Kratka biografija N. Levashova
Unatoč činjenici da mnogi u našoj zemlji i inozemstvu znaju tko je Nikolai Levashov, biografija akademika je samo zbirka informacija koje sam govori. Akademik Levashov rođen je 8. veljače 1961. u Kislovodsku. Prema njegovim riječima, 1984. godine diplomirao je na Harkovskom državnom sveučilištu, studirao je na Odsjeku za teorijsku radiofiziku. Dvije godine radio je na svojoj specijalizaciji i nikada se nije vratio na službena istraživanja. Nikolay Viktorovich zainteresirao se za okultne znanosti, alternativnu povijest Rusije, kao i za iscjeljenje. Te su ga klase potpuno zarobile. Početkom devedesetih Levashov se oženio treći put te se odselio u Sjedinjene Države. Tamo su Nikolay i Svetlana Levashovs ostali dugih petnaest godina. Par se bavio iscjeljivanjem, iako su o svom radu primili prilično negativne kritike. Ali oni su također imali zadovoljne korisnike pa se Levashov smjestio u velikom akupunkturnom centru i počeo je pisati knjige. Mnoge od njih našle su put do područja Rusije. Godine 2006. Levashov Nikolai Viktorovich vratio se u domovinu i nastavio je s radom. Aktivno je objavljivao knjige, od kojih su se mnoge bavile temom mjesta Rusa u svjetskoj povijesti. Akademik je nastojao prenijeti znanje i stvoriti javnu organizaciju "Revival. Zlatno doba". Ona je prepoznata kao destruktivna sekta, a jedna od Levashovih knjiga spada u kategoriju ekstremističkih materijala. U 2010. publicist je izgubio ženu. Nikada nije detaljno govorio o njezinoj smrti i samo je pojasnio da je Svetlana postala žrtva ubojstva. Prema Levashovu, likvidiran je od strane američkih ili francuskih specijalnih službi. U ljeto 2012. godine, suradnici Nikolaya Viktorovicha bili su tužni zbog vijesti o njegovoj smrti. Akademik Levashov, prema službenoj verziji, umro je od srčanog zastoja, ali mnogi Rusi vjeruju da su ga otrovali pripadnici sigurnosnih službi, koristeći najnovije metode uklanjanja nepoželjnih javnih osoba.
Obitelj i mlade godine Levashova
Levashov Nikolai Viktorovich rođen je u jednostavnoj obitelji. Njegov otac bio je izvorni stanovnik Kislovodska i radio je na gradilištu. Levashovljeva majka potječe iz male farme i cijeli je život radila kao zdravstveni radnik. Kad je dječak imao pet godina, on i njegovi roditelji preselili su se u grad Mineralnye Vody, gdje je išao u školu. Nikolai Viktorovich zamijenio je dvije škole. Nakon škole planirao je upisati Biološki fakultet u Irkutsku. Ulazni ispit Levashov nije prošao i vratio se stoga u Mineralnye Vody gdje je počeo raditi u tvornici. Ovdje je radio godinu dana, nakon čega se upisao na Sveučilište u Kharkovu. Nakon što je 1984. diplomirao na sveučilištu, služio je u sovjetskoj vojsci i bavio se istraživačkim aktivnostima na VNIITE-u. Područje njegovog istraživanja uključivalo je proučavanje stanja čovjeka u različitim stresnim stanjima. Skupina mladih znanstvenika razvila je metodu za određivanje biopotencijala u biološki aktivnim točkama. Tijekom vremena Levashov je odlučio odustati od ove aktivnosti, ali mu je više puta ponuđeno da radi za sovjetske specijalne službe.
Tri braka Nikolaja Levashova
Akademik Levashov nije rekao gotovo ništa o svojoj prvoj ženi. U svim intervjuima, ograničio se na informacije o trajanju njihovog braka - pet godina. Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća Nikolai Viktorovich susreo se s iscjeliteljicom Mziom, koja mu je postala druga žena. Važno je napomenuti da je Mzia bila vrlo poznata u SSSR-u. Čak su snimali i dokumentarce o njoj, par je počeo prilično uspješno zajedničko djelovanje, ali je njihov brak trajao samo dvije godine. Nakon razvoda Mzia je napustila prezime svoga supruga i potpuno je zaronila u proučavanje okultnih znanosti i istočnjačkih duhovnih praksi. Danas je Levashova predstojnik Akademije alternativne medicine, kao i živa inkarnacija Isusa Krista (kojeg je i sama proglasila). Mzia se aktivno bavi liječenjem, vodi seminare i izdaje knjige. Svetlana Seregina postala je treća supruga Levashova, vrlo značajne osobe. Ova djevojka je bila kolega i vjerni prijatelj budućeg akademika. Bila je zainteresirana za okultne znanosti i provodila je sesije izlječenja. Prema nekim informacijama, Svetlana je bila predstavnica dvaju starih klanova i imala je titulu francuske princeze. Levashov je također rekao da njegova supruga posjeduje dvorac u Francuskoj, iako su zapravo sve te informacije očita laž. Podatci su provjeravani od strane uglednih službi, koje su dokazale da je svaka riječ o pedigreu i vlasništvu Svetlane Levashove izmišljena i da ne odgovara stvarnosti. U studenom 2010. u Francuskoj, Svetlana je umrla. To je najavio ruski mediji Levashov Nikolay Viktorovich. Uzrok smrti njegove supruge nije bio objevljen, ali u nekim intervjuima akademik je nagovijestio uključivanje posebnih službi Sjedinjenih Država i Francuske u incident.
Aktivnosti Levashova u SAD-u
Nakon što je Nikolay Viktorovich odbio surađivati sa sovjetskim specijalnim službama, izvršeno je nekoliko pokušaja atentata. Zbog čega se odlučio preseliti na neko vrijeme u SAD. No okolnosti su bile takve da je živio preko oceana sa svojom ženom petnaest godina. Započeo je svoju djelatnost na novom mjestu iscjeljujuće prakse. Levashov Nikolay Viktorovich redovito je provodio zdravstveno popravne sesije, ali njegova praksa nije donosila prihode. Klijenti vidovnjaka i njegova supruga rekli su da nisu primijetili nikakva poboljšanja, pa su odbili platiti obavljenu uslugu. Tijekom tog razdoblja Nikolay Levashov je dobio izuzetno negativne kritike, ali nije odustao i strpljivo je razvijao svoj dar. Nešto kasnije, počeo je trenirati u središtu Američkog koledža tradicionalne kineske medicine. U istom razdoblju svog života, Levashov je počeo pisati knjige. Mnoge od njih su izdavale privatne izdavačke kuće, ali neke je objavio Nikolaj Viktorovich samostalno. Godine 2006. obitelj Levashov odlučila se vratiti u Moskvu.
Nagrade i nazivi Levashova N. V.
Akademik Levashov je često nagrađivan, jer je član četiriju javnih akademija. Dobio je naslov za znanstvena djela koja su bila senzacionalna. Mnogi su vjerovali da je Levashov napravio jedno otkriće za drugim. Prvi put je 1998. godine stekao zvanje akademika, a godinu dana nakon toga ponovno je dobio titulu Međunarodne akademije energetskih informacijskih znanosti.
Također je izabran za člana:
Svjetske akademije znanosti integrirane sigurnosti;
Međunarodne akademije obiteljske medicine, netradicionalne i prirodne metode liječenja.
U jednom trenutku bio je u naslovu kneza, ali mu je titula oduzeta zbog nedostojnog ponašanja.
Levashov je primio sedam oznaka za svoje znanstvene i obrazovne aktivnosti. Među njegovim nagradama nalaze se značke Reda "Jedinstvo" I., II. I III. Stupnja koje je uvelike cijenio.
Aktivnosti akademika Levashova
Nikolay Levashov posjedovao je izvanredne mentalne sposobnosti i stoga je prilično lako savladao osnove teorijske fizike, više matematike, medicine i fiziologije. Paralelno s proučavanjem akademskih znanosti, Levashov se usmjerio na prirodne znanosti i kozmologiju. Uspio je razviti svoj vlastiti sustav, koji otkriva tajne porijekla Svemira, ljudski um, a također je potpuno okrenuo pogled na mnoge ljude o podrijetlu života uopće. Njegove su teorije tekle duboko u stoljećima, on je pregledao povijest drevnih civilizacija i napravio je verziju o određenoj zajednici svih stanovnika planeta. Prema Levashovu, svi su potomci jedne vrste ljudi koji su stigli na našu planetu prije nekoliko tisuća godina. Ruska povijest Nikolaya Levashova javlja se javnosti kao niz potpuno različitih činjenica nego što se obično misli. Akademik je masovno promovirao verziju o posebnoj misiji Slavena, koja bi se u bliskoj budućnosti trebala probuditi iz dugog duhovnog sna. Nikolay Levashov izložio je znatan dio svojih seminara i predavanja na internetu, te je nastojao svoje ideje učiniti dostupnim javnosti. Akademik je imao vlastitu internetsku stranicu na kojoj je redovito objavljivao videozapise sa svojim izvedbama. Paralelno s znanstvenim aktivnostima Levashov je razvio teoriju da osoba može činiti prava čuda snagom razuma. Sam je bio uključen u iscjeljivanje i razvio niz praksi za razvijanje tih sposobnosti kod drugih ljudi. Nikolay Viktorovich je više puta javio da je već nekoliko puta preusmjerio prostor i druge vrste prijetnji iz Rusije. Ako se oslanjate na njegove podatke, naša zemlja bi mogla dobiti ozbiljnu nuklearnu kontaminaciju nakon nesreće u Fukushimi, kao i ozonske rupe, koje je akademik uspio "zakrpati" snagom misli. Možemo reći da su ideje Levashova toliko šokantne da ih je teško uzeti za ozbiljan znanstveni rad. Štoviše, moderna znanost nije mogla pronaći potvrdu brojnih teorija i verzija akademika. To, međutim, ne dokazuje njihovu nedosljednost. Naravno, ne treba ih uzimati zdravo za gotovo. Mnogi naši sunarodnjaci, proučavajući djela Levashova, nalaze u njima racionalne elemente.
Javno udruženje "Revival. Zlatno doba"
Godinu dana nakon povratka iz SAD-a, Levashov je odlučio stvoriti javnu organizaciju koja će postati svojevrsni ruski pokret. Organizacija trenutno nije službeno registrirana, ali okuplja mnoge gradove i regije. Aktivnost „Revival. Zlatno doba“ temelji se samo na članstvu i idejama Levashova. Glavna svrha organizacije je širenje informacija da će u bliskoj budućnosti čovječanstvo dobiti priliku da se vrati svojim korijenima i probudi se od zla. Na mnogo načina, teorija akademika Levashova podudara se s tumačenjem ruske povijesti od strane neopaganskih zajednica. Ali njihova djelatnost ne pokriva tako veliki broj ljudi i ne nosi propagandne ideje. Članovi udruge “Revival. Zlatno doba” konstantno održavaju stražu u obrani knjiga Levashova i njegovih teorija. Oni protestiraju protiv genetski modificirane hrane i sveopćeg cijepljenja beba u bolnicama. Sam akademik je tvrdio da su naša djeca posebno zaražena virusima, čime je cijela populacija planeta stavljena pod potpunu kontrolu. Aktivno se raspravlja o aktivnostima javne organizacije Levashova u tisku, a regionalni novinari o tome često izvještavaju. Trenutno se sindikat prepoznaje kao totalitarni kult i destruktivna sekta.
Širenje Levashovih ideja
Jedan od najvažnijih zadataka akademika bilo je upoznati javnost s njegovim teorijama. Zahvaljujući organizaciji "Revival. Zlatno doba" Nikolay Levashov počeo je surađivati s različitim obrazovnim institucijama. Bio je zainteresiran i za škole i za sveučilišta. Velikodušno je isporučivao mjesta svojim knjižicama i promotivnim materijalima. Poznato je o konferencijama koje su održane pod vodstvom Levashova. Učenicima se govori o GMO-ima, kozmologiji, biološkom oružju i drugim temama koje je razvio Nikolay Levashov. Akademik do svoje smrti poslao je u razne obrazovne ustanove svojih knjiga, koje su trebale služiti kao priručnici. Mnoge su škole dobile videozapise o seminarima. Većina predavanja sljedbenika Levashova održava se izvan okvira kurikuluma, ali koliko snažno utječu na svjetonazor još uvijek slabih umova mlađe generacije ozbiljno je zabrinut zbog vlasti u zemlji.
