Dario
Znanstvenici shvaćaju da je Zemlja tijekom tisućljeća već mnogo puta obrnula svoj magnetski polaritet. Drugim riječima, da ste kojim slučajem živjeli prije otprilike 800 000 godina i s magnetskim kompasom u ruci bili okrenuti prema onome što zovemo sjever, igla bi pokazivala prema 'jugu'. To je zato što je baždarenje magnetskog kompasa bazirano na Zemljinim polovima. N-S oznake na kompasu bi bile 180 stupnjeva pogrešne kada bi se obrnuo polaritet današnjeg magnetskog polja. Mnogi su teoretičari smaka svijeta pokušali prikazati ovaj prirodni geološki fenomen kao nešto što će dovesti do uništenja Zemlje. Pitanje je da li bi to imalo baš toliko dramatične učinke? Čini se da geološki i fosilni nalazi koje dobivamo iz stotina prošlih preokreta magnetskih polova daju odgovor 'ne'.
Detaljiziran prikaz geo-magnetskih silnica na planeti.
Preokreti su pravilo, ne iznimka. Iako je od posljednje promjene prošlo i dvostruko više vremena, Zemlja je posljednjih 20 miliona godina ustalila svoj obrazac promjene polova na svakih 200 000 do 300 000 godina. Preokreti se događaju tijekom stotina ili tisuća godina i to i nije baš sasvim čista zamjena. Magnetska polja pretvaraju, vuku i guraju jedno drugo dok nastaju mnogi polovi u čudnom opsegu tijekom tog procesa. Znanstvenici procjenjuju da su se u posljednje 3 milijarde godina obrati polova dogodili barem nekoliko stotina puta. Iako su se obrati dešavali nešto češće 'posljednjih' godina od kada su dinosauri hodali planetom, veća je vjerojatnost da će se to dogoditi svakih milion godina.
Razlika između sjevernog magnetskog i zemljopisnog pola Zemlje.
Sediment jezgre uzet iz dubine oceanskog dna može znanstvenicima pružiti informacije o obratima magnetskog polariteta, pružajući tako izravnu vezu između aktivnosti magnetskog polja i fosilnih ostataka. Zemljino magnetsko polje određuje magnetizaciju lave dok se ona nalazi na oceanskom dnu sa svake strane Srednjoatlantske rasjekline gdje se sjevernoamerički i europski kontinenti razdvajaju. Dok se lava skrućuje ona stvara zapis o orjentaciji prošlih magnetskih polja na sličan način kako se na magnetsku vrpcu snima zvuk. Posljednji se veliki obrat zemljinih magnetskih polova dogodio prije otprilike 780 000 godina u takozvanom Brunhes-Matuyama obratu. Fosilni ostaci ne pokazuju dramatične promjene u biljnom ili životinjskom svijetu. Sedimenti jezgre iz dubokog oceana iz tog perioda također ukazuju da nije bilo promjena u aktivnostima ledenjaka, a to je bazirano na količini izotopa kisika u jezgri. Ovo također dokazuje da promjena polarizacije ne bi utjecala na rotacijsku os zemlje jer bi njeno zaustavljanje imalo snažan učinak na klimu, glacijaciju ili bilo koju promjenu koja bi bila vidljiva na ledenjačkim zapisima.
Jakost silinica geo-magnetskog polja.
Zemljina polarizacija nije konstantna. Tvar koja upravlja zemljinim magnetskim poljem se pomiče za razliku od klasičnog bar magneta ili ukrasnih magneta na vašem frižideru. Geofizičari su prilično sigurni da je razlog zbog kojeg Zemlja uopće ima magnetsko polje to što je njezina čvrsta željezna jezgra okružena oceanom vrućeg tekućeg metala. Taj je proces moguće modelirati superkompjuterima. Ovaj naš planet je vrlo dinamičan. Protok tekućeg željeza u zemljinoj jezgri stvara električne struje koje svojim kruženjem stvaraju magnetsko polje. S obzirom da su neki dijelovi zemljine jezgre preduboko da bi se izmjerili, mi možemo promatrajući promjene u magnetskom polju, zaključiti da se u jezgri događaju kretanja. Otkako su ga početkom 19. st. znanstvenici prvi puta točno odredili, magnetski se sjeverni pol povukao još sjevernije za više od 600 milja (1100 km). Sada se pomiče brže. Znanstvenici su, u stvari, procjenili da se pol sada pomiče za oko 40 milja godišnje, za razliku od početka 20. st. kada se pomicao za otprilike 10 milja godišnje. Još jedna hipoteza o smaku svijeta uzrokovanom geomagnetskim preokretom raspiruje strah i od nadolazeće solarne aktivnosti. Ova pogrešna pretpostavka predviđa da bi promjena polova trenutačno ostavila Zemlju bez magnetskog polja koje nas štiti od Sunčevih baklji i koronarnih izbacivanja.
Magnetno polje Zemlje nas štiti od solarnih vjetrova i radijacije iz svemira.
No iako zemljino magnetsko polje zaista može oslabjeti ili ojačati tijekom vremena, ne postoje indikacije da je ono ikada nestalo u potpunosti. Oslabljeno bi polje svakako dovelo do povećane Sunčeve radijacije na zemlji (zajedno sa prekrasnim prizorom aurore na nižim visinama) ali ništa što bi bilo smrtonosno. Čak i sa oslabljenim magnetskim poljem zemljina gusta atmosfera nudi zaštitu od nadolazećih Sunčevih čestica. Znanost pokazuje da se promjena magnetskih polova, u terminima geološkog mjerenja vremena, odigrava postepeno tijekom tisućljeća. Iako uvjeti koji uzrokuju promjenu polariteta nisu u potpunosti predvidljivi (kretanje sjevernog pola bi primjerice drastično moglo promjeniti smjer) ne postoji ništa u milion godina starim geološkim zapisima što sugerira da bi se ijedan od scenarija za smak svijeta 2012. mogao povezati s obratom polova. No, preokret polova bi u svakom slučaju mogao biti dobar posao za proizvođače magnetskih kompasa.
matrixworld-hr.com
Sediment jezgre uzet iz dubine oceanskog dna može znanstvenicima pružiti informacije o obratima magnetskog polariteta, pružajući tako izravnu vezu između aktivnosti magnetskog polja i fosilnih ostataka. Zemljino magnetsko polje određuje magnetizaciju lave dok se ona nalazi na oceanskom dnu sa svake strane Srednjoatlantske rasjekline gdje se sjevernoamerički i europski kontinenti razdvajaju. Dok se lava skrućuje ona stvara zapis o orjentaciji prošlih magnetskih polja na sličan način kako se na magnetsku vrpcu snima zvuk. Posljednji se veliki obrat zemljinih magnetskih polova dogodio prije otprilike 780 000 godina u takozvanom Brunhes-Matuyama obratu. Fosilni ostaci ne pokazuju dramatične promjene u biljnom ili životinjskom svijetu. Sedimenti jezgre iz dubokog oceana iz tog perioda također ukazuju da nije bilo promjena u aktivnostima ledenjaka, a to je bazirano na količini izotopa kisika u jezgri. Ovo također dokazuje da promjena polarizacije ne bi utjecala na rotacijsku os zemlje jer bi njeno zaustavljanje imalo snažan učinak na klimu, glacijaciju ili bilo koju promjenu koja bi bila vidljiva na ledenjačkim zapisima.
Jakost silinica geo-magnetskog polja.
Zemljina polarizacija nije konstantna. Tvar koja upravlja zemljinim magnetskim poljem se pomiče za razliku od klasičnog bar magneta ili ukrasnih magneta na vašem frižideru. Geofizičari su prilično sigurni da je razlog zbog kojeg Zemlja uopće ima magnetsko polje to što je njezina čvrsta željezna jezgra okružena oceanom vrućeg tekućeg metala. Taj je proces moguće modelirati superkompjuterima. Ovaj naš planet je vrlo dinamičan. Protok tekućeg željeza u zemljinoj jezgri stvara električne struje koje svojim kruženjem stvaraju magnetsko polje. S obzirom da su neki dijelovi zemljine jezgre preduboko da bi se izmjerili, mi možemo promatrajući promjene u magnetskom polju, zaključiti da se u jezgri događaju kretanja. Otkako su ga početkom 19. st. znanstvenici prvi puta točno odredili, magnetski se sjeverni pol povukao još sjevernije za više od 600 milja (1100 km). Sada se pomiče brže. Znanstvenici su, u stvari, procjenili da se pol sada pomiče za oko 40 milja godišnje, za razliku od početka 20. st. kada se pomicao za otprilike 10 milja godišnje. Još jedna hipoteza o smaku svijeta uzrokovanom geomagnetskim preokretom raspiruje strah i od nadolazeće solarne aktivnosti. Ova pogrešna pretpostavka predviđa da bi promjena polova trenutačno ostavila Zemlju bez magnetskog polja koje nas štiti od Sunčevih baklji i koronarnih izbacivanja.
Magnetno polje Zemlje nas štiti od solarnih vjetrova i radijacije iz svemira.
No iako zemljino magnetsko polje zaista može oslabjeti ili ojačati tijekom vremena, ne postoje indikacije da je ono ikada nestalo u potpunosti. Oslabljeno bi polje svakako dovelo do povećane Sunčeve radijacije na zemlji (zajedno sa prekrasnim prizorom aurore na nižim visinama) ali ništa što bi bilo smrtonosno. Čak i sa oslabljenim magnetskim poljem zemljina gusta atmosfera nudi zaštitu od nadolazećih Sunčevih čestica. Znanost pokazuje da se promjena magnetskih polova, u terminima geološkog mjerenja vremena, odigrava postepeno tijekom tisućljeća. Iako uvjeti koji uzrokuju promjenu polariteta nisu u potpunosti predvidljivi (kretanje sjevernog pola bi primjerice drastično moglo promjeniti smjer) ne postoji ništa u milion godina starim geološkim zapisima što sugerira da bi se ijedan od scenarija za smak svijeta 2012. mogao povezati s obratom polova. No, preokret polova bi u svakom slučaju mogao biti dobar posao za proizvođače magnetskih kompasa.
matrixworld-hr.com
Zemljino magnetsko polje kasni s obrtanjem
Jedina stvar zbog koje Zemlja nema beživotno okruženje poput Marsa jest magnetsko polje koje nas štiti od smrtonosnog sunčevog zračenja i koje pomaže životinjama u njihovoj migraciji, a ono bi moglo biti mnogo krhkije nego što smo mislili. Znanstvenici tvrde da Zemljino magnetsko polje slabi i da bi moglo i nestati tijekom narednih 500 godina. To se već događalo i prije – geološki zapisi sugeriraju da se magnetsko polje obrće svakih 250 000 godina što znači da, s obzirom da se to posljednji puta dogodilo prije 800 000 godina, ovaj puta kasni. „Magnetski se sjever tijekom prošlog stoljeća pomaknuo za više od 1500 km," rekao je Conall Mac Niocaill, znanstvenik sa sveučilišta u Oxfordu. „U posljednjih je 150 godina jačina magnetskog polja oslabila za 10% što bi moglo ukazivati na to da je obrat ovaj puta na kocki." Dok je učinke teško predvidjeti, posljedice bi mogle biti ogromne. Gubitak magnetskog polja na Marsu prije nekoliko milijardi godina je uzrokovalo gubitak cjelokupnog života na tom planetu, ukoliko je ikakav i postojao, kažu znanstvenici.
Mac Niocall je rekao da je Mars svoje magnetsko polje izgubio pred otprilike 3,5 do 4 milijardi godina, što temelji na saznanju da kamenje na južnoj polutci planeta još sadrži magnetizam. Sjevernija strana Marsa izgleda mlađe zbog manjeg broja kratera i ne sadrži magnetsku strukturu o kojoj bismo mogli govoriti što znači da se polje ugasilo prije formiranja kamenja, a to se dogodilo pred otprilike 3,8 milijardi godina. „Uz polje koje odumire, solarni vjetar tada može otpuhati atmosferu što bi rezultiralo povećanjem kozmičkog zračenja na površini," rekao je. „Obje bi stvari bile loša vijest za bilo koji oblik života koji se oformio na planeti – ili bi bio izbrisan ili prisiljen na migraciju u unutrašnjost planeta." Zemljino se magnetsko polje uvijek obnavljalo i dok se nastavlja obrtati i slabiti, to će predstavljati izazov – sateliti bi se mogli naći izloženi solarnom vjetru, a naftna industrija koristi očitanja polja kako bi navodili bušilice. U prirodi bi životinje koje se njime koriste mogle biti zbunjene – ptice, pčele, te neke ribe koriste polje pri navigaciji. Ptice bi se možda uspjele prilagoditi jer su neka istraživanja pokazala da imaju pričuvni sustav koji se oslanja na zvijezde i obilježja na zemlji, uključujući ceste i vodove, kako bi se snalazile.
Europska svemirska agencija se ozbiljno posvetila ovom problemu. U planu je lansiranje triju satelita koji bi pomogli pri razumijevanju magnetosfere. Projektom Swarm (Roj) će se dva satelita poslati u orbitu na visini od 450 km polarne orbite kako bi se izmjerile promjene u magnetskom polju dok će treći satelit na visini od 530 km pratiti utjecaj sunca. Model geomagnetskog polja koji će proizaći iz ove misije će pružiti nove uvide u zemljinu unutrašnjost. Ovi će podaci, zajedno s mjerenjima atmosferskog stanja oko orbitirajućih satelita poboljšati proučavanje oslabljujućeg zemljinog magnetskog polja, vremena u svemiru i opasnosti od zračenja. Podaci će se također koristiti za poboljšanje točnosti navigacijskih sustava, uključujući onih koje nose sateliti kako bi se unaprijedilo predviđanje potresa i poboljšanje učinkovitosti bušenja kod iskorištavanja prirodnih resursa. Znanstvenici, koji znaju da magnetsko polje ima tendenciju obrtanja, su posljednjih godina sve uspješniji u razumijevanju razloga zbog kojih se to događa. Polje generiraju konvekcijske struje koje se bućkaju u rastaljenom željezu planetske vanjske jezgre. Ostali faktori, kao što su oceanske struje i magnetske stijene u zemljinoj kori također doprinose tome.
Ciaran Began, specijalist za geomagnetizam s britanskog Geološkog istraživanja u Edinburghu je izjavio da su studije rafinirale naše razumijevanje obrtanja polja. Oni su se usredotočili na tijek kretanja lave. Kada se ona ohladi i formira kristale, atomi u rastaljenim stijenama punim željeza se poravnaju pod utjecajem magnetskog polja čime pružaju geološko sjećanje na zemljino polje. No, to sjećanje izgleda drugačije na raznim lokacijama na zemlji što ukazuje da je obrtanje nasumičan i kaotičan proces. Umjesto snažna dva pola, dobivamo mnogo njih diljem planeta. Dakle, kompas vam ne bi bio od velike koristi," rekao je Began. Dok cijeli proces traje između 3000 i 5000 godina, posljednje istraživanje ukazuje da bi pad u kaotično stanje mogao trajati samo 500 godina iako još uvijek postoje velike rupe u razumijevanju cijelog procesa.
matrixworldhr.wordpress.com
Jedina stvar zbog koje Zemlja nema beživotno okruženje poput Marsa jest magnetsko polje koje nas štiti od smrtonosnog sunčevog zračenja i koje pomaže životinjama u njihovoj migraciji, a ono bi moglo biti mnogo krhkije nego što smo mislili. Znanstvenici tvrde da Zemljino magnetsko polje slabi i da bi moglo i nestati tijekom narednih 500 godina. To se već događalo i prije – geološki zapisi sugeriraju da se magnetsko polje obrće svakih 250 000 godina što znači da, s obzirom da se to posljednji puta dogodilo prije 800 000 godina, ovaj puta kasni. „Magnetski se sjever tijekom prošlog stoljeća pomaknuo za više od 1500 km," rekao je Conall Mac Niocaill, znanstvenik sa sveučilišta u Oxfordu. „U posljednjih je 150 godina jačina magnetskog polja oslabila za 10% što bi moglo ukazivati na to da je obrat ovaj puta na kocki." Dok je učinke teško predvidjeti, posljedice bi mogle biti ogromne. Gubitak magnetskog polja na Marsu prije nekoliko milijardi godina je uzrokovalo gubitak cjelokupnog života na tom planetu, ukoliko je ikakav i postojao, kažu znanstvenici.
