Apartmanska zgrada Škojo, Sevid 2016 je smještena na mikrolokaciji koja nema priključak na javnu mrežu vodovoda i odvodnje te na zahtjevnom zemljištu za postavljanje hidrotehničkih instalacija no projektom je dano tehničko rješenje koje osigurava dobavu svježe vode te obradu otpadnih voda primjenom separatora i upojnih bunara.

 

PRIKLJUČAK VODOVODA
Da bi bilo omogućeno rješenje vodoopskrbe predmetnog zahvata u prostoru, treba se izgraditi ulični cjevovod do predmetne gradevine (cca 170 m). Pripremne radove i radove na izvođenju vodovodnih mreža vodi društvo Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik, no planom i programom izradnje ulične vodovodne mreže za 2016. godinu Općine Rogoznica, ista nije obuhvaćena. Projekt građevine - vodovod i odvodnja riješen je na način da svaka samostalna uporabna cjelina u kojoj se koristi voda, ima zasebnu vodovodnu instalaciju sa vodomjernim oknom (priključkom) ispred objekta, maksimalno 6,0 m od ulične vodovodne mreže. Predmet projekta je izgradnja novog stambenog bloka uz te izgradnja instalacija vodovoda sukladno Tehničkim uvjetima. Sukladno uvjetima vodovodni priključak će se izvesti tako da svaka cjelina ima zasebno mjerno mjesto sa zajedničkim vodovodnim oknom ispred zgrade maksimalne udaljenosti 6,0 m od ruba parcele. Obzirom da trenutačno nema vodovodne mreže projektom je predviđena mreža akumulacije sanitarne vode u spremniku. Zgrada će se opskrbljivati vodom preko javnog vodovoda kada se izgradi javna mreža narednih godina. Spoj na javni cjevovod predviđa se alkatenskim cijevima. Sve fazonske komade i armature unutar vodomjernog okna je potrebno ugraditi za NP 16. Postavlja se uz rub parcele šahta s glavnim zapornim ventilom uz koji dolazi niz redukcijkih ventila te filterskih ventila. Od vodomjera se podzemno vode cijevi sanitarne vode do zgrade. Cijevi priključka vodovoda će se polagati u rov na sloj pijeska debljine 10cm. Poslije uspješne tlačne probe, cijevi se zatrpavaju pijeskom do 30 cm iznad tjemena cijevi, a potom materijalom iz iskopa. Sav ovaj rad mora se izvoditi po uputama proizvođača. Betoniranje zidova vodomjernog okna potrebno je izvesti u dvostranoj oplati betonom C25/30 nakon što se oplata prethodno dobro nakvasila. Zidove slivnika potrebno je betonirati vodonepropusnim betonom C25/30. Unutarnje površine istih potrebno je premazati vodonepropusnim premazom. Armirano betonsku ploču nad vodomjernim oknom izvesti u skladu s detaljnim nacrtom okna i statičkim proračunom betonom C25/30 tek nakon što je Nadzorni inženjer pregledao postavljenu armaturu. Nakon betoniranja istu je potrebno tijekom sedam dana polijevati vodom kako ne bi došlo do pojave pukotina. Sav ugrađeni beton mora biti jednolično zbijen vibriranjem. Sve radnje vezano uz beton usaglasiti s nadzornim građevinskim inženjerom.

CIJEVNI RAZVOD
Cjevovodi se izvode od PPR cijevi spajanih termičkim zavarivanjem. Cjevovodi pocinčanih cijevi koje se provode ispod zemlje se moraju dodatno zaštiti protukorozijskom trakom. Podzemni cjevovodi se postavljaju na minimalnoj dubini od -80cm ispod granice smrzavanja. Cijevni razvod se vodi prvenstveno po zidovima, a gdje nije moguće po podu. Vodovi tople vode i recirkulacijski vod se izoliraju s 5 mm cijevne izolacije. Da se smanji nekontrolirano širenje toplih cijevi potrebno je čvrsto ugraditi cjevovode. Odzračivanje vodovodne mreže vrši se preko ispusnih slavina te su slavine i najviše točke instalacije vodovoda. Vodovodna instalacija predviđena je od polipropilenskih cijevi izoliranih Acotub izolacijom. Sve cijevi koje se vode vidljivo, toplinski se izoliraju Armafleks izolacijom debljine 6 mm. Svaka vodovodna vertikala osigurava se protočnim ventilom u izvedbi za uzidavanje. Ispred svakog sanitarnog čvora postavlja se ventil radi mogućnosti popravaka i zatvaranja protoka vode. Ovi ventili moraju biti na lako pristupačnim mjestima.

POTROŠNA TOPLA VODA

Topla sanitarna voda se grije pomoću uređaja koji imaju kontrolu dovoda električne energije preko fidove sklopke čime se smanjuje mogućnost ozljeda od udara električne energije. Što je sve obrađeno u elektro projektu zgrade.