Levashov Nikolay Viktorovich: knjige
Akademik i iscjelitelj pridaje veliku važnost ovom dijelu njegovog djelovanja. Vjerovao je da bi njegovi znanstveni radovi trebali ići masama, pa je čak bio spreman objavljivati knjige na račun vlastite zarade. Tijekom svog rada, Levashov je objavio oko osam knjiga, od kojih su mnoge u dva toma. Važno je napomenuti da je gotovo svaka od njih dobila iznimno mješovitu ocjenu kritičara i priznatih svjetskih znanstvenika. Većina djela Nikolaya Viktorovića sadržavala je senzacionalne materijale, od kojih se mnogi nisu mogla potvrditi. Međutim, oni su napisani na jednostavan i razumljiv jezik, tako da većina naših sunarodnjaka lako može vjerovati u ono što je objasnio Levashov Nikolay Viktorovich. Akademske knjige mogu se kupiti nakon njegove smrti, osim onih koje su zabranjene u Rusiji. O najpoznatijim djelima ove izvanredne osobe ispričati ćemo detaljnije.
Knjiga priznata kao ekstremistički materijal
"Rusija u iskrivljenim ogledalima" je iznimno kontroverzna knjiga, koja je na kraju pala pod zabranu u našoj zemlji. U dva sveska Levashov detaljno iznosi prošlost ne samo Rusije, već i cijelog čovječanstva. Govori o drevnim Rusima koji su potomci zvijezda. Opisuje njihov život, znanje i uvjerenja. Levashov vješto crta paralelu između mnogih na prvi pogled nepovezanih povijesnih događaja na našem planetu. On postavlja alternativnu povijest naše zemlje, ali mnoge informacije iz njegove knjige ne mogu se potvrditi ni s 50% -tnim udjelom vjerojatnosti. "Rusija u krivim ogledalima" bila je rezultat dugog rada akademika Levashova, ali je stavila značajan naglasak na negativnu ocjenu židovske skupine. To je bio razlog zabrane ovog djela. Procjenjivao ga je nekoliko puta uz pomoć psihološke i lingvističke stručnosti, a mišljenja različitih stručnjaka uvijek su se svodila na jedno: informacije iz knjige pridonose poticanju međuetničke mržnje.
Nikolay Levashov "Suština i razlog"
Prva knjiga Levashova bila je "Posljednji poziv čovječanstvu", gdje je autor detaljno govorio o mehanizmu porijekla života na Zemlji, rasvijetlio je prirodu takvih osjećaja kao što je ljubav i objasnio strukturu sjećanja. U svom izlaganju sustav oblikovanja misli i mnogih drugih psihofizičkih procesa koji se javljaju u tijelu percipiraju se na vrlo poseban način. Knjiga "Esencija i um" bila je drugi svezak "Posljednje privlačnosti čovječanstvu", a objavljena je 1999. godine u SAD-u. U njoj je autor objasnio pojam karmičke reakcije, kliničku smrt, kao i raj i pakao. U ovom je znanstvenom radu posvetio veliku pozornost izrazu "grijeh" i "religija". Mnogi sljedbenici Levashova tvrde da ova knjiga može potpuno promijeniti svjetonazor osobe doslovno nakon čitanja prvih stranica.
Biografija u tri sveska
"Zrcalo moje duše" zapravo je autobiografija u tri sveska. U njemu autor vrlo temeljito govori o svom životu u SSSR-u, Americi i Rusiji. On, na osobit način, daje procjenu društvenih procesa koji se odvijaju u zemljama u različitim razdobljima. Također govori o tome kako možete i trebate odoljeti sustavu.
Zbirke popularnih znanstvenih članaka
Ako ste zainteresirani za akademske aktivnosti akademika, tada će vam biti korisna tri sveska "Mogućnosti razuma". Nikolay Levashov u njemu je prikupio gotovo sve materijale koji su nekad bili objavljeni u medijima i na internetu. U knjigama su poglavlja o iscjeljenju, povijesti Rusa, opisima društvenih procesa sadašnjosti i predviđanjima za budućnost. Teško je odvojiti se od ovog izvora informacija dok se ne pročita.
Smrt akademika Levashova
Prije sedam godina (jedanaesti lipanj 2012.) Levashov Nikolay Viktorovich je preminuo. Uzrok smrti ovog čudesnog čovjeka od strane njegovih pristaša izražen je kao ciljani utjecaj na njega s najnovijim eksperimentalnim oružjem. No, službena medicina tvrdi da je akademik umro od srčanog udara, što je sasvim prirodno za pedeset i dvije godine starosti. Osobi je vrlo teško suditi izvana koliko su znanstveno utemeljene ideje akademika Levashova. Neki ga nazivaju šarlatanom, dok ga drugi nazivaju Mesijom, koji je pozvan na našu planetu da otvori oči čovječanstvu i donese mu svjetlo znanja.
NOĆI SVAROGA
Posljednja Noć Svaroga... na žalost, u posljednje vrijeme određene sile agresivno šire, čak i među ruskim ljudima, ideju o tome, da su Slavjano- Arijevske Vede lažne, kao i Velesova Knjiga. I, što je baš neprijatno, čak i od strane Miroljubova izrađenu fotografiju 1942. godine jedne od daščica (u vrijeme kada uopće nije bilo računala sa njihovim nevjerovatnim mogućnostima i napraviti falsifikat tog nivoa je jednostavno bilo nemoguće) i sve u vezi sa Knjigom Velesa, "znanost" promatra negativno. I najzanimljivije — ne samo van Rusije, već i u njoj samoj. Točnije, u Rusiji mnogi "znanstvenici" napadaju Velesovu Knjigu i u bukvalnom i prenošenom smislu, najagresivnije. U inostranstvu o Velesovoj Knjizi više vole da "skromno" šute, bolje rečeno, "skromno" ignoriraju samo postojanje ovog dokumenta. Što je razlog za takvu, može reći, pretjeranu "skromnost"?! Odgovor na ovo pitanje, kao što i nije "čudno", je veoma jednostavan. Velesova Knjiga odražava prošlost slavjana na više od dvadeset tisuća godina! Posljednji zapis u njoj napravili su volhvi sredinom-krajem desetog vijeka po suvremenom brojanju godina, veoma blizu Ljetu 6496. (988. godine nove ere) od S. M. Z. H. (od Stvaranja Svijeta u Zvjezdanom Hramu).
Otprilike u to vrijeme na prostorima Kijevske Rusije, koja je neočekivano postala najzapadnija pokrajina Slavjansko-Arijevske Imperije (poslije pobune i odvajanja više zapadnih provincija), s nevjerovatnom okrutnošću započinje epopeja impozantne religije, koja je od dvanaestog vijeka dobila ime kršćanske. Gotovo posljednji zapis u Knjizi Velesa poklapa se s vremenom nasilnog krštenja Kijevske Rusije. Tamo gdje su mogle da stignu ruke vukodlaka Vladimira "Svetog" — krstitelja Kijevske Rusije — svi odrasli ljudi, pa čak i mladi ljudi, koji su odbijali da uzmu tuđu i protivnu ruskom duhu religiju, fizički su ubijeni, a nerazumnoj i preplašenoj dijeci (od sedam-osam godina) svećenici ove religije nabijali su u glave tuđu im po duhu predstavu duhovnog i fizičkog ropstva.
Ispostavila se, sviđalo se to nekim "znanstvenicima" — povijesničarima ili ne, intersantna slučajnost, ako se to može nazvati slučajnost. Posljednji zapis u Knjizi Velesa i krštenje Kijevske Rusije pada u isto vrijeme sredina-kraj desetog vijeka po kršćanskom kalendaru. A po slavjansko- arijevskim vedskim predstavama, to je — početak posljednje, najteže Noći Svaroga, koja je obavila Midgard-Zemlju svojim mračnim i krvavim velom na Sedam Krugova Života — na 1008 godina — počevši od Ljeta 6496 (988. g. nove ere) do Ljeta 7504 (1995- 1996. godine nove ere). Kod mnogih se može postaviti pitanje, što su to Dani i Noći Svaroga, i sa čime se "jedu"?! Ali prije nego što pređemo na objašnjenje "jela" vedske "kuhinje".... Slavjano-arijevci, želio bih da se zaustavim na nekoliko interesantnih trenutaka, s kojim sam se osobno bavio tijekom mojih traganja za svojom Žar- pticom događaja iz prošlosti...
Kada sam, nedavno, naišao na informaciju o Velesovoj Knjizi, ja sam sa čuđenjem saznao da je Jurij Petrovič Miroljubov (1892-1970), napravivši čuvenu fotografiju jedne daščice u Belgiji 1942. godini i nacrtavši ostale, živio i radio u San Francisku. Ja sam otišao u Ruski muzej grada San Franciska, ali u njemu arhive J. P. Miroljubova nije bilo. Njegova arhiva je dostupna samo u biblioteci instituta Hoovera (Hoover Institution Archives), gde sam sa svojim prijateljem i otišao. U arhivi biblioteke uspio sam da dobijem potreban mi materijal. Dok sam dogovarao mikrofilmsku arhivu J. P. Miroljubova, jedan od studenata-amerikanaca me je pitao o tome, da li ja verujem informacijama u knjizi Velesa?
Takvo pitanje me je iznenadilo, i naljutilo. Fotografija iz 1942. godine sa daščicom kao dokaz autentičnosti Knjige Velesa — nije bila dovoljna, u isto vrijeme kada odsustvo bilo kakvih dokaza autentičnosti suvremene verzije "povijesti" ne muči nikoga. Sve "stare" knjige, na kojima je izgrađena moderna povijest tiskane su od 15. stoljeća. Po postojećoj "službenoj verziji" povijesti, one predstavljaju "točne kopije" drevnih rukopisa, koji su svi gotovo istovremeno izgorjeli zajedno sa svim bibliotekama drevnosti širom svijeta, ali tako da su "blagovremeno" napravljene kopije sve do jedne očuvane žive i zdrave. Dakle, tako nešto sumnje ni kod koga ne izaziva, a istinska slika iz 1942. godine izložena je sumnji.
Postojanje dvostrukih standarda nije novi trik, ali zašto većina, naročito oni koji ti dupli standardi pljačkaju i duhovno i kulturno, ponizno šute? Ovo se posebno odnosi na slovene, a prije svega nas Ruse! Nama su tako dugo nabijali u glavu misao o primitivnosti svega ruskog, nas su stranci "učili" da govorimo na našem materinjem jeziku, za "poboljšanje" istog izbacili su "nepotrebna" slova iz ruske abecede, mijenjali su izgovor riječi i njihovo pisanje, zamijenili su prave vrijednosti riječi njima pogodnim. Nabrajanje se može nastaviti prilično dugo, ali najgore je što mnogi čak i ne primjećuju sve to, uzimaju stvari zdravo za gotovo. A da li je to tako?! Čak i u imenu naroda leži uvreda, želja da se on ponizi. Sve u svemu (uključujući i mene) je toliko uobičajeno, da mi ne primjećujemo čak i direktne uvrede. Uzmimo riječ ruski. Netko može pitati, što može biti uvreda nazvati ruse ruskim?!
Hajde da ne žurimo sa zaključcima o paranoji ili nečemu sličnom, i da malo razmislimo. Kao što je to napravila moja supruga Svetlana i skrenula mi pažnju na riječ ruski. Prvo, ja nisam "ušao" u to, gde se tu "zec krije", dok ona nije izgovorila nekoliko riječi... i onda mi je sve postalo jasno. U odnosu na bilo koji drugi narod uvijek kažu: čovek — englez, a njegov jezik — engleski, I analogno; francuz — francuski, nijemac — njemački, kinez — kineski, litvanac — litvanski, ukrajinac — ukrajinski itd. Na pitanje, tko, kao odgovor uvijek služi imenica, na pitanje o jeziku, na kojem taj čovjek govori, odgovor je uvijek pridjev. I to je logično: jezik, na kojem se govori čovjek, zaista je vezan za njega, a ne suprotno. Samo u odnosu na nas, ruske se čini "izuzetak". Na pitanje, koji čovjek, odgovor je — ruski, i njegov jezik — također ruski. Riječ imenica zamijenjena je na pridjev. Čak i na jezičnom nivou, na nivou podsvjesti, pokušavaju da nam smućkaju ideju o našoj "pripadnosti" svim ostalima, misao o našoj "bezvrijednosti" i beznačajnosti. Uvjeravaju nas u ideju o primitivnosti svega našeg ruskog. Traje rat tisućama godina, rat na svim frontovima, uključujući i psihološki, na jezičkom i genetskom. Prave riječi bude genetsku memoriju, lažne riječi ili iskrivljene — ostavljaju tu memoriju da spava vječno. I postavlja se pitanje: kome i zašto je to potrebno — iskriviti samonaziv naroda?! I... ako razmišljamo o tom pitanju, odgovor dolazi praktično odmah. Mi smo — rusi, a ne ruski. Na pitanje, tko je čovek — pravilan odgovor je rus, a njegov jezik — ruski. I onda sve dolazi na svoje mjesto.