Mac Niocall je rekao da je Mars svoje magnetsko polje izgubio pred otprilike 3,5 do 4 milijardi godina, što temelji na saznanju da kamenje na južnoj polutci planeta još sadrži magnetizam. Sjevernija strana Marsa izgleda mlađe zbog manjeg broja kratera i ne sadrži magnetsku strukturu o kojoj bismo mogli govoriti što znači da se polje ugasilo prije formiranja kamenja, a to se dogodilo pred otprilike 3,8 milijardi godina. „Uz polje koje odumire, solarni vjetar tada može otpuhati atmosferu što bi rezultiralo povećanjem kozmičkog zračenja na površini," rekao je. „Obje bi stvari bile loša vijest za bilo koji oblik života koji se oformio na planeti – ili bi bio izbrisan ili prisiljen na migraciju u unutrašnjost planeta." Zemljino se magnetsko polje uvijek obnavljalo i dok se nastavlja obrtati i slabiti, to će predstavljati izazov – sateliti bi se mogli naći izloženi solarnom vjetru, a naftna industrija koristi očitanja polja kako bi navodili bušilice. U prirodi bi životinje koje se njime koriste mogle biti zbunjene – ptice, pčele, te neke ribe koriste polje pri navigaciji. Ptice bi se možda uspjele prilagoditi jer su neka istraživanja pokazala da imaju pričuvni sustav koji se oslanja na zvijezde i obilježja na zemlji, uključujući ceste i vodove, kako bi se snalazile.
Europska svemirska agencija se ozbiljno posvetila ovom problemu. U planu je lansiranje triju satelita koji bi pomogli pri razumijevanju magnetosfere. Projektom Swarm (Roj) će se dva satelita poslati u orbitu na visini od 450 km polarne orbite kako bi se izmjerile promjene u magnetskom polju dok će treći satelit na visini od 530 km pratiti utjecaj sunca. Model geomagnetskog polja koji će proizaći iz ove misije će pružiti nove uvide u zemljinu unutrašnjost. Ovi će podaci, zajedno s mjerenjima atmosferskog stanja oko orbitirajućih satelita poboljšati proučavanje oslabljujućeg zemljinog magnetskog polja, vremena u svemiru i opasnosti od zračenja. Podaci će se također koristiti za poboljšanje točnosti navigacijskih sustava, uključujući onih koje nose sateliti kako bi se unaprijedilo predviđanje potresa i poboljšanje učinkovitosti bušenja kod iskorištavanja prirodnih resursa. Znanstvenici, koji znaju da magnetsko polje ima tendenciju obrtanja, su posljednjih godina sve uspješniji u razumijevanju razloga zbog kojih se to događa. Polje generiraju konvekcijske struje koje se bućkaju u rastaljenom željezu planetske vanjske jezgre. Ostali faktori, kao što su oceanske struje i magnetske stijene u zemljinoj kori također doprinose tome.
Ciaran Began, specijalist za geomagnetizam s britanskog Geološkog istraživanja u Edinburghu je izjavio da su studije rafinirale naše razumijevanje obrtanja polja. Oni su se usredotočili na tijek kretanja lave. Kada se ona ohladi i formira kristale, atomi u rastaljenim stijenama punim željeza se poravnaju pod utjecajem magnetskog polja čime pružaju geološko sjećanje na zemljino polje. No, to sjećanje izgleda drugačije na raznim lokacijama na zemlji što ukazuje da je obrtanje nasumičan i kaotičan proces. Umjesto snažna dva pola, dobivamo mnogo njih diljem planeta. Dakle, kompas vam ne bi bio od velike koristi," rekao je Began. Dok cijeli proces traje između 3000 i 5000 godina, posljednje istraživanje ukazuje da bi pad u kaotično stanje mogao trajati samo 500 godina iako još uvijek postoje velike rupe u razumijevanju cijelog procesa.
matrixworldhr.wordpress.com
Sunčevo magnetno polje pred preokretanjem
Nešto se veliko događa na Suncu. Prema mjerenjima NASA-inih promatračnica, sunčevo ogromno magnetno polje je pred preokretanjem. "Izgleda da smo samo 3-4 mjeseca daleko od potpunog okretanja polja", tvrdi solarni fizičar sa sveučilišta Stanford, Todd Hoeksema. "Ova promjena utjecat će na čitav solarni sustav." Sunčevo magnetno polje mijenja svoj polaritet otprilike svakih 11 godina. To se događa na vrhuncu svakog solarnog ciklusa, kad se sunčev unutarnji magnetni dinamo reorganizira. Nadolazeće obrtanje označava sredinu solarnog ciklusa, što znači da je pred nama njegova druga polovina. Hoeksema je direktor Stanfordove solarne promatračnice Wilcox, jedne od nekoliko njih koja prati sunčevo magnetno polje. Baš kao što su znanstvenici koji prate promjene na Zemlji promatrali polarne regije naše planete kako bi pratili znakove klimatskih promjena, solarni fizičari isto rade sa Suncem. Magnetogrami na Wilcoxu prate sunčev polarni magnetizam od 1976, i otad su zabilježili 3 velika preokretanja – sa četvrtim na vidiku. Još jedan solarni fizičar sa Stanforda, Phil Scherrer, objašnjava: "Sunčevo polarno magnetno polje slabi, ide prema nuli, a zatim se ponovo pojavljuje s obrnutim polaritetom. Ovo je uobičajen dio solarnog ciklusa." Preokretanje sunčevog magnetnog polja doslovno je enormno velik događaj. Područje utjecaja sunčevog magnetizma (tzv. heliosfera) proteže se milijardama kilometara iza Plutona. Promjene u polaritetu polja zabilježene su pomoću sonde Voyager sve do područja gdje počinje međuzvjezdani prostor. Kad solarni fizičari govore o preokretanju sunčevih polova, obično se usredotočuju na "strujni pokrov" ("current sheet"). To je nepravilno oblikovano područje koje strši iz sunčevog ekvatorijalnog dijela gdje polagana rotacija sunčevog magnetnog polja inducira električna strujanja. Ta strujanja nisu jaka, samo jedan, deset milijarditi dio ampera po kvadratnom metru, ali količina strujanja je druga priča. Protječe prostorom debljine 10 000 kilometara i milijarde kilometara u širinu. Čitava heliosfera zapravo je organizirana oko ovog enormnog toka. Za vrijeme promjene polova, "strujni pokrov" postaje vrlo valovit. Kako se Zemlja okreće oko Sunca tako se mijenja utjecaj strujanja. Prijelaz s veće razine utjecaja na manju, i obrnuto, može rezultirati olujnim nevremenima u svemirskom prostoru oko naše planete. Kozmičko zračenje također je pod utjecajem promjena. Ove visoko-energetske čestice ubrzavaju gotovo do brzine svjetlosti pri eksplozijama super nove i ostalim događajima u galaksiji koje su rezultat naglih i silovitih promjena. Kozmičko zračenje opasno je za astronaute i svemirske sonde, a neki istraživači tvrde da bi moglo utjecati i na oblačnost i klimatske prilike na Zemlji. Trenutni "strujni pokrov" djeluje kao prepreka za kozmičko zračenje i odbija pokušaje da kozmičke zrake prodru u središte sunčevog sustava. Što je pokrov valovitiji i zgužvaniji to je bolji štit od ovih energetskih čestica koje dolaze iz dubokog svemira. Što se više bliži potpuno preokretanje polova na Suncu, to su podaci s Wilcoxa sve neujednačeniji. "Sunčev sjeverni pol već je promijenio predznak, dok se južni još trudi da ga sustigne", kaže Scherrer. "U svakom slučaju, uskoro će doći do potpunog preokretanja oba pola i pred nama će biti drugi dio razdoblja solarnog maksimuma." Kad se taj proces dovrši, od Hoekseme i Scherrera dobit ćemo najnovije podatke.
Nešto se veliko događa na Suncu. Prema mjerenjima NASA-inih promatračnica, sunčevo ogromno magnetno polje je pred preokretanjem. "Izgleda da smo samo 3-4 mjeseca daleko od potpunog okretanja polja", tvrdi solarni fizičar sa sveučilišta Stanford, Todd Hoeksema. "Ova promjena utjecat će na čitav solarni sustav." Sunčevo magnetno polje mijenja svoj polaritet otprilike svakih 11 godina. To se događa na vrhuncu svakog solarnog ciklusa, kad se sunčev unutarnji magnetni dinamo reorganizira. Nadolazeće obrtanje označava sredinu solarnog ciklusa, što znači da je pred nama njegova druga polovina. Hoeksema je direktor Stanfordove solarne promatračnice Wilcox, jedne od nekoliko njih koja prati sunčevo magnetno polje. Baš kao što su znanstvenici koji prate promjene na Zemlji promatrali polarne regije naše planete kako bi pratili znakove klimatskih promjena, solarni fizičari isto rade sa Suncem. Magnetogrami na Wilcoxu prate sunčev polarni magnetizam od 1976, i otad su zabilježili 3 velika preokretanja – sa četvrtim na vidiku. Još jedan solarni fizičar sa Stanforda, Phil Scherrer, objašnjava: "Sunčevo polarno magnetno polje slabi, ide prema nuli, a zatim se ponovo pojavljuje s obrnutim polaritetom. Ovo je uobičajen dio solarnog ciklusa." Preokretanje sunčevog magnetnog polja doslovno je enormno velik događaj. Područje utjecaja sunčevog magnetizma (tzv. heliosfera) proteže se milijardama kilometara iza Plutona. Promjene u polaritetu polja zabilježene su pomoću sonde Voyager sve do područja gdje počinje međuzvjezdani prostor. Kad solarni fizičari govore o preokretanju sunčevih polova, obično se usredotočuju na "strujni pokrov" ("current sheet"). To je nepravilno oblikovano područje koje strši iz sunčevog ekvatorijalnog dijela gdje polagana rotacija sunčevog magnetnog polja inducira električna strujanja. Ta strujanja nisu jaka, samo jedan, deset milijarditi dio ampera po kvadratnom metru, ali količina strujanja je druga priča. Protječe prostorom debljine 10 000 kilometara i milijarde kilometara u širinu. Čitava heliosfera zapravo je organizirana oko ovog enormnog toka. Za vrijeme promjene polova, "strujni pokrov" postaje vrlo valovit. Kako se Zemlja okreće oko Sunca tako se mijenja utjecaj strujanja. Prijelaz s veće razine utjecaja na manju, i obrnuto, može rezultirati olujnim nevremenima u svemirskom prostoru oko naše planete. Kozmičko zračenje također je pod utjecajem promjena. Ove visoko-energetske čestice ubrzavaju gotovo do brzine svjetlosti pri eksplozijama super nove i ostalim događajima u galaksiji koje su rezultat naglih i silovitih promjena. Kozmičko zračenje opasno je za astronaute i svemirske sonde, a neki istraživači tvrde da bi moglo utjecati i na oblačnost i klimatske prilike na Zemlji. Trenutni "strujni pokrov" djeluje kao prepreka za kozmičko zračenje i odbija pokušaje da kozmičke zrake prodru u središte sunčevog sustava. Što je pokrov valovitiji i zgužvaniji to je bolji štit od ovih energetskih čestica koje dolaze iz dubokog svemira. Što se više bliži potpuno preokretanje polova na Suncu, to su podaci s Wilcoxa sve neujednačeniji. "Sunčev sjeverni pol već je promijenio predznak, dok se južni još trudi da ga sustigne", kaže Scherrer. "U svakom slučaju, uskoro će doći do potpunog preokretanja oba pola i pred nama će biti drugi dio razdoblja solarnog maksimuma." Kad se taj proces dovrši, od Hoekseme i Scherrera dobit ćemo najnovije podatke.
Magnetsko polje centra galaksije
Astronomi su obavili važna mjerenja magnetnog polja koje zrači iz kovitlajućeg diska materijala koji okružuje crnu rupu, središte naše galaksije. Mjerenja koja su omogućila promatranje nedavno otkrivenog pulsara, pružila su novi moćan alat za proučavanje tog misterioznog područja u srcu naše Mliječne staze. Kao i kod većine galaksija, njeno središte krije supermasivnu crnu rupu, na udaljenosti od 26 000 svjetlosnih godina od Zemlje. Ona je oko 4 milijuna puta masivnija od Sunca. Crne rupe, čija je koncentracija mase toliko gusta da im ni svjetlost ne može umaknuti, mogu povući različite tvari iz svoje okoline koje oko crne rupe stvaraju užareni disk kovitlajuće mase. Takvi diskovi ne privlače sebi samo materiju, već i magnetno polje povezano sa njom. To utječe na formiranje divovskog uvijajućeg magnetnog polja za koje se pretpostavlja da, osim što privlači materiju u rupu, jedan njezin dio usmjerava prema polovima polja gdje dospijevaju velikom brzinom. Područje oko crne rupe skriveno je od vidljive svjetlosti zbog plinova i prašine, a to egzotično, ekstremno okruženje još uvijek je nepoznanica za astronome. Magnetno polje u središtu važna je komponenta koja ima utjecaj i na druge fenomene. Prva poveznica sa mjerenjem magnetnog polja u blizini crne rupe pristigla je u travnju kad je NASA-in satelit Swift detektirao X-zračenje u blizini centra Mliječne staze. Promatrači su ubrzo utvrdili da X-zrake dolaze u obliku pravilnih impulsa. Promatranja radioteleskopa u Njemačkoj, Francuskoj i SAD-u utvrdila su ujednačenost tih impulsa. Astronomi su zaključili da je objekt nazvan PSR J1745-2900, tj. magnetar, neutronska zvijezda sa izuzetno jakim magnetnim poljem. To je pulsar koji je pronađen dosad najbliže središtu crne rupe - manje od pola svjetlosne godine. Analiza radijskih valova koji dopiru iz pulsara pokazuje da oni prolaze kroz dramatično obrtanje, jer putuju od pulsara prema Zemlji. Takav obrat, zvan Faradayeva rotacija, pojavljuje se kad valovi prolaze kroz nabijene čestice plina unutar magnetnog polja. Taj nabijeni plin nalazi se točno na pola puta između Zemlje i pulsara, na udaljenosti od 150 svjetlosnih godina. Mjerenjem okretanja valova u nabijenim česticama plina omogućeno je izračunavanje jakosti magnetnog polja. Magnetno polje važan je čimbenik u okruženju crne rupe i utječe na protok i regulaciju protoka materije prema njenom središtu. "Imali smo sreće što nam je poravnanje plina i pulsara tako blizu crne rupe omogućilo korištenje vrijednog alata za razumijevanje ovog okruženja, tako teškog za proučavanje", rekao je Paul Demorest sa Državnog radio-astronomskog opservatorija u New Mexicu. Izmjerena jakost magnetnog polja na pretpostavljenoj udaljenosti oblaka plina od crne rupe bila je očekivana i utemeljena na intenzitetu X-zračenja i radio valova koji dolaze iz područja najbližeg crnoj rupi. Mjerenja pokazuju da magnetno polje nije turbulentno već dobro uređeno. "Što se više približavate crnoj rupi i disku koji je okružuje, magnetno polje trebalo bi postajati sve jače", kaže Demorest. "Naša mjerenja pokazuju da je jakost polja onakva kakvu smo i očekivali na pretpostavljenoj udaljenosti oblaka plina od crne rupe." Znanstvenici planiraju nastavak promatranja PSR J1745-2900 jer očekuju detektiranje promjena u kretanju u orbiti oko crne rupe. To će omogućiti dodatna mjerenja jakosti magnetnog polja u različitim oblacima plina. Također očekuju i nadaju se da će pronaći još pulsara pomoću čega će, korištenjem iste tehnike, napraviti detaljnu kartu magnetnog polja u blizini crne rupe.
znanost.geek.hr
znanost.geek.hr
znanost.geek.hr
znanost.geek.hr
Objavljeno u
Alternativne tehnologije
Označeno u
Searaserove jedinice koriste gibanje valova kojima pomiču vertikalne klipove gore-dolje. Searaser bi se mogao koristiti u sustavu koji bi bio sličan uobičajenim hidroelektričnim sustavima, što bi značilo da bi Searaser mogao biti i neovisan o gibanju valova za proizvodnju električne energije. Morska voda bi se mogla pumpati u rezervoare na kopnu, te bi se onda puštala u generatore po potrebi. Searaser je razvio inženjer Alvin Smith iz Devona, koji misli da bi ova tehnologija mogla proizvoditi električnu energiju jeftinije od bilo kojeg drugog obnovljivog izvora energija. Potencijalno je ta tehnologija jeftinija i od konvencionalnih izvora energije. Prednost Searasera naspram drugih tehnologija koje koriste energiju valova je da se električna energija ne proizvodi u vodi, što je dobro jer je tako puno jeftinije izraditi opremu koja u slučaju proizvodnje direktno u moru mora biti antikorozivna. Searaserove pumpe pumpaju morsku vodu koristeći vertikalne klipove između dviju bova (plovaka) pri čemu je jedan na površini vode, a drugi se nalazi ispod morske razine te je pričvršćen za morsko dno. Pri gibanju mora, bove se gibaju gore-dolje te klipovi tjeraju stlačenu morsku vodu kroz cijevi do turbina na kopnu koje onda proizvode električnu energiju. Searaser bi mogao davati i energiju po potrebi tako da pumpa morsku vodu u rezervoar na kopnu iz kojeg bi se onda puštala voda kroz turbine po potrebi. Ecotricity se nada da će napraviti komercijalni prototip Searasera do 2013., a da će u komercijalnu uporabu ući 2014. Cilj im je postaviti 200 jedinica u moru na obalama Velike Britanije u roku od pet godina.