INSTALACIJA ODVODNJE
Na predmetnom području nema izgrađene mjesne kanalizacijske mreže. Odvodnja otpadnih fekalnih voda će se riješiti do izgradnje kanalizacijske mreže preko separacijskog uređaja (min. kol. otpadne vode 150 l/st/dan i min. vrijeme pražnjenja 15-20 dana i do 10 ES). Separacijski uređaj je udaljen manje od 2,0 m od ruba parcele kako ista graniči s prometnicom, te je tako omogućen pristup auto-cisterne za crpljenje fekalija. Projektiran je razdjelni sistem kanalizacije. Odvodnja otpadnih voda (sanitarnih i oborinskih) je rješena razdjelnim sustavom. Kako sustav javne odvodnje nije izgrađen, do izgradnje istog i priključenja građevine na isti, investitor, odnosno korisnik gradevine, odvodnju sanitarnih voda privremeno će riješiti izgradnjom separacijskog uređaja (s uporabom metalnih poklopaca). Nakon provedene separacije u uređaju 2.stupnja otpadne vode se ispuštaju u upojni bunar. lnvestitor, odnosno korisnik građevine, zaključit će ugovor o pražnjenju separcijskog uređaja i odvoza taloga s ovlaštenim pravnim subjektom. Odvodnja vlastitih čistih oborinskih voda sa i oko građevine izvest će se na način da se ne ugrozi okolno zemljište i objekti. "Čiste" oborinske otpadne vode će se upustiti u teren te djelomično voditi preko spremnika kišnice bez ugrožavanja okolnih objekata ili površina.


UNUTARNJA ODVODNJA
Predmet projekta je izgradnja novog stambenog bloka sukladno tehničkim uvjetima. Trenutačno nije izgrađena javna kolektorska mreža tako da će se otpadne vode tehnički obraditi prije ispuštanja odnosno uljevanja u separacijske uređaje. Separatorski uređaji će se postaviti do 2,0 m udaljena od pristupne ceste da se osigura pristup vozilu za odvodnju. Odvod svih kanalizacijskih otpadnih voda iz sanitarnih čvorova i kuhinje se u konačnici spaja na kontrolno okno. Cijevi unutrašnje kanalizacije raspoložive su u promjeru od DN 32 do DN 160, sa standardiziranom duljinom prema DIN 19531. Cijevi i spojni dijelovi unutrašnje kanalizacije sive su boje prema RAL 7037 i isporučuju se sa ugrađenim brtvama. Uz brtvu, cijevi imaju i oblikovani naglavak zbog čega je spajanje brzo i jednostavno, a sustav je dugotrajno vodonepropusan. Sam čin ugradnje cijevi i spojnih dijelova kućne kanalizacije je jako jednostavan i brz zahvaljujući naglavcima. Zbog lakšeg spajanja preporučljiva je upotreba sapuna za montažu (VINISAP), a sami spojevi trebaju biti čisti i uredni. Kod spajanja uvijek treba obratiti pažnju da su cijevi i spojni dijelovi postavljeni ravno, da spajanje nije previše plitko, ali ni previše duboko, što garantira čvrstoću i vodonepropusnost spoja. Prilikom skraćivanja cijevi, vrh cijevi trebamo uvijek fino obrusiti da postignemo kut od cca. 15°, što olakšava daljnje spajanje. Skraćivanje spojnih dijelova se ne preporučuje, jer može dovesti do lošeg i krivog spoja. Predviđeno je odzračivanje mreže fekalne odvodnje i to odvojcima koji završavaju iznad krova kako je naznačeno na crtežima. Da se smanji mogućnost isisavanja vode iz sifona podtlakom predviđene su odzrake minimalne dimenzije d110. Cijevi fekalne odvodnje se polažu u padu 1-3%. Položaj sanitarnih jedinica prikazan je arhitektonskim rješenjem. Umivaonici i wc školjke se izvode od keramike I klase, dok se tuš kabine i kade izvode od lijevanog željeza koje je s unutrašnje strane emajlirano. Investitor će sanitarnu opremu ugraditi prema vlastitom odabiru boje i oblika. Za svaku sanitarnu jedinicu predviđena je izljevna baterija izrađena prema važećim standardima.