Prvo, za otvaranje svoje genetske memorije. Predlažem svakom genetski ruskom čovjeku da izgovori reč «ja — rus» i sluša sebe. Možda ne prvi put, ali genetski ruski čovjek osjeća unutrašnju vibraciju, a pri izgovoru riječi ja — ruski, nikakva vibracija ne postoji, a osjećanje će biti samo praznina. Svaka riječ stvara određeni kvalitet rezonance s tijelom i suštinom govornika. Jedna riječ može da probudi uspavanu genetiku, druga, čak veoma blizu, ali imajući sasvim drugačiji smisao, da ostavi tu genetiku da "spava" dalje. Ispostavilo se da netko tko stoji "iza scene", odlično razumije sve ovo i da je započeo svoju diverziju s izobličenjem samonaziva naroda.
Dalje, čak i u iskrivljenoj verziji povijesti, koju su nam zakovali u glavu od djetinjstva, Kijevska Rus se nazivala Rus, baš kao i Moskovska Rus. Upravo tako su nazivali zemlje rusa— Rus. A šta je to Rus — je drugo pitanje. Tek s dolaskom na vlast prozapadno orijentirane dinastije Romanovih i to ne odjednom, Petar "Veliki" je, samonaziv Rus zamijenio na neutralno Rusija. Ali, zašto su zapadnoeuropske zemlje i stojeće iza njihovih leđa, tako željno tražile da se promijeni samonaziv naroda i zemlje?! Sve je prilično banalno. Skoro sve europske zemlje (i ne samo europske) relativno do nedavno su bile krajnje provincije Slavjano- Arijevske Vedske Imperije, a vladale su u njima dinastije rusa. Od sredine V. stoljeća u ovim provincijama su se desile revolucije, organizirane Tamnim Silama, i na vlast je došla nova aristokracija, koju je svako spominjanje carskog roda rusa, podsjećalo na nezakonitost svoje vlasti. Oni čak i nisu razumjeli da su marionete u rukama stojećih iza njih. Upravo zato, što je prošlost civilizacije Midgard-Zemlje bila prošlost Slavjano- Arijevske Vedske Imperije, novoj europskoj aristokraciji, odnosno, stojećim iza njih silama, bilo je neophodno da se unište svjedočanstva posljednje Velike Vedske Države Rusa. Zato su spaljene drevne biblioteke, zato su Romanovi, posebno lažni Petar "Veliki", uništili sve tragove zaista Velike Vedske Kulture Slavjano-Arijevaca i na prvom mjestu Rusa...
I još jedan trenutak. Morao sam da slušam mišljenje "stručnjaka"- lingvista o Slavjano-arijevskom runskom pismu. Vidjevši sličnost slavjano-arijevskih runa s kineskim i egipatskim hijeroglifima, ovi "eksperti" odmah se javljaju s tezom o falsificiranim Slavjano-arijevskim runama. Slični "umni zaključci" stižu iz najmanje nekoliko zemalja. Sličnost Slavjano-arijevskih runa ne mora obavezno da govori o njima kao o falsifikatu, već u krajnjoj mjeri o tome da su i kineski i egipatski hijeroglifi izmijenjene i iskrivljene slavjano-arijske rune. Ali "nekako", ova opcija se čak i ne razmatra. Pored toga, neke sličnosti kineskih i egipatskih hijeroglifa sa slavjano-arijevskim runama, naprotiv govore o njihovom prvenstvu. I ako malo razmislimo, tada ovaj zaključak postaje logičan i jedino moguć. Slavjano-arijevske rune sadrže u sebi nekoliko nivoa informacija, od kojih svaki "otvara", u zavisnosti od toga koje su rune prije i poslije. Tako se smisao teksta, pri prevodu na govorni jezik, mijenja od položaja danih runa u rukopisu. Nadograditi kineske i egipatske hijeroglife i od te "salate" napraviti runski alfabet je jednostavno nemoguće, iz gore navedenih razloga. Značenje Slavjano-arijevskih runa se razlikuje od značenja kineskih i egipatskih hijeroglifa. A osim toga, mora se imati na umu tri "revizije" kineskih hijeroglifa, kada su sve knjige napisane "starim" hijeroglifima, potpuno uništene, i svo kulturno naslijeđe prošlosti Kine je pisano ponovo novim hijeroglifima. I to se dogodilo tri puta!
S tim u vezi, postavlja se pitanje: tko je i zbog čega "izbrisao" prošlost Kine?! Zašto je bilo potrebno da se unište stare knjige, i što je bilo u ovim starim knjigama da se tako napravi tri puta, sve sve više i više se udaljavajući od izvornog oblika hijeroglifa? Čak i poslije tri promjene kineskih znakova oni nastavljaju da podsjećaju na slaveno-arijevske rune, jer su te rune bile osnova za kineske znakove? I to je činjenica, da su stare knjige potpuno uništene tri puta, i sve je moralo biti ponovo prepisano u novoj verziji i sa promjenjenim hijeroglifima, što potvrđuje primat slavjano-arijevskih runa nad kineskim znakovima. Isto tako je i sa egipatskim hijeroglifima. I opet ne bi trebalo da žurimo želeći da "vučemo" činjenice za "uši" na povoljne (u ovom slučaju, naše) umne zaklljučke. Želeći da "požurim" ja bih krenuo u proučavanje povijesti Drevne Kine. Prema Kineskoj legendi, kineska civilizacija je započela time, da je njima, sa sjevera stigao u nebeskoj kočiji (Vajtmanu) Beli Bog po imenu Huan Di, koji ih je naučio svemu: od uzgajenja rižinih polja i izgradnji brana na rijekama, do hijeroglifskog pisma. Ispostavlja se, da kineski hijeroglifi nisu došli sa Kinezima, već su im oni bili predani od bijelog čovjeka visoko razvijene civilizacije, koja se nalazila sjeverno od drevne Kine. A sada - malo objašnjenje. Huan — je staro arijevsko ime, koje je još uvijek prilično uobičajeno u zemaljama španjolskog govornog područja. Di — su plemena bijele rase, koja su živela na severu stare Kine. Plemena Di — Dinlina — su bila poznati stanovnici drevne Kine.
Teškoća kineskog izgovora riječi "dinlini" je dovela do skraćene varijante — Di. U starim kineskim kronikama ima mnogo referenci o plemenima Di, koje su Kinezi pokušali temeljito da očiste sa svojih zemalja. Još u 3. tisućljeću prije nove ere, plemena Di su spominjana u kineskim analima, kao starosjedioci te zemlje. Tijekom tri tisuće godina dio Dinlina je zbrisan od strane Kineza, neki su pobjegli, a često su se miješali s Kinezima. I zar nije čudna "slučajnost", da je poslijednji stil pisma — kajišu, koji je stigao do današnjih dana bez većih promjena, konačno formiran u periodu Tri carstva (220-280 godina prije nove ere) praktično u isto vrijeme, kada su Kinezi konačno "riješili" problem sa Di plemenima na svojoj teritoriji? To je vrlo lijepa manifestacija duboke "zahvalnosti" ljudima, koji su im donijeli znanje i kulturu. Tri tisuće godina je trajalo ratovanja između kineskih plemena, predstavljajući žutu rasu s mnogo manje brojnim Dinlinima, plemenima bijele rase. I ovaj rat od tri tusuće ogdina, zasnovan je na genocidu Dinlina, te se provodio u nekoliko etapa. I svaka prekretnica tog sukoba bijele i žute rase označena je promjenom u kineskom stilu pisanja.
Takozvano, jinsko pismo je dobilo dalji grafički razvoj u vidu golovastičkog pisma, koje je korišteno u početnom periodu Džou dinastije (1066-771 g. p.n.e..). Pismenost u eri Džango je nazvana dačžuan stil — rukopis velikih pečata. I nakon što je spojio Cin Šihuan, razorena carstava u jedno carstvo, car je naredio svom prvom ministru Li Si-u da provede "standardizaciju" pisma. Novi stil pisanja naziva sjačžuan — rukopis malih pečata. I svaka "modernizacija" je bio praćena uništavanjem knjiga "starog" stila i prepisivanjem svega u "novom" stilu. I takva "globalna" kulturna promjena u stilovima pisanja je dolazila s uništenjem prisustva Dinlina u kineskoj kulturi. To daje pravo da se pretpostavi da su originalna plemena Dinlina formirala vladajuću kastu u drevnoj Kini, kao što je to bilo u Dravidiji (Drevnoj Indiji). I desio se građanski rat između različitih kasti drevnog kineskog društva, koje, štoviše, formirane od predstavnika različitih rasa - bijele i žute. Kaste žute rase su se pobunile protiv vladajućih kasti bijele rase. Sve što su bijeli ljudi naučili plemena žute rase, drugi su upotrijebili protiv svojih učitelja, pokušavajući istovremeno ne samo da fizički unište svoje dobrotvore vać i da unište i samu uspomenu na njih. Vrlo čudna vrsta "zahvalnosti” za moje shvaćanje.
Relativno nedavno se pojavio još jedan nepobitan dokaz prvenstva slavjano-arijevskih runa. Taj dokaz je "kamen" temeljac i u pravom, i u prenosnom smislu. Kada je u julu 1999. godine profesor Baškirskog državnog univerziteta A. N. Čuvirov našao u selu Čandar kamenu reljefnu kartu visokorazvijene (znatno iznad postojeće danas) civilizacije, na njoj su našli i natpise, izrađene na hijeroglifsko-slogovnom jeziku nepoznatog porijekla. Natpisa je bilo mnogo i u početku su mislili da su natpisi ispisani na drevnokitajskom jeziku, ali... pogled na rijetke knjige iz kineske carske biblioteke i sastanak profesora A. N. Čuvirova s kolegama iz Hunanskog sveučilišta konačno su sahranili verziju o "kineskom putu". Ispitivanje kineskih znanstvenika nedvosmisleno je pokazalo da porculan, koji je ulazio u sastav reljefne ploče, u Kini nikada nije korišten. Također ništa nisu dali i pokušaji dešifriranja natpisa na kamenoj ploči (vidi članak Stepana Krivošejeva "Karta tvorca"). Tako da može biti, po mišljenju "velikih" stručnjaka-lingvista da su slova na karti, ispisana slavjano-arijevskim runama, također falsifikati kineske i egipatske pismenosti?! Let "znanstvene" misli se ne da zaustaviti, samo postoji jedno prilično nezgodno pitanje — iz kakvog to "dokaza" donose svoj "nektar" ovi stručnjaci "pčelice"?!
Odgovor je očigledan svima... Ostavimo mogućnost da oni koji žele razmišljaju o vječnosti, a u međuvremenu, hajde da definiramo što su to — Dan i Noć Svaroga?! U Slavjano- Arijevskim Vedama prilično često se spominju ove riječi, vrijeme je da se razumije — što stoji iza tih pojmova. U našem Univerzumu postoji nekoliko tipova zvjezdanih jata, spiralnih i loptastih galaksija, zvjezdane maglice... Naše Sunce nalazi se u jednom od četiri rukavca naše spiralne galaksije, pri tome, u samom "zadnjem dvorištu" tog rukavca. Svaka spiralna galaksija se vrti oko svoje jezgre pri svom kretanju po zvjezdanim putevima našeg Univerzuma.
Naš Univerzum je formiran od sedam primarnih materija. Takozvana, fizički gusta materija, koju smo svi toliko navikli da promatramo kao galaksiju, maglice, zvijezde, planete, itd, je nastala kao rezultat spajanja tih primarnih materija u područjima prostora, gdje su nastali neophodni uvjeti za njihovo spajanje. I, kako su utvrdili "znanstvenici", fizički gusta materija sastavlja samo 10% materije Univerzuma, a ostatak mase (90%) je, takozvana, "dark matter" (tamna materija). Oni istina nisu pojasnili što je ta "dark matter", koju ne bilježi ni jedan od najpoznatijih suvremenoj znanosti instrument, ali oprostimo im taj "mali nesporazum" i pozabavimo se tim sami.