www.obnovljivi.com
Objavljeno u
Energijske tehnologije
Označeno u
Znanstvenici s Massachusetts Institute of Technology (MIT) i Sveučilišta RMIT su napravili pothvat vrijedan pažnje otkrivajući novi način generiranja i čuvanja energije. Odnos generirane energije naspram izvoru energije je tri do četiri puta veći nego li omjer u poznatim litij – ionskim baterijama najnovije generacije. Dok je bio na odmoru 2009-2010., pomoćni profesor Dr. Kourosh Kalantar-Zadeh, s Fakulteta za Električni i Kompjuterski Inženjering odlučio je nastaviti svoju karijeru na MIT-u unutar grupe profesora Michaela Stranoa koji se bavio istraživanjem nanotehnologije. Tim se bavio mjerenjem akceleracije kemijskih reakcija unutar nano-cijevi, tada su otkrili reakciju koja je stvarala energiju. Oba dva znanstvenika su združili svoje ekspertize u kemiji i nano materijalima kako bi istražili ovaj novo-otkriveni fenomen. Njihova studija nosi naziv: Nanodynamite: Fuel-coated nanotubes – Nano-dinamit: Nano-cijevi omotane gorivom, u kojemu stoji da Nano-dinamit može osigurati izboj energije u najmanjim sustavima, istraživanje objavljeno u prosinačkog broja žurnala IEEE Spectrum Magazine, koji izlazi u sklopu IEEE-a najvećeg svjetskog energetskog udruženja. Profesor Dr. Kourosh Kalantar-Zadeh je izjavio kako njegov eksperimentalni sustav, baziran na materijalima koji su proizašli iz nano-tehnologije – ugljične nano-cijevi – generira energiju na način koji znanstvenici prije nisu imali prilike vidjeti. „Kada obložimo nano-cijevi gorivom od nitro celuloze i zapalimo ga na jednom kraju, započinje val sagorijevanja duž nano-cijevi koja je odličan vodič i izolator od topline koju stvara zapaljeno gorivo. Još je važnije da proces sagorijevanja stvara snažnu električnu struju." „Naše otkriće toplinskog vala koje najbolje djeluje kroz nano-cijevi jer one imaju dualnu provodljivost, stvarajući termo-elektricitet na jednoj strani, to jest na kraju koji ne sagorijeva." „Ovo je za sada najbolji poznati način stvaranja energije uz pomoć termo-električnih procesa u kojemu nema problema s proizvodnjom i izvedbom povezanih s minimalističkim dimenzijama." „Ovaj sustav ima mnogostruke mogućnosti uporabe koje trebamo ispitati naročito u vidu eksploatacije ovog egzotičnog vala i naravno želja nam je da otkrijemo nije li ovo val budućnosti."
www.znanost.com
Objavljeno u
Alternativne tehnologije
Označeno u
U našoj stručnoj i široj javnosti prisutna je dvojba o tome koliko vjetroelektrane mogu sudjelovati u namirenju vršnog opterećenja elektroenergetskog sustava. Pitanje postaje značajnije kako raste prožimanje vjetroelektranama ukupne instalacije elektrana u elektroenergetskom sustavu (penetracija vjetroelektrana). Prisutna su oba krajnja gledanja: kako vjetroelektrane uopće ne mogu prihvatljivo pouzdano sudjelovati u pokrivanju vršnog opterećenja, dakle da se mora osigurati potpuna rezerva u konvencionalnim elektranama sustava. I drugo gledanje, koje je okrenuto samo mogućem sudjelovanju vjetroelektrana u namirenju godišnje potrošnje električne energije, zanemarujući pritom raspored vjerojatno raspoložive snage vjetroelektrana u odnosu na potražnju snage u pojedinim vremenskim odsječcima, pa tako i u razdobljima najveće potražnje. U radu se prikazuju svjetska i europska gledanja na to pitanje i daje pogled na hrvatske prilike.
1.UVOD
Posve je sigurno: postoji li vjerojatnost da će ukupni angažman1 svih vjetroelektrana u elektroenergetskom sustavu2 neko vrijeme biti jednak nuli (dakle, da je na cijelom državnom teritoriju brzina vjetra ispod minimalne za pogon vjetroelektrana ili da je svuda olujni vjetar, pa će opet sve vjetroelektrane biti isključene iz pogona) te da će se to dogoditi u razdobljima blizu vršnog opterećenja elektroenergetskog sustava – tada vjetroelektrane ne bi uopće sudjelovale u namirenju vršnog optere- ćenja, ma koliko ih bilo! Razdoblje u okolini vršnog opterećenja promatramo zato što je u tom godišnjem razdoblju najviše sveukupno angažiranih elektrana u sustavu, radi namirenja potražnje.
Ta vjerojatnost je mala (minimalni angažman vjetroelektrana u razdoblju oko vršnog opterećenja), ali nije isključena. Stoga, govorimo li bez ikakvih obzira, kažemo: instalacija vjetro- elektrana štedi gorivo u elektroenergetskom sustavu, ali ne štedi ukupnu instalaciju konvencionalnih elektrana. Ili, još jednostavnije: konvencionalne elektrane treba izgraditi kao da vjetroelektrana uopće nema u sustavu. Pa će elektrane na stalne izvore energije, termoelektrane (potpomognute akumu- lacijskin hidroelektranama i raspoloživom snagom protočnih hidroelektrana) namiriti vršno opterećenje, dogodi li se da baš u tom razdoblju nema vjetra (ili ga ima previše), a u povoljnijim će prilikama veći ili manji dio opterećenja preuzimati i vjetroelektrane, kada će odgovarajući dio termoelektrana mirovati – štedjeti gorivo.
2.OSTVARENJA MINIMALNIH ANGAŽMANA VJETROELEKTRANA
Pogledajmo, ostvarenim primjerima, kakvo je iskustvo s minimalnim angažmanom vjetro- elektrana u elektroenergetskim sustavima koji već imaju znatniji udio vjetroelektrana. U zapadnoj Danskoj je u noći između 14. i 15. siječnja 2005. angažman vjetroelektrana bio jednak nuli, uz ukupnu tadašnju instalaciju vjetroelektrana oko 2 400 MW [1]. U Njemačkoj je 26. prosinca 2005. godine ukupni angažman svih vjetroelektrana bio gotovo nula, uz ukupnu tadašnju snagu svih vjetroelektrana oko 18 400 MW [1]. U Španjolskoj je 30. rujna 2009. godine u 13.21 sati ukupni angažman svih vjetroelektrana bio 0,5% tadašnjeg opterećenja [2], uz ukupnu instalaciju vjetroelektrana oko 19 400 MW (a, usput, 8. studenog 2009. godine u 3.29 sati vjetroelektranama bilo je pokriveno čak 53,9% tadašnjeg optere- ćenja sustava!). Učini li nam se kako se radi o slučajevima koji se javljaju ipak sporadično, pogledajmo trogodišnje njemačke podatke. Za Njemačku raspolažemo podacima o vjetroangažmanu svakih 15 minuta u 2007, 2008. i 2009. godini (to je godišnje oko 35 tisuća podataka; valjda jedino Nijemci to stavljaju na internet!), tablica 1, prema [3] do [5]. U toj tablici, 100% snage predstavlja mjesečnu ukupnu instaliranu snagu vjetroelektrana, izračunatu linearnom interpolacijom između instaliranih snaga na početku i kraju godine.
Izlazi da je minimalni godišnji angažman bio 0,3-0,5% ukupne instalirane snage vjetro- elektrana. U godinama 2007. i 2008. u svakom od ukupno 6 mjeseci minimalni je angažman bio do 1%, pri čemu se to zbilo u različitim mjesecima u pojedinoj godini. A 2009. godine, u svih 12 mjeseci dogodio se toliko maleni minimalni angažman! Broj mjeseci u kojima je mjesečna proizvodnja vjetroelektrana bila manja od polovine najveće mjesečne proizvodnje u godini, varira od 4 do 8 u te tri godine. Konačno, maksimalni mjesečni angažman varirao je između 83,3% i 87,9% ukupne instalirane snage vjetroelektrana, dakle, očekivano: nikad nije ostvaren 100-postotni istovremeni angažman. Godina 2009. bila je vjetreno najslabija (unutar razdoblja od te tri promatrane godine) u Njemačkoj – ostvareno je trajanje instalirane snage vjetroelektrana od samo 1522 sata, ili 17,4% godišnje. Prema prethodnim podacima, 2010. godina bila je još slabija: ostvareno godišnje trajanje bilo je oko 1400 sati. Trajanje instalirane snage računato je omjerom godišnje proizvodnje i aritmetičke sredine insta- liranih snaga na početku i kraju godine.
Ti stvarni podaci pokazuju kako je apsolutno moguće da i na velikom zemljopisnom području (Njemačka–357 000 km2 i Španjolska–505 000 km2, značajno su veće od Hrvatske–56 500 km2) ima razdoblja kada je vjetar na čitavu području praktički preslab (ili prejak) za pogon vjetroelektrana. Postotak blizu nule, praktički je nula! Uvriježenu tezu kako veliki prostorni obuhvat povećava minimalni ukupni angažman vjetroelektrana, opovrgavaju stvarni primjeri Njemačke i Španjolske. Ta teza oslanja se na uvjerenje, očito empirijski nepotvrđeno u velikim europskim zemljama, da će na velikom teritoriju barem negdje biti vjetra povoljnog za vjetroelektrane. (Moguće uporište za tu tezu su SAD, velikog prostranstva – gotovo 10 milijuna četvornih kilometara, podjednakog čitavoj Europi!) Pri tome valja razlikovati ukupni vjetroangažman i točnost prognoze ukupnog vjetro- angažmana koja doista raste s obuhvaćenim područjem (usput: točnost prognoze raste i sa skraćenjem razdoblja za koje se prognoza odnosi: za slijedećih nekoliko sati, dan ili tjedan dana unaprijed; za godinu dana unaprijed apsolutno je nemoguće iole točnije prognozirati vjetar za određeni dan i sat). Ali, ako bi prognoza i bila apsolutno točna, ona bi za datume iz nabrojanih primjera bila tolika koliko se u stanovitim satima tih dana i zbilo, dakle prognozirani ukupni angažman vjetro- elektrana za te trenutke bio bi nula ili blizu nule!
3.POVJERENJE U SNAGU VJETROELEKTRANA
Vjetar je ćudljiva pojava, javlja se bez ikakve unaprijedne pravilnosti ili unaprijedne stanovite stalne periodičnosti, uz vrlo izraženu dinamiku pojave. Najveći skok vjetroangažmana, u Njemačkoj 2007. godine, između dva uzastopna 15-minutna razdoblja dogodio se 28. siječnja, između treće i četvrte četvrtine 18. sata, kada je pad snage iznosio 1102 MW [3], ili 5,3% tadašnje ukupne instalirane snage vjetroelektrana! Nagle promjene unutar relativno kratkih vremenskih intervala nisu nemoguće: vidi primjer vremenskog dijagrama (uz satno uzorkovanje snage) angažiranih snaga vjetroelektrana zapadne Danske, slika 1, prema [1].
4.VRIJEDNOSTI POVJERENJA U NEKIM EUROPSKIM ZEMLJAMA
Studija IEA Wind Task 25: Design and operation of power systems with large amounts of wind power, Helsinki, 2009. [1] (Međunarodna energetska agencija, IEA: Ustrojstvo i pogon elektroenergetskog sustava s visokim udjelom vjetroenergije, odakle je uzeta većina podataka u ovome radu) kaže o tome, doslovno: "Povjerenje u snagu vjetroelektrana može biti i do 40% instalirane snage vjetroelektrana, ako je proizvodnja vjetroelektrana velika u vrijeme visokih opterećenja sustava (ali, kako unaprijed utvrditi da će tome biti tako, slika 1!? – opaska M.K.), ali i 5% pri visokom udjelu vjetro- elektrana u sustavu te ako je proizvodnja vjetroelektrana mala u doba visokih opterećenja sustava (to gledanje je na strani sigurnosti! – opaska M.K.). Obuhvat većeg područja promatranja trebao bi djelovati na povećanje povjerenja u snagu vjetroelektrana."
Iz citiranog zaključka te studije izlazi da je udio ukupne snage vjetroelektrana u ukupnoj insta- liranoj snazi svih elektrana u sustavu (prožimanje vjetroelektranama, penetracija vjetroelektrana), veličina koja snizuje povjerenje u snagu vjetroelektrana. Prepričano, to bi značilo: ako je prožimanje vjetroelektranama u sustavu 10% i povjerenje u snagu vjetroelektrana recimo 15%, onda bi uz prožimanje vjetroelektranama od 25% u tom sustavu, povjerenje bilo niže, recimo 8% ukupne instalirane snage vjetroelektrana.
Prožimanje vjetroelektranama nije neograničena veličina, primjerice prožimanje vjetroelektranama od 100% (dakle da su sve elektrane u sustavu – vjetroelektrane) vodio bi neodrživom elektro-energetskom sustavu. Neprihvatljivo bi, naime, bilo korištenje električne energije u ritmu dotoka vjetra! Svjetsko energetsko vijeće (WEC), u svom izvješću o svjetskim rezervama izvora energije iz studenog 2010. godine [6], kaže da je realno moguća integracija vjetroelektrana u sustav ona uz čiju bi se instalaciju ostvario udio do 20% u ukupnoj proizvodnji električne energije toga elektroenergetskog sustava.
Spomenuti zaključak IEA-studije iskazuje gornju i donju granicu povjerenja u snagu vjetro- elektrana među obuhvaćenim zemljama (Njemačka, Norveška, Irska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Portugal, Španjolska, neke savezne države u SAD). Međutim, pojedine zemlje, učesnice u izradi studije, vlastitim prethodnim razmatranjem, različito su utvrdile veličinu povjerenja u snagu vjetroelektrana.
Navedimo, sažeto, gledanja europskih zemalja.
Njemačka je pri tome bila najstroža (pogledajmo njihovo iskustvo, izneseno ovdje u točki 2!): odredila je najmanje povjerenje u snagu vjetroelektrana u odnosu na prožimanje vjetroektranama u sustavu. Nijemci u [1] kažu: ako je prožimanje vjetroelektranama 20% tada je povjerenje u snagu vjetroelektrana 8%. To bi, po prilici, odgovaralo sadašnjim njemačkim prilikama (2009): uz ukupnu instalaciju svih elektrana od 139 500 MW [8], tamošnja je ukupna snaga vjetroelektrana 25 777 MW, dakle je prožimanje vjetroelektranama 18,5%, te bi vjetroelektrane vjerojatno mogle sudjelovati s 8% svoje ukupne snage, odnosno s 2 062 MW, u pokriću vršnog opterećenja. Ako bi prožimanje vjetro- elektranama bilo oko 45% tada bi povjerenje u snagu vjetroelektrana bilo 5%, prema njemačkom gledanju. To je, za tu donju granicu povjerenja, sukladno ranijem njemačkom stavu ([7], iz 2006. godine) o tome kako na svaki megavat vjetroelektrana treba imati rezervu od 0,85-0,95 MW u konvencionalnim elektranama, za očuvanje sigurnosti opskrbe – dakle povjerenje u vjetroelektrane je 5-15% (komplement rezerve do 100%, jer je povjerenje + rezerva = 100%).
Irska je iskazala povjerenje u snagu vjetroelektrana ovisno o ukupnoj snazi vjetroelektrana. Kažu da je za ukupnu snagu vjetroelektrana 1 000 MW, povjerenje u snagu vjetroelektrana oko 300 MW, za snagu 2 000 MW povjerenje je 400 MW, a za snagu 3 500 MW povjerenje je 500 MW. Dakle uz ukupnu snagu vjetroelektrana od 3 500 MW, vjerojatno je da bi mogle sudjelovati s 14% svoje instalirane snage u namirenju vršnog opterećenja irskog elektroenergetskog sustava. Odnosno, u tom slučaju, vjetroelektrane treba pokriti rezervom od 86% u konvencionalnim elektranama za pouzdano namirenje vršnoga opterećenja elektroenergetskog sustava.
