Električni automobil Nikole Tesle
    Petak, 13 Srpanj 2012 08:16

    Električni automobil Nikole Tesle

    Nikola Tesla je konstruirao misteriozni automobil 1930. koji je radio uz pomoć antene i dvije čudne metalne šipke koje su izlazile iz "energetskog prijamnika" montiranog ispod komandne ploče. Originalni benzinski motor na automobilu zamijenjen je okruglim, potpuno zatvorenim električnim motorom. Prema pričama se zna da je motor bio promjera 65 centimetara, koji se zagrijavao toliko jako da je Tesla ispred njega instalirao i ventilator. Ostatak automobilskog pogona, od spojke sve do stražnjih kotača, nije bio zamijenjen. Kutija, poznata i kao "energetski prijamnik" ili "gravitacionalni energetski pretvarač" bila je instalirana ispod komandne ploče. Dimenzije kutije iznosile su 60x50x15 centimetara, te su sadržavale 12 vakuumskih cijevi. Iz kutije je virila teška antena visine 1.8 metara. Osim toga, iz prijamnika su virile i dvije debele cijevi duljine 10-ak centimetara. Jednom kada je bio spreman krenuti, Tesla je 'gurnuo' ove dvije debele cijevi u prijemnik te izjavio "dobili smo energiju". Prema Teslinim navodima, automobil je postigao 1.800 okretaja u minuti te je hvatao dovoljno energije i za osvjetljenje jedne kuće osim samog pokretanja motora. Automobil je bio testiran nekih tjedan dana, te je zabilježeno da je dostigao brzine do 144 km/h i to bez ikakvog napora. Što je najbolje od svega, automobil nije ispuštao nikakve emisije. Automobil se nalazio na farmi nedaleko grada Buffala, u blizini Nijagarinih slapova. Nakon tjedan dana testiranja, tajanstveni "prijamnik" je uklonjen te je električni motor zamijenjen originalnim benzinskim motorom. Šuška se da je Westinghouse dostavio eksperimentalni motor za automobil, dok je Tesla svoju patent za pretvarač prodao upravo Westinghouse-u. Što god da se dogodilo, Teslin nevjerojatni izum tajanstveno je nestao i više nikada nije vidio svjetlo dana. Tesla je oduvijek tvrdio da elektrane i kablovi, a posebice benzinski motori, nama nisu potrebni. On je izjavio kako nam je dostupno dovoljno energije koju svatko od nas može koristiti bez ikakve naknade. No velikim poslovnim interesima smetala je Teslina retorika te nisu smjeli dopustiti da njegove ideje i izumi izađu u javnost. Na kraju krajeva, nisu mogli zaraditi nikakav novac od nečega što je "besplatno". Ljudi koji su znali za postojanje ovog automobila, pokušali su ga rekonstruirati, no došli su u niz neugodnih situacija kada su htjeli doći do originalnih dokumenata i zapisa. Smatralo se da je Pierce Arrow (proizvođač automobila) pomogao u uspostavljanju međusobne povezanosti između elektromotora i prijenosnog sustava automobila. No, tvrtka je ubrzo propala zbog 'Velike depresije'. Sve tvornice, dijelove i dokumente tvrtke preuzeo je Studebaker, koji je također neslavno propao, a njegovu imovinu preuzeo je bivši American Motors Co. Svi zapisi o tome kako je Tesla ostvario ovaj nevjerojatan pothvat nestali su ili su izgubljeni, iako postoji velika vjerojatnost da su dokumenti samo dobro skriveni od javnosti te da "velike kompanije i veliki novac" znaju točno što je i kako Tesla učinio. Nikola Tesla rođen je u mjestu Smiljan 10. srpnja 1856. godine, a umro je u New Yorku. Nikola Tesla je bio poznat kao znanstvenik i inovator. Radio je na području elektrotehnike i radiotehnike. Uz njegovo ime vežemo izume kao što su okretno magnetsko polje i višefazni sustav izmjeničnih struja. Njegovo obrazovanje započelo je pohađanjem njemačke osnovne škole u Smiljanu. Nakon završetka upisuje Nižu realnu gimnaziju u Rakovcu kod Karlovca. Kad je završio gimnaziju napravio je stanku od dvije godine i potom upisao studij tehnike u Pragu. Nakon završetka studija odlazi u Budimpeštu raditi kao inženjer Telefonskog društva, da bi nakon Budimpešte otišao u Pariz raditi kao zaposlenik Edisonove tvrtke. 1883. godine na svom zadatku u Strasbourgu konstruira prvi indukcijski motor. Nakon Francuske odlazi u Ameriku i postaje njihovim državljaninom. Boravak Nikole Tesle u Americi obilježio je početak rada u Edisonovoj firmi da bi zbog neslaganja dao otkaz sa željom da osnuje vlastitu tvrtku Tesla Electric Light & Manufacturing. U svibnju 1888. godine George Westinghouse vlasnik Westinghouse Electric Company-a kupuje prava na Teslin patent višefaznog sustava naizmjenično pokretanog dinama, transformatora i motora. Taj čin je doveo do sukoba između Edisonovog sustava direktnog pristupa i Teslinog naizmjeničnog pristupa gdje je Tesla izvoljevao pobjedu. Nakon toga osniva laboratorij u kojem radi sve do svoje smrti 1943. godine. Kad pričamo o Nikoli Tesli svi znamo da je bio znanstvenik kojeg nismo samo mi proznavali nego i stručnjaci van naših granica. Nikola Tesla je za sebe uvijek tvrdio da nije izumitelj „već otkrivač stvari koje od prije postoje u prirodi". Za sebe je uvijek tvrdio kako ima tu sposobnost vizualizacije stvari i događaja, što se moglo primjetiti po njegovu načinu rada gdje bi svoje eksperimente prvo osmislio, da bi potom ostvario, odnosno proveo u djelo. Osim što je bio znanstvenik, govorio je 6 jezika. Njegov život obilježavala su velika prijateljstva sa piscima kao što su Robert Underwood Johnson, Mark Twain i Francis Marion Crawford. No pored te želje za komuniciranjem te dijeljenjem znanja sa ostalima, bio je poznat i po svojoj ekscentričnosti, nespretnosti te samoći zbog koje ga je većina zvala vukom samotnjakom. Jeste li znali da je svojevremeno odbio Nobelovu nagradu za fiziku zbog toga što Edisona kao suprimatelja nagrade nije smatrao pravim znanstvenikom. Iako je bio veliki stručnjak, zadnje godine svog života proveo je hraneći golubove i primajući homorar iz svoje domovine. U svojim godinama znanosti koliko puta je bio cijenjen i uvažavan, toliko puta je bio predmet smijeha i kritike zbog teza koje su mnogi smatrali nemogućima kao npr njegove špekulacije o mogućnosti komunikacije s ostalim planetima. No unatoč svemu tome ostao je jedan od najvećih genija na području elektrotehnike, naime njegova je zasluga uvođenje izmjenične struje u široku uporabu, smtra se pionirom radio tehnike, otkrio je sustav za bežično upravljanje i davanje znakova na daljinu. Danas njegovo ime nećete čuti samo u Hrvatskoj ili Srbiji, u Češkoj jedna tvornica žarulja nosi njegovo ime, a enciklopedija Britannica svrstala ga je među 10 najvažnijih ljudi u povijesti.
    www.croenergo.eu
     