Slobodne primarne materije, koje i čine tih 90% materije Univerzuma, i dalje popunjavaju prostor našeg Univerzuma, nalazeći se u stalnom pokretu i pri tome, praktično ne utječu jedna na druge. I ako u fizički gustoj materiji Univerzuma one prisustvuju u jasnim proporcijama u odnosu jedna prema drugima, onda u svom slobodnom kretanju po drugim prostranstvima Svemira, one ne stvaraju čvrsto proporcionalne odnose između sebe. Iako je u bilo kojoj točki Univerzuma prisutno svih sedam primarnih materija, njihov proporcionalan odnos, među sobom, mijenja se u vrlo širokim granicama. Drugim riječima, slobodne primarne materije raspoređuju se po Univerzumu veoma neravnomjerno.
Univerzum je neheterogen i po rasporedu u njemu primarnih materija. Kao rezultat toga, u različitim područjima prostora našeg Univerzuma slobodne primarne materije su prisutne nejednako. Suštinski je važno, koje ili kakve slobodne primarne materije dominiraju u datom području prostora Univerzuma. Višak prisustva u području prostora Univerzuma određene slobodne primarne materije može imati veoma jak utjecaj i na život zvijezda, i na tektonsku, i druge vrste aktivnosti planeta, i na evolutivni razvoj živih bića. Naš Univerzum, kao što je već navedeno, formiran je od sedam primarnih materija, označimo ih slovima — A, B, C, D, E, F i G, tako da od toga, koje ili kakve od tih primarnih materija prisutvuju kao višak u određenom području prostora Univerzuma, zavisi veoma mnogo, uključujući i ponašanje ljudi, manifestacije njihovih određenih emocija i osobina. Svaka primarna materija ima konkretna njoj svojstva i kvalitete. I tako, kada neheterogenost prostora varira od jednog područja prostora k drugom (mijenjajući osobine i kvalitet samog prostora), to dovodi do toga da slobodne primarne materije reagiraju na to različito.
Promjena svojstava i kvaliteta u nekom području prostora Univerzuma dovodi do toga da se njena propustljivost za jednu ili druge slobodne primarne materije također mijenja, i kao rezultat toga se javlja zadrška jedne ili druge primarne materije u tom području prostora Univerzuma. Sa vremenom se dešava akumulacija te primarne materije, i to dovodi do promjene odnosa slobodnih primarnih materija u tom području prostora Univerzuma. Na taj način, pojavljuje se višak određene slobodne primarne materije u određenom području prostora Univerzuma. Zbog toga, što i sve ostale slobodne primarne materije reagiraju na nehomogenost prostora Univerzuma, one se zadržavaju u tom području prostorne nehomogenosti, ali u različitoj mjeri. Samo, reakcija slobodnih primarnih materija na jednu istu nehomogenost je drugačija. Dakle, stupanj zadrške slobodnih primarnih materija u istom području nehomogenosti, također će biti različit. Kao rezultat svega toga, u svakom području neheterogenosti Univerzuma mijenja se proporcionalni odnos između primarnih materija. Pri tome neke od primarnih materija u tom području neheterogenosti će dominirati nad svim ostalim. Štoviše, ta dominacija će biti drugačija u odnosu ka različitim slobodnim primarnim materijama. I, kao posljedica toga, u svakom području neheterogenosti Univerzuma nastaje njeno jedinstveno raspoređivanje primarnih materija. Ali u tom slučaju, postoje neke osobitosti.
Naš prostor-Univerzum, formiran je od sedam primarnih materija, nalazi se između dva druga prostora-Univerzuma, obrazovanih shodno tome, od šest i osam primarnih materija, koje svojim utjecajem u osnovi i stvaraju područja neheterogenosti u našem prostoru-Univerzumu. Dakle, nastaju dva tipa neheterogenosti u našem prostoru-Univerzumu. Jedan tip područja neheterogenosti izazvan je utjecajem prostora-Univerzuma, formiranog od osam primarnih materija, što dovodi do dominacije u njemu primarne materije E. Drugi tip neheterogenosti izazvan je utjecajem prostora-Svemira, formiranog od šest primarnih materija, što dovodi do dominacije u tom području neheterogenosti primarne materije G.
Pri tome, utjecaj područja neheterogenosti na ostale primarne materije našeg prostora-Univerzuma A, B, C, D i F, je jači, što je bliža svaka od njih po svojim svojstvima i kvalitetima primarnoj materiji G ili primarnoj materiji E. Ovaj trenutak je veoma važan za razumijevanje prirode fenomena Dana i Noći Svaroga. Stvar je u tome, da dominacija u području neheterogenosti primarne materije G ili primarne materije E ima veoma značajan utjecaj na evolutivni razvoj, kako konkretnog čovjeka, tako i civilizacije u cjelini. Pri dominaciji primarne materije E, javljaju se optimalni uvjeti za razvoj kod čovjeka punog trećeg i četvrtog materijalnog tijela, što se manifestira u razvoju visokih duhovnih i moralnih osobina, svijesti i savjesti. Područja neheterogenost prostora s takvom kvalitativnom strukturom nazivaju se Dani Svaroga.
Pri dominaciji primarne materije G, nastaju uvjeti za hipertrofiran razvoj drugog i nepotpunog trećeg tijela čovjeka, što se manifestira u jačanju kod ljudi nižih svojstava i osobina. To dovodi do evolutivnog skretanja, posebno u početnim fazama evolutivnog razvoja kako pojedinca, tako i civilizacije u cjelini. Opasnost evolutivnog skretanja u početnim fazama razvoja čovjeka manifestira se u tome, što se, pri odsustvu kod suštine čovjeka četvrtog i drugih tijela, dešava neproporcionalni razvoj trećeg tijela. A to se manifestira u jačanju kod čovjeka agresivnosti, nasilja, pohlepe, zavisti i sl. Taj višak zasićenja trećeg materijalnog tijela suštine čovjeka primarnom materijom G i omogućava pojavu i razvoj navedenih negativnih kvaliteta i Tamne Sile dobiju priliku da utječu na ljude koji imaju slične osobine ličnosti i preko njih utječu na ono što se dešava na cijeloj Midgard-Zemlji. Samo ljudi, prošli kroz početnu fazu evolutivnog razvoja, pokazuju se u većini imuni na takvo skretanje, koje samo više usporava njihov evolutivni razvoj, ne stvarajući uvjete za mogući utjecaj na njih i kontrolu od strane Tamnih Sila. Područja neheterogenosti prostora s takvom kvalitativnom strukturom nazivaju se Noći Svaroga.
O prisustvu takvih područja neheterogenosti prostora, opasnih za evolutivni razvoj, znaju, kako Svijetle, tako i Tamne Sile. Svaka civilizacija prolazi kroz početnu fazu evolutivnog razvoja, kako bi "preboljela" sve vrste dječijih bolesti razvoja. To se ne može izbjeći, kao što se ne mogu izbjeći, na primjer, faze embrionalnog razvoja čovjeka. I upravo tu ahilovu petu evolutivnog razvoja svake civilizacije i pokušavaju da iskoristite Tamne Sile za zahvatanje kontrole i nad civilizacijama, i nad planetama- zemljama, koje te civilizacije naseljavaju. Dakle, taktika i strategija Tamnih Sila je u pripremi interesantnih njima planeta-Zemlji za eventualno zauzimanje. Kada se jedna ili druga interesantna njima planeta- Zemlja približava području prostora s negativnim evolucionim skretanjem, oni ili iskorištavaju dječji uzrast civilizacije za njeno osvajanje, ili stvaraju kod civilizacije taj dječji uzrast prije nego što se ta planeta-Zemlja te civilizacije približi području Noći Svaroga. Negativno evoluciono skretanje predstavlja vanjsko polje, koje ljudima koji su u početnim fazama evolutivnog razvoja, ne dozvoljava da se skladno razvijaju. Slično moćnom magnetu koji magnetizira komade metala predajući im svoj polaritet. Ako su komadi metala već namagnetizirani, onda je za njihovo prenamagnetiranje potrebno vanjsko magnetsko polje, kao minimum, mnogo moćnije. Ljudi su na početku evolucione faze slični nenamagnetiranim komadima metala, i zbog toga su Tamne Sile maksimalno efikasne upravo u to vrijeme. Posebno lako one uspijevaju da zarobe planete-Zemlje, kada one prolaze kroz područja s negativnim evolucionim skretanjem. Pri tome im, u principu, ostaje samo da osiguraju da takav nezreo plod "padne" u njihove ruke. Ali takva "sreća", kada planeta-Zemlja prolazi kroz područje prostora s negativnim evolucionim skretanjem i kada je civilizacija na toj planeti-Zemlji na početku evolucione faze, dešava se veoma rijetko. Dakle, Tamne Sile veoma često stvaraju neophodne za to uvjete. Ako oni žele da preuzmu planetu- Zemlju, a na njoj se nalazi civilizacija, već prošla kroz početnu fazu evolutivnog razvoja, Tamne Parazitske Snage koriste slijedeću strategiju. Na toj planeti-Zemlji stvaraju planetarne kataklizme, uništavaju infrastrukturu civilizacije. Nakon toga, preživjeli htjeli ne htjeli budu odbačeni do primitivnog nivoa. I kada takva planeta-Zemlja ulazi u negativna evoluciona područja prostora, Tamne Sile lako preuzimaju kontrolu nad takvom civilizacijom. Kod nekih se može javiti pitanje: "Zašto Tamnim Silama sve to treba?!" Stvar je u tome, da Tamnim Silama nisu potrebne prazne planete-Zemlje ili uništene. Ovim svemirskim parazitima trebaju robovi, koji bi izvlačili za njih prirodne resurse vlastite planete, nakon čega te planete-Zemlje obično unište zajedno s već nepotrebnim robovima. Nakon toga Kozmički Paraziti odlaze k svojoj slijedećoj planeti-žrtvi. O svemu tome su znale i Svijetle Sile. Njihova strategija i taktika je bila u tome da ne dozvole da Tamne Sile izazovu planetarne katastrofe, odbacujući civilizacije planete-Zemlje do primitivnog nivoa ili da spriječe spuštanje civilizacija do tog nivoa, minimizirajući aktivnosti i posljedice aktivnosti Tamnih Sila. Na našoj Midgard-Zemlji Svijetle Sile su primenjivale oba metoda.
Tarh Daždbog je svojom snagom uništio preij 111 813 godina Lunu — Lelu, zajedno s bazom Tamnih Sila. Ali katastrofa se nije uspela izbjeći, jer su ipak krhotine Lele pale na Midgard-Zemlju, što je dovelo do potapanja DaArije na dno arktičkog Oceana- mora. Ali, ipak, civilizacija Midgard- Zemlje nije bila spuštena do nivoa prvobitnog divljaštva, i onda su Tamne Sile morale da ostanu "praznih ruku". Nažalost, drugi put našoj Midgard-Zemlji se nije posrećilo. Lideri Antlanja (Atlantida), koji su imali negativno evoluciono skretanje, postaju agenti Tamnih Sila i pokreću planetarni rat za svjetsku dominaciju, prije 13 026 godina (2017). Oni su koristili nuklearno oružje, i pokušali da kontroliraju snagu Prirodnih elemenata Midgard-Zemlje. Pokušaji da ih kontroliraju su bili neuspješni, i Fata, druga luna je počela da pada na Midgard Zemlju. Da bi sačuvao planetu od uništenja, Bog Nij je uništio
Fatu u padu, ali njene krhotine su bile prevelike, i one su izazvale potonuće i same Atlantide. Osa Midgard-Zemlje, kao rezultat pada krhotina lune Fate, je promijenila nagib za 23,5 stupnja, i sve to, uzeto zajedno, izazvalo je dosta prirodnih katastrofa i početak novog ledenog doba. I pri tome se desilo ono šta su Tamne Sile tako dugo željele da postignu, većina preživjelih ove planetarne katastrofe je brzo pala na primitivni nivo. Nakon katastrofe i potpunog uništenja infrastrukture civilizacije Midgard-Zemlje, samo mali broj ljudi je uspieo da zadrži svoj civilizacijski nivo, ali oni nisu više mogli da kontroliraju situaciju. Jedina stvar koja se mogla napraviti jest da se sačuvaju znanja i informacije o događajima. Tamne Sile su bile spremne da proslave pobjedu, ali je njihova proslava bila nešto preuranjena. Predviđajući mogućnost takvog razvoja, Jerarsi Svijetlih Sila smještaju u utrobu Midgard-Zemlje Izvor Života.