Norvežani su izračunali da je za 1000 MW ukupne instalirane snage vjetroelektrana, njihovo povjerenje u snagu vjetroelektrana između 100 (uz vjetroelektrane na koncetriranoj lokaciji) i 150 MW (uz disperzirane vjetroelektrane). Dakle, povjerenje u snagu vjetroelektrana je između 10 i 15%.
Englezi su utvrdili da je uz prožimanje vjetroelektranama od 10%, povjerenje u vjetroelektrane 33%, a pada na 20% uz prožimanje vjetroelektranama od 35% u sustavu Ujedinjenog Kraljevstva. Također su utvrdili da povjerenje raste, ovisno o stupnju diverzifikacije vjetroelektrana.
Portugalci i Španjolci ukazuju da treba promatrati varijaciju očekivana angažmana konven- cionalnih elektrana, pored vjetroelektrana, kao i varijaciju očekivana vršnog opterećenja, jer i ono nije unaprijed determinirano za razdoblje vršnog opterećenja. Ne iskazuju povjerenje na jednak način kao ostale sudionice u studiji [1].
Jedan rad u [1] razmatra cijelu Europsku uniju 2020. godine, uz očekivanu ukupnu instalaciju vjetroelektrana od 200 GW – po srednjem razvojnom scenariju. Uz vjetroelektričnu proizvodnju ograničenu nacionalnim granicama, sumarno povjerenje bi bilo 8% (16 GW). A, uz omogućeno prekogranično trgovanje vjetroenergijom (namjeravaju li se obojiti kilovatsati proizvedeni vjetro- elektranama!?; to bi zapravo značilo pretvaranje Europe u jedinstveno regulacijsko područje, što se ne čini razumnim – tehnološki, ekonomski i ekološki), zajedničko povjerenje poraslo bi na 14% (28 GW).
U sustavima koji sadrže samo termoelektrane (ili vrlo naglašeno, kao što je bio slučaj s danskim, irskim, njemačkim i sustavom UK, prije nego što je naraslo prožimanje vjetroelektranama u tim sustavima), nema problema s namirenjem vršnog opterećenja, treba samo da je tih elektrana dovoljno, da ne budu tada u kvaru i da imaju dovoljne zalihe goriva; njihovo je povjerenje 100% (ipak, točnije: uz umanjenje za očekivanu prisilnu neraspoloživost termoelektrana u kritičnom razdoblju jer se one neće planski stavljati izvan pogona u tom razdoblju).
5.ZNAČAJKE HRVATSKOG ELEKTROENERGETSKOG SUSTAVA
Promotrimo značajke našeg sustava, koje su od važnosti za predmet našeg izlaganja. Za naš sustav znakovito je to da u njemu hidroelektrane tvore udio u ukupnoj instaliranoj snazi od oko 50% (dakle, prožimanje hidroelektranama u našem sustavu je oko 50%), time hidroelektrane također značajno vjerojatnosno djeluju na svoj udio u mogućem namirenju vršnog opterećenja elektroenergetskoga sustava te je njihovo ukupno povjerenje manje od 100%. Za akumulacijske HE povjerenje bi teoretski bilo 100% (ili nešto niže, ovisno od gornje kote napunjenosti akumulacijskog bazena), jer je vrlo vjerojatno da će u akumulaciji biti toliko vode da u razdobljima visokih opterećenja (to traje 3-5 sati dnevno, u ukupnom godišnjem trajanju od desetak ili nešto više dana), mogu biti angažirane maksimalnom raspoloživom snagom. Ali, za protočne HE moralo bi se računati s manjim povjerenjem, jer je njihov trenutno mogući angažman ovisan o prirodnom dotoku vode. Hidroelektrane čak mogu pomaknuti kritično razdoblje izvan razdoblja vršnog opterećenja; kritično je razdoblje ono u godini, u kojem je potrebna najveća angažirana snaga termoelektrana (razlika između tekućeg opterećenja sustava i mogućeg angažmana hidroelektrana).
Zaključimo: povjerenje u snagu vjetroelektrana u sustavu s visokim prožimanjem hidro- elektranama, kakav je hrvatski a još naglašenije norveški (prožimanje HE u norveškom sustavu je gotovo 96% u 2009. godini [8]), trebalo bi iskazivati kao vjerojatno mogući angažman vjetroelektrana u kritičnom razdoblju a ne a-priori u razdoblju vršnog opterećenja. Iz desetgodišnje skupine podataka [10], prikazujemo mjesečne proizvodnje termoelektrana, kao indiciju za kritična razdoblja (kritične mjesece) u tim godinama (tablica 2). Ne raspolažemo mjesečnim podacima o angažiranoj snazi elektrana, jedino to bi bio pravi skup za točno utvrđivanje kritičnoga mjeseca u elektroenergetskom sustavu Hrvatske. No, ako bi najveće angažirane snage pratile najveće mjesečne potrošnje/proizvodnje, onda su se u 3/10 promatranih godina kritični mjesec i mjesec s vršnim opterećenjem poklapali, a u 7/10 promatranih godina ne: kritični mjesec bio je onaj u kome je bio potreban najveći angažman termoelektrana. A taj mjesec najosjetljiviji je za promatranje povjerenja u hrvatske vjetroelektrane – tada je njihov angažman najviše dobrodošao.
Zaključimo: povjerenje u snagu vjetroelektrana u sustavu s visokim prožimanjem hidro- elektranama, kakav je hrvatski a još naglašenije norveški (prožimanje HE u norveškom sustavu je gotovo 96% u 2009. godini [8]), trebalo bi iskazivati kao vjerojatno mogući angažman vjetroelektrana u kritičnom razdoblju a ne a-priori u razdoblju vršnog opterećenja. Iz desetgodišnje skupine podataka [10], prikazujemo mjesečne proizvodnje termoelektrana, kao indiciju za kritična razdoblja (kritične mjesece) u tim godinama (tablica 2). Ne raspolažemo mjesečnim podacima o angažiranoj snazi elektrana, jedino to bi bio pravi skup za točno utvrđivanje kritičnoga mjeseca u elektroenergetskom sustavu Hrvatske. No, ako bi najveće angažirane snage pratile najveće mjesečne potrošnje/proizvodnje, onda su se u 3/10 promatranih godina kritični mjesec i mjesec s vršnim opterećenjem poklapali, a u 7/10 promatranih godina ne: kritični mjesec bio je onaj u kome je bio potreban najveći angažman termoelektrana. A taj mjesec najosjetljiviji je za promatranje povjerenja u hrvatske vjetroelektrane – tada je njihov angažman najviše dobrodošao.
Hrvatska uvozi električnu energiju gotovo najviše u Europi, relativno; jedino je Luksemburg u tom pogledu ispred nas (2009). Netouvoz (dakle uvoz-izvoz) na razini je 30-35% ukupne dobave električne energije, posljednjih pet godina, u razdoblju 2005-2009. godine [11]. Svaki treći kilovatsat uvozimo! (U netouvoz uračunata je i energija iz našeg dijela NE Krško, kao što se u ukupnu energetsku potrošnju, Sloveniji pribraja cjelokupna dobava nuklearnog goriva za tu elektranu.) Takve elektroenergetske prilike – a u vezi s našom raspravom – sugeriraju nam najveći oprez u pogledu toga s kolikim angažmanom vjetroelektrana možemo računati u kritičnim mjesecima.
U lagodnijem pristupu, na ovom se mjestu kaže: u slučaju da vjetroelektrane zakažu, uvozom ćemo dobaviti nedostajuću snagu za pokriće potražnje. Ionako, imamo ukupnu prijenosnu moć spojnih vodova prema susjedima višestruko veću od ukupne instalacije naših elektrana. Međutim, u tom slučaju neće se raditi o unaprijed ugovorenu uvozu, nego u uvozu "u zadnji čas", kada je cijena takve energije – ukoliko bi se ona tada uopće mogla naći na europskoj elektroenergetskoj tržnici – u pravilu znatno viša od one prema unaprijednim ugovorima (primjerice: zaključenim u ovoj godini za narednu godinu). Takvu, zapravo regulacijsku snagu najpouzdanije je osigurati vlastitim elektranama.
Još jedno svojstvo našeg elektroenergetskog sustava, opet u vezi s vjetroelektranama. Odnosi se na naše dispečere, za koje se često brzopleto kaže: oni se trebaju naviknuti na stohastičku narav vjetra i prilagoditi se tomu – onda neće biti problema sa svladavanjem ćudljivosti vjetra. (To je opet, najvjerojatnije, infekcija stranim uzorima, za koje je vrlo često tipično – a slabi poznavatelji njihovih prilika to ne vide: mali ili čak zanemariv udio hidroelektrana u njihovoj elektroenergetskoj povijesti.) Naši dispečeri živjeli su i obučavali su se pedeset i više godina uz sustav u kojem je prožimanje hidro- elektranama ponekad bilo i 75%, te su dugogodišnjom praksom navikli na elektrane s povjerenjem manjim od 100%. A što reći za isto tako dugotrajni znanstveni pristup u nas, koji je utemeljio pokojni profesor Hrvoje Požar, u kojem pristupu je nezaobilazno i polazno svojstvo svakog promatranog elektroenergetskog sustava bilo upravo udio hidroelektrana u sustavu!
6.POVJERENJE U HRVATSKE VJETROELEKTRANE
Konačno, dolazimo do glavnog pitanja u vezi s našom raspravom: koliko je povjerenje u hrvatske vjetroelektrane – sada sagledivih vjetroelektrana, u elektroenergetskom sustavu približno jednakom sadašnjem? Studija Energetskog instituta Hrvoje Požar Mogućnost prihvata proizvodnje vjetroelektrana u EES Republike Hrvatske, opsežno je prikazana u [9].
Studija je razmatrala ukupnu instaliranu snagu od 923,5 MW stvarnih i stvarno planiranih vjetroelektrana u Hrvatskoj, dakle poznatih lokacija te s mjerenim i poznatim značajkama vjetra na tim lokacijama. To je granična snaga koju može prihvatiti sadašnja prijenosna mreža 110 kV u okolini stvarnih lokacija ili udaljenija mreža, tako da se ne javlja zagušenje kojeg udaljenijeg voda, prihvaćanjem angažirane snage vjetroelektrana. Svi zaključni iskazi iz te studije odnose se na tako izgrađen ukupni vjetroelektranski park i na elektroenergetski sustav Hrvatske iz 2005. godine. Promatrana su četiri stanja sustava: maksimalno i minimalno opterećenje u zimskom i ljetnom razdoblju.
Studijom su utvrđene maksimalne varijacije snage vjetroelektrana (VE), odnosno potrebna rezerva konvencionalnih elektrana, ovisno o razdoblju za koje je potrebno predvidjeti takvu rezervu:
-maksimalna satna varijacija snage VE je 43% od 923,5 MW (ukupna instalirana snaga)
-maksimalna dnevna varijacija snage VE je 95% ukupne instalirane snage
-48-satna rezerva bila bi gotovo 100% (točno 98%) ukupne instalirane snage.
Konačno, studija zaključuje da dnevna, 48-satna i mjesečna rezerva (sekundarna i tercijarna regulacija) treba biti na razini 100% ukupne instalirane snage VE. Kako je studija pokazala, i u mjesecu s vršnom opterećenjem u godini potrebna je rezerva na razini od 100% ukupne instalirane snage vjetroelektrana u Hrvatskoj, te izlazi da je povjerenje u naše vjetroelektrane jednako nula (0%, komplement rezerve do 100%). Ili: najvjerojatnije je da sagledive vjetroelektrane neće sudjelovati u namirenju vršnoga opterećenja u prilikama podjednakim onima iz sadašnjeg elektroenergetskog sustava.
Nadalje, studija je utvrdila da regulacijske elektrane (sekundarna regulacija) u toj rezervi trebaju imati snagu raspoloživu za regulaciju vjetroelektrana jednaku polovini instalirane snage vjetroelektrana. Odatle je ta studija bila podlogom da se 360 MW utvrdi kao gornja granica ukupne instalirane snage vjetroelektrana u sadašnjem elektroenergetskom sustavu Hrvatske (odlukom HEP- OPS-a, uz pozitivno mišljenje Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva).
Granicu izgradnje vjetroelektrana u nas od 360 MW nikako ne bi trebalo dirati, sve dok se sustav ne dogradi dodatnim konvencionalnim elektranama. Tek tada bilo bi moguće ponovno razmatrati sada utvrđenu granicu i eventualno je povećati, srazmjerno tom prirastu snage konven- cionalnih elektrana. Također, u tom slučaju, treba osposobiti i još neke, ili neku, dodatnu elektranu za regulacijsku ulogu. Sadašnje takve elektrane su: HE Zakučac, HE Senj i HE Vinodol.
Prema dispečerskom izvješću HEP za studeni i prosinac 2010, te za siječanj 2011. godine [12], u jednom danu studenog i jednom danu prosinca 2010. ukupna vjetroproizvodnja iz svih naših postojećih šest vjetroelektrana (Krtolin-11,2 MW, Orlice-9,6 MW, Pag-6 MW, Pometeno Brdo-1 MW, Velika Popina-9,2 MW i Vrataruša-42 MW, ukupne snage 79 MW) bila je jednaka (približno) nuli. U čak četiri dana u siječnju 2011. dogodilo se isto: proizvodnja vjetroelektrana bila je zanemariva. Ne najmanja proizvodnja u tim danima, nego proizvodnja u svih 24 sata tih dana! U nekim satima tih dana, registrirana je preuzeta snaga iz vjetroelektrana od nekoliko stotina kilovata do nekoliko megavata, dakle praktično nula (u odnosu na oko 3200 MW vršnog opterećenja našeg sustava). U nekim satima vjetroelektrane su čak preuzimale snagu iz mreže, za pokriće vlastite potrošnje! Ti mjeseci pripadaju najopterećenijim mjesecima u godini, stoga se izostali angažman, doduše za sada malog broja, naših vjetroelektrana poklopio s danima visokog opterećenja elektroenergetskoga sustava. Ostvareni, za sada malobrojni, primjeri pokazuju vjerojatnim da naše sadašnje vjetro- elektrane u sadašnjem elektroenergetskom sustavu doista neće sudjelovati u namirenju vršnoga opterećenja.
7.ZAKLJUČAK
Povjerenje u ukupnu instaliranu snagu vjetroelektana jest mjera koja kaže s kolikim postotkom te ukupne snage možemo računati kao najvjerojatnije raspoloživim za namirenje ukupnog operećenja u kritičnom razdoblju elektroenergetskoga sustava. To može biti mjesec s vršnim opterećenjem sustava, ali točnije, to je onaj mjesec u godini u kojem je potrebna najveća angažirana snaga termo- elektrana. Radom se pokazuje da je, prema rezultatima studije [9], ukupno povjerenje u sada sagledive hrvatske vjetroelektrane jednako nuli. Dakle, najvjerojatnije je da one neće sudjelovati u namirenju ukupne potražnje u kritičnom razdoblju, te da rezerva za vjetroelektrane u našem doglednom sustavu treba biti 100% ukupne instalirane snage vjetroelektrana, želi li se uščuvati postojeća sigurnost opskrbe i postojeća razina uvoza električne energije.
Ako je tome tako, a tako jest, zašto uopće i u Hrvatskoj gradimo vjetroelektrane? Koriste obnovljivi (doduše nestalni) izvor energije solidnog potencijala, znatnije gustoće od Sunčeva zračenja, omogućuju raspršeno instaliranje, prirodni oblik energije gotovo se izravno pretvara u najplementiji oblik (električni) energije uz relativno solidni stupanj djelovanja, prigušuje se rast uvoza primarnih oblika energije, odnosno ostvaruju uštede goriva za konvencionalne elektrane i – s tim u vezi – smanjuje opterećenje okoliša stakleničkim plinovima. Nadamo se i utjecaju na zapošljavanje, no to samo u slučaju da odlučno poraste domaći udio u isporuci opreme, gradnji i montaži vjetroelektrana. Za to, trebalo bi preurediti podzakonsko uređenje obveze otkupa vjetroelektrične proizvodnje po povlaštenoj cijeni, tako da se ta obveza odnosi samo na one nadolazeće vjetroelektrane za čiju je izgradnju ostvaren domaći udio jednak ili veći od primjerice 60%. Svi hrvatski kupci električne energije plaćaju po svakom kilovatsatu naknadu za obnovljive izvore energije, pa je pravedno da uvjetuju korištenje te naknade za povećanje zapošljavanja svojih a ne inozemnih radnika. Istaknimo, na kraju: društvo mora biti dovoljno bogato da se naglašenije okrene vjetro- proizvodnji (nužnost konvencionalne rezerve!).
