Brezovica, pasivna kuća Šobot 2010. Prvi koncepti pasivnih kuća izgledom slijede načela sunčane Arhimedove kuće koja je otvorena prema jugu i zatvorena je prema hladnom sjeveru. Ciljana je energetska klasa A+ koja ima manje od 15 kWh/m2a toplinskih gubitaka.Stoga nije potrebno formu i izgled zgrade prilagođavati direktno Suncu već se pasivnost zgrade može postići i primjenom visoke izolacije. Južna pročelja imaju velike staklene stijene koje tijekom cijele godine osiguravaju prirodno osvjetljenje, a primjenom žaluzija smanjuje se pretjerano zagrijavanje tijekom ljeta. U zimskom periodu tijekom sunčanih dana samo pomoću Sunčevog zračenja biti će moguće zadovoljiti sve toplinske potrebe kuće. Sunčane kuće veliki dio potrebne energije za grijanje dobivaju preko velikih staklenih stijena koje su izgrađene od minimalno troslojnih stakala sa vrlo visokim otporima prolasku topline iz unutrašnjosti prostorije prema okolišu. Sunčane kuće nije moguće izgraditi na bilo kojoj lokaciji jer postoji velika ovisnost o lokalnoj mikroklimi i broju sunčanih dana tijekom zime. U periodu od proljeća, preko ljeta i jeseni u primorskoj i kontinentalnoj klimi veliki je broj sunčanih dana koji osiguravaju da će se sve energetske potrebe pokriti preko Sunčevog zračenja. Velika razlika nastaje u periodu zime između dvije klime primorske i kontinentalne, a razlika je u znatno većem broju sunčanih dana u primorju. Kontinentalna Hrvatska ima specifični položaj između nekoliko rijeka Save, Drave i Dunava koje tijekom zimskog perioda svojim ishlapljivanjem dodatno povećavaju relativnu vlažnost. Dodatni oblaci dolaze iz smjera sjevero-zapada odnosno sjevernog Jadrana, a sve kao posljedicu ima znatno smanjenje sunčanih dana. U razdoblju od 12 do 2 mjeseca često ima manje od 30 sunčanih dana što je nedovoljno da bi se mogla stvoriti sunčana pasivna kuća pa možemo stoga govoriti samo o kući koja je svoju pasivnost postigla primjenom visoke izolacije.
Mali broj sunčanih dana traži upotrebu drugih energetskih izvora tako je na ovoj pasivnoj kući primjenjeno geotermalno površinsko polje koje je izgrađeno od mreže plastičnih cijevi. Cijevi su postavljene na dubini 2m ispod razine zemlje, a kroz cijevi struji glikol koji prenosi energiju zemlje do dizalice topline. Sustav ne može raditi 24h dnevno jer je potrebna i faza regeneracije zemlje odnosno svaki dan je potrebno obnoviti iscrpljenu energiju zemlje. Energija dolazi iz okolnog tla, podzemnog toplinskog gradijenta i površinskih slojeva. Tijekom zime primarni je toplinski gradijent podzemlja jer postoji dodatni gubitak energije zemlje prema hladnom okolišnom zraku. Podzemno energetsko polje se koristi tijekom ljeta za pasivno hlađenje zgrade prebacivanjem topline iz zgrade u podzemlje. Pasivno hlađenje brzo gubi kapacitet jer se zemlja pregrije do sredine sedmog mjeseca i potrebno je osigurati dodatni sustav hlađenja.
Sve sunčane pasivne kuće imaju stolariju koja ima visoki stupanj brtvljenja i gotovo da ne propuštaju ulazak svježeg zraka u prostorije. Ovaj nedostatak uvjetuje primjenu kontrolirane prisilne ventilacije koja osigurava minimalno potrebnih 0,5-0,6 izmjene zraka po volumenu cijele zgrade. Rekuperatori su osnovni uređaj kojim se dobavlja svježi zrak, zrak se filtrira od peludi i čestica smoga te se relativno higijenski ispravan ubacuje u prostorije. Istovremeno se zrak odvodi pa se na taj način smanjuje i količina prašine u prostorijama koju je inačne nemoguće odstraniti u klasičnim sustavima grijanja i hlađenja. Tijekom ljeta je potrebno odnositi povećanu vlagu koja se oslobađa u prostorijama pomoću ventilacijskog sustava. Primjenom plošnih hlađenja ne postoji odvod kondenzata iz prostorija pa se relativna vlažnost povećava u prostorijama.