Ovaj Izvor života je trebao da posluži kao protuteža negativnom evolucionom djelovanju, koje je prouzrokovano putanjom Midgard-Zemlje u prostoru s nepovoljnom distribucijom primarnih materija. Prilikom rotacije naše galaksije, Midgard-Zemlja se sa njom, periodično nađe u takvim zonama Svemira, gde se stvaraju negativna evolucijska polja. I kreće se dugo vremena u toj zoni prostora sve dok ih ne napusti (region s negativnim evolucijskim poljem). Vrijeme prolaženja kroz prostor Svemira s negativnim evolucijskim djelovanjem kreće se od nekoliko stotina do nekoliko tisuća godina. Naši preci su ovaj protok vremena zvali, kroz ove prostorne zone, Noći Svaroga. Posljednja, najteža noć Svaroga, okružila je Midgard-Zemlju na sedam krugova života, tj za 1008 godina, od ljeta 6496 (988, g.n.e.) do ljeta 7 504 (1995-1996 g.n.e.). "Ozbiljnost" Noći Svaroga određuje veličinu negativnog evolucijskog djelovanja, u svakom od ovih regiona Svemira. Što je više negativnog evolucijskog djelovanja, to je "tamnija" Noć Svaroga. Što je «tamnija» Noć Svaroga, to je lakše za Tamne Parazitske Sile pokoravanje stanovnika planete-zemlje, prolazeći kroz takvu zonu prostorne nehomogenosti. Što je više moćniji vanjski negativno evolutivni deformirajući prostor, teže je svakom čovjeku da razvije harmoniju. Drugim riječima, čovjeku je teže, da izbjegne ispoljavanje agresije, nasilja, da odoli osnovim instinktima i emocijama i kako i.t.d... Trajanje, kako Noći Svaroga, tako i Dana Svaroga određena je veličinom ovih područja u prostoru nehomogenosti. Što je veće to područje prostornih nehomogenosti u Svemiru, to će više vremena naša galaksija, rotirajući oko svog centra, prolaziti kroz te zone nehomogenosti Svemira.
Zato, vrijeme trajanja dana i noći Svaroga varira u odnosu na širinu i dužinu područja Svemira kroz koji prolazi Galaksija. I vrijeme trajanja konkretne noći Svaroga može znatno da varira i na jednu i na drugu stranu do vremena koje treba da dođe na smjenu - slijedećeg dana Svaroga. Prostorno negativna evolutivna djelovanja deformiraju kvalitativnu strukturu ljudske prirode, a to je posebno lako da se dogodi početkom evolucijskog stadija. Zapravo zato Tamne sile vole da osvajaju civilizacije u vrijeme Noći Svaroga. Samo veoma jaka volja i visoki moralni principi mogu dozvoliti čovjeku da nadvlada negativan utjecaj evolucijskog djelovanja Noći Svaroga i nadvlada evolucijku fazu razumne životinje. Naši preci i Svijetli jerarsi su bili svjesni ovih prirodnih fenomena i da je za maksimalnu neutralizaciju negativnih evolucijskih djelovanja Noći Svaroga potrebno staviti u utrobu Midgar-Zemlje Izvor Sile ( života ), koji je:
« Potakao je rasu dragocjeni izvor, koji su ostavili dubinama drevni...
Predvidjeli su mrak na Midgardu Bogovi,
i rasi potomaka su odlučili da pomognu...».
Upravo na tu mogućnost kompenzacije Izvora Života negativnog evolucijskog deformirajućeg utjecaja Noći Svarog su i računali Svijetli Jerarsi, postavljajući Izvor u utrobu Midgard-Zemlje. Pri tome izlazi Izvora na površinu nisu bili trajni, zbog toga što je negativno evolucijsko skretanje nije bilo nepromjenjivo i kvalitativno, i kvantitativno, čak tijekom jedne Noći Svaroga. I zapravo takvo preklapanje na promjenu u vremenu negativnog evolucijskog skretanja neutralizujućeg utjecaja Izvora dovelo je do toga, da su nastali izlazi Izvora na površini Midgard-Zemlje na različitim točkama. Ovi izlazi Izvora povremeno su nestajali na jednom mestu, da bi se pojavili na drugom:
«u dubinama zemlje on je akumulirao snagu, na raznim mjestima na površini se javljao.
Ali Vječni Izvor Božanske Sile
na svakom kraju Svete Rase je tekao ».
Na mjestima izlaza na površini Midgard-Zemlje, sila izvora je čak i ubrzavala evolucijski razvoj čovjeka. Ova mjesta Izvora se drže u tajnosti od neprijatelja i za neupućene. Na tim mjestima je postavljen blokirajući efekt za genetske mogućnosti koje su svojstvene čovjeku. Nakon katastrofe Antlanja (Atlantide), Svijetli Jerarsi postavljaju u utrobu Midgard Zemlje generator, koji blokira ljudske manifestacije i sposobnosti do tog stupnja, sve dok ljudi ne dostignu nivo evolutivnog razvoja koji omogućava da ostvare odgovornost za svoja djela. To odgovara evolucijskom razvoju pri kome čovjek dostiže šest materijalnih tijela s postojećim fizičkim. Kada stigne do ovog nivoa evolucijskog razvoja, čovjek završava fazu planetarnog ciklusa i ulazi u fazu kosmičkog. Postavljanje blokirajućeg generatora u utrobu Midgard Zemlje bila je neophodna mjera Svijetlih Jerarha, nakon nerazumne akcije lidera Antlanja (Atlantide), kada su pokušali da iskoriste prirodne sile za svoje potrebe, što je gotovo dovelo do uništenja Midgard-Zemlje, prije 13 026 godina (2017. godine), kao što je ranije rečeno. Nastao je jedinstveni sistem "zaštite od budala", koji nije dao priliku čovjeku da razvije genetski potencijal, dok ne postigne harmoničan razvoj, prosvjetjene znanjem, razumijevanje posljedica svojih radnji i osjećaj odgovornosti za njih. Završetak planetarnog ciklusa evolucije čovjeka u velikoj mjeri to osigurava. S obzirom na gore navedeno, izlazi Izvora drže se u tajnosti, zbog činjenice da u području izlaza na čovjeka ne djeluje blokirajući oscilator: Kako Izvor Života, daruje Snagu svim ljudima, bogovima i raznim biljkama. da uvećava on kod bića svih, darove kojima ih je život obdario... kod bogova otkriva on sakrivene moći, ljude vodi, saglasju misli njihovih...
Iz ovog pasusa slavjano-arijevskih Veda, objašnjava se interesantan detalj. Izvor Života daje silu, kako ljudima, tako i bogovima. I ne samo to Izvor Života kod bogova otkriva prikrivene sile, a ljude vodi, saglasju njihovih misli. Iz ovog pasusa jasno je da su u drevnim vremenima, naši preci pod bogovima nisu podrazumijevali to, što se podrazumijeva pod tim pojmom danas. Pod bogovima naši preci su podrazumijevali svijelte jerarhe i ljude, s postojećim potencijalom da to postanu i sami. Ustanovilo se da su neki ljudi «spavajući bogovi» t.j., imaju genetske sposobnosti, s čijim pravilnim razvojem, mogu ostvariti visok nivo razvoja. Takav čovjek pod utjecajem blokirajućeg generatora, ne može biti svjestan svojih genetskih sposobnosti, sve do momenta, dok ne stigne do kraja planetarnog evolucijskog ciklusa. I vjerovatno zato su Volhovi koristitili Izvore Života da identificiraju među ljudima "Spavajuće Bogove" koji bi tada aktivno pomogali ljudima u njihovom harmoničnom razvoju. Stvar je u tome, da nisu svi, pa čak ni vrlo dobri ljudi, sposobni da prođu kroz sve faze planetarnog razvoja i da dostignu nivo kosmičke evolucije. Pravilno bi bilo rečeno, da je vrlo malo ljudi koji su u stanju da se tako razviju.
Poanta je u tome, da su na žalost, veoma rijetko kombinirani u jednom čovjeku prirodni kapaciteti i kvaliteti predviđeni genetikom i harmoničan razvoj čovjeka, bez kojih je jednostavno nemoguće da se završi ciklus planetarne evolucije. Bez prosvjetljenja znanjem, što podrazumijeva razumijevanje ljudske uzročnosti u prirodi i ljudskom društvu, i dostupnost razumijevanja kako, kada, zašto i zbog čega, je dopuštena svjesna intervencija čovjeka u sve to. Pored svega toga, neophodno je imati odgovarajuće osobine i kvalitete, koje mu omogućavaju da se provedu intervencije, sadržane u poznavanju pune osobne odgovornosti za bilo koju takvu akciju. Tek kada se sve to harmonično iskombinira u jednom čovjeku, nastaju mogućnosti prolaska planetarnog evolucijskog ciklusa. Na taj način se izlazi Izvora Života koriste za identifikaciju ljudi s velikim evolucijskim potencijalom u vremenu dok ljudi koji ne vladaju njim, dolaskom do zone izlaza izvora, ne pokazuju nikakve posebne osobine i kvalitete. Zato se u tekstu kaže da izvor života ljudima, bez posebnih svojstva i osobina, daje samo u skladu, s njihovim mislima. U područjima Izvora Života, ljudi s velikim evolucijskim potencijalom, "Spavajući Bogovi", mogu da rade punim kapacitetom, nemogućim izvan ovih zona. Koji je čovjek "Spavajući Bog", bilo je gotovo nemoguće odrediti van izlaza Izvora Života, samo dolazak u predio granica, otkrivao je, tko je tko. I tako su izlaze Izvora Volhovi čuvali kao tajnu, ne samo od neprijatelja već i od svih neupućenih.
Slavjano-arijevske Vede ukazuju na znake koji identificiraju gdje su izlazi Izvora Života: A tajne rođenja trava u blizini Izvora do sada su ljudima nepoznate bile... Svaka biljka kraj Izvora mijenjala je svojstva i rast prvobitni. Pečurke su se podizale i aršin iznad zemlje, i bivale tvrde kao kamen, kovilj trava dizala se i do čitav pedalj , a jagode kome rasle su visoke kao drveće. Što će se dogoditi sa Svarogovom travom kada jednom nikne i pojave se izdanci? Čime će obdariti tu travu Izvor Života - na to pitanje Žreci nemaju odgovor. Na mjestima izlaza Izvora Života na površini se primjećuju anomalije rasta biljaka, a od kojih uzroka svećenici nisu znali. To znači da mudraci nisu znali principe djelovanja Izvora Života na ljude. Moguće je da je Volhovima-čuvarima jednostavno objašnjena činjenica o postavljanju u utrobu Midgard-Zemlje Izvora Života i smisao toga, ne objašnjavajući im princip rada, čuvajući ga u potpunoj tajnosti. Ali, u svakom slučaju, Tamne Sile su pokušavale da nađu mjesto izlaza Izvora Života na površini, u cilju da se oslobode djelovanja blokirajućeg generatora. I to je razlog za čuvanje mjesta izvora u tajnosti. I najverovatnije, dimenzije izlaza izvora na površini su bile male, inače bi bio lako otkriven preko nenormalnog rasta biljaka ... Na taj način, razlog za pojavu "otpadnika" među ljudima bijele rase, je evolucijsko skretanje koje se javlja u mlađoj generaciji, tijekom prolaska kroz fazu razumne životinje. Podsjećam da se svaki čovjek rađa kao životinja i dosljedno prolazi kroz faze razvoja životinje, inteligentne životinje i razumnog čovjeka. Prolazeći kroz faze životinje i inteligentne životinje, neizbježno za svakog čovjeka, može da se desi u okruženju ljudskog društva, ispijanje iskustva prethodnih generacija.
Evolucijsko skretanje nastaje samo u fazi inteligentne životinje, kada se dešava aktiviranje trećeg materijalnog tijela suštine bića čovjeka. Reaktiviranje trećeg materijalnog tijela, događa se u dvije faze evolucijskih etapa - uvijek se reaktivacija dešava zbog zasićenosti primarnom materijom G na određenom nivou, kada postoje uvjeti za nastanak trećeg materijalnog tijela uslijed zasićenja primarnom materijom F, i tada razvoj ulazi u drugu fazu. Tek nakon završetka ove druge faze razvitka trećeg materijalnog tijela, postoje uvjeti za ponovno aktiviranje ili razvoj četvrtog materijalnog tijela kada čovjek ulazi u fazu odgovarajuću razvoju čovjeka.
