Gračani, pasivna kuća Gorički 2012. nastala je rekonstrukcijom i nadogradnjom postojeće kuće u novu pasivnu kuću energetske klase A+ koja ima male potrebe za energijom grijanja tijekom cijele godine. Ujedno je povećan stupanj ugode povećanjem površine, uvođenjem rekuperacije, hlađenja i bazena.
Pasivna kuća A+ se dobije redukcijom energetskih potreba zgrade primjenom superizolacija, višeslojnih izolacija s vanjske i unutrašnje strane ovisno o strukturi zidova i namjeni prostorija. Ljuska nadogradnje je armirani beton koji je izvana obložen sa 15cm izolacije, a s unutrašnje strane je obloga od tvrdih 15cm ytong izolacijskih blokova pa je ovim pristupom dobiven puno bolji faktor prolaska topline od maksimalnog propisanog za pasivne kuće 0,15 W/mK. Velike staklene stijene imaju specifičnu konstrukciju sa dvoslojnim vanjskim staklom, sa zračnim međuprostorom od 60cm te unutrašnjim dvoslojnim staklom. Primjenom ovog koncepta osiguran je puno bolji faktor prolaska topline od najboljih troslojnih stakala koja postoje na tržištu i imaju faktor 0,6 W/mK.
Da se smanji mogućnost kondenzacije na unutrašnjem staklu tijekom zimskih hladnih dana predviđen je posebni sustav konvektorskog grijanja međuprostora strujanjem i cirkulacijom toplog zraka međuprostora, a ovim pristupom samo staklo postaje dodatna barijera prema okolini. Sve se prostorije griju pomoću plošnih mreža prvenstveno je predviđeno zidno grijanje dok se podno grijanje koristi samo u prostorijama gdje nema dovoljno slobodne površine zida. Svaka soba ima termostat koji upravlja radom pojedinog kruga i preko elektromagnetskog ventila vrši se regulacija protoka vode kroz krug.
Pasivne kuće imaju vrlo malu infiltraciju svježeg zraka kroz staklene stijene koje imaju i do tri sloja gumenih brtvi. Da se osigura minimalna količina svježeg zraka 0,5-0,6 izmjena na sat predviđen je sustav prisilne ventilacije primjenom rekuperacijskih jedinica. Rekuperator ima dva ulaza i dva izlaza između kojih se nalazi pločasti izmjenjivač koji vrši povrat 70-90% toplinske energije ovisno o modelu uređaja. Svaka etaža i grupa soba ima zasebni rekuperator, a prostor bazena se također posebno ventilira. Kod bazena je osnovni problem oslobađanje velike količine vlage ishlapljivanjem i ta se vlaga 24 sata dnevno odvodi iz prostorije i ubacuje se svježi zrak. Dodatno je predviđen sustav filtracije bazenske vode pomoću seta pumpi i pješčanih filtera koji se obično naziva bazenska tehnika.
Sustav ventilacije, grijanja i hlađenja završava sa podstropnim četverocijevnim ventilokonvektorima koji prvenstveno služe za hlađenje tijekom ljeta jer imaju na sebi odvod kondenzata te je na jedinicu spojen i dovod svježeg zraka. Prema potrebi se uređaj može koristiti i za brzo predgrijanje prostorija dok se plošna mreža koristi za održavanje temperature prostorije. Plošna mreža se ne koristi za hlađenje jer kod tog oblika hlađenja uvijek nastaje problem odvođenja kondenzata pa se 3 u 1 ventilokonvektor uvijek pokazuje kao dobro tehničko rješenje kada se može primjeniti. Osnovni nedostatak ventilokonvektora je buka pa se stoga ne koriste stalno već samo prema potrebi, a odabirom većih dimenzija uređaja koji rade u nižoj brzini znatno se reducira oslobođena buka. Svježi zrak se prisilno ubacuje kroz ventilokonvektore djelovanjem ventilatora u rekuperatoru.
Sunce je izvor energije za grijanje sanitarne i bazenske vode, a predviđen je drain back sustav koji osigurava stvaranje velike količine toplinske energije tijekom cijele godine bez opasnosti od pregrijanja sustava i glikola. Kada nema potrebe za toplom vodom glikol se vraća u centralni međuspremnik dok kod smanjenja temperature vode u spremniku aktivira se crpka glikola koja ga ponovno vraća u sunčane toplinske pretvornike. Cijeli sunčani sustav povezan je na centralni međuspremnik tople vode koji služi kao akumulator toplinske energije cijele godine, a na sebi ima povezan plinski bojler i cirkulacijski kamin na drva kao izvore energije.
Dodatno je predviđeno fotonaponsko polje od 10kW koje se spaja na elektro-energetsku mrežu i koristi se prvenstveno za proizvodnju i prodaju električne energije. Ovaj sustav funkcionira samo kada postoji napon u mreži, a kada nestane napon u mreži inverter automatski otpaja elektranu sa mreže. Da se osigura električna energija kada nema napona u mreži predviđeno je dodatno polje od 3kW koje se spaja na baterijski sklop i napaja osnovne kućanske uređaje tijekom cijele godine. Primjenom ovog koncepta ostvariti će se visoka energetska neovisnost kuće tijekom cijele godine i kuća se postati decentralizirana mini elektrana.
Strojarski projekt
Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.
