nebeskog tijela izjednači s potencijalom okolne plazme, izolirani mjehurić nestaje. To je slučaj s našim Mjesecem koji je lišen bilo kakvog izoliranog mjehurića.

Električni naboj Sunca, Zemlje, te njihovi dvosloji
Kao što se navodi u prijašnjim poglavljima, većina svemira se sastoji od plazme. To se također odnosi i na Sunčev sustav. Prema tome, u toj ioniziranoj okolini, električni naboji su gotovo posvuda. U ovom poglavlju pokušat ćemo bolje razumjeti relativne električne naboje različitih nebeskih tijela (kometa, mjeseca (satelita), planeta, zvijezda, galaksija) u njihovim jezgrama, na njihovim površinama, te u njihovim dvoslojima (DL-ovima). Valja imati na umu da 'relativni naboj' ne znači 'apsolutni naboj'. Drugim riječima, reći da je A pozitivnije nabijen nego B ne znači nužno da je sveukupni naboj A pozitivan u apsolutnom smislu, što se tiče svemira. To samo znači da je pozitivniji nego B ili manje negativan nego B s kojim je u odnosu ili u odnosu na kojeg se "relativno" promatra. Naposljetku, ovi relativni naboji su ono što je zaista bitno jer je upravo razlika u relativnim nabojima ta koja uzrokuje električne struje kakvi god da su apsolutni naboji (pozitivni ili negativni). Budući da je naš cilj ovdje bolje razumjeti razlike između površinskog naboja, naboja dvosloja, naboja jezgre, itd., fokusirat ćemo se na relativni naboj.

Vanjski izvori energije nebeskih tijela
Razlog zašto se kondenzatori mogu više puta isprazniti, a ipak zadržati razliku električnog potencijala između svojih anoda i katoda, je zato što su priključeni na vanjski izvor energije. Pa, odakle dolazi sav taj elektricitet u našem Sunčevom sustavu? Astrofizičar sa Sveučilišta u Michiganu, Michael J. Longo je temeljito proučio više od 40 000 galaksija.1 Slijedeći brojne korake u obradi i analizi podataka - poštedjet ću vas pojedinosti o njegovim izračunima koje možete provjeriti u njegovom radu - njegov zaključak je bio sljedeći: Na zabrinjavajuće poravnanje ekvinocija i ekliptike s osi ekliptike se sada gleda kao na slučajnost zbog definicije ekliptike duž rektascenzije = 180° i 0°, u blizini galaktičkih polova. To nije znak ozbiljne pristranosti u podacima WMAP-a. Sva se poravnanja mogu objasniti kozmičkim magnetskim poljem koje poravnava osi elektronskih ciklotronskih orbita i utiskuje svoje multipole na CMB. Jednostavnije objašnjeno, ono što je Longo zaključio je da su osi rotacije galaksija poravnate duž iste krivulje i da to poravnanje ne može biti slučajno. Uz Longoa, i Alfven,3 Campanelli4, te Schwarz5 snažno sugeriraju da se poravnavanje osi rotacija galaksija događa zbog divovskog prstena električne struje. Iako krajnji izvor tog divovskog električnog prstena koji kruži kozmičkom "prazninom" još uvijek nije poznat, poravnanje osi rotacija galaksija je indirektni dokaz za njegovo postojanje. Donja slika prikazuje to poravnanje osi galaktičke rotacije duž prstenaste međugalaktičke struje (ružičasta boja).