Vrijeme reaktivacije trećeg materijalnog tijela događa se u vrijeme adolescencije, I za to vrijeme je čovjek maksimalno moguće izložen vanjskim efektima, naročito negativnim. Tim vremenom se koriste Tamne Sile za svoje napade na mlađe generacije, kako bi ih spriječili da dostignu nivo stvarnog čovjeka. A ovu ranjivost mlađih generacija koriste Tamne Sile veoma prosto - reaktiviranjem trećeg materijalnog tijela, naročito u fazi njegovog zasićenja primarnom materijom G, koje je praćena povećanom agresivnošću, žestinom, seksualnošću, itd... U ovoj fazi razvoja, čovjek prolazi kroz evolucijsku džunglu, kroz manifestaciju nagona i emocija direktno vezanu za zasićenja trećeg materijalnog tijela primarnom materijom G. To može ispraviti samo pravilan odgoj, obrazovanje, razvoj svijesti i prisustvo osobne savjesti. Samo svijest o odgovornosti za svoje postupke, dozvoljava čovjeku da se razvije prolazeći kroz ovu evolutivnu džunglu, a da ne čini djela koja će dalji razvoj učiniti nemogućim. Sama aktivacija instinkta i osjećanja izazivana zasićenjem trećeg materijalnog tijela primarnom materijom G, ne znači evolucijski krah. To je nužno zlo, ili preciznije neizbježan uvijet koji može mali broj ljudi izbjeći. Čak i uslijed prekomjernog zasićenja trećeg materijalnog tijela u ovoj evolucijskoj fazi, većina ljudi prolazi kroz nju bez ikakvih ozbiljnih posljedica za sebe. Jedino što je potrebno za to je - razvoj samokontrole kako bi se postigla sposobnost da se kontroliraju instinkti i emocije. Na žalost, vrlo mali broj ljudi je u stanju da postigne ovaj nivo samokontrole, a zatim dolazi na red zajednica koja pruža pomoć, koja će mlađim generacijama pomoći, ne samo osobnim primjerom, ponašanjem, zahtjevima i zakonima, već i kombiniranim efektom psi-polja zajednice, dok se prolazi kroz tu evolucijsku fazu.
Tijekom dana Svaroga, pri prolasku čovjeka kroz evolucijski stadij razumnog čovjeka, stvaraju se dodatni efekti pozitivnog sveukupnog psi polja okruženja na mlađe generacije, olakšava se i ubrzava prolaz kroz negativni dio evolucijskog razvoja. Na taj način, tijekom Dana Svaroga, pri prolasku čovjeka kroz evolucijsku fazu inteligentne životinje, pozitivnom utjecaju sveukupnog zajedničkog psi-polja, dodaje se još i pozitivni utjecaj područja kroz koji se kreće naša galaksija. I ovaj prostorno evolutivni akcelerator, Dan Svaroga, stvara veoma značajnu "vrstu dodatka" kao pozitivan utjecaj u zajedničkom evolucionom psi-polju. Posebno jaku evolucijsku podršku prostornih oscilacija, Dan Svaroga daje ljudima s "mladom" suštinom. Koncept "mlade" suštine bića, ni na koji način nije u vezi sa starosti čovjeka, pa čak ni sa starošću suštine. Pod "mladom" treba shvatiti kvalitativno stanje suštine čovjeka. Ako se suština čovjeka sastoji od dva tijela, drugog i trećeg materijalnog, to znači da je evolucijski mlada. Pogotovo ako je treće materijalno tijelo čovjeka u početnoj fazi svog razvoja. Za sve ljude, koji imaju "mladu" suštinu bića, vanjska pozitivna evolucija uslijed utjecaja Dana Svaroga, u mnogim slučajevima je opredjeljujuća. Vrlo često bez takve vanjske podrške Dana Svaroga, mlada suština jednostavno nema načina za savladavanje barijera i mogućnost da postigne odgovarajuću kvalitetnu evolucijsku fazu čovjeka, i čak, u nekim slučajevima, fazu razumne životinje.
Zanimljivo je da je u okviru Dana Svaroga vidljiv evolucijski skok u razvoju planete Zemlje, i posebno je to vidno u početnim fazama razvoja civilizacija, u vremenima njihovog "dječjeg" perioda. "Dječjim" periodom razvoja, da budemo precizniji - "vrtićem", možemo nazvati svaku civilizaciju koja prolazi kroz fazu razvoja razumne životinje, čak i kada instinkti upravljaju ponašanjem i pojedinaca i civilizacije uopće. U principu, do same tranzicije Homo sapiens životinje u evolucijskoj fazi razumne životinje nikada ne bi došlo bez evolucijskog "guranja" Dana Svaroga! Nameće se da sam Svemir u vrijeme Dana Svaroga "otvara" evolucijski prozor, dozvoljavajući živoj materiji da dostigne nivo razuma (razumijeti — Ra dostići prosvijetljenje uma). Točnije, prosvijetljenje uma se odvija u dvije faze — pri postizanju faze inteligentne životinje i dostizanju faze razumnog čovjeka (za humanoidne rase). Dozvolite mi da vas podsjetim da je Dan Svaroga ništa drugo, nego vrijeme prolaska naše galaksije kroz područje prostora nehomogenosti s viškom zasićenja jednom primarnom materijom - E. Prosto je nevjerovatno — da sam Univerzum stvara neophodne uvjete za pojavu razuma, kada razvoj žive materije dostigne određeni evolucijski nivo, kvalitativno stanje prostora u vrijeme prolaska kroz Dan Svaroga, u principu, neminovno dovodi do pojave svijesti, koja ima mogućnost da se iz male "iskre" pretvori u besmrtan "plamen" prosvećenog znanja. I takav prirodni fenomen nije nešto izuzetno, ne javlja se samo u našoj galaksiji. Bilo koja galaksija našeg prostora-univerzuma u svom kretanju ulazi u područje prostornih nehomogenosti dana i noći Svaroga. To znači da je na stotinama tisuća planeta u našoj galaksiji, gdje je život neizbježna pojava, um u određenoj fazi evolucije, zahvaljujući Danu Svaroga, ali i u tisućama galaksija našeg prostor-univerzuma. Iako se u tim galaksijama, vremena dok prolaze kroz evolucijsko polje nehomogenosti ne nazivaju Dani Svaroga, ta područja našeg univerzuma imaju isti efekat na nastanak razuma kao u našoj galaksiji. Stvar nije u imenu, stvar je u suštini.... I ovo se dešava ne samo u našom Univerzumu, već u svim ostalim, ali s nekim osobitostima. U vrijeme prolaza naše galaksije kroz regiju neravnomjernosti Dana Svaroga, evolucijska skretanja se javljaju vrlo rijetko. Pri tome, pojava skretanja se javlja, uglavnom, kao genetsko oštećenje ili inkarnacija suštine bića koje već ima negativno evolucijsko skretanje.
Sasvim drugačije je prilikom prolaza naše galaksije kroz regiju nehomogenosti Noći Svaroga. Područje nehomogenosti Noći Svaroga nosi negativno evolucijsko djelovanje, koje ima maksimalni utjecaj na "mlade" suštine i mlađe generacije, dok prolaze kroz fazu evolucijske džungle razumne životinje. Čak I pri reaktivaciji trećeg materijalnog tijela "starih" suština (suštine koje imaju, prije svoje inkarnacije drugo, treće, četvrto i "viša" materijalna tijela) u vrijeme prolaza stadija razumne životinje imaju malo negativno evolucijsko odstupanje. A kada je prisutno to relativno malo prirodno evolucijsko negativno odstupanje, nametnuto prostornom negativnom evolucijskom osnovom Noći Svaroga, samo snaga volje i visoki moralni kvaliteti, prenoseći se s generacije na generaciju, omogućavaju ljudima da savladaju tu evolucijsku "barijeru". Imajte na umu Snaga Volje i Visoki Moralni Kvaliteti i Principi, koji se prenose s generacije na generaciju, su oružje, koje omogućava da se neutralizira utjecaj Noći Svaroga. Ovo je veoma važna točka za razumijevanje taktike i strategije Tamnih Sila (društveni paraziti) u njihovim akcijama da preuzmu kontrolu nad bilo kojom civilizacijom. Njihova strategija i taktika su vrlo jednostavne, fizičko uništavanje nosioca jake volje ili volje jednog naroda (uništavanje lidera i nositelja "liderske genetike", drugim riječima, cvijeta naroda) s kasnijim uništavanjem morala i tradicije, što njeguju vijekovima i ponekad tisućama godina. Tamo gdje postoji uništavanje cvijeta nacije i uništavanja morala, Tamne Sile neminovno dominiraju nad narodom ili nacijom. Ovo je njihov "rukopis", kojim se mogu uvijek prepoznati, bez obzira na to, iza kakve se retorike oni prikrivaju. Ali više o tome kasnije, za sada se vratimo fenomenu dana i noći Svaroga. Prekomjerno zasićenje regije nehomogenosti našeg prostora i Svemira jednom ili drugom primarnom materijom različito je od područja do područja. Što je veće zasićenje, veći je utjecaj koji ima na evolutivni razvoj kako pojedinaca tako i civilizacije u cjelini. Stoga, možemo govoriti o "svjetlosti" Dana Svaroga i "mraku" Noći Svaroga. Što je veće zasićenje polja nehomogenosti primarnom materijom E, to je "svjetliji" Dan Svaroga, to su povoljniji uvijeti za nastanak svijesti, ili evolucijskog skoka. Što je veće zasićenje polja nehomogenosti primarnom materijom G, to je "tamnija" Noć Svaroga, tim je veća negativna evolucija, i veći broj ljudi je pod utjecajem ovog skretanja. Želio bih da vam skrenem pažnju na još jednu osobitost Dana i Noći Svaroga. Prostorno područje nehomogenosti može biti zamišljeno kao prostorno "jezero", ispunjeno s jednom ili ostalim primarnim materijama, koje imaju različite oblike, prostorne razmjere i "dubinu". Pod "dubinom" treba shvatiti svojstva i osobine prostora u predjelima konkretne nehomogenosti. Slobodne primarne materije kreću se u prostoru u određenim pravcima, zatim se susreću na putu kroz prostor nehomogenosti, uljvaju se u nju i reagiraju drugačije na nehomogenost, o čemu je već bilo riječi. Uljevajući se u područje nehomogenosti slobodne primarne materije uljevaju se jednako, ali, ističu različito. Na "izlazu" iz polja prostorne nehomogenosti, slobodne primarne materije suočavaju se sa kvalitativnom barijerom, stvorenom različitim svojstvima i osobinama područja nehomogenosti i neutralnog prostora. Tu se zajedničko «ponašanje» prostornih područja nehomogenosti Dana i Noći Svaroga završava, i pokazuju se njihove posebnosti. Prostorna područja nehomogenosti Noći Svaroga predstavljaju iskrivljenje prostora Univerzuma, izazvanog različitim osobinama i kvalitetima prostora u pravcu niželežećeg prosora Univerzuma, obrazovanog od šest primarnih materija. Uvjetno označavamo slično prostorno iskrivljenje znakom minus (-) zbog činjenice da imaju nizak nivo dimenzionalnosti našeg prostornog Univerzuma. Nastaje skretanje našeg prostor Univerzuma, koji je zasićen, u većem stupnju primarnom materijom G. U ovom tipu prostornih nehomogenosti sve primarne materije "cure" bez problema, jer je pad dimenzija s višeg nivoa k nižem nivou. Ali, pri "curenju" iz takvog prostora nehomogenosti iste primarne materije moraju da se kreću s nižih nivoa dimenzionalnosti prostora k višim nivoima, t.j. nasuprot razlike dimenzionalnosti. Različite slobodne primarne materije, kao što je već spomenuto, reagiraju u području nehomogenosti nejednako, ili preciznije, one različito reagiraju na promjene osobina i kvaliteta prostora. Dakle, pri "curenju" iz područja nehomogenosti, tipa Noći Svaroga, prekomjerno zasićenje primarnom materijom G biti će maksimalno, jer će se ta primarna materija zadržati maksimalno blizu kvalitativne barijere. Na taj način, ispada, da je maksimalno negativno evolucijsko skretanje pred sleijdeće «jutro». Noć Svaroga je "najmračnija" pred njen završetak, i to je najefikasniji trenutak za akciju Tamnih Sila (društvenih parazita).