     
    Teslin automobil na kozmičku energiju – iz 1931. za budućnost
    U trenucima kada svijet grozničavao traga za jeftinim, obnovljivim i svima dostupnim izvorima energije, Tesline vizije mogle bi imati presudnu ulogu. "Neka budućnost kaže istinu i vrednuje svakoga prema njegovu radu i postignućima. Sadašnjost je njihova; budućnost, za koju sam zaista radio, je moja!" Prošloga tjedna u Tehničkome muzeju u Zagrebu održani su "Dani Nikole Tesle" na kojima se, uz ostalo, raspravljalo i o njegovoj nevjerojatnoj sposobnosti da sve svoje ideje vidi i razradi mentalno prije nego što započne s pokusima. "Prije nego što stavim skicu na papir, mentalno razrađujem ideju. U svome umu ja razrađujem konstrukciju, poboljšavam je, čak je i stavljam u pogon. Posve mi je svejedno isprobavam li svoje strojeve u svome umu ili u laboratoriju", pisao je Tesla. Neke su od njegovih vizija bežični prijenos električne energije ili prikupljanje i korištenje kozmičke energije. U trenucima kada svijet grozničavao traga za jeftinim, obnovljivim i svima dostupnim izvorima energije, Tesline vizije mogle bi imati presudnu ulogu. Još je 1931. godine u klasični automobil ugradio električni motor od 80 konjskih snaga koji nije imao nikakav akumulator niti je bio spojen na nekakav izvor energije. U njemu je samo bio Teslin konverter koji je prikupljao kozmičku energiju. Postizao je brzinu veću od 140 kilometara na sat i uopće nije onečišćivao okoliš. Nije li upravo to ono što nam treba u bliskoj budućnosti? U Teslino vrijeme za takvo što nije bilo razumijevanja.
    www.vecernji.hr

     