U lagodnijem pristupu, na ovom se mjestu kaže: u slučaju da vjetroelektrane zakažu, uvozom ćemo dobaviti nedostajuću snagu za pokriće potražnje. Ionako, imamo ukupnu prijenosnu moć spojnih vodova prema susjedima višestruko veću od ukupne instalacije naših elektrana. Međutim, u tom slučaju neće se raditi o unaprijed ugovorenu uvozu, nego u uvozu "u zadnji čas", kada je cijena takve energije – ukoliko bi se ona tada uopće mogla naći na europskoj elektroenergetskoj tržnici – u pravilu znatno viša od one prema unaprijednim ugovorima (primjerice: zaključenim u ovoj godini za narednu godinu). Takvu, zapravo regulacijsku snagu najpouzdanije je osigurati vlastitim elektranama.
Još jedno svojstvo našeg elektroenergetskog sustava, opet u vezi s vjetroelektranama. Odnosi se na naše dispečere, za koje se često brzopleto kaže: oni se trebaju naviknuti na stohastičku narav vjetra i prilagoditi se tomu – onda neće biti problema sa svladavanjem ćudljivosti vjetra. (To je opet, najvjerojatnije, infekcija stranim uzorima, za koje je vrlo često tipično – a slabi poznavatelji njihovih prilika to ne vide: mali ili čak zanemariv udio hidroelektrana u njihovoj elektroenergetskoj povijesti.) Naši dispečeri živjeli su i obučavali su se pedeset i više godina uz sustav u kojem je prožimanje hidro- elektranama ponekad bilo i 75%, te su dugogodišnjom praksom navikli na elektrane s povjerenjem manjim od 100%. A što reći za isto tako dugotrajni znanstveni pristup u nas, koji je utemeljio pokojni profesor Hrvoje Požar, u kojem pristupu je nezaobilazno i polazno svojstvo svakog promatranog elektroenergetskog sustava bilo upravo udio hidroelektrana u sustavu!
6.POVJERENJE U HRVATSKE VJETROELEKTRANE
Konačno, dolazimo do glavnog pitanja u vezi s našom raspravom: koliko je povjerenje u hrvatske vjetroelektrane – sada sagledivih vjetroelektrana, u elektroenergetskom sustavu približno jednakom sadašnjem? Studija Energetskog instituta Hrvoje Požar Mogućnost prihvata proizvodnje vjetroelektrana u EES Republike Hrvatske, opsežno je prikazana u [9].
Studija je razmatrala ukupnu instaliranu snagu od 923,5 MW stvarnih i stvarno planiranih vjetroelektrana u Hrvatskoj, dakle poznatih lokacija te s mjerenim i poznatim značajkama vjetra na tim lokacijama. To je granična snaga koju može prihvatiti sadašnja prijenosna mreža 110 kV u okolini stvarnih lokacija ili udaljenija mreža, tako da se ne javlja zagušenje kojeg udaljenijeg voda, prihvaćanjem angažirane snage vjetroelektrana. Svi zaključni iskazi iz te studije odnose se na tako izgrađen ukupni vjetroelektranski park i na elektroenergetski sustav Hrvatske iz 2005. godine. Promatrana su četiri stanja sustava: maksimalno i minimalno opterećenje u zimskom i ljetnom razdoblju.
Studijom su utvrđene maksimalne varijacije snage vjetroelektrana (VE), odnosno potrebna rezerva konvencionalnih elektrana, ovisno o razdoblju za koje je potrebno predvidjeti takvu rezervu:
-maksimalna satna varijacija snage VE je 43% od 923,5 MW (ukupna instalirana snaga)
-maksimalna dnevna varijacija snage VE je 95% ukupne instalirane snage
-48-satna rezerva bila bi gotovo 100% (točno 98%) ukupne instalirane snage.
Konačno, studija zaključuje da dnevna, 48-satna i mjesečna rezerva (sekundarna i tercijarna regulacija) treba biti na razini 100% ukupne instalirane snage VE. Kako je studija pokazala, i u mjesecu s vršnom opterećenjem u godini potrebna je rezerva na razini od 100% ukupne instalirane snage vjetroelektrana u Hrvatskoj, te izlazi da je povjerenje u naše vjetroelektrane jednako nula (0%, komplement rezerve do 100%). Ili: najvjerojatnije je da sagledive vjetroelektrane neće sudjelovati u namirenju vršnoga opterećenja u prilikama podjednakim onima iz sadašnjeg elektroenergetskog sustava.
Nadalje, studija je utvrdila da regulacijske elektrane (sekundarna regulacija) u toj rezervi trebaju imati snagu raspoloživu za regulaciju vjetroelektrana jednaku polovini instalirane snage vjetroelektrana. Odatle je ta studija bila podlogom da se 360 MW utvrdi kao gornja granica ukupne instalirane snage vjetroelektrana u sadašnjem elektroenergetskom sustavu Hrvatske (odlukom HEP- OPS-a, uz pozitivno mišljenje Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva).
Granicu izgradnje vjetroelektrana u nas od 360 MW nikako ne bi trebalo dirati, sve dok se sustav ne dogradi dodatnim konvencionalnim elektranama. Tek tada bilo bi moguće ponovno razmatrati sada utvrđenu granicu i eventualno je povećati, srazmjerno tom prirastu snage konven- cionalnih elektrana. Također, u tom slučaju, treba osposobiti i još neke, ili neku, dodatnu elektranu za regulacijsku ulogu. Sadašnje takve elektrane su: HE Zakučac, HE Senj i HE Vinodol.
Prema dispečerskom izvješću HEP za studeni i prosinac 2010, te za siječanj 2011. godine [12], u jednom danu studenog i jednom danu prosinca 2010. ukupna vjetroproizvodnja iz svih naših postojećih šest vjetroelektrana (Krtolin-11,2 MW, Orlice-9,6 MW, Pag-6 MW, Pometeno Brdo-1 MW, Velika Popina-9,2 MW i Vrataruša-42 MW, ukupne snage 79 MW) bila je jednaka (približno) nuli. U čak četiri dana u siječnju 2011. dogodilo se isto: proizvodnja vjetroelektrana bila je zanemariva. Ne najmanja proizvodnja u tim danima, nego proizvodnja u svih 24 sata tih dana! U nekim satima tih dana, registrirana je preuzeta snaga iz vjetroelektrana od nekoliko stotina kilovata do nekoliko megavata, dakle praktično nula (u odnosu na oko 3200 MW vršnog opterećenja našeg sustava). U nekim satima vjetroelektrane su čak preuzimale snagu iz mreže, za pokriće vlastite potrošnje! Ti mjeseci pripadaju najopterećenijim mjesecima u godini, stoga se izostali angažman, doduše za sada malog broja, naših vjetroelektrana poklopio s danima visokog opterećenja elektroenergetskoga sustava. Ostvareni, za sada malobrojni, primjeri pokazuju vjerojatnim da naše sadašnje vjetro- elektrane u sadašnjem elektroenergetskom sustavu doista neće sudjelovati u namirenju vršnoga opterećenja.
7.ZAKLJUČAK
Povjerenje u ukupnu instaliranu snagu vjetroelektana jest mjera koja kaže s kolikim postotkom te ukupne snage možemo računati kao najvjerojatnije raspoloživim za namirenje ukupnog operećenja u kritičnom razdoblju elektroenergetskoga sustava. To može biti mjesec s vršnim opterećenjem sustava, ali točnije, to je onaj mjesec u godini u kojem je potrebna najveća angažirana snaga termo- elektrana. Radom se pokazuje da je, prema rezultatima studije [9], ukupno povjerenje u sada sagledive hrvatske vjetroelektrane jednako nuli. Dakle, najvjerojatnije je da one neće sudjelovati u namirenju ukupne potražnje u kritičnom razdoblju, te da rezerva za vjetroelektrane u našem doglednom sustavu treba biti 100% ukupne instalirane snage vjetroelektrana, želi li se uščuvati postojeća sigurnost opskrbe i postojeća razina uvoza električne energije.
Ako je tome tako, a tako jest, zašto uopće i u Hrvatskoj gradimo vjetroelektrane? Koriste obnovljivi (doduše nestalni) izvor energije solidnog potencijala, znatnije gustoće od Sunčeva zračenja, omogućuju raspršeno instaliranje, prirodni oblik energije gotovo se izravno pretvara u najplementiji oblik (električni) energije uz relativno solidni stupanj djelovanja, prigušuje se rast uvoza primarnih oblika energije, odnosno ostvaruju uštede goriva za konvencionalne elektrane i – s tim u vezi – smanjuje opterećenje okoliša stakleničkim plinovima. Nadamo se i utjecaju na zapošljavanje, no to samo u slučaju da odlučno poraste domaći udio u isporuci opreme, gradnji i montaži vjetroelektrana. Za to, trebalo bi preurediti podzakonsko uređenje obveze otkupa vjetroelektrične proizvodnje po povlaštenoj cijeni, tako da se ta obveza odnosi samo na one nadolazeće vjetroelektrane za čiju je izgradnju ostvaren domaći udio jednak ili veći od primjerice 60%. Svi hrvatski kupci električne energije plaćaju po svakom kilovatsatu naknadu za obnovljive izvore energije, pa je pravedno da uvjetuju korištenje te naknade za povećanje zapošljavanja svojih a ne inozemnih radnika. Istaknimo, na kraju: društvo mora biti dovoljno bogato da se naglašenije okrene vjetro- proizvodnji (nužnost konvencionalne rezerve!).
Literatura:
[1] IEA Wind Task 25: Design and operation of power systems with large amounts of wind power, VTT Technical Research Centre of Finland. Helsinki, 2009
[2] REE, COMISIÓN MIXTA PARA EL ESTUDIO DEL CAMBIO CLIMÁTICO Congreso de los Diputados. Madrid, 2010 (www.ree.es)
[3] BDEW: Windenergieeinspeisung in Deutschland im 2007 (www.bdew.de)
[4] BDEW: Windenergieeinspeisung in Deutschland im 2008 (www.bdew.de)
[5] BDEW: Windenergieeinspeisung in Deutschland im 2009 (www.bdew.de)
[6] WEC: 2010 Survey of Energy Resources, Executive Summary, 2010 (www.worldenergy.org)
[7] Hohe Kapazitätsauslastung im deutschen Strommarkt (www.strom.de/14.11.2006)
[8] ENTSO-E, Annual Report 2009 (www.entsoe.eu)
[9] D.Bajs i G.Majstrović: Mogućnost prihvata proizvodnje vjetroelektrana u EES Republike Hrvatske. Energija 2/2008
[10] Godišnji izvještaji o poslovanju HEP-OPS, 1999-2009. godine
[11] Energija u Hrvatskoj 2009. Energetski institut Hrvoje Požar, 2010
[12] Mjesečna energetska izvješća HEP-OPS, iz 2009/2010. godine
[13] M.Kalea: Prednosti i mane nekonvencionalnih izvora energije. Elektroenergetika 2/2008
[14] M.Kalea: Vjetroelektrane u nacrtu strategije energetskog razvoja Hrvatske. Deveto savjetovanje HRO CIGRE, Cavtat, 2009
Marijan Kalea, dipl.inž.
Vijenac I.Meštrovića 6
31000 Osijek
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Objavljeno u
Energijske tehnologije
Označeno u
U blizini Zaprešića nalazi se obiteljska kuća obitelji Zajec. Mladi bračni par živi u prvoj hrvatskoj kući napravljenoj od drva i slame. Cijela konstrukcija, vanjska obloga te okviri vrata i prozora izrađeni su od bagremova drva, a 360 bala slame ugrađeno je u zidove i služi kao toplinska izolacija. U kuću su se uselili prije šest mjeseci.- Istina je da su nas mnogi odgovarali od upotrebe slame i drva, ali nismo htjeli odustati. Htjeli smo da kuća bude suvremena interpretacija tradicijske gradnje od drveta i zdrava za život - rekla je Marina (32), arhitektica.Dok se ona bavila detaljnom razradom projekta, suprug Miro, agronom, brinuo se o nabavi materijala i izvođenju radova.- Slamu, koja je izvrsna toplinska izolacija, sakupili smo baliranjem na vlastitim poljima i u suradnji s lokalnim stanovništvom. Samostalno smo i pratili izradu drvene obloge pročelja - od vađenja trupaca iz šume pa do obrade drveta. Svu tu slamu sam ja postavljao i moram reći da sam se pošteno naradio - rekao je Miro držeći u rukama preslatkog šestomjesečnog sinčića Ivana. Slama je prisutna i u interijeru gdje je dio zida umjesto u drvenu oblogu obučen u staklo.- Možemo slobodno reći da je kuća naš ručni rad. Gradnja je trajala dvije godine jer smo to sve radili malo pomalo. Ali realno, ovakva kuća može se napraviti za nekoliko mjeseci. A ovakav stil gradnje je i puno jeftiniji ako sami sudjelujete u gradnji - istaknuo je Miro (36).- Drvena arhitektura je kod nas posljednjih desetljeća bila zapostavljena. Nadam se da će se vratiti u velikom stilu. Već me nekoliko ljudi angažiralo za projekt jer im se jako svidjela kuća. Ipak, najprije su htjeli do nas da se uvjere kako zaista živimo u takvoj kući - naglasila je Marina.
25 m3 - drvene građe utrošeno je u kuću. Bagremovo drvo odabrano je zbog svoje trajnosti
360 - bala slame utrošeno je u gradnji
200 €/m2 - stajao ih je visoki roh bau jer su sami radili. Da su platili investitore, izašlo bi ih oko 500 €/m
140 m2 - dnevni prostori u prizemlju orijentirani su prema zapadu, a spavaće sobe nalaze se na katu
www.24sata.hr
Objavljeno u
Zelena gradnja
Označeno u
Najavljuje se da će EBRD (Europska Banka za obnovu i razvoj) dati Republici Hrvatskoj kredit u iznosu od 8 milijardi eura te da će se dobivena sredstva utrošiti u projekte kojima bi se trebao zaustaviti gospodarski pad i pokreniti rast, projekte kojima bi se povećala državna potrošnja kroz ciljane kvalitetne projekte. Područja novih investicija bi obuhvatila četiri osnovna područja: energetiku, željeznice, turizam i zaštitu okoliša. Za energetičare su zanimljive nove investicije u području distribucije i proizvodnje energije te zaštite okoliša. Najavljuju se nove investicije u vjetro elektrane te fotonaponske elektrane s ciljem da se poveća proizvodnja energije iz obnovljivih izvora energije jer se Hrvatska obvezala da će do 2020. godine imati 20% udjela OIE u ukupnoj energetskoj bilanci.
Ministarstvo graditeljstva ima u pripremi zakon koji bi obrađivao energijsku učinkovitost u zgradarstvu. Novi zakon će stvoriti okvir unutar kojeg će se vršiti obnova stotina škola, vrtića, dvorana i drugih javnih zgrada. Cilj novog zakona bi bilo povećanje energijske učinkovitosti te će biti potrebno sukladno zahtjevima izvršiti energetske preglede i certifikaciju zgrada da se ustanovi stvarno stanje. Također će biti potrebno napraviti i projekte rekonstrukcije zgrada za primjenu obnovljivih izvora energije. Lokalna samouprava će raspisivati natječaje, a radove će izvoditi tvrtke sa certifikatima za izvođenje instalacija OIE te tvrtke koje imaju certifikate za primjenu ESCO modela.
Koncept rekonstrukcije zgrada se bazira na ESCO modelu koji je poznat već par godina u Hrvatskoj te ga je u vrlo malom obujmu provodilo nekoliko tvrtki u Hrvatskoj. ESCO model u svojoj osnovi ima povrat kredita kroz ostvarene uštede u sustavu grijanja i hlađenja. Model funkcionira na principu da je prethodnih godina zgrada trebala 100 jedinica za grijanje, a nakon provođenja ESCO rekonstrukcije će trebati recimo 50 jedinica za grijanje, dok se kredit vraća kroz ostalih 50 jedinica uštede. Nakon nekih 4-8 godina kroz uštedu bi se sam kredit trebao vratiti i potom bi trajalo razdoblje trajnih ušteda. ESCO model sam sebe vraća te nije poznat primjer da je model primjenjen na razini cijelih država do sada kada se inicijativa pokrenila u Republici Hrvatskoj. Ako se pretpostavi vijek trajanja novo izvedenih instalacija 30-40 godina i ovojnice zgrade 50-60 godina tada kreditiranje putem ESCO modela daje jako dobro opravdanje da se cijeli program i provede.Bolje je preventivno napraviti rekonstrukciju svih javnih građevina nego doslovno bacati novce grijanja kroz prozore.