Međuzvjezdana plazma
Donedavno se svemir smatrao potpuno praznim, savršenim vakuumom. Ovaj stav je još uvijek jako raširen, iako to nije u potpunosti točno, kao što sam sugerirao u prethodnim poglavljima. Svemir nije prazan. Ispunjen je plazmom. Ta plazma u prostoru najčešće je sastavljena od vrlo laganih molekula: iona vodika i helija zajedno s elektronima, a njegova koncentracija je oko jedne (ionizirane) čestice po kubnom centimeteru.1 Za usporedbu, koncentracija atmosferskog zraka je oko 1013 čestica po kubnom centimetru. Kao što to na gornjoj slici prikazuje Birkelandova struja koja prelazi svjetlosne godine "praznog" vanjskog svemira, ta vrlo niska koncentracija prostorne plazme ne sprječava pojavu električnih fenomena. Sjećate li se Millikanovog eksperimenta i kako je elektromagnetska sila samo jednog elektrona utjecala na veliki dio prostora koji ga je okruživao? Na kozmičkim skalama, električna svojstva plazme u prostoru dopuštaju električnim strujama da teku između nebeskih tijela jer je takva plazma jako provodljiva. To omogućuje električne razmjene između površine nebeskog tijela i vanjskog sloja njegovog DL-a, kao i svega drugog unutar tog DL-a.

Struje u plazmi
Sjećate li se plazmatske kugle i sjajnih filamenata koji povezuju središnju elektrodu s vanjskim plastičnim slojem kugle? To je tipičan izboj struje u plazmi. Ali zašto struje plazme imaju takav oblik filamenta? Da bi razumjeli ovu pojavu moramo se sjetiti srednjoškolske fizike, posebno lekcije o elektromagnetizmu i kako žice kojima teče struja stvaraju elektromagnetsko polje.

Homopolarni motori
Birkelandove struje i spiralno kretanje dvostrukih vlakana su blisko povezani s jednim drugim konceptom: homopolarnim motorima. Još znani i kao Faradayevi motori, homopolarni motori se temelje na sili koju generira interakcija između električne struje i magnetskog polja (Lorentzova sila ili Laplaceova sila). Dakle, u prirodi, dvije vrste nevidljive energije - magnetska polja i električne struje - mogu međudjelovati i proizvesti vrlo opipljivu mehaničku silu - Lorentzovu silu. Lorentzova sila je proporcionalna električnoj struji i magnetskom polju. Što je jača struja i elektromagnetsko polje, to je snažnija posljedična Lorentzova sila. To je princip koji pogoni homopolarne motore, najjednostavniji tip motora. To je također osnovni princip u pozadini većine drugih vrsta električnih motora.

Solarni izboji
Sada kada znamo nešto više o plazmi, usredotočit ćemo se na električna svojstva i ponašanje Sunca. Kao što je prethodno spomenuto, par Sunce-heliopauza se može povezati s divovskom kondenzatorom. Uz stalnu struju curenja, u solarnom kondenzatoru se povremeno događaju izboji koje poznamo pod imenom "Sunčeva aktivnost". Ti izboji su zapravo Birkelandove struje koje probijaju fotosferu (svijetlu i vruću ovojnicu koja okružuje našu zvijezdu), stvaraju Sunčeve pjege koje omogućuju hladnijoj unutarnjoj tamnoj solarnoj materiji da postane vidljiva.

Promjene Sunčeve aktivnosti
Kao što smo spomenuli u prijašnjim poglavljima, Sunčeva aktivnost je rezultat solarnih izboja koje pokreću nabijena nebeska tijela u Sunčevom sustavu, te planetarna poravnanja. Tri glavna fenomena izboja (baklje, CME-ovi i Sunčeve pjege) blisko su povezani i ukazuju na povećanje Sunčeve aktivnosti.

hr.sott.net

Pročitano 65 puta

Energetski Projekti

hrastovic energetski projekti banner

Energetski Video

hrastovic energetski video banner

Energetski Članci

hrastovic energetski clanci banner

Random video

Udruga SOLAR

Udruga SOLAR  je nastala 2011. godine kao potreba organiziranja civilnog društva u smjeru korištenja i primjene obnovljivih izvora energije, primjene alternativnih izvora energije te povećanja energijske učinkovitosti na razini korisnika i lokalne zajednice.

Opširnije

O nama

Hrastović Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture.

Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

Kontakt info

HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.

Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.

Kralja Tomislava 82
31417 Piškorevci
Hrvatska

E-mail:dario.hrastovic@gmail.com
Fax: 031-815-006
Mobitel:099-221-6503
© HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. - design & hosting by Medialive