    TESLIN AUTO NA KOSMIČKU ENERGIJU

    U knjizi "Tajne tehnologije hladnog rata - projekat Haarp i dalje", Gerija Vasilatosa, spominje se i Teslin prijemnik energije koji je on izgleda veoma uspješno 1930. testrirao na automobilu. Vasilatos piše da je Tesla već ranije proučavao stanje naelektrisanih čestica u čvrsto nabijenom vrtlogu etera (ionosfere). Snaga koja se ispoljavala u blizini takve vrtložne eterične konstrukcije bila je ogromna, a eterska težina održavala je izvanrednu stabilnost. U takvu konstrukciju postavljena kristalna rešetka stvorila bi električni napon. Sa izvjesnim metalnim rešetkama unutaratomsko polje energije koje bi se tada stvaralo bilo je neizmjerno. Zna se da je Tesla u svom radu tražio napon kojim bi ove eterske izljeve energije pokrenuo, a kada bi takva energija prokuljala trebalo ju je jednostavno uhvatiti specijalno konstruiranim prijemnikom i provesti u električni motor. Jedan takav prijemnik je Tesla očito vrlo uspješno isprobao na automobilu 1930. Priču o tome zabilježio je aeronautički inženjer Derek Alhers, koji je stupio u kontakt sa Teslinim rođakom iz Jugoslavije, Petrom Savom, koga je Tesla pozvao u Buffalo da zajedno testiraju automobil "na struju". U druge očito nije imao povjerenja. To je bio auto marke Pierce Arrow, jedan od luksuznih automobila tog perioda. U autu se nalazio električni motor dužine oko 1 metra i obima oko 60 centimetara. Iz njega su vodila dva debela kabla vezana za prednju kontrolnu tablu. Dodato je bilo i skladište za 12 Voltne baterije. Maksimalna brzina rotora je bila 30 okretaja u sekundi sa vučom od 80 konjskih snaga. Bila je tu i antenska cijev visoka 1,8 metara uglavljena u zadnji dio auta. Tesla je sje na mjesto suvozača I počeo da podešava prijemnik energije na komandnoj tabli koji nije bio veći od kratkotalasnog običnog radija. U njemu se nalazilo 12 specijalnih cijevi koje je Tesla ponio sa sobom u maloj kutiji u obliku kofera. Savo je rekao Ahleru da je Tesla prijemnik sastavljao u hotelskoj sobi. Ove neobične cijevi točno su ulegle u svoja ležišta kada ih je postavio. Kada je gurnuo dvije cijevi Tesla je rekao da sada imaju struju i da može da okrene kontakt ključ. Savo je to učinio, ali nikakv se zvuk nije se čuo. Ali, čim je pritisnuo gas automobil je krenuo. Svo vrijeme vožnje nikakav zvuk motora se nije čuo. Nije poznato koliku su dužinu puta prešli, za osam dana koliko su se vozili, ali gorivo nikada nisu sipali. Brzina koju su dostizali je bila od 90 do 120 milja na sat. Osmog dana zaustavili su se na nekoj staroj farmi 20 milja od Bafala. Auto su tamo ostavili u jednom ambaru, a Tesla je ponio svojih 12 cijevi iz prijemnika i ključ za pokretanje. Dok su se vozili gradom i kroz predgrađa Tesla nije želio da odgovara na Petrova pitanja. Tek kada su bili daleko izvan grada rekao je rođaku da je pokretačka snaga auta povezana sa "misterioznom radijacijom koja dolazi iz etera" i da je "energija na raspolaganju u neograničenim količinama". Savo se prisjetio i riječi da on "ne zna odakle ona dolazi, ali da čovječanstvo treba da bude zahvalno za njeno postojanje". Mala spravica na suvozačevoj strani očito je primala tu misterioznu energiju. Savo je još stekao utisak da se Tesla plašio da neko ne otkrije njegova istraživanja. Uspio je samo da sazna kako Tesla očekuje da će se njegova sprava uskoro koristiti na velikim brodovima, čamcima, vlakovima i u automobilima. Kasnije je Savo načuo da je prijemnik sa cijevima i ključem ubrzo nakon vožnje spaljen zbog sigurnosti "jer su procurile neke informacije". Mjesec dana nakon vožnje Petra Savu je pozvao čovjek koji se predstavio kao Lee de Forest i pitao ga kako mu se dopala vožnja? Savo je odgovorio da je bio veoma radostan zbog te misteriozne vožnje, a de Forset mu je rekao je da njegov ujak Tesla najveći živi naučnik na svijetu. Kada je kasnije Savo pitao ujaka Teslu da li će njegov "prijemnik" biti negde upotrijebljen, Tesla je šturo odgovorio da je bio u pregovorima sa nekim od najvećih kompanija za izgradnju brodova. Kako je Savo dalje zapitkivao ujak je postajao ljut I neveoljan za priču. Savo je saznao da je bio veoma zabrinut za sigurnost svojih pronalazaka i sve testove je radio uz veliku predostrožnost i tajnovitost jer je nekoliko puta bio žrtva manipulacija. Danas se na Aljasci pod pokroviteljstvom Pentagona u okviru projekta HAARP vrši zagrijavanje čestica ionosfere (na visini od 65 do 950 km) radio valovima ekstremno visoke i niske frekvencije gde se dijelovi ionosfere pretvaraju u viskotemperaturnu plazmu. Posljedica su promjene klime iznad određenog područja. Vjeruje se da su mnoge suše i poplave posljednjih godina, posebno u zemljama koje je američka administracija proglasila "osovinom zla", posljedica ovog zastrašujućeg suvremenog oružja.
    Ivona Živković
    Objavljeno u NIN-u,06.07.2006.