Zapravo, prije no što se pojavi "zora" Svaroga, ljudi su najotvoreniji za vanjske utjecaje, i to je vrijeme u kojem ljudi maksimalno rezoniraju s kvalitetima koje manifestiraju Tamne Sile, u cilju da postignu svoju apsolutnu vladavinu. Moćna "Zora" prostorno negativnog evolucijskog djelovanja dovodi do pretjeranog zasićenja drugog i trećeg materijalnog tijela živih ljudi primarnom materijom G, što izaziva maksimalnu pojavu agresije, okrutnosti, pohlepe ... i instikta. Zapravo u to vrijeme se najlakše uništavaju moral i najviši duhovni principi. U tom vremenu, često postoji, neznatna mala vanjska točka, zbog koje bi većina ljudi s "mladom" suštinom bića, mogla brzo da padnu pod potpunu kontrolu Tamnih Sila, i vrate se na nivo životinje, kada caruju samo neki instinkti. A događaji vezani za nedavnu prošlost, a i sadašnjost, u potpunosti to potvrđuju .. A sada, pogledajmo što se dešava u području nehomogenosti dana Svaroga. Prostorno polje nehomogenosti Dana Svaroga, također predstavlja prostornu iskrivljenost, uzrokovanu razlikom osobina i kvaliteta prostora, samo sada na stranu višeležećeg prostora-Univerzuma formiranog od osam primarnih materija. Uvjetno označavamo slično prostorno zakrivljenje znakom plus (+), zbog činjenice da se nivo dimenzionalnosti našeg prostor- univerzuma na tom mjestu povećava. Nastaje neka vrsta prostorne "kvrge" u našem Univerzumu, koja je previše zasićena s primarnom materijom E. Takvo polje prostorne nehomogenosti može se predstaviti kao prostorno "uzvišenje". U takvoj vrsti prostorne nehomogenosti, sve slobodne primarne materije "uljevaju" se u nasuprot razlike nehomogenosti prostora, od nižeg k višem nivou dimenzionalnosti. Ali zato, pri "curenju" iz takve prostorne nehomogenosti, te iste slobodne primarne materije, moraju da se kreću s viših nivoa dimenzionalnosti prostora k nižim nivoima, što odgovara njihovom kretanju po razlici dimenzionalnosti.
Primarne materije nejednako, (što je gore navedeno) reagiraju na promjene osobina i kvaliteta prostora. Zato, pri "curenju" u području prostorne nehomogenosti tipa Dana Svaroga, pretjerano zasićenje primarnom materijom E biti će maksimalno, jer će se ta primarna materija zadržati maksimalno blizu ove kvalitativne barijere. Tako ispada da je maksimalno pozitivan evolucijski utjecaj Dana Svaroga povezan s njegovom "zorom" odnosno ranim "jutrom". I opet, maksimalno pozitivan utjecaj "jutro" Dana Svaroga ima na ljude s "mladom" suštinom, dajući im snažan evolucijski potisak. Ali ovo je samo "potisak" i to samo stvara povoljne uvjete za razvoj čovjeka, možemo reći, povoljnu evolucijsku klimu, ali ne garantira evolucijski razvoj za čovjeka.
Razvojno povoljna evolucijska klima «jutra» Dana Svaroga omogućava čovjeku da maksimalno realizira sebe, svoje talente, što mu dozvoljavlja maksimalno kretanje k vrhu, koliko je to moguće. Ona to olakšava, ali ne zamjenjuje evolucijsko kretanje čovjeka. Bez samodiscipline, volje i potčinjavanja svojih evolucijskih nagona, krenuti naprijed je jednostavno nemoguće. Ako čovjek nađe snage da to napravi, onda kroz pravilan razvoj može da postane i sam Tvorac. Tvorcem ne podrazumijevamo ono što i moderne religije, već promatramo sa točke gledišta evolucije. I nisu slučajno naši preci zvali svoje najviše domete Tvorevinama. Da stvara može samo Tvorac čovjek, maksimalno realizirajući sebe kroz prosvijetljenje znanjem i realizirajući sebe kroz djelovanje... Na taj način, "jutro" Dana Svaroga je evolucijski akcelerator, katalizator, aktivnost, koja pri približavanju "večeri" Dana Svaroga, počinje da opada i s pojavom "sumraka" ubrzani razvoj će propadati do nule, zbog prekomjernog zasićenja polja nehomogenosti primarnom materijom E, pri povratku kvalitativnog stanja prostora do optimalnog za naš prostor-Univerzum, koji je sazdan od sedam primarnih materija... S obzirom na gore navedeno o prirodi dana i noći Svaroga, postaje jasna briga Svijetlih Sila i njihovo razumijevanje da je potrebno postaviti Izvor u njedra Midgard Zemlje. Nažalost, u vrijeme zadnje, najteže Noći Svaroga, koja je obavijala Midgard-Zemlju tijekom sedam krugova života (1008 godina), od ljeta 6496 (988 ne) do ljeta 7504 (1995-1996 ne.), Tamne Sile su mogle da blokiraju pozitivan efekt Izvora Života, i našu Midgard- Zemlju "pokriju" svojim "krilima" najmračnije noći Svaroga, tijekom koje su Tamne Sile bile u stanju da gotovo u potpunosti preuzmu našu planetu. U to vrijeme Tamne Sile su se trudile u potpunosti da zauzmu našu planetu, ali, one nisu uspjele da je porobe na samom početku novog dana Svaroga i potpuno okupiraju Midgard Zemlju, kao što su to napravili više puta s drugim planetima. Svijetle Sile su iz svega ovoga izvukle potrebne zaključke i promijenile taktiku i strategiju. Na taj način, koncepti Dana i Noći Svaroga ne imaju samo mitološki značaj, već dobijvaju sasvim specifično, pravo "punjenje" i u bukvalnom i u prijenosnom smislu te riječi. Dan i Noć Svaroga to je prirodna "pedala gasa" i "pedala kočnica" evolucije žive materije u Univerzumu, barem u našem prostor-Univerzumu, sazdanom od sedam primarnih materija, bez obzira na to, kako ove pojave nazivaju stanovnici civilizacija drugih zvjezdanih sistema. Slični fenomen primijećeni su i u drugim prostorima-Univerzuma, s nekim karakteristikama povezanih s brojem primarnih materija i s time, kakve primarne materije formiraju jedan ili drugi prostor-Univerzum...
A sada, hajde da se vratimo na posljednju Noć Svaroga, koja je natkrila svojim tamnim velom Midgard-Zemlju u Ljeto 6496 (988. g. n. e.) i da vidimo što dešavalo na Bijelom Svjetlu sa početkom ove Noći. I na prvom mjestu obratimo pažnju na događaje koji se dešavaju na teritoriji Rusa, barem, od onoga što je ostalo dostupno većini do današnjeg dana...
Počnimo sa sumrakom.. Sredinom 9. vijeka, razbivši drevnu tradiciju, vlast u Kijevu je preuzeo direktni potomak Kija - knjaz - varjag Oskold (Askold), zajedno sa svojim mlađim bratom Dijem. Po tradiciji knjaz je biran između dostojnih na osam godina, a samo za posebne zasluge pred narodom mogao je da bude biran i u drugom mandatu ili eventualno doživotno, ali nikada nasljedno. Birali su se vojni knjaz - Han i mirovni knjaz Kagan. U miru, veću vlast je posjedovao mirovni knjaz, a u ratu - knjaz - Han. Knjaz Han se obično birao iz više kaste profesionalnih vojnika -Varjaga. Preuzevši vlast u Kijevu, Oskold se prozvao Haganom, sjedinivši u tituli dvije grane vlasti: vojnu - Hana i mirovnu -Kagana u jednu. Kao rezultat toga, stapanja ovih titula, ha (n) - (ka) gan, pojavila se titula ha-gan. Iz konstrukcije ove titule, jasno je da se titula Hana javlja opredjeljujućom. Po sačuvanim podatacima Oskold je bio izvanredna ličnost za svoje vrijeme, talentiran ratnik i državnik. On je organizirao nekoliko vojnih pohoda Rusa na Romeju (preciznije, u to vrijeme je Imperija nosila naziv ARAMEJA (R. Roman)), koji su bili uspješni, a Carigrad je plaćao Rusima danak.
Tijekom svog posljednjeg putovanja u Carigrad u ljeto 6374 od S.M.Z.H. (866 g.n.e.), knjaz Oskold je stigao pod zidine grada s 360 brodova i ratnicima konjanicima. Poslije potpisivanja mirovnog sporazuma, njemu su predložili da se krsti u aramejsku religiju (koja će se nazvati hrišćanskom početkom 12. vijeka), ali Oskold nije žurio da prihvati tu ponudu. Pošto je odbio takvu "milost", prema legendi, on je odmah oslijepeo. Tada je aramejski kralj Mihail javio Oskoldu, da, ako želi da se izbavi od bolesti, mora odmah biti kršten, ili se neće nikada oporaviti. Treba "požuriti" s krštenjem, inače nikada neće doći do "oporavka" ... takav pristup novoj vjeri izgleda malo čudno, da ne kažemo - sumnjiv. Neposredni oporavak Oskolda je stigao poslije krštenja od Patrijarha Fotija, veoma sumnjivo, ako uzmemo u obzir posljedice ovog "čuda", tako povoljnog po Romeje. Posebno alarmantno je bilo nuđenje neposrednog krštenja ili ga Gospod Bog nikada neće iscijeliti i do oporavka neće doći. Zanimljivo je da je Gospod Bog baš u to "vrijeme" pokazao svoju moć od velike koristi za Romeje. Ni na koga drugog nije pala "Božja milost" kada je vojska Rusa zauzela grad, tada Gospod Bog nije pokazao ni malo milosti prema svojim "vjernim slugama" - romejima, nije ih zaštitio, ni tada, a ni kasnije. Netko može reći da se Bog okrenio od bezbožnika, a onda se "predomislio". Koga je to zadovoljilo - " Da bude blagoslovljen onaj" - kako bi rekao svećenik, samo je pitanje - koga i zbog čega?! Ali mislim, da je u ovom slučaju sve bilo mnogo jednostavnije i banalnije. Romeji su, u suvremenoj "verziji" povijesti poznatiji kao Vizantinci, uvijek bili podmukli i lažljivi političari. Da bi postigli svoje ciljeve oni su se koristili svim sredstvima, pridržavajući se pravila, da cilj opravdava sredstva. Među ostalim "talenatima" bili su poznati kao vješti trovači. Štoviše, oni su koristili otrove koje je bilo vrlo teško otkriti i identificirati.
Najverovatnije, "novi prijatelji" su Oskoldu dali otrov, koji je izazvao sljepilo. A ako se ne da pravovremeno odgovarajući protivotrov, čovjek će izgubiti ne samo vid, već i sam život. Zar to ne objašnjava imperativ da se odmah obavi krštenje, ili do oporavka neće doći nikada!? Najvjerovatnije su dvorjani ušli u svjesni rizik poslije proučavanja prirode Oskolda, nadajući se da će se vrlo brzo dogovoriti o "čudesnom" izliječenju. Na njihovo oduševljenje Oskold se ponašao kao što su očekivali. Sasvim lako prevareni Oskold se vratio u Kijev, odbacio je Vedski sistem razumijevanja svijeta i pokušao silom da krsti Ruse u Kijevskoj Rusi u ljeto 6374 od S.M.Z.H (866 n.e.). U Velesovoj knjizi o knjazu Oskoldu se govori kao o tamnom ratniku, krštenom od strane Grka. Volhovi govore u Velesovoj knjizi o Oskoldu kao o tamnom ratniku! Kao provodniku planova tamnih sila (društvenih parazita). Ali taj prvi pokušaj krštenja Rusa u grčku vjeru - u kult Dionisa - nije uspio. Na zemljama Kijevske Rus za vrijeme Oskolda, Tamne Sile nisu uspjele da nametnu duhovno ropstvo. Ali to je bio tek "sumrak" Dana Svaroga... U ljeto 6390 od S.M.Z.H (882n.e.) Kijev su osvojili, došavši sa sjevera sa družinom, Oleg i Igor. Oleg je Oskolda obmanom zarobio i ubio ga. Smrću Oskolda, prodiranje grčkoe vjere - kult Dionisija - na prostore Kijevske Rus je bilo zaustavljeno. Da usvoji grčku vjeru nitko nije želio, a svakome je prema tradiciji bilo dozvoljeno da vjeruje u "Boga", koga je prihvaćala duša. Takva tolerancija naših predaka prema drugim vjerovanjima je vrlo brzo rezultirala s mnogo njihove krvi. Nakon Oskoldovog ubistva, knjaz Kijeva je postao mladi Igor u čije ime je neko vrijeme vladao Oleg, kasnije nazvan Oleg Mudri, što govori o njegovoj vedskoj percepciji svijeta. Najverovatnije, da je Oleg Mudri bio Volh -Mag, ali je to neka druga priča.
