Zgrada Marković Vodice 2012, projektom je obrađena instalacija solarnih kolektora za grijanje tople sanitarne vode. Instalacija odvodnje proširena je bioseparatorom za obradu otpadne fekalne vode koja se nakon obrade ispušta u upojni bunar oko kojeg je propusni krški teren.

PRIKLJUČAK VODOVODA
Zgrada će se opskrbljivati vodom preko javnog vodovoda. Spoj na javni cjevovod predviđa se pocinčanim cijevima ili alkatenskim s prijelazom na pocinčane elemente. Projektirano je vodomjerno okno sa vodomjerima. Radni tlak se može popeti i do 8 bara tako da je nužno predvidjeti redukcijski ventil koji će smanjiti radni tlak na dopuštenih 4-5 bara. Stoga sve fazonske komade i armature unutar vodomjernog okna je potrebno ugraditi za NP 16. Betoniranje zidova vodomjernog okna potrebno je izvesti u dvostranoj oplati betonom C25/30 nakon što se oplata prethodno dobro nakvasila. Zidove slivnika potrebno je betonirati vodonepropusnim betonom C25/30. Unutarnje površine istih potrebno je premazati vodonepropusnim premazom. Armirano betonsku ploču nad vodomjernim oknom izvesti u skladu s detaljnim nacrtom okna i statičkim proračunom betonom C25/30 tek nakon što je Nadzorni inženjer pregledao postavljenu armaturu. Nakon betoniranja istu je potrebno tijekom sedam dana polijevati vodom kako ne bi došlo do pojave pukotina. Sav ugrađeni beton mora biti jednolično zbijen vibriranjem. Sve radnje vezano uz beton usaglasiti s nadzornim građevinskim inženjerom.

UNUTRAŠNJA VODOVODNA INSTALACIJA
Vodovodna mreža unutar zgrade predviđena je pocinčanim cijevima profila od 1'' – 1/2''. Cijevi se odvajaju ventilima s izvodom izvan zida prije potrošača te se na ventil postavlja ukrasna kapa. Cjevovodi se izvode od pocinčanih cijevi spajanih navojno. Cjevovodi koji se provode ispod zemlje se moraju dodatno zaštiti protukorozijskom trakom. Podzemni cjevovodi se postavljaju na minimalnoj dubini od -80cm ispod granice smrzavanja. Cijevni razvod se vodi prvenstveno po zidovima, a gdje nije moguće po podu. Vodovi tople vode i recirkulacijski vod se izoliraju s 9 mm cijevne izolacije. Da se smanji nekontrolirano širenje toplih cijevi potrebno je čvrsto ugraditi cjevovode. Odzračivanje vodovodne mreže vrši se preko ispusnih slavina te su slavine i najviše točke instalacije vodovoda. Sve pocinčane cijevi koje se nalaze na parceli van objekta potrebno je betonirati betonom C16/20 (poprečni presjek: 20x20cm).

POTROŠNA TOPLA VODA
Za sakupljanje topline koristi se međuspremnik vode. Akumulirana toplina se koristi za potrebe grijanja i pripremu PTV. Buffer se koristi da na sebe primi i akumulira svu toplinu. Za potrebe projektirani sustav u ljetnom razdoblju bio bi potreban minimalan volumen od 150 litara spremnika.

SUNČANI TOPLINSKI PRETVORNICI
Pretvaraju sunčevu energiju u toplinsku energiju te nalaze primjenu u sustavima pripreme sanitarne potrošne vode te u sustavima grijanja građevina. U sustavima pripreme sanitarne tople vode ostvaruju se uštede na razini 80-100% ovisno o dimenzioniranju pokrivenosti sustava. Sustav se dimenzionira prvenstveno za pripremu sanitarne vode, ali se može proširiti i na pomoć u grijanju. Pravilnim postavljanjem kuta pretvornika od 15° pa do 65° može se toplinsko polje dimenzionirati za različite toplinske zahtjeve i razdoblja korištenja. Tijekom zime je gotovo nemoguće 100% pokriti toplinske potrebe klasičnim sunčanim sustavima, ali je moguće primjenom velikih međuspremnika topline i hibridnih sustava koji se rijetko primjenjuju u Europi. Višak sunčeve energije se može koristiti tijekom ljeta u sustavima solarnog hlađenja. Optimalni kut nagiba kolektora ovisi o namjeni pretvornika, ako se sustav koristi pretežito tijekom zime potrebno ga je postaviti pod kutem od 10 do 20° dok ako se koristi tijekom zime potrebno ga je postaviti pod kutem od 50 do 60°. Optimalni godišnji kut postavljanja kolektora se za Hrvatsku kreće na razini od 35 do 40°.