     

    Gde je nestao Teslin auto na kosmičku energiju?
    Grad Buffalo na sjeveru države New York, jedne proljetne nedjelje 1931. godine, bio je tihi svjedok jednog nevjerovatnog događaja. Ekonomska depresija donekle je umrtvila poslovanje i proizvodnju, ali grad je usprkos tome vrvio od aktivnosti. Među tisućama vozila koja su se kretala gradskim putevima bio je jedan luksuzan automobil koji se zaustavio kraj ruba puta na raskrsnici sa semaforom. Slučajni prolaznik primjetio je da se radi o novom Pierce-Arrow sedanu, s farovima koji su se stapali s gracioznim širokim lukovima prednjih blatobrana u jedinstvenom stilu Pierce-Arrow-a. Ovaj se elegantni automobil izdvajao od drugih i po tome što tog svježeg dana nije bilo vidljive pare koja bi kuljala iz njegove ispušne cijevi. Prolaznik je prišao vozaču i kroz otvoreni prozor prokomentirao nedostatak ispušnih plinova. Vozač se čovjeku zahvalio na komplimentu i dodao da je razlog taj što u automobilu ‘nema motora’. Ova tvrdnja nije tako šaljiva ili neozbiljna kakvom se može činiti. U njoj je bilo i nešto istine. U Pierce-Arrow-u zaista nije bilo nikakvog motora s unutarnjim sagorjevanjem. Na njegovom mjestu bio je električni motor! Da je vozač imao volje da proširi svoj komentar, mogao je reći pješaku i to da je električni motor radio bez baterija – bez bilo kakve vrste ‘goriva’. Vozač je bio Petar Savo, i premda je on upravljao automobilom, nije bio odgovoran za njegova zapanjujuća svojstva. To je bilo djelo njegovog jedinog putnika, čovjeka kojeg je Petar Savo znao kao ‘ujaka’: nikoga drugog nego električnog genija, Nikolu Teslu (1856-1943). Tijekom 1890-ih, Nikola Tesla je revolucionirao svijet svojim izumima na polju praktičnog elektriciteta, poklonivši nam indukcijski električni motor, naizmjeničnu struju (AC), radiotelegrafiju, bežično daljinsko upravljanje, fluorescentne svjetiljke i druga znanstvena čuda. U moderno tehnološko doba nije nas uvela jednosmjerna struja Thomasa Edisona (DC), nego višefazna struja Nikole Tesle (AC). Tesla nije zaspao na lovorikama, već je nastavio s fundamentalnim otkrićima na području energije i materije. Otkrio je kosmičke zrake desetljećima prije Milikana, a prije drugih bavio se i rentgenskim zracima, katodnom cijevi i drugim vakuumskim cijevima. Međutim, potencijalno najvažnije otkriće Nikole Tesle bilo je da se električna energija može prenositi Zemljom i oko Zemlje u atmosferskoj zoni zvanoj Šumanova rupa. Ona se proteže od površine planete do ionosfere na visini od oko 80 kilometara. Elektromagnetski valovi ekstremno niske frekvencije od oko 8 Hz (koliko iznosi Schumanova rezonanca ili puls Zemljinog magnetskog polja) putuje doslovno bez gubitaka do bilo koje točke na planeti. Teslin sistem distribucije struje i njegova posvećenost besplatnoj energiji značili su da bi se na njega mogao priključiti bilo tko u svijetu s električnim uređajem ispravno usklađenim s prijenosom energije. To je bila prevelika prijetnja za moćne interesne grupe i njihovu distribuciju i prodaju električne energije. Teslino otkriće rezultiralo je ukidanjem financijske podrške, izbacivanjem iz naučnog krema i postupnim brisanjem njegovog imena iz povijesnih knjiga. Tesla, koji je 1895. imao status naučne super zvijezde, postao je do 1917. doslovno čovjek bez statusa, ograničen na provođenje sitnih znanstvenih eksperimenata u potpunoj osami. Ovaj mršavi lik u otvorenom kaputu u stilu od prije Prvog svjetskog rata objavljivao je novinarima svoja otkrića i ideje u razvoju prilikom svojih godišnjih rođendanskih konferencija za novine. Godine 1931, Nikola Tesla navršio je sedamdeset i petu. U jednom od rijetkih ukazivanja medijske pažnje, magazin Time počastio ga je portretom na naslovnoj stranici i biografskim profilom. Stari znanstvenik bio je mršav i upalog lica, ali ne i nezdrav, kosa mu je i dalje bila sjajna i crna, i još je uvijek imao isti daleki izraz u svojim vizionarskim očima.