Projekti se financiraju iz ostvarenih ušteda najčešće kroz vremensko razdoblje od 4 do 8 godina ovisno o klijentu i projektu, a ostvarene uštede sadržane su u troškovima za energente i održavanje. Područje poslovanja ovakvog tipa poduzeća može se podijeliti na privatni i javni sektor odnosno na područje zgradarstva (škole, vrtići, uredi, sveučilišta, bolnice, hoteli i dr.), javne rasvjete, industrije i sustava opskrbe energijom (daljinsko grijanje, kogeneracija). Uz navedeno ESCO projekt može uključivati domaće poduzetništvo, inženjerska i konzultantska društva, proizvođače opreme, banke i druge poslovne subjekte. Cilj ESCO modela je osigurati niže troškove za energiju i održavanje ugradnjom nove opreme i optimiziranjem energetskih sustava. Osnovni uvjet ESCO projekta je veća postojeća potrošnja energije, zbog čega se ESCO projekti izvode na postojećim objektima (rekonstrukcija, sanacija, zamjena ili modernizacija) što omogućuje uspoređivanje sadašnje i buduće potrošnje energije.
Dodatno se najavljuje i promjena Zakona o gradnji koji bi u sebi imao odredbu da građevinsku dozvolu mogu dobiti samo energijski učinkovite zgrade. Što to donosi? Energijski učinkoviti sustavi grijanja i hlađenja su svi oni koji primjenjuju obnovljive izvore energije od sunčanih toplinskih i fotonaponskih pretvornika pa do primjene dizalica topline. Također i sustavi grijanja biomasom ulaze u ovo područje jer je biomasa prirodni energent koji nastaje lokalno i sama se obnavlja kroz proces fotosinteze. Postoji još dosta strojarskih tehnologija koje su energijski učinkovite u sustavima grijanja i hlađenja, ali nisu posve primjenjive zbog visokih cijena instalacija i teško ih je ekonomski opravdati. U to područje ulaze sustavi mikrokogeneracija, trigeneracija, gorivih ćelija, sunčanog hlađenja, sunčane kogeneracije itd. S energijom treba racionalno gospodariti jer je nema u neograničenim količinama te postepeno dolaze vremena primjene sustava koji učinkovito koriste postojeće energetske resurse. Elektroenergetske mreže su došle do maksimuma prijenosa energije te se tijekom ljeta javljaju problemi u opterećenju mreže. Svi navedeni nedostatci djeluju na potrebu uvođenja pametnih mreža i lokalne proizvodnje električne energije u mini kućnim elektranama.
Uvođenjem ESCO modela kreditiranja javljaju se dodatni modeli subvencija koje se mogu koristiti također putem EBRD programa, a jedan od njih je i EBRD TAM BAS program subvencija energetskih konzultantskih usluga. Program EBRD Business Advisory Services (BAS) daje subvencije do 10.000,00 EUR i max 75% ukupne konzultantske usluge za područja: energijske učinkovitosti, primjene obnovljivih izvora energije i zaštite okoliša. EBRD BAS će tako biti instrument koji stimulira tvrtke da reduciraju troškove energije te smanje probleme onečišćenja okoliša kroz aktivno podupiranje projekata i savjetodavnih usluga u ta tri područja. U obzir za savjetodavnu potporu dolaze sve tvrtke u većinskom hrvatskom i privatnom vlasništvu, koje posluju najmanje dvije godine i zapošljavaju između 10 i 250 zaposlenika.
Hrvatska Komora inženjera strojarstva
Hrastović inženjering d.o.o.
Hrastović Dario, dipl.ing.stroj.
London, 08. veljače 2012. - Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) u prošloj je godini investirala rekordnih 2,6 milijardi eura u projekte održive energije u regiji u kojoj djeluje, priopćeno je u srijedu iz EBRD-a. Rekordna ulaganja lani je ostvarila odgovarajući na potrebe svoje regije za većom energetskom učinkovitošću i njezinom preorijentacijom na model rasta koji se temelji na niskoj razini emisija ugljičnog dioksida, navodi se dalje u priopćenju. EBRD-ovo financiranje u sklopu Inicijative o održivoj energiji (SEI), posebne strategije za smanjenje energetskog otpada i emisija stakleničkih plinova, lani je tako dosegnulo iznos od 2,6 milijardi eura. Financirano je 111 projekata, što je za 21 posto više u usporedbi s godinom ranije, a navedena ulaganja činila su gotovo 30 posto ukupnih EBRD-ovih ulaganja u 2011. godini. Procjenjuje se da su se zahvaljujući strateškoj inicijativi EBRD-a emisije ugljičnog dioksida od početka njezine primjene 2006. smanjivale za više od 46 milijuna tona godišnje, što odgovara godišnjim emisijama Srbije, navodi se u priopćenju EBRD-a. "Ulaganja u održivu energiju jesu i ostat će ključna za EBRD-ov pristup podupiranju regije, budući da tamošnje zemlje moraju nastaviti poboljšavati energetsku učinkovitost i smanjiti potrošnju energije", kazao je Josue Tanaka, izvršni direktor EBRD-a za energetsku učinkovitost i klimatske promjene. "Budući da cijene energije diljem svijeta naglo rastu, poboljšanje energetske učinkovitosti najučinkovitiji je način za ublažavanje klimatskih promjena i jačanje konkurentnosti gospodarstava regije i njezine energetske sigurnosti", kazao je Tanaka. [Hina]
www.croenergo.eu
Zagreb, 23. veljače 2012. - U pogledu energetike Vlada najavljuje supstituciju uvoza energije te ističe kako je najveći investicijski potencijal upravo u tom području navodeći da vrijeme potrebno za pripremu tih projekata traje od 6 do 18 mjeseci i da danas nije spremno niti 5% potrebnih projekata. Prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić danas je najavio pokretanje novog investicijskog ciklusa u Hrvatskoj u mandatu od 2012. do 2015. godine s posebnom analizom za 2012. godinu. U uvodnom dijelu, stavljajući energetiku u prvi plan, Čačić je naglasio kako Hrvatska uvozi 6 TWh električne energije čija je cijena oko 400 milijuna eura. Uz to, navedeno je kako dugoročno, s obzirom na činjenicu da susjedne zemlje bilježe značajan deficit elektroenergetske bilance, postoji potencijal za dodatno unapređenje elektroenergetske bilance Hrvatske kroz izvoz električne energije u zemlje regije. Kako je objašnjeno pokretanje investicijskog ciklusa? Upravo realizacijom svih ekonomski opravdanih investicija u javnom sektoru, potom pokretanjem novih projekata uz korištenje privatnog kapitala na području javno-privatnog partnerstva i energetskoj učinkovitosti i to prvenstveno velikog broja malih projekta (obzirom na kratkoću, preostalih 6 do 9 mjeseci u ovoj godini, naglasak je na velikom broju manjih projekata koji ne traže dugotrajnu pripremu i moguće ih je brzo realizirati) te naposljetku stvaranjem preduvjeta za pokretanje investicija u privatnom sektoru i pozitivne ulagačke klime (poput smanjenja administrativnih barijera ili avansnim plaćanjem javnog sektora u iznosu od 10%). U pogledu analize javnih poduzeća s najvećim investicijskim potencijalom na prvom mjestu je stavljena Hrvatska elektroprivreda d.d., s predviđenim investicijama u ukupnom osiguranom iznosu od 280 milijuna eura odnosno 430 milijuna eura maksimalnih investicija uz uvjet osiguranja izvora financiranja razlike (150 milijuna eura). Među novim projektima koji imaju preduvjete za realizaciju (analiza potreba, lokacijske, građevinske dozvole, itd.) našli su se i projekti energetske učinkovitosti. Naime, energetska politika Europske unije, između ostalog, nalaže povećanje energetske učinkovitosti. Potencijal za povećanje energetske učinkovitosti prisutan je u svim sektorima potrošnje, posebice u zgradarstvu (zgrade čine oko 40% ukupne potrošnje energije, a u 80% zgrada postoji preko 60% nepotrebnih gubitaka energije). Kao cilj postavljena je energetska obnova postojećih javnih zgrada i stambenih prostora. Osim toga, naglašena je realizacija projekata izgradnje novih energetski učinkovitih objekata putem modela javno-privatnog partnerstva. "U 2012. godini moguće je realizirati ukupne investicije u iznosu od 1,8 milijardi kuna odnosno 240 milijuna eura", izjavio je Čačić prezentirajući nove projekte u području energetske učinkovitosti. Na kraju, kao glavni motivi postavljene su teze poput pružanja pune podrške za razvoj poduzetničke infrastrukture, kreiranje institucionalnih preduvjeta za efikasnu implementaciju međunarodnih investicijskih projekata te smanjenje administrativnih barijera za realizaciju investicijskih projekata. Autor: © Portal croenergo.eu (T.M.) / CROENERGO MEDIA / Sastavljeno na temelju dokumenta 'Pokretanje novog investicijskog ciklusa u Republici Hrvatskoj u mandatu od 2012.-2015. s posebnom analizom za 2012. godinu" dostupnog na stranicama Vlade Republike Hrvatske www.vlada.hr
www.croenergo.eu
Razgovor s ministrom Ivanom Vrdoljakom o projektima energetske učinkovitosti, poticanoj stanogradnji te POS plus programu. Ministar je napomenuo kako projektima energetske učinkovitosti, poticane stanogradnje te POS plusom koji se može vezati i uz već sagrađene nekretnine namjerava oživjeti posrnuli građevinski sektor i zamrlo tržište trgovine nekretninama: "...Kako bismo, pak, osigurali njihovu realizaciju, pratit ćemo velike kapitalne investicije. Radimo na tome da kao ministarstvo budemo logistički spremni kako bismo mogli primjereno pratiti te investicije. Ne može se dozvola za neki kapitalni projekt 'žvakati' mjesecima, nego se mora rješavati na dnevnoj ili na tjednoj razini. Sve će to oživjeti naš sektor...
Cijene stanova drže banke, ali to je njihov problem, a ne državni
Bankama je stalo da ne ruše cijenu 10.000 neprodanih stanova radi povrata svojih sredstava, unatoč tomu što su kamate na kredite već 'pojele' dobit investitora koji su u te projekte ušli. Zasjesti u vruću fotelju ministra graditeljstva i prostornog uređenja nije bilo jednostavno HNS-ovcu Ivanu Vrdoljaku. Još se težim to čini ima li se na umu podatak da novac njegovom ministarstvu u novom proračunu 'srezano' za više od 20 posto. Unatoč tome Vrdoljak tvrdi da je to dovoljno te priprema niz projekata koji bi trebali razriješiti gordijske čvorove građevinskog sektora i tržišta nekretnina. U tom procesu ne smatra se jedinim koji sve zna, jer se konzultira sa stručnjacima na terenu. Ne boji se iznijeti svoja stajališta, a o njima i svojim planovima govori u intervjuu za Lider.
Kako planirate oživjeti posrnuli građevinski sektor i gotovo zamrlo tržište trgovine nekretninama?
Projektima energetske učinkovitosti, poticane stanogradnje te POS plusom koji se može vezati i uz već sagrađene nekretnine. Kako bismo, pak, osigurali njihovu realizaciju, pratit ćemo velike kapitalne investicije. Radimo na tome da kao ministarstvo budemo logistički spremni kako bismo mogli primjereno pratiti te investicije. Ne može se dozvola za neki kapitalni projekt 'žvakati' mjesecima, nego se mora rješavati na dnevnoj ili na tjednoj razini. Sve će to oživjeti naš sektor.
Što to konkretno znači za građevinski sektor?
Kreće se u projekte masovne rekonstrukcije postojećih objekata u vlasništvu jedinica lokalne, regionalne uprave i države prema načelu energetske učinkovitosti. Mora se to napraviti i zbog obaveza koje smo preuzeli prema EU. Brojka nije mala jer je riječ o 11 tisuća objekata, a projekti su vrijedni od 500 tisuća do nekoliko milijuna kuna. Ove godine krećemo sa 400 objekata za koje ćemo izdvojiti od 600 milijuna do milijardu kuna čime ćemo 'dići' male i srednje građevinske tvrtke i obrte koji se javljaju na natječaj.
Koji su prioriteti Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja?
Legalizacija nelegalno sagrađenih objekata jedan je od prioriteta Vlade, ali ne samo ovog Ministarstva, i to iz više razloga. Najprije želimo pomoći poljoprivrednim gospodarstvima kako bi bila spremna za povlačenje sredstava iz fondova EU te bi se napokon počeo uvoditi red u ovoj zemlji. To je jedan od načina da podvučemo crtu i svima kažemo da se u uređenim zemljama više ne može bespravno graditi. Dakako za to treba osigurati uvjete na način da uprava počne funkcionirati i izdavati dozvole za gradnju na najbrži način. S time će oboriti argumente o sporosti države ili sustava, a svaki drugi argument nije prihvatljiv.
Najavili ste i kredite za legalizaciju.
To se može nazvati i kreditima. Naime kod legalizacije preduvjet neće biti plaćanje svih obaveza odmah, kao što je bilo dosad. Ne možemo očekivati od građana koji imaju ilegalne objekte da imaju desetke ili stotine tisuća kuna s kojima bi platili legalizaciju tog objekta. Međutim pravičnost se ne smije zaboraviti. Ti ljudi ne mogu očekivati da će proći jeftinije od onih koji su poštovali zakon. Mogu se jedino nadati izgledu da će popraviti to što su učinili.
Kako planirate uvesti model najma stanova i urediti to tržište?
Tržište najma stanova ne postoji i država se obvezno mora umiješati i iznaći neki prihvatljivi model građanima i investitorima. Danas privatni investitori koji imaju zemljišta na građevinskim područjima, pa čak i građevinsku operativu ne žele ići u gradnju stanova za najam jer ne znaju kome će ih prodati, kao što im se trenutačno i ne isplati gradnja za najam. Prema svim kalkulacijama nije isplativo graditi stan koji ne možeš iznajmiti bez deset eura po četvornom metru na mjesec, a građani to ne mogu platiti. Možda ćemo iznaći neki model putem PDV-a ili će se pokušati na još neke načine smanjiti davanja kako bi cijena najma bila razumna i prihvatljiva. Uspijemo li cijenu sniziti za nekih 30-ak posto, cijena bi najma pala na sedam eura po kvadratu. To bi građani mogli platiti i time bi se potaknula gradnja.
Kakvi će biti modeli?
Možda će država putem POS-a kupovati i iznajmljivati ili će privatni investitori jedini graditi. No, morat će pričekati nekoliko mjeseci da zaključimo prioritete poput legalizacije i e-dozvole. Mislim da ćemo do jeseni sročiti cijeli model najma. Dijelom će to biti nalik na modele razvijenih tržišta, kao što je slučaj u Danskoj, Njemačkoj ili Nizozemskoj.
Jedno od obećanja jest i izdavanje građevinske e-dozvole, što je s tim projektom?
Radi realizacije ozbiljnih investicija potrebno je riješiti najveći problem, a to je dobivanje čistih 'papira' i brzina njihova dobivanja. Stoga smo se odlučili na jednostavno rješenje, a to je web-aplikacija. Na taj će se način točno znati tko je i kada podnio zahtjev, u kojoj je fazi te što sve treba dobiti i priložiti u određenom koraku građevinskog projekta.
Neki gradovi već sada imaju sustave za izdavanje e-dozvola pa stvari baš i ne funkcioniraju glatko.
Istina mnogo različitih softvera kola po uredima ali nijedan ne može sve to objediniti. Sada mi to sve bacamo u koš za smeće, a 1. siječnja 2013. svaki će ured imati jednaku aplikaciju. Ona će biti univerzalna u svim područnim uredima i tako će se spriječiti različiti načini iščitavanja i tumačenja zakonskih odredbi što je dosad bio veliki problem. Svi će raditi na jednakim podlogama i znat će kako se s time služiti. Prvotni je cilj projekta, osim standardizacije i ubrzanja procesa, skinuti negativne konotacije u vezi s izdavanjem dozvola potrebnih za građenje.
Tko će izrađivati tu aplikaciju i koliko će ona stajati?
Sad još ne mogu točno znati jer tek radimo projektni zadatak. Bit će objavljen javni natječaj, a naša je procjena da će stajati između tri i pet milijuna kuna.
Imate li viška ljudi u ministarstvu i kako će te riješiti taj problem?