DRAIN BACK SUSTAV
Beztlačni sunčani sustav (DRAIN BACK) se primjenjuje kod zgrada koje se stalno ne koriste kao što su vikendice ili se koristi kod sustava koji se dimenzioniraju za pomoć u grijanju odnosno kod sustava koji su predimenzionirani za grijanje sanitarne vode. Primjenom sustava koji nije pod tlakom moguće je cijeli krov prekriti sunčanim toplinskim pretvornicima te je moguće koristiti sunčevu energiju prema potrebi. To je sustav koji nije pod tlakom te nema ekspanzijsku posudu te toplinske dilatacije radnog medija na sebe preuzima drain spremnik. Zahvaljujući posebno projektiranim pločastim kolektorima sa strukturnim staklom te sa serpetinskim apsorberom, sustav u fazi mirovanja gravitacijskim putem slijeva vodu nazad u izmjenjivač spremnika tako da su pretvornici tada ispunjeni zrakom i nema opasnosti od pregrijavanja pa se sustav lako može predimenzionirati. Osnovni problem kod zračno-vodenih krugova je što se moraju koristiti visokotlačne crpke koje mogu podignuti vodu iz razine spremnika do sunčanih toplinskih pretvornika, a ta visina može biti i do 15 m. Često se u radu kombiniraju dvije crpke za pokretanje sustava i punjenje pretvornika te kada se cjevovodi napune gasi se jedna crpka i aktivna je samo jedna radna. Crpka mora cijelo vrijeme rada biti potopljena da bi sustav mogao funkcionirati te u sustavu ne smije biti nepovratnih ventila da se osigura povrat vode u spremnik. Spremnik bi trebao biti što bliže pretvornicima da ne dolazi do velikih gubitaka na električnoj snazi crpke. Kod dimenzioniranja sustava potrebno je obratiti pozornost na radnu visinu dobave crpke te na potreban pad distribucijskih cjevovoda da se ostvari slijevanje vode u spremnik kod gašenja crpke. Glavni element drain back sustava je spremnik u koji se slijeva voda gravitacijskim putem kada crpka ne radi. Sustav se može napuniti i destiliranom vodom koja neće ostaviti naslage minerala na toplinskim pretvornicima kod isparavanja vode. U drain back sustavima se koriste isključivo pločasti pretvornici jer se samo iz njih može prirodnim tokom vratiti radni medij, dok se vakuumski ne mogu koristiti u ovim sustavima zbog same konstrukcije vakuumskih cijevi. Moguće je koristiti klasičnu diferencijalnu regulaciju koja pali i gasi crpku na osnovi razlike temperatura na vrhu pretvornika i dna spremnika. Kada je temperatura na vrhu pretvornika veća za 15°C od temperature na dnu spremnika onda se aktivira crpka, dok se crpka gasi kod razlike od 5°C. Kada temperatura na vrhu spremnika dostigne 95°C također se gasi crpka te se aktivira kada temperatura padne ispod 90°C. Osnovni nedostatak drain back sustava su šumovi koji se stvaraju u cjevovodima kroz koje može teći dualni tok vode i zraka. Te se stvaraju šumovi oko samog drain spremnika koji se mora dobro zvučno i toplinski izolirati.

REGULACIJA SUSTAVA
Primarna regulacija je Vaillantova te upravlja radom međuspremnika tople vode grijanja, radom kruga pripreme PTV i recirkulacijom, sunčanim krugom i radom kotla na drva. Sve prema funkcionalnoj shemi primarne regulacije. U glavnoj prostoriji postavlja se programabilni regulator kojim se upravlja radom sustava.

TLAČNA PROBA
Prije betoniranja i zatrpavanja vodovodnog cjevovoda potrebno je napraviti tlačnu probu. Potpuno zatrpavanje vrši se nakon što je uspješno izvršena tlačna proba te napravljen Zapisnik o tlačnoj probi ovjeren od strane Nadzornog inženjera, a sve u skladu s opisom u Troškovniku i detaljnom obrascu za tlačnu probu. Probno tlačenje treba izvesti na probni tlak koji ne bi trebao biti veći od 12 bara na najnižem mjestu tlačenja.