Sunčane kuće kao primarni energent koriste energiju Sunca i to akumuliranu energiju u površini zemlje te direktno dozračenu energiju. Direktno zračenje se sakuplja pomoću sunčanih toplinskih pretvornika koji pretvaraju Sunčevu energiju u toplinsku energiju. Nije predviđeno fotonaponsko polje, ali ono se uvijek može izgraditi da se stvori neovisnost o električnoj mreži. Primjenom transformacijskih tehnologija vrlo lako je moguće stvoriti plus energetske zgrade koje stvaraju viškove energije i ostvaraju visoku energetsku neovisnost cijele godine.
Zadnjeg desetljeća u svijetu se mogu primjetiti tendencije koje imaju za cilj podizanje kvalitete života primjenom lokalno dostupne energije. Istovremeno se stvaraju i instalacije koje daju mogućnost odvajanja zgrada od elektro-energetskih mreža jer cijene energenata neprestano rastu i cijene su došle do kritičnih iznosa koje je nemoguće dugoročno plaćati da se osigura relativno prihvatljiv životni standard stanovništva. Krajnja posljedica je neprestano povećanje zahtjeva da se izgrađuju nove energetski neovisne zgrade.
Strojarski projekt
Mali broj sunčanih dana traži upotrebu drugih energetskih izvora tako je na ovoj pasivnoj kući primjenjeno geotermalno površinsko polje koje je izgrađeno od mreže plastičnih cijevi. Cijevi su postavljene na dubini 2m ispod razine zemlje, a kroz cijevi struji glikol koji prenosi energiju zemlje do dizalice topline. Sustav ne može raditi 24h dnevno jer je potrebna i faza regeneracije zemlje odnosno svaki dan je potrebno obnoviti iscrpljenu energiju zemlje. Energija dolazi iz okolnog tla, podzemnog toplinskog gradijenta i površinskih slojeva. Tijekom zime primarni je toplinski gradijent podzemlja jer postoji dodatni gubitak energije zemlje prema hladnom okolišnom zraku. Podzemno energetsko polje se koristi tijekom ljeta za pasivno hlađenje zgrade prebacivanjem topline iz zgrade u podzemlje. Pasivno hlađenje brzo gubi kapacitet jer se zemlja pregrije do sredine sedmog mjeseca i potrebno je osigurati dodatni sustav hlađenja.
Sve sunčane pasivne kuće imaju stolariju koja ima visoki stupanj brtvljenja i gotovo da ne propuštaju ulazak svježeg zraka u prostorije. Ovaj nedostatak uvjetuje primjenu kontrolirane prisilne ventilacije koja osigurava minimalno potrebnih 0,5-0,6 izmjene zraka po volumenu cijele zgrade. Rekuperatori su osnovni uređaj kojim se dobavlja svježi zrak, zrak se filtrira od peludi i čestica smoga te se relativno higijenski ispravan ubacuje u prostorije. Istovremeno se zrak odvodi pa se na taj način smanjuje i količina prašine u prostorijama koju je inačne nemoguće odstraniti u klasičnim sustavima grijanja i hlađenja. Tijekom ljeta je potrebno odnositi povećanu vlagu koja se oslobađa u prostorijama pomoću ventilacijskog sustava. Primjenom plošnih hlađenja ne postoji odvod kondenzata iz prostorija pa se relativna vlažnost povećava u prostorijama.
Sunčane kuće kao primarni energent koriste energiju Sunca i to akumuliranu energiju u površini zemlje te direktno dozračenu energiju. Direktno zračenje se sakuplja pomoću sunčanih toplinskih pretvornika koji pretvaraju Sunčevu energiju u toplinsku energiju. Nije predviđeno fotonaponsko polje, ali ono se uvijek može izgraditi da se stvori neovisnost o električnoj mreži. Primjenom transformacijskih tehnologija vrlo lako je moguće stvoriti plus energetske zgrade koje stvaraju viškove energije i ostvaraju visoku energetsku neovisnost cijele godine.
Zadnjeg desetljeća u svijetu se mogu primjetiti tendencije koje imaju za cilj podizanje kvalitete života primjenom lokalno dostupne energije. Istovremeno se stvaraju i instalacije koje daju mogućnost odvajanja zgrada od elektro-energetskih mreža jer cijene energenata neprestano rastu i cijene su došle do kritičnih iznosa koje je nemoguće dugoročno plaćati da se osigura relativno prihvatljiv životni standard stanovništva. Krajnja posljedica je neprestano povećanje zahtjeva da se izgrađuju nove energetski neovisne zgrade.
Strojarski projekt
Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.