Unutarnjim ustrojstvom ministarstva napravili smo znatne uštede, odnosno smanjili ukupnu bruto masu plaća. Dodatne uštede napraviti ćemo ne obnavljajući ugovore o djelu ili smanjenjem prekovremenih sati.
Kakvi su vam planovi u vezi s neprodanim stanovima?
Nastavit ćemo raditi na provođenju Zakona o subvencioniranju kamata na neprodane stanove kojih je u portfelju ostalo još približno 500 do 600. Ubrzo krećemo s natječajem za prodaju tih stanova za što smo namijenili deset milijuna kuna plus onih 28 milijuna koje smo obavezni izdvojiti za prijašnje projekte subvencioniranja. Nakon toga ćemo donositi odluke hoćemo li povećavati sredstva za daljnje subvencije i rješavanje pitanja neprodanih stanova na taj način ili s modelom POS plus. U planove za POS plus uključio bih i mogućnost kupnje neprodanih stanova po razumnim cijenama.
Procjene su da je na tržištu čak deset tisuća neprodanih stanova. Kako ćete se uhvatiti u koštac s tim velikim problemom?
U toj brojci ima 'svačega'. Dio tih stanova je jednostavno loš proizvod koji teško pronalazi kupca, bez obzira na utjecaj ekonomske krize. Posljedica graditeljskog zamaha prije sedam godina je ishitreno ulaženje u projekte gradnje stanova, bez analiza potreba tržišta, bez kvalitetnog odabira lokacije i kvalitetne razrade projekta. Kad je zamah prošao u čudu su se našli i kvazigrađevinari i bankari koji su ih pratili, a koji te stanove sada ne mogu prodati. Dakle, ti stanovi ne moraju biti u fokusu države. No postoje i tisuće stanova koji zbog sadašnje ekonomske situacije traže model da se puste u promet. Vjerujem da je pet do šest tisuća stanova ciljana brojka koja bi se mogla adekvatno riješiti kroz kvalitetne državne programe.
Zašto cijene stanova ne padaju više s obzirom na velik broj neprodanih nekretnina?
U brojnim slučajevima ti su stanovi u indirektnom vlasništvu banaka koje su financirale gradnju. Stalo im je da ne ruše cijenu radi povrata svojih sredstava, unatoč tome što su kamate na kredite već 'pojele' potencijalnu dobit investitora koji su u te projekte ušli. Rezultat je logičan, a to je da cijene tih stanova ne drži ni tržište ni investitori, nego bankarski sektor. No to je već njihov problem. Osim toga trenutačno se ne moraju brinuti zbog novca, iako im ti stanovi u portfeljima polagano postaju sve veći uteg s obzirom na to da rješenja za njih – nemaju.
Gdje vi vidite rješenje tog problema koje opasno pritišću i cijelu ekonomiju?
Rješenje je u zajedničkom interesu jer smo i s komercijalnim bankama u pregovorima kao što smo i s EBRD-om te HBOR-om. Sve češće i od banaka čujemo kako su u problemu i da traže rješenje kao svi ostali. One će postati naši partneri kada spoznaju da se mora ostvariti interes države. Uz dužno poštivanje prema svim upravama banaka, čiji je osnovni zadatak braniti interes vlasnika i sebi zaraditi bonus, mislim da će se morati odreći ponečega jer je i njima u dugoročnom interesu spasiti stanje u zemlji.
Banke javno ne priznaju brojku neprodanih nekretnina u njihovim portfeljima...
Točno. U ovoj se zemlji jednom mora znati da je 'gazda' svaki građanin Republike Hrvatske, odnosno Vlada, kao njihov legitimni predstavnik, a ne bankari. Mislim da su toga postali svjesni, a to se počelo očitovati i u načinu komunikacije koja je sada drukčija. No možda je to tek moj dojam.
Kako?
Prilaze nam, dolaze se dogovarati, imaju različite ponude...
Što nude?
Svoje opcije za rješavanje čak 4000 nekretnina, koliko se u jednom trenutku našlo u njihovoj ponudi. Nude nekretnine koje im stoje u portfeljima da im mi sufinanciramo kamatu. Poštujemo to, pa idemo sa 500 do 600 stanova. Ipak mi ćemo odlučiti koliki je tu interes države kako bi se problem riješio ili je za građane bolje da se ide u POS plus. Moje je mišljenje da će banke uskoro biti prisiljene mijenjati poslovnu politiku jer im to jednostavno nalaže poslovni interes.
Najavili ste gradnju još tisuću stanova unatoč brojnima dosad sagrađenim, a neprodanim stanovima.
Zagreb, Varaždin, Rijeka, Koprivnica i Dubrovnik u partnerstvu s lokalnom samoupravom - to su realne potrebe. Pogrešan je mišljenje da ne treba graditi nove stanove kad ima i starih. Naime u uvjetima kad je cijena kvadrata ustvari vrlo skupa država može ići s jeftinijim stanovima. Ako ima cjenovno pristupačnih stanova na tržištu, mi ćemo ih kupovati preko POS plusa, inače gradimo sami. Subvencioniranje kamata je jedna od opcija.
U kojoj fazi su kapitalni projekti gradnje u vašem političkom programu?
Neke su hidroelektrane su u fazi izrade studije utjecaja na okoliš. Dubrovnik II čeka međudržavni sporazum sa BiH. Plomin III kao i termoelektrana u Istri u fazi su realizacije strateškog partnerstva. No o tome će se brinuti nova Uprava HEP-a.
Kad smo kod HEP-a, spočitava vam se da ste u tu državnu tvrtku smjestili svoje prijatelje?
Glavni kriterij kojim se vodimo pri postavljanju ljudi na važne pozicije je stručnost. Kad razgovaramo unutar Vlade o kadrovima, uvijek smatramo da to moraju biti ljudi s odgovarajućim referencijama ali i pojedinci od punog povjerenja. Mislim da na ključnim mjestima u javnim poduzećima od velikog interesa moraju sjediti ljudi koji više- manje poznajete ili o kojima ste čuli dobre stvari. Ali, naravno, moraju, kao sto sam rekao - znati svoj posao.
www.mgipu.hr
Zagreb, 12. ožujka 2012. - Vlada za desetak dana pokreće investicijski ciklus vrijedan 1,8 milijardi kuna koji bi trebao pokrenuti hrvatsko gospodarstvo, a posrnule građevinske tvrtke vratiti u život. Riječ je o projektu rekonstrukcije objekata u vlasništvu države, gradova i općina prema načelu energetske učinkovitosti, koji bi trebao zaposliti najmanje 50 tisuća ljudi. U ovoj godini planira se obnova oko 500 takvih objekata na području cijele Hrvatske. Uspije li Vlada u svom naumu, ovo bi mogao postati hrvatski mini new deal, projekt koji bi Kukuriku koaliciji mogao biti glavni adut za ostanak na vlasti. Možda je prehrabro uspoređivati ovu veliku investiciju s najvećim građevinskim pothvatom u modernoj hrvatskoj povijesti, autocestom Zagreb-Split, ali zanimljivo je da je i ovaj put glavni akter projekta prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić, koji u suradnji sa stranačkim kolegom, ministrom graditeljstva Ivanom Vrdoljakom, kreće u svoj, čini se, najambiciozniji pothvat u ovom mandatu. Procjenjuje se da država i jedinice lokalne samouprave u svom vlasništvu imaju oko 11 tisuća objekata koji godišnje na račun energenata i vode progutaju čak 1,67 milijardi kuna. Glavni uzrok enormne potrošnje je taj što su zgrade državne uprave u lošem stanju, neke su stare i više od 50 godina, nisu održavane i nisu učinkovite. Prosječna potrošnja energije u javnim zgradama je od 250 do čak 350 kilovatsati po četvornom metru, odnosno pet puta više nego što bi prema standardima Europske Unije nove zgrade trebale trošiti. U EU to je tek 45 kilovatsati energije po četvornom metru. U sklopu projekta "Dovesti svoju kuću u red", koji u Hrvatskoj provodi agencija UNDP (Program Ujedinjenih naroda za razvoj u Hrvatskoj), prvi put se izrađuje registar koji prati potrošnju u svim javnim objektima, a na temelju tih podataka napokon znamo koliko trošimo i na koji način možemo uštedjeti i reducirati emisiju stakleničkih plinova. Prema dostupnim podacima UNDP-a, potrošački rekorderi su zgrade i poslovni prostori Ministarstva zdravlja, što je donekle i razumljivo jer tu spadaju sve bolnice u državi u kojima stalno netko boravi. U svojih 715 objekata, koji se prostiru na 1,1 milijun četvornih metara, oni godišnje potroše oko 250 milijuna kuna na energente i vodu. Veliki je potrošač i Ministarstvo unutarnjih poslova, koje u 366 objekata troši oko 61 milijun kuna godišnje, dok Ministarstvo pravosuđa svake godine iz proračuna uzme oko 55 milijuna kuna samo za struju, vodu i plin. Malo manje potroši Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, oko 50 milijuna kuna, a Ministarstvo financija 23 milijuna kuna. Stručnjaci UNDP-a, na čelu s dr. Vlastom Zanki, vrijedno su posljednjih šest godina prikupljali podatke o potrošnji energenata i vode u javnom sektoru, a sada će njihov registar biti temelj za projekt obnove državnih nekretnina. Cjelovitom obnovom javnih zgrada primjenom mjera poboljšanja energetske učinkovitosti moguće je uštedjeti čak i do 60 posto. To bi značilo da bi država samo na energentima i vodi godišnje mogla uštedjeti gotovo milijardu kuna. S manjim intervencijama zgrade bi trošile 30 posto manje na struju, plin, vodu i grijanje. Uz te velike uštede, ovim projektom građevinske tvrtke digle bi se iz pepela, a pročelja javnih zgrada napokon bi izgledala ljepše. [SEEbiz.eu / Večernji list]
www.croenergo.eu
Zagreb, 13. ožujka 2012. - Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja će najkasnije u prvoj polovici travnja raspisati natječaje za obnovu i podizanje energetske učinkovitosti desetaka javnih zgrada, a nakon sređivanja zakonske regulative idućih godina u planu je obnova tisuća zgrada u javnom vlasništvu, najavio je ministar graditeljstva i prostornog uređenja Ivan Vrdoljak na današnjem skupu o zelenoj gradnji u organizaciji udruge Savjet za zelenu gradnju u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je 11 tisuća objekata u javnoj uporabi od kojih je samo 1.500 certificirano prema mjerilima energetske učinkovitosti, kaže Vrdoljak te za travanj najavljuje nekoliko desetaka natječaja za podizanje energetske učinkovitosti javnih zgrada. Usporedno s tim, Vlada će, prema njegovim riječima, predložiti izmjene energetskih zakona te zakona o proračunu i lokalnoj upravi koje će omogućiti širi zamah u obnovi javnih zgrada - škola, vrtića, bolnica, ministarstava i drugih. Tako bi u idućih nekoliko godina trebala biti obnovljena većina tih zgrada, uz milijarde kuna investicija, kaže Vrdoljak.Dodaje da se o financiranju tog opsežnog projekta već razgovara s HBOR-om, EBRD-om i drugim bankama pri čemu su korištena iskustva iz zemalja EU-a. Prema njegovim riječima, glavni ciljevi koji se žele postići su zapošljavanje građevinara, zaštita okoliša i štednja energije te stjecanje iskustva domaće industrije za izlazak na tržišta zemalja regije. Vrdoljak očekuje da će profitirati i domaći proizvođači građevinskog materijala, sustava grijanja i razne druge energetske opreme. "Podizanje energetske učinkovitosti u zgradarstvu jedno je od područja u kojem možemo biti regionalni lideri i izvoziti svoje znanje susjedima", kaže Vrdoljak. Ministar je najavio da će do jeseni biti predstavljen i program za obnovu i energetsku certifikaciju privatnih zgrada. Komentirajući tijek legalizacije bespravno izgrađenih objekata, rekao je da ih je po postojećem zakonu legalizirano oko stotinu što je nezadovoljavajuće. Izmjene zakona su pri kraju i za petnaestak dana bit će predstavljene na internetskim stranicama Ministarstva, najavio je. [Hina]
www.croenergo.eu
Zbog katastrofalnog stanja krovova, fasada i izolacija, na energiju trošimo pet puta više nego EU. Vlada planira ogroman investicijski projekt kojim će obnoviti 500 bolnica, škola i ostalih javnih zgrada, zaposliti 50 tisuća radnika te uštedjeti na potrošnji energije. Vlada za desetak dana pokreće investicijski ciklus vrijedan 1,8 milijardi kuna koji bi trebao pokrenuti hrvatsko gospodarstvo, a posrnule građevinske tvrtke vratiti u život. Riječ je o projektu rekonstrukcije objekata u vlasništvu države, gradova i općina prema načelu energetske učinkovitosti, koji bi trebao zaposliti najmanje 50 tisuća ljudi. U ovoj godini planira se obnova oko 500 takvih objekata na području cijele Hrvatske.Uspije li Vlada u svom naumu, ovo bi mogao postati hrvatski mini new deal, projekt koji bi Kukuriku koaliciji mogao biti glavni adut za ostanak na vlasti. Možda je prehrabro uspoređivati ovu veliku investiciju s najvećim građevinskim pothvatom u modernoj hrvatskoj povijesti, autocestom Zagreb-Split, ali zanimljivo je da je i ovaj put glavni akter projekta prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić, koji u suradnji sa stranačkim kolegom, ministrom graditeljstva Ivanom Vrdoljakom, kreće u svoj, čini se, najambiciozniji pothvat u ovom mandatu. Procjenjuje se da država i jedinice lokalne samouprave u svom vlasništvu imaju oko 11 tisuća objekata koji godišnje na račun energenata i vode progutaju čak 1,67 milijardi kuna. Glavni uzrok enormne potrošnje je taj što su zgrade državne uprave u lošem stanju, neke su stare i više od 50 godina, nisu održavane i nisu učinkovite. Prosječna potrošnja energije u javnim zgradama je od 250 do čak 350 kilovatsati po četvornom metru, odnosno pet puta više nego što bi prema standardima Europske Unije nove zgrade trebale trošiti. U EU to je tek 45 kilovatsati energije po četvornom metru. U sklopu projekta "Dovesti svoju kuću u red", koji u Hrvatskoj provodi agencija UNDP (Program Ujedinjenih naroda za razvoj u Hrvatskoj), prvi put se izrađuje registar koji prati potrošnju u svim javnim objektima, a na temelju tih podataka napokon znamo koliko trošimo i na koji način možemo uštedjeti i reducirati emisiju stakleničkih plinova. Prema dostupnim podacima UNDP-a, o čemu smo već pisali u Nedjeljnom Jutarnjem, potrošački rekorderi su zgrade i poslovni prostori Ministarstva zdravlja, što je donekle i razumljivo jer tu spadaju sve bolnice u državi u kojima stalno netko boravi. U svojih 715 objekata, koji se prostiru na 1,1 milijun četvornih metara, oni godišnje potroše oko 250 milijuna kuna na energente i vodu. Veliki je potrošač i Ministarstvo unutarnjih poslova, koje u 366 objekata troši oko 61 milijun kuna godišnje, dok Ministarstvo pravosuđa svake godine iz proračuna uzme oko 55 milijuna kuna samo za struju, vodu i plin. Malo manje potroši Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, oko 50 milijuna kuna, a Ministarstvo financija 23 milijuna kuna. Stručnjaci UNDP-a, na čelu s dr. Vlastom Zanki, vrijedno su posljednjih šest godina prikupljali podatke o potrošnji energenata i vode u javnom sektoru, a sada će njihov registar biti temelj za projekt obnove državnih nekretnina. Cjelovitom obnovom javnih zgrada primjenom mjera poboljšanja energetske učinkovitosti moguće je uštedjeti čak i do 60 posto. To bi značilo da bi država samo na energentima i vodi godišnje mogla uštedjeti gotovo milijardu kuna. S manjim intervencijama zgrade bi trošile 30 posto manje na struju, plin, vodu i grijanje. Uz te velike uštede, ovim projektom građevinske tvrtke digle bi se iz pepela, a pročelja javnih zgrada napokon bi izgledala ljepše.