    Električni automobili zaostaju za benzinskim
    Na početku 20. vijeka, električnim automobilima smiješila se svijetla budućnost. Vizionari poput Jules Verna predviđali su pojavu automobila koji rade na baterije i koji su mehanički jednostavni, tihi, ne ispuštaju smrad, laki za upravljanje i manje hiroviti od bilo kojeg automobila na benzin. U automobilu s motorom na benzinski pogon trebalo je podesiti vezu s regulatorom rasplinjača, gurnuti ručicu za kontrolu paljenja, napumpati papučicu gasa i zavrtjeti motor kurblom. U električnom automobilu trebalo je samo okrenuti ključ i stisnuti gas. Otpuštanje papučice gasa trenutno je usporavalo automobil. U vremenu s malo automehaničarskih radionica, električari su u slučaju potrebe mogli servisirati obične motore na jednosmernu struju. Nije bilo ulja koje bi trebalo mijenjati, hladnjaka kojeg bi trebalo puniti, pumpi za vodu ili gorivo koje bi trebalo održavati, nije bilo problema s rasplinjačem, ispušnih cijevi koje hrđaju, kvačila ili transmisije koje treba servisirati, i nije bilo zagađenja! Upotreba maziva i ulja bila je ograničena na dva ležaja u električnom motoru i nekoliko dijelova na podvozju. Robne kuće koristile su električne kamione za dostavu. Ljekari su počeli da obilaze pacijente u ‘električnima’, napuštajući svoga konja i kočiju u korist nečega što je mnogo lakše za održavati. Žene su zavoljele električne automobile zbog jednostavnosti njihove uporabe. Budući da su električni automobili imali ograničen radijus kretanja i brzinu zbog svoje baterije, bili su popularni za prijevoz po gradu. Izvan gradova, američki seoski putevi bili su tako primitivni da su postali rezervat brzih i sve savršenijih automobila pokretanih motorom s unutrašnjim sagorjevanjem, koji su imali velik radijus kretanja. Tako se u Americi održala neka vrsta zlatnog doba električnih automobila i nakon što su ih u većem dijelu svijeta počeli odbacivati. Detroit Electric, Columbia, Baker, Rauch & Lang i Woods bili su najvažniji među brojnim proizvođačima ove vrste vozila. Oni su cvali u svom segmentu tržišta s rasponom formalnih, često elegantnih limuzina. Međutim, Ahilova peta električnih automobila uvijek je bio kapacitet baterije, odnosno njegov nedostatak. Baterije su bile na bazi olova i kiseline, bile su teške i glomazne i zauzimale su dragocijeno mjesto za prtljagu. Suvišna težina bila je kriva za geganje pri upravljanju i sporost, čak i prema standardima tog vremena. Električna vozila nisu se mogla kretati brže od 70-80 km/h, jer je tolika brzina mogla uništiti baterije za nekoliko trenutaka. Brzinu od oko 57 km/h moglo se održavati samo na kratko, a uobičajena je bila vožnja brzinom od 24-32 km/h. Baterije je trebalo puniti svake noći, a radijus kretanja rijetko je bio veći od 162 kilometra. Nijedan proizvođač električnih vozila nikada nije ugradio generator jednosmjerne struje, koji je mogao povratiti dio naboja baterije prilikom kretanja vozila i time povećati radijus kretanja. Obećanja o usavršavanju i pojavi novih, snažnijih baterija mogla su se čuti još od vremena Edisonove najveće popularnosti, ali sva su na kraju ostala neispunjena. S povećanjem brzine i pouzdanosti automobila pokretanih benzinom, električni automobili gubili su na popularnosti, i sve ih se više povezivalo s penzionisanom gospodom i bakicama. Električni pokretači motora na konvencionalnim automobilima zabili su posljednji čavao u kovčeg električnih automobila.