OBORINSKA ODVODNJA
Oborinska odvodnja je projektirana PVC cijevima, limenim olucima te limenim vertikalama koje se ispuštaju u upojni bunar. Pad cijevi odvodnje projektiran je na 1-1,5%. Sva okna projektirana su kao okna 400x400 mm koja su betonirana. Raspoložive su cijevi u promjerima od DN 110 do DN 500 sa standardiziranim duljinama proizvodnje prema DIN 8062. Cijevi i spojni dijelovi vanjske kanalizacije su crveno - smeđe boje prema RAL 8023 i isporučuju se sa ugrađenim brtvama, koje zajedno s naglavkom omogućuju brzo i jednostavno spajanje. Izrađuju se od tvrdog PVC - a, kojeg karakterizira visoka mehanička otpornost na kiseline te mnoge organske i anorganske supstance. Također je otporan i na abraziju (trošenje) sa visokom otpornošću na starenje i vanjske utjecaje. Mala težina cijevi i velika mehanička čvrstoća olakšavaju transport, manipulaciju i montažu. Tehnološki razvoj u polju plastičnih materijala omogućio je proizvodnju širokog asortimana spojki i posebnih dijelova koji omogućavaju izvođenje svih kombinacija vezanih za ugradnju PVC cijevi u sustav odvodnje. Za ispravno postavljanje PVC cijevi nužna je jednolikost podloge, odnosno uvijek treba paziti da ispod cijevi nema praznina i da je ispuna između cijevi i stijenke rova jednolika i sabijena. Prilikom rukovanja na gradilištu, a osobito pri ugradnji treba izbjeći povlačenje cijevi po tlu u protivnom kamenje i drugi oštri predmeti mogu uzrokovati nepopravljiva oštećenja. Samo spajanje se odvija na principu suhog spoja putem naglavka i brtve čime se postiže apsolutna vodonepropusnost, jednostavnost i brzina ugradnje. Prilikom skraćivanja cijevi vrh cijevi trebamo uvijek fino obrusiti da postignemo kut cca 30° što olakšava daljnje spajanje.

UPOJNI BUNAR
Na upojni bunar se spajaju ispusti kišnice Izlazna voda mora zadovoljavati klasu 2. stupnja pročišćavanja da se može ispustiti u podzemlje. Upojni bunar se izvodi u krškom terenu kao betonska cijev u kojoj se nalazi nekoliko slojeva materijala različite granulacije koje će osigurati postepeni prolazak vode u niže slojeve te upijanje vode u krško tlo.

SEPARATOR MASTI I ULJA 2. STUPNJA
Za potrebu odvodnje oborina, kiše prostora parkirališta i krova građevine te separacije ulja i masti bazena predviđen je separator koji može primiti protok oborinskih voda te u sebi akumulirati lake tekućine na bazi ulja i naftnih derivata. Prije korištenja separator se mora napuniti vodom.

BIOLOŠKI REAKTOR 2. STUPNJA
Uređaj za biološko pročišćavanje s aktivnim muljem koristi se za pročišćavanje sanitarnih otpadnih voda iz stambenih objekata. Uloga mu je pročišćavanje otpadnih voda do dozvoljenog stupnja za upuštanje u spremnik sive vode, prirodni vodotok ili upojno drenažni bunar (drugi stupanj pročišćavanja). Nakon postave provjeriti pravilan rad kompresora odnosno raspršivača zraka. Kako bi ubrzali biološki proces treba u zonu oksidacije ubaciti bakterije u obliku topive vrećice odmah nakon pokretanja uređaja. Bitno je provjeravati i konstantno održavati čistoću taložnog konusa kako nataložene tvari ne bi uzrokovale zastoj protoka i samim time moguće anaerobne procese. Svakih šest mjeseci treba osigurati odvoz suvišnog mulja od strane nadležne organizacije. Osigurajte ozračivanje vertikala sanitarnih čvorova. Ukoliko to nije moguće, postoji mogućnost izvedbe ventilacije na poklopcu uređaja (preko sifonskog šahta), ili od zračnika.

INSTALACIJA AKUMULACIJE KIŠNICE
Kišnica se akumulira tijekom cijele godine u spremnicima te se istovremeno sakupljena voda i troši za potrebe cijele zgrade. Veliki udio kišnice se pohrani tijekom kišnog razdoblja te se tako skladišti u kontroliranim uvjetima do ljetnog razdoblja kada se povećava potreba za vodom. Da se potakne razvoj aerobnih mikroorganizama u spremnike kišnice se uvodi kisik kojim se potiče razgradnja bioloških tvari prije ulaska u cijevnu mrežu. U spremnike se mogu ubacivati tablete klora koje mogu onemogućiti razvoj mikroorganizama. Kišnica se sakuplja sa krovova građevina te se dovodi do podzemnog spremnika. Instalacija je sakrivena ispod zemlje te se na površini nalazi samo revizijski otvor za čišćenje spremnika. Spremnik se postavlja ispod zemlje jer je tijekom godine stabilna temperatura zemlje te se postavljanjem ispod zemlje usporava razvoj algi i mikroorganizama u spremniku. Prije ulaska kišnice u spremnik postavlja se filterska sekcija koja otklanja krupne nečistoće iz vode, lišće drveća te komade grančica. U spremnik se postavlja crpka koja prenosi kišnicu do hidrosekcije koja usmjeruje vodu na trošila. Kišnica se akumulira u spremniku te se tijekom vremena mogu razviti anaerobne bakterije u vodi koje razgrađuju kišnicu bez prisustva kisika te stvaraju metan, a kišnica postepeno dobiva neugodan miris ustajale vode. Da se smanji razvoj anaerobnih bakterija ubacuje se u vodu zrak pomoću kompresora. Dodavanjem zraka potiče se razvoj aerobnih bakterija koje razgrađuju biomasu uz prisustvo kisika te se oslobađa u procesu ugljik-dioksid koji nema mirisa.