Naizgled, oduzimanjem Kijeva Oleg i Igor su zaustavili prodor Tamnih Sila na zemlje Kijevske Rusije. Ali svrgnuvši i ubivši Tamnog ratnika Oskolda, uzurpiravši vlast, Oleg je postavio na Kijevski tron maloljetnog Igora, sina Rjurika, također, kršeći drevne tradicije. To je bio prvi korak do apsolutne monarhije, prvo ali ne i posljednje odstupanje od tradicije prošlosti, koje su bile na snazi mnogo tisuća godina i nisu dozvolile Tamnim Silama da se infiltriraju u društveni sistem Slavjeno-Arijevaca. Knez Igor je napravio drugi korak ka ponoru, tako što je postavljanje na Kijevski tron načinio nasljednim. Većina pamti lijepu legendu o kneginji Olgi, koja se osvetila drevljnima za smrt njenog muža, Kneza Igora, potražujući od drevljana danak u obliku ptica pjevačica, koje je ona zatim naredila da se puste kući sa vezanim za njihove noge zapaljenim trakama od konoplje. Na taj način ona je spalila grad drevljana do pepela. Ali malo se tko sjeća, zašto su drevljani ubili kneza Igora! A poginuo je zbog svoje pohlepe i zbog pokušaja da sruši drevnu tradiciju, prema kojoj je knezu davana desetina određenog sadržaja. Knez Igor je odlučio da sakupi porez u drugom krugu i to je bio razlog za to, što je bio ubijen od strane drevljana. Poslije njegove smrti na Kijevski tron sjeo je njegov trogodišnji sin Svjatoslav u Ljeto 6453 od S. M. Z. H. (945 godine nove ere). Veliki knez Svjatoslav odrastao je u svijetlog ratnika, i on je uspio da razbije Judejski Hazarski Kaganat — parazitsku državu u Ljeto 6472 od S. M. Z. (964 godine nove ere). Judejski Hazarski Kaganat do početka Noći Svaroga pretvorio se u moćnu parazitsku državu, metastazu, koja je prodrla u mnoge države Europe, Bliskog Istoka i Azije. Da je ta parazitska država nastavila da postoji, veoma je teško zamisliti posljedice toga za cijeli svijet, a posebno za Ruse. Upravo zahvaljujući Svjatoslavu Tamne Sile nisu bile u stanju da porobe potpuno Rusku zemlju na samom početku Noći Svaroga, kao što su planirali. Da nije bilo njega, provodnici Tamnih Sila Judeji bili bi u stanju da zauzmu vlast u Zemljama Rusa još prije tisuću godina. Da preuzmu vlast uspjeli su samo u Ljeto 7425 od S. Z. H. (1917 godine n. e.)... Ali, na žalost, pobjedivši Judejsku Hazariju,
Svjatoslav je pustio "lisicu u kokošinjac". Njegova majka Velika princeza Olga, koja je bila grčke vjere, mrzila je svog sina upravo zbog toga, što je on bio svijetli ratnik i zbog onoga što je on učinio za spasenje Kijevske Rusije. I da bi spriječili da se nastavi započeto njenim sinovima, kroz princezu Olgu, u potpunosti kontroliranu Tamnim Silama, njemu su podmetnuli hazarsku judejku, koja je zbog toga prešla u grčku vjeru (dozvolite mi da vas podsjetim, u to vrijeme grčka vjera je bio kult Dionisija, koji se u stvari, osim imena, malo razlikovao od svog nasljednika u XII vijeku nove ere hrišćanskog kulta). Tradicionalna jevrejska verzija zauzimanja kontrole i vlasti preko jevrejskih žena. Tako nazvani, institut jevrejske "nevjeste" je veoma efikasno oružje za sticanje vlasti i kontrolu u zemljama u kojima imaju neki interes. Upravo uz pomoć jevrejskih "nevjesti" je bio osvojen u VII vijeku nove ere Hazarski Kaganat... ali to je, također, druga povijest.
Dakle, princeza Olga je "podmetnula" Svjatoslavu svoju ključarku Malku, u koju je imala povjerenje (neobična činjenica, sama po sebi), u vidu knaložnice. Malka (sa hebrejskog se dešifrira kao kraljica) je bila kćerka rabina Malika (Malik se dešifrira kao kralj) iz ruskog grada Ljubiča, pod Černigovom. Rabini jevreji gotovo uvijek su bili leviti "carsko" koljeno jevreja. Obično su judejsku "nevjestu" specijalno pripremali za njenu misiju. Obučavali su ih, takozvanoj Crnoj Tantri metodi utjecaja i potčinjavanja ljudi kroz seks. Dobro obučena jevrejska "nevjesta", do najsitnijih detalja je izučavala "suptilnosti" muškog tijela i veoma je lako dobivala kontrolu nad muškarcem na taj način. Kroz Crnu Tantru se provodi zombiranje muškaraca, pretvarajući ih ih u lako upravljivu marionetu. Čak i u samom govoru UDovoljstvo to je postavljeno. Ako ne možete da pobjedite neprijatelja u fer borbi možete da ga pobjedite kroz UDovoljstvo kroz UD. UD to je jedno od imena muškog spolnog organa. Na primjer, u nazivu samih judeja se sadrži korijen UD, što se dešifrira kao isječen UD. Drugim riječima, proizvod obrezivanja sječenjem. Zanimljivo je i to da kod muškaraca levita obrezivanje nije prihvaćeno, iako je za sva ostala plemena jevreja to obavezno. Tom je naizgled paradoksu, veoma jednostavno objašnjenje, ali o tome na drugom mjestu i u drugo vrijeme...
Postaje zanimljivo: majka Svjatoslava princeza Olga podmeće svom sinu u obliku naložnice (seksualne "igračke") ključarku (svoju povjerenicu) judejku Malku, odlično znajući tko je ona i šta predstavlja. Nekako "čudno" izgleda majčinska "briga" o seksualnom životu svog sina, koji je, pored toga, imao legitimnu ženu! Ova činjenica govori o potpunoj njenoj kontroliranosti od strane Tamnih Sila. Jer u grčkoj religiji (vjera pravilno se tumači kao Prosvetljenje Znanjem) kulltu Dionisija, kasnije nazvanom hrišćanstvo preljuba (bračna izdaja) uvijek se smatrala velikim grijlehom. Zbog toga, takva "briga" duboko "vjerujuće" princeze Olge izgleda veoma čudno, najblaže rečeno... U svakom slučaju, ključarka princeze Olge Malka postaje naložnica Svjatoslava. Kneza Svjatoslava su od maljoljetstva odgojili kao ratnika i takve suptilnosti nije razumio. Ali, čak i uz "pomoć" judejke Malke Tamne Sile nisu uspjele da potčine sebi Svjatoslava. Sada nećemo pričati o tome da li je ili nije bio Vladimir sin Svjatoslava, ali po svim jevrejskim zakonima on je bio jevrejin.
Priznavanje ili usvajanje Svjatoslava sina Malke je, u stvari, jedina ozbiljna greška Svjatoslava. U principu, ova greška je bila uzrok smrti i samog Svjatoslava i njegovih zakonskih sinova — Olega (977. godine), i Jaropolka (980 godine), koji su ubijeni zajedno sa svojim ženama i djecom po nalogu "onoga koji je sjedio" u to vrijeme u Novgorodskoj kneževini, judeja Vladimira. Osvojivši u Ljeto 6488 od S. M. Z. H. (980 godine nove ere) Kijevski prijesto, jevrejin Vladimir, postao je Veliki Knez Kijevski i nastavio je da provodi planirano Tamnim Silama. U vedskoj Kijevskoj Rusiji, sa više tisućljetnom vedskom tradicijom, on je "iznenada" postavljao kumire Perunu, Daždbogu, Stribogu, Horsu i boginji Mokoš u gradu Kijevu, Novgorodu, a moguće i u drugim gradovima Rusa. Ali širom ruske zemlje njih su znali i poštivali još iz duboke drevnosti i nitko ih nikada nije zaboravio. Ispostavlja se to kao neki apsurd. Ali to je samo na prvi pogled. Zapravo, to je bila dobro zamišljena provokacija. Pokušavajući da "ojača" vedska vjerovanja Rusa, jevrejin Vladimir naređuje da se ovim idolima prinose krvave žrtve životinja i ljudi.
Stvar je u tome, da se prinošenje ljudskih žrtava i životinja, odnosi na rituale kulta Kali-Ma Crne Majke koji su odatle "migrirali" u judaizam, dok u isto vrijeme, kod Slavjano-Arijevaca, ni ljudskih žrtvi ni žrtvovanja životinja nikada nije bilo. Čak i u kronikama koje su pisali svećenici u ugodnom za njih, shodno tome za crkvu, svijetlu, govori se o tome da je on naredio, primorao svoje ljude da prinose idolima krvave žrtve. Moguće je da su "glumci" u obličiju volhova i čarobnjaka bili vjerni ljudi samog "kneza" Vladimira. Namjestivši tako željeni sto za povijesni spektakl, Veliki "Knez Kijevski" — jevrejin Vladimir — "izabrao" je za Ruse, za njih novu religiju — kult Dionisija, prvo se krstivši u Korsuni sam, a zatim je silom prekrstio u grčku religiju stanovnike ruskih gradova. A prije svega, naravno, stanovnike glavnog grada Kijeva. Kako se dešavalo "dobrovoljno" usvajanje grčke vjere izvještavaju nam kronike, koje su, iz očiglednih razloga, snažno omekšale opis proizašle katastrofe..
Za krštenja Novgoroda Vladimir je poslao s pratnjom svog rođenog ujaka po majčinoj liniji (judeja) Dobrinju. Slavjansko ime je poslužilo kao dobar paravan ne samo tijekom Velike "ruske revolucije" 1917. godine, već i tisuću godina prije dobro poznatih mnogih događaja dvadesetog vijeka. Dakle, Dobrinja je stigao u Novgorod s pratnjom i spalio je nekoliko hramova Novgoroda. I samo pod prijetnjom da će pretvoriti u pepeo cijeli grad, novgorodci su prihvatili "sveto" krštenje. "Zašto" kronike ne spominju to, koliko ljudi je ubijeno kada su "dobrovoljno" prihvatili krštenje. Veoma često su se ljudi poslije krštenja pod prijetnjom oružjem, vraćali svojim vjekovnim tradicijama odmah nakon toga što su se njihovi "kumovi" - oci vratili kući zajedno sa pratnjom. Kako su "skromno" to umekšavale kronike?
"Samo" "za 12 godina nasilnog nametanja grčke religije, bilo je ubijeno 9 miliona slovena koji su odbili da se odreknu Vjere Predaka, i pri tome je svo stanovništvo, do krštenja Rusije, brojalo 12 miliona ljudi". Na taj način, drugi pokušaj krštenja Kijevske Rusije od strane kneza Vladimira "Svetog" u Ljeto 6496 od S. M. Z. H. (988. g. n. e.) je bilo prilično uspješno. Grčka religija je postala državna religija na prostoru Kijevske Rusije i iako je proces nametanja Rusima strane im religije nastavio sa promjenljivim uspijehom do kraja 11. vijeka po kršćanskom kalendaru, taj proces je krenio... Ali najneobičnije u svemu tome je to, što se duhovno porobljavanje Rusa, obrtanje u grčku religiju u zemljama na prostorima Kijevske Rusije, poklopilo s početkom Posljednje Noći Svaroga u Ljeto 6496 od S. M. Z. H. (988. g. nove ere). U takve slučajnosti veoma teško je povjerovati, bar meni...
Николай Левашов, 12 мая 2006 года.
Preveo: Mitrović Dušan