    Godina 1960-ih, aeronautički inženjer po imenu Derek Ahlers upoznao je Petra Savu i razvio s njim dugo prijateljstvo. Tijekom njihovog desetogodišnjeg poznanstva, Savo je Ahleru često pričao o svom čuvenom ‘ujaku’ Nikoli Tesli i njegovim dostignućima u 1930-ima. (Savo je bio mlađi rođak Nikole Tesle, i premda mu nije bio pravi nećak, obično ga je zvao ‘ujakom’). Godine 1930, Nikola Tesla je zamolio svog ‘nećaka’ Petra Savu da dođe u New York. Savo, rođen u Jugoslaviji 1899, i time 43 godine mlađi od Tesle, služio je u austrijskoj vojsci i bio je obučeni pilot, i sa zadovoljstvom je iskoristio priliku da napusti Jugoslaviju. Doselio je u Ameriku i nastanio se u New Yorku. U nizu intervjua 1967. godine. Savo je ispričao o svom udjelu u priči o Teslinom električnom automobilu. Tijekom ljeta 1931, Tesla je pozvao Savu u Buffalo u državi New York, da objavi i testira novi tip automobila kojeg je Tesla razvio vlastitim sredstvima. Buffalo se slučajno nalazi u blizini Nijagarinih vodopada – gde je 1895. stavljena u pogon Teslina hidroelektrana za naizmjeničnu struju, što je u očima ortodoksne nauke predstavljalo vrh njegove karijere. Kompanije Westinghouse Electric i Pierce-Arrow Motor Car izradile su ovaj ogledni električni automobil pod Teslinim vodstvom. Kompanija Pierce-Arrow tada je bila u vlasništvu i pod financijskom kapom korporacije Studebaker, i iskoristila je ovu čvršću finansijsku osnovu za uvođenje niza inovacija. Između 1928. i 1933, kompanija je izbacila na tržište nove modele s osam cilindara u nizu i V-I2 motorom, futurističke salonske automobile Silver Arrow (Srebrna strela), novi stil i tehnička poboljšanja. Potrošači su odgovorili na to, i prodaja automobila Pierce-Arrow dodatno je povećala kompanijin udeo na sve užem tržištu luksuznih automobila 1930. Uz takvu navalu samopouzdanja, nerealni projekti poput Teslinog električnog automo­bila bili su unutar konceptualne sfere. Uz kompanijin tradicionalni spoj arogancije i naivnosti, sve se činilo mogućim. Tako je za testiranje izabran Pierce-Arrow Eight iz 1931. s tvorničkog probnog poligona u Buffalu. Izvađen je njegov motor s unutrašnjim sagorjevanjem, a kvačilo, mjenjačka kutija i transmisija do stražnjih točkova ostavljeni su netaknuti. Ostao je i 12-voltni akumulator, ali je na transmisiju priključen električni motor od 80 konjskih snaga. Električni automobili su tradicionalno imali motore na jednosmjernu struju, budući da je to jedina struja koju baterije mogu oslobađati. Mogao je biti korišten DC/AC pretvarač, ali je ta oprema u to vrijeme bila prevelika da bi mogla stati u automobil. Sumrak električnih automobila već je odavno prošao, ali ovaj Pierce-Arrow nije bio opremljen običnim DC motorom. Bio je to električni AC motor predviđen za 1.800 okretaja u minuti. Sam motor bio je dug 102 cm i imao je presjek od 76 cm, bio je bez četkica i hlađen zrakom pomoću prednjeg ventilatora, i imao je dvostruki kabel koji je bio proveden ispod ploče s instrumentima, ali nije bio priključen. Tesla nije želio da otkrije tko je proizveo električni motor, ali smatra se da je to moglo biti neko od odjeljenja Westinghouse-a. Na stražnji dio automobila ugrađena je 1,83 m duga antena.

    Priča o eterskoj streli
    Petar Savo ispunio je molbu svog starijeg rođaka i pridružio mu se, i oni su se u gradu New Yorku ukrcali na vlak za sjeverni dio države New York. Tijekom putovanja izumitelj nije želio podrobnije da govori o prirodi eksperimenta. Po dolasku u Buffalo, otišli su u malu automehaničarsku radionicu gdje su zatekli novi Pierce-Arrow. Tesla je otvorio haubu i podesio neke stvari na električnom AC motoru pod njom. Zatim su krenuli da pripremaju Teslinu opremu. U obližnjoj hotelskoj sobi električni genije sastavio je svoj uređaj. Donio je 12 posebnih vakuumskih cijevi u kovčegu nalik na kutiju. Savo je rekao da su cijevi bile neobičnog oblika, iako su u međuvremenu barem tri identificirane kao ispravljačke cijevi 70L7-GT. One su bile priključene na uređaj koji se nalazio u kućištu dimenzija 61 x 30,5 x 15 cm. Nije bio ništa veći od kratkovalne radio stanice. U njemu se nalazio elektronički sklop s 12 vakuumskih cijevi, žicama i različitim otpornicima. Dvije šipke presjeka 6 mm i dužine 7,6 cm očigledno su služile kao konektori za kablove motora. Kad su se vratili do eksperimentalog automobila, stavili su kutiju na unaprijed pripremljeno mjesto ispod ploče sa instrumentima na strani suvozača. Tesla je ugurao dvije kontaktne šipke i pogledao na voltmetar. ‘Sada imamo napajanje’ – objavio je, dajući ključeve za paljenje motora svom nećaku. Na ploči s instrumentima bili su dodatni brojčanici koji su pokazivali vrijednosti koje Tesla nije objasnio. Na zahtjev svog ujaka, Savo je uključio motor. ‘Motor je sada u pokretu’ – potvrdio je Tesla. Savo nije čuo nikakav zvuk. Usprkos tome, sa stručnjakom za elektricitet na mjestu suvozača, Savo je ubacio u brzinu, pritisnio papučicu gasa i izveo automobil iz garaže. Petar Savo je toga dana dugo vozio ovaj automobil bez goriva, 80 kilometara po Buffalu i po prirodi oko njega. S brzinomjerom kalibriranim do 192 km/h, Pierce-Arrow je postigao najveću brzinu od 145 km/h, uz jednaku nečujnost motora. Dok su se vozili okolinom grada, Tesla je postao opušteniji i sigurniji u uspešnost svog izuma. Počeo je da se otvara svom nećaku u vezi s njegovim tajnama. Uređaj je bio u stanju da zauvijek opskrbljava vozilo energijom, ali, povrh toga, bio je također u stanju da zadovolji energetske potrebe jedne kuće – i to s više nego dovoljnom količinom energije. Iako se u početku suzdržavao od objašnjavanja principa, Tesla je priznao da je njegov uređaj samo prijemnik za zagonetno zračenje, koje dolazi iz etera, i koje je dostupno u neograničenim količinama. ‘Čovječanstvo bi trebalo biti vrlo zahvalno na njegovom postojanju’ – zamišljeno je rekao. Tijekom narednih osam dana, Tesla i Savo testirali su Pierce-Arrow po gradu i njegovoj okolini, od puževe brzine do 145 km/h. Performanse su bile jednake kao kod bilo kojeg tadašnjeg moćnog automobila s više cilindara, uključujući i Pierce-ovu 6-litarsku ‘Osmicu’ od 125 konjskih snaga. Tesla je rekao Savi da će se prijemnik energije uskoro koristiti za pokretanje vlakova, brodova, aviona i automobila. Pronalazač i njegov suradnik konačno su dovezli automobil na tajnu, unaprijed dogovorenu lokaciju – u stari ambar kraj jedne seoske kuće 32 kilometra od Buffala. Tamo su ostavili automobil, a Tesla je ponio ključeve paljenja i svoj prijemni uređaj sa sobom. Zagonetni aspekt priče nije završio na tome. Petar Savo je čuo glasine da je sekretarica otvoreno govorila o tajnom testiranju i bila otpuštena zbog indiskrecije. To može objasniti kako su se iskrivljene priče o ovim testovima pojavile u nekim novinama. Teslu su upitali odakle dolazi energija, kad je vidljivo da u automobilu nema baterija. ‘Iz etera koji je svuda oko nas’ – odgovorio im je. Neki ljudi su izmislili da je Tesla lud i da je na neki način povezan sa zlim, okultnim silama. Tesla se razbjesnio. Pokupio je svoju zagonetnu kutiju i otišao, vrativši se u svoju laboratoriju u New Yorku. Tako je završila Teslina kratka avantura s primjenom izuma na pokretanje vozila. Moguće je da je incident s curenjem informacija u javnost izmišljen, jer je Tesla bio sklon objavljivanju i promoviranju svojih izuma i ideja, premda je u slučaju kad su ti uređaji pretili ravnoteži u industrijskom odnosima imao jake razloge da postupa oprezno. Kompanija Pierce-Arrow je do 1930. već dosegnula vrhunac svog uspjeha. 1931. bila je na silaznoj putanji. Godine 1932, kompanija je izgubila 3 miliona dolara. Godine 1933, u krizi je bila i matična kompanija Studebaker, koja se klimala na samom rubu likvidacije. Fokus je prebačen s inovacija na puko preživljavanje, i tu Pierce-Arrow prestaje da bude važan za našu priču.