DEZINFEKCIJA CJEVOVODA
Kloriranje izvršiti vodom kojoj se dodaje 0,35 litara hipoklorita na m3 upotrebljene vode ili 50 grama aktivnog klora. Na jednom kraju cjevovoda doda se voda pripremljena kako je to navedeno, a na drugu stranu se ispušta (poslije ispunjavanja cijevi i armatura) dok se ne dobije određena koncentracija klora u vodi. Približno potrebna količina klorirane vode iznosi 2 x zapremina cjevovoda. Tako pripremljena koncentracija ostaje u cjevovodu 24 h te nakon ispuštanja iz cjevovoda količina klora mora iznositi 0,8 grama / m3. Po završenoj dezinfekciji potrebno je izvršiti bakteriološku analizu vode. Prije puštanja u eksploataciju vodovodni cjevovod je potrebno dezinficirati i isprati. Dezinfekcija cjevovoda vrši se klornom otopinom. Otvaranjem ventila treba omogućiti dotok klorne otopine do svih dijelova cjevovoda. Ovu otopinu treba držati 12 sati u cjevovodu, a nakon toga ju treba ispustiti iz cijevi. Kako je koncentracija klora velika i može biti štetna po raslinje pa je istu potrebno isprazniti uz potrebito razrjeđenje. Prije i poslije dezinfekcije potrebno je izvršiti bakteriološku analizu. Nakon izvršene dezinfekcije cijevi se potpuno ispiru vodom koja je klorirana kao voda za piće, a količinom koju mora odrediti ovlašteni Sanitarni inženjer. Po uspješnom okončanju svih potrebnih radnji glede dezinfekcije i ispiranja cjevovod se može pustiti u upotrebu.

UNUTARNJA ODVODNJA
Odvod svih kanalizacijskih otpadnih voda iz sanitarnih čvorova i kuhinje se u konačnici spajaju na kontrolno okno. Cijevi kućne kanalizacije raspoložive su u promjeru od DN 32 do DN 160, sa standardiziranom duljinom prema DIN 19531. Cijevi i spojni dijelovi kućne kanalizacije sive su boje prema RAL 7037 i isporučuju se sa ugrađenim brtvama. Uz brtvu, cijevi imaju i oblikovani naglavak zbog čega je spajanje brzo i jednostavno, a sustav je dugotrajno vodonepropusan. Sam čin ugradnje cijevi i spojnih dijelova kućne kanalizacije je jako jednostavan i brz, zahvaljujući naglavcima. Zbog lakšeg spajanja preporučljiva je upotreba sapuna za montažu (VINISAP), a sami spojevi trebaju biti čisti i uredni. Kod spajanja uvijek treba obratiti pažnju da su cijevi i spojni dijelovi postavljeni ravno, da spajanje nije previše plitko, ali ni previše duboko, što garantira čvrstoću i vodonepropusnost spoja. Prilikom skraćivanja cijevi, vrh cijevi trebamo obrusiti da postignemo kut od cca. 15° što olakšava daljnje spajanje. Skraćivanje spojnih dijelova se ne preporučuje jer može dovesti do lošeg i krivog spoja.

OBORINSKA ODVODNJA
Oborinska odvodnja je projektirana PVC cijevima, limenim olucima te limenim vertikalama koje se sve spajaju preko šahti na kontrolno okno. Pad cijevi odvodnje projektiran je na 1-1,5%. Sva okna projektirana su kao okna 400x400 mm koja su betonirana. Raspoložive su cijevi u promjerima od DN 110 do DN 500 sa standardiziranim duljinama proizvodnje prema DIN 8062. Cijevi i spojni dijelovi vanjske kanalizacije su crveno - smeđe boje prema RAL 8023 i isporučuju se sa ugrađenim brtvama , koje zajedno s naglavkom omogućuju brzo i jednostavno spajanje. Izrađuju se od tvrdog PVC - a, kojeg karakterizira visoka mehanička otpornost na kiseline te mnoge organske i anorganske supstance. Također je otporan i na abraziju (trošenje) sa visokom otpornošću na starenje i vanjske utjecaje. Mala težina cijevi i velika mehanička čvrstoća olakšavaju transport, manipulaciju i montažu. Tehnološki razvoj u polju plastičnih materijala omogućio je proizvodnju širokog asortimana spojki i posebnih dijelova koji omogućavaju izvođenje svih kombinacija vezanih za ugradnju PVC cijevi u kanalizacijski sustav. Za ispravno postavljanje PVC kanalizacijskih cijevi nužna je jednolikost podloge, odnosno uvijek treba paziti da ispod cijevi nema praznina i da je ispuna između cijevi i stijenke rova jednolika i sabijena. Prilikom rukovanja na gradilištu, a osobito pri ugradnji treba izbjeći povlačenje cijevi po tlu u protivnom kamenje i drugi oštri predmeti mogu uzrokovati nepopravljiva oštećenja. Samo spajanje se odvija na principu suhog spoja putem naglavka i brtve čime se postiže apsolutna vodonepropusnost, jednostavnost i brzina ugradnje. Prilikom skraćivanja cijevi vrh cijevi trebamo uvijek fino obrusiti da postignemo kut cca 30° što olakšava daljnje spajanje.

Strojarski projekt
Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.