    Zagonetka unutar enigme
    Otprilike mjesec dana poslije incidenta s publicitetom, Petra Savu nazvao je Li DeForest, Teslin prijatelj i pionir razvoja vakuumskih cijevi. Upitao je Savu kako su mu se svidjeli testovi. Savo je bio ushićen, i DeForest je pohvalio Teslu kao najvećeg živog naučnika na svijetu. Kasnije je g. Savo upitao svog ‘ujaka’ kako napreduje prilagođavanje prijemnika energije za primjenu u drugim mašinama. Tesla je odgovorio da pregovara s velikom brodograđevinskom kompanijom o izgradnji broda za eksperiment sličan onom s električnim automobilom. Odbio je da govori o detaljima, jer je postao preosetljiv u vezi sa sigurnošću svog uređaja – i to s dobrim razlogom. Moćne interesne grupe, koje su nastojale da osujete svaki njegov napor u promoviranju i primjeni njegovih tehnologija, u prošlosti su već bile bojkotovale Teslu. Nije poznato da su objavljene bilo kakve informacije o najavljenom nautičkom eksperimentu, te da li je on uopće proveden. Do javnosti je došlo vrlo malo informacija. U New York Daily News-u je 2. aprila 1934. objavljen članak pod naslovom ‘Teslini snovi o bežičnom prenosu energije bliže se ostvarenju’, u kojem je opisana planirana eksperimentalna vožnja motornog automobila uz primjenu bežičnog prijenosa električne energije za pogon. Ovo je bilo nakon samog događaja, i nigdje se ne spominje ‘besplatna energija’. U vrijeme kada je s automobila mogao biti skinut veo šutnje, korporacija Westinghouse, čiji je predsjednik bio F. A. Merik, plaćala je Tesli smještaj u New Yorkeru, najnovijem i najluksuznijem gradskom hotelu. U njemu je stari znanstvenik besplatno živio do kraja svog života. Westinghouse je također unajmio Teslu za nespecificirana bežična istraživanja, i on je u javnosti prestao da govori o kosmičkim zracima. Da li je Westinghouse kupio Teslinu nevoljno šutanje o njegovim otkrićima u vezi sa slobodnom energijom? Ili je dobio sredstva za rad na tajnim projektima koji su bili tako spekulativni da nisu mogli predstavljati opasnost za industrijske interesne grupe u doglednoj budućnosti? Spušta se zavjesa na zagonetku unutar enigme.
    (Conopljanews.net)

     

    NAJVEĆA TEORIJA ZAVJERE U POVIJESTI: Nikola Tesla konstruirao auto na kozmičku energiju još 1931. godine
    Specijalno konstruiranim prijemnikom Tesla je uspio energiju naleketriziranih čestica u ionosferi pretvoriti u električnu energiju kojom je pokrenuo automobil koji je razvijao brzinu od nevjerojatnih 190 kilometara na sat. Najveći genije svih vremena Nikola Tesla je tvrdio da je moguć prijenos energije na daljinu, a da se kablovi ne koriste, a eksperimenti koje je on vršio pokazali su se uspješnim. On je uspio koristiti postojeću kozmičku energiju iz ionosfere i pokrenuti automobil. Ovo se sve dogodilo još davne 1931. godine, a njegovo otkriće je i danas jedna od najčuvanijih tajni na svijetu. Specijalno konstruiranim prijemnikom Tesla je uspio energiju naleketriziranih čestica u čvrstvo nabijenom vrtlogu ionosfere pretvoriti u električnu energiju kojom je pokrenuo auto bez benzinskog motora. Kako bi ostvario ono što je naumio, Tesla je u Ameriku sa sobom poveo i svog rođaka Petra Savu biti vozač automobila. Eksperimenti su provedeni u Buffalu, a automobil “pierce arrow” je bio najluksuzniji tog vremena. U njemu se nalazio električni motor dužine oko 1 metar i opsega oko 60 centimetara, a iz njega su vodila dva debela kabla, vezana za prednju kontrolnu ploču. Dodano je bilo i skladište za 12 voltne baterije. Maksimalna brzina rotora je bila 30 okretaja u sekundi sa vučom od 80 konjskih snaga, a bila je tu i antenska cijev visoka 1,8 metara uglavljena u stražnji dio automobila. Najveći znanstvenik svih vremena je sjeo na mjesto suvozača i počeo podešavati prijemnik energije na komandnoj ploči, koji je bio veći od kratkovalnog običnog radija. U njemu se nalazilo 12 specijalnih cijevi koje je Tesla ponio sa sobom u maloj kutiji u obliku kofera. On je ovaj prijemnik sastavljao u hotelskoj sobi, a neobične cijevi su točno bile ulegnute u svoja ležišta kada ih je postavio. U momentu kada je gurnuo dvije cijevi, znao je da tada ima struju i da može okrenuti kontakt ključ. Savo je to učinio, ali nikakav zvuk se nije čuo, međutim, čim je pritisnuo gas, automobil se pokrenuo i tijekom čitave vožnje motor se nije čuo. Nije poznato koliku su udaljenost prešli, ali za osam dana koliko su se vozili, gorivo nisu naljevali. Brzina koju su dostizali je bila nevjerojatnih od 140 do 190 kilometara na sat. Osmog dana su se zaustavili na nekoj staroj farmi 32 kilometra od Buffala i tu su ostavili automobil u jednom štaglju, a Tesla je ponio svojih 12 cijevi iz prijamnika i ključ za pokretanje. Inače, za vrijeme njihove vožnje kroz predgrađe, Tesla nije želio odgovarati na Petrova pitanja. Tek kada su bili daleko od grada, rekao je svom rođaku da je pokretačka snaga auta povezana s “misterioznom radijacijom koja dolazi iz etera i da je energija na raspolaganju u neograničenim količinama”. Pero se prisjetio i riječi da on “ne zna odakle ona dolazi, ali da čovječanstvo treba biti zahvalno za njeno postojanje”. Mala spravica na suvozačevoj strani je očito primala tu misterioznu energiju. Tesla je uspio iskoristi kozmičku energiju za pokretanje automobila i da je ovaj izum zaživio, danas bi imali potpuno drugačiju sliku svijeta jer nafta, plin i drugi energentni ne bi imali svoju svrhu. Onečišćenje čitave planete bi bilo minimalno jer ne bi bilo ispušnih plinova, a razina buke u gradovima bio bi neusporedivo manja, dok bi arapski šeici bili sirotinja. Nikola Tesla je nakon ovog izuma postao žrtva najveće teorije zavjere u povijesti čovječanstva jer nijedan investitor nije želio financirati njegova istraživanja. Danas, na Aljasci pod pokroviteljstvom Pentagona, u okviru projekta HAARP vrši se zagrijavanje čestica ionosfere radio valovima ekstremno visoke i niske frekvencije, gdje se dijelovi ionosfere pretvaraju u visokotemperaturne plazmu. A sve ovo je počelo još daleke 1931. godine, u gradu Buffalu, kada je jedan genije uspio iskoristiti kozmičku energiju iz ionosfere kako bi pokrenuo automobil.
    www.novi-svjetski-poredak.com

    Pročitano 6690 puta

    O nama

    Hrastović Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

    Kontakt info

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
    Kralja Tomislava 82.
    31417 Piškorevci
    Hrvatska

    E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr
    Fax: 031-815-006
    Mobitel: 099-221-6503
    © HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. - design & hosting by Medialive