www.jutarnji.hr
Zagreb, 21. ožujka 2012. - Prvi potpredsjednik vlade i predsjednik HNS-a Radimir Čačić najavio je u idućih mjesec dana sto natječaja za isto toliko projekata. "U roku 30 dana vidjet ćete 100 natječaja za 100 projekata koji će se kretati od 500 tisuća do dva milijuna kuna. Do ljeta će se to još množiti, pokrenut će se i natječaj za prvi veliki projekt Plomin, reda veličine 800 milijuna eura", rekao je Čačić u intervjuu za novi broj "Globusa" dodavši kako su veliki projekti spori, ali da će mali odmah početi. Po njegovoj ocjeni, kraj godine trebao bi stvoriti novu atmosferu u zemlji. "Počet će se nešto raditi, a kad se radi, počne se kupovati i trošiti", rekao je Čačić. Upitan hoće li hrvatski građani iduće godine teže živjeti, prvi potpredsjednik vlade rekao je kako realne plaće neće rasti. "Zapošljavanje zbog naslijeđenog pada, kojemu sada svjedočimo, prosječno do kraja godine neće rasti", ustvrdio je. Upitan o njegovoj ocjeni kako će planirani gospodarski rast od 0,8 posto biti teško ostvariv te o tome gdje je zapelo, Čačić je uzvratio kako "ništa nije do sada zapelo" te da sve što su planirali do sada ide. "Kad jednom krenu velike investicije, gospodarstvo će u tom segmentu tijekom investicija rasti i bez ministra", ocijenio je. Govoreći o razlozima svog ulaska u Nadzorni odbor Ine Čačić je rekao kako je Hrvatska posve nezaštićena. "Mađari od nas mogu raditi što god hoće. Kad u Nadzorni odbor uđe potpredsjednik vlade i ministar financija to će značiti da tamo sjedi i govori hrvatska država. Kad govori Davor Štern ili bilo tko drugi, ne govori hrvatska država. Kad Linić i ja osobno nastupamo u NO, onda govori država. To tako mora biti sve dok stvari ne budu uređene na način da i formalni interesi hrvatske države budu zaštićeni", poručio je Čačić. Govoreći o problemu hrvatskih brodogradilišta, Čačić je ustvrdio kako su ona hrvatske građane koštala 20 milijardi kuna, a još će ih koštati zbog jamstava. "To nema tko platiti. To tako više ne može ići, ne može tako funkcionirati", poručio je. "Vlada mora ispoštovati ono što je potpisala s EU. Sami sebi smo zadali zadatak da održimo brodogradnju jer mislimo da je to zadnji tako kompleksan i sofisticiran proizvod koji Hrvatska još ima", rekao je dodavši kako je stav vlade da brodogradnju treba održati. Čačić je potvrdno odgovorio i na pitanje o tome da li uz Danka Končara i DIV postoje i drugi ponuđači. O tome kako izbjeći najgori scenarije ako brodogradilišta ne budu privatizirana do ulaska u EU te ako budemo morali vratiti 16 milijardi kuna poticaja koje vlada nema, Čačić je kazao da će biti značajnih rezova i otpremnina i smanjenja broja zaposlenih, ali nitko neće ostati na cesti. "Ispoštovat ćemo sve zakonske standarde, na žalost na račun države", ustvrdio je. Na pitanje kakve ocjene očekuje od drugih dviju agencija, nakon što je Fitch do daljnjeg zadržao kreditni rejting Hrvatske, Čačić je kazao kako očekuje da će nam bar dvije od tri agencije zadržati rejting, no misli da bi to mogle i sve tri. "Važno je povjerenje koje smo ostavili i dobar dojam", istaknuo je dodavši kako burza najbolje govori da su ostavili dobar dojam. "Kad sam nedavno izišao u javnost s planom investicijskog ciklusa, od četvrtka do ponedjeljka dionice investicijskog sektora skočile su 28 posto, a promet se povećao deset i pol puta", rekao je prvi potpredsjednik vlade. Guverner HNB-a Željko Rohatinski još, kako je rekao Čačić, formalno nije dobio priliku za novi mandat, no po Čačićevim riječima "postoje takve naznake". Odgovarajući na pitanje o tome kako će HNS očuvati unutar koalicije s SDP-om svoj politički identitet Čačić je, među ostalim, u intervjuu pod nazivom "Neću dati da SDP sebi pripiše moje rezultate" rekao, kako će eliminirati mogućnost da "veći partner sebi pripiše rezultate". Rezultati se ne mogu pripisati. Ako HNS riješi probleme na području koja pokriva, ako riješi naprimjer brodogradnju, ako pokrenemo snažni poduzetnički val i osiguramo gospodarski rast, e onda ja mogu reći partnerima: dečki ne ljutite se, ali za taj rezultat je netko podmetnuo svoja leđa, poručio je Čačić. O tome smeta li mu što je svrstan među najnepopularnije vladine dužnosnike, Čačić je kazao kako nije među najnepopularnijima već je apsolutno najnepopularniji vladin dužnosnik, a to mu, kaže, ni malo ne smeta, jer "moramo biti svjesni činjenice da je ovo vrijeme nepopularnih odluka". [Hina]
www.croenergo.eu
www.croenergo.eu
Zagreb, 23. veljače 2012. - U pogledu energetike Vlada najavljuje supstituciju uvoza energije te ističe kako je najveći investicijski potencijal upravo u tom području navodeći da vrijeme potrebno za pripremu tih projekata traje od 6 do 18 mjeseci i da danas nije spremno niti 5% potrebnih projekata. Prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić danas je najavio pokretanje novog investicijskog ciklusa u Hrvatskoj u mandatu od 2012. do 2015. godine s posebnom analizom za 2012. godinu. U uvodnom dijelu, stavljajući energetiku u prvi plan, Čačić je naglasio kako Hrvatska uvozi 6 TWh električne energije čija je cijena oko 400 milijuna eura. Uz to, navedeno je kako dugoročno, s obzirom na činjenicu da susjedne zemlje bilježe značajan deficit elektroenergetske bilance, postoji potencijal za dodatno unapređenje elektroenergetske bilance Hrvatske kroz izvoz električne energije u zemlje regije. Kako je objašnjeno pokretanje investicijskog ciklusa? Upravo realizacijom svih ekonomski opravdanih investicija u javnom sektoru, potom pokretanjem novih projekata uz korištenje privatnog kapitala na području javno-privatnog partnerstva i energetskoj učinkovitosti i to prvenstveno velikog broja malih projekta (obzirom na kratkoću, preostalih 6 do 9 mjeseci u ovoj godini, naglasak je na velikom broju manjih projekata koji ne traže dugotrajnu pripremu i moguće ih je brzo realizirati) te naposljetku stvaranjem preduvjeta za pokretanje investicija u privatnom sektoru i pozitivne ulagačke klime (poput smanjenja administrativnih barijera ili avansnim plaćanjem javnog sektora u iznosu od 10%). U pogledu analize javnih poduzeća s najvećim investicijskim potencijalom na prvom mjestu je stavljena Hrvatska elektroprivreda d.d., s predviđenim investicijama u ukupnom osiguranom iznosu od 280 milijuna eura odnosno 430 milijuna eura maksimalnih investicija uz uvjet osiguranja izvora financiranja razlike (150 milijuna eura). Među novim projektima koji imaju preduvjete za realizaciju (analiza potreba, lokacijske, građevinske dozvole, itd.) našli su se i projekti energetske učinkovitosti. Naime, energetska politika Europske unije, između ostalog, nalaže povećanje energetske učinkovitosti. Potencijal za povećanje energetske učinkovitosti prisutan je u svim sektorima potrošnje, posebice u zgradarstvu (zgrade čine oko 40% ukupne potrošnje energije, a u 80% zgrada postoji preko 60% nepotrebnih gubitaka energije). Kao cilj postavljena je energetska obnova postojećih javnih zgrada i stambenih prostora. Osim toga, naglašena je realizacija projekata izgradnje novih energetski učinkovitih objekata putem modela javno-privatnog partnerstva. "U 2012. godini moguće je realizirati ukupne investicije u iznosu od 1,8 milijardi kuna odnosno 240 milijuna eura", izjavio je Čačić prezentirajući nove projekte u području energetske učinkovitosti. Na kraju, kao glavni motivi postavljene su teze poput pružanja pune podrške za razvoj poduzetničke infrastrukture, kreiranje institucionalnih preduvjeta za efikasnu implementaciju međunarodnih investicijskih projekata te smanjenje administrativnih barijera za realizaciju investicijskih projekata. Autor: © Portal croenergo.eu (T.M.) / CROENERGO MEDIA / Sastavljeno na temelju dokumenta 'Pokretanje novog investicijskog ciklusa u Republici Hrvatskoj u mandatu od 2012.-2015. s posebnom analizom za 2012. godinu" dostupnog na stranicama Vlade Republike Hrvatske www.vlada.hr
www.croenergo.eu
Razgovor s ministrom Ivanom Vrdoljakom o projektima energetske učinkovitosti, poticanoj stanogradnji te POS plus programu. Ministar je napomenuo kako projektima energetske učinkovitosti, poticane stanogradnje te POS plusom koji se može vezati i uz već sagrađene nekretnine namjerava oživjeti posrnuli građevinski sektor i zamrlo tržište trgovine nekretninama: "...Kako bismo, pak, osigurali njihovu realizaciju, pratit ćemo velike kapitalne investicije. Radimo na tome da kao ministarstvo budemo logistički spremni kako bismo mogli primjereno pratiti te investicije. Ne može se dozvola za neki kapitalni projekt 'žvakati' mjesecima, nego se mora rješavati na dnevnoj ili na tjednoj razini. Sve će to oživjeti naš sektor...
Cijene stanova drže banke, ali to je njihov problem, a ne državni
Bankama je stalo da ne ruše cijenu 10.000 neprodanih stanova radi povrata svojih sredstava, unatoč tomu što su kamate na kredite već 'pojele' dobit investitora koji su u te projekte ušli. Zasjesti u vruću fotelju ministra graditeljstva i prostornog uređenja nije bilo jednostavno HNS-ovcu Ivanu Vrdoljaku. Još se težim to čini ima li se na umu podatak da novac njegovom ministarstvu u novom proračunu 'srezano' za više od 20 posto. Unatoč tome Vrdoljak tvrdi da je to dovoljno te priprema niz projekata koji bi trebali razriješiti gordijske čvorove građevinskog sektora i tržišta nekretnina. U tom procesu ne smatra se jedinim koji sve zna, jer se konzultira sa stručnjacima na terenu. Ne boji se iznijeti svoja stajališta, a o njima i svojim planovima govori u intervjuu za Lider.
Kako planirate oživjeti posrnuli građevinski sektor i gotovo zamrlo tržište trgovine nekretninama?
Projektima energetske učinkovitosti, poticane stanogradnje te POS plusom koji se može vezati i uz već sagrađene nekretnine. Kako bismo, pak, osigurali njihovu realizaciju, pratit ćemo velike kapitalne investicije. Radimo na tome da kao ministarstvo budemo logistički spremni kako bismo mogli primjereno pratiti te investicije. Ne može se dozvola za neki kapitalni projekt 'žvakati' mjesecima, nego se mora rješavati na dnevnoj ili na tjednoj razini. Sve će to oživjeti naš sektor.
Što to konkretno znači za građevinski sektor?
Kreće se u projekte masovne rekonstrukcije postojećih objekata u vlasništvu jedinica lokalne, regionalne uprave i države prema načelu energetske učinkovitosti. Mora se to napraviti i zbog obaveza koje smo preuzeli prema EU. Brojka nije mala jer je riječ o 11 tisuća objekata, a projekti su vrijedni od 500 tisuća do nekoliko milijuna kuna. Ove godine krećemo sa 400 objekata za koje ćemo izdvojiti od 600 milijuna do milijardu kuna čime ćemo 'dići' male i srednje građevinske tvrtke i obrte koji se javljaju na natječaj.
Koji su prioriteti Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja?
Legalizacija nelegalno sagrađenih objekata jedan je od prioriteta Vlade, ali ne samo ovog Ministarstva, i to iz više razloga. Najprije želimo pomoći poljoprivrednim gospodarstvima kako bi bila spremna za povlačenje sredstava iz fondova EU te bi se napokon počeo uvoditi red u ovoj zemlji. To je jedan od načina da podvučemo crtu i svima kažemo da se u uređenim zemljama više ne može bespravno graditi. Dakako za to treba osigurati uvjete na način da uprava počne funkcionirati i izdavati dozvole za gradnju na najbrži način. S time će oboriti argumente o sporosti države ili sustava, a svaki drugi argument nije prihvatljiv.
Najavili ste i kredite za legalizaciju.
To se može nazvati i kreditima. Naime kod legalizacije preduvjet neće biti plaćanje svih obaveza odmah, kao što je bilo dosad. Ne možemo očekivati od građana koji imaju ilegalne objekte da imaju desetke ili stotine tisuća kuna s kojima bi platili legalizaciju tog objekta. Međutim pravičnost se ne smije zaboraviti. Ti ljudi ne mogu očekivati da će proći jeftinije od onih koji su poštovali zakon. Mogu se jedino nadati izgledu da će popraviti to što su učinili.
Kako planirate uvesti model najma stanova i urediti to tržište?
Tržište najma stanova ne postoji i država se obvezno mora umiješati i iznaći neki prihvatljivi model građanima i investitorima. Danas privatni investitori koji imaju zemljišta na građevinskim područjima, pa čak i građevinsku operativu ne žele ići u gradnju stanova za najam jer ne znaju kome će ih prodati, kao što im se trenutačno i ne isplati gradnja za najam. Prema svim kalkulacijama nije isplativo graditi stan koji ne možeš iznajmiti bez deset eura po četvornom metru na mjesec, a građani to ne mogu platiti. Možda ćemo iznaći neki model putem PDV-a ili će se pokušati na još neke načine smanjiti davanja kako bi cijena najma bila razumna i prihvatljiva. Uspijemo li cijenu sniziti za nekih 30-ak posto, cijena bi najma pala na sedam eura po kvadratu. To bi građani mogli platiti i time bi se potaknula gradnja.
Kakvi će biti modeli?
Možda će država putem POS-a kupovati i iznajmljivati ili će privatni investitori jedini graditi. No, morat će pričekati nekoliko mjeseci da zaključimo prioritete poput legalizacije i e-dozvole. Mislim da ćemo do jeseni sročiti cijeli model najma. Dijelom će to biti nalik na modele razvijenih tržišta, kao što je slučaj u Danskoj, Njemačkoj ili Nizozemskoj.
Jedno od obećanja jest i izdavanje građevinske e-dozvole, što je s tim projektom?
Radi realizacije ozbiljnih investicija potrebno je riješiti najveći problem, a to je dobivanje čistih 'papira' i brzina njihova dobivanja. Stoga smo se odlučili na jednostavno rješenje, a to je web-aplikacija. Na taj će se način točno znati tko je i kada podnio zahtjev, u kojoj je fazi te što sve treba dobiti i priložiti u određenom koraku građevinskog projekta.
Neki gradovi već sada imaju sustave za izdavanje e-dozvola pa stvari baš i ne funkcioniraju glatko.
Istina mnogo različitih softvera kola po uredima ali nijedan ne može sve to objediniti. Sada mi to sve bacamo u koš za smeće, a 1. siječnja 2013. svaki će ured imati jednaku aplikaciju. Ona će biti univerzalna u svim područnim uredima i tako će se spriječiti različiti načini iščitavanja i tumačenja zakonskih odredbi što je dosad bio veliki problem. Svi će raditi na jednakim podlogama i znat će kako se s time služiti. Prvotni je cilj projekta, osim standardizacije i ubrzanja procesa, skinuti negativne konotacije u vezi s izdavanjem dozvola potrebnih za građenje.
Tko će izrađivati tu aplikaciju i koliko će ona stajati?
Sad još ne mogu točno znati jer tek radimo projektni zadatak. Bit će objavljen javni natječaj, a naša je procjena da će stajati između tri i pet milijuna kuna.
Imate li viška ljudi u ministarstvu i kako će te riješiti taj problem?
Unutarnjim ustrojstvom ministarstva napravili smo znatne uštede, odnosno smanjili ukupnu bruto masu plaća. Dodatne uštede napraviti ćemo ne obnavljajući ugovore o djelu ili smanjenjem prekovremenih sati.
Kakvi su vam planovi u vezi s neprodanim stanovima?
Nastavit ćemo raditi na provođenju Zakona o subvencioniranju kamata na neprodane stanove kojih je u portfelju ostalo još približno 500 do 600. Ubrzo krećemo s natječajem za prodaju tih stanova za što smo namijenili deset milijuna kuna plus onih 28 milijuna koje smo obavezni izdvojiti za prijašnje projekte subvencioniranja. Nakon toga ćemo donositi odluke hoćemo li povećavati sredstva za daljnje subvencije i rješavanje pitanja neprodanih stanova na taj način ili s modelom POS plus. U planove za POS plus uključio bih i mogućnost kupnje neprodanih stanova po razumnim cijenama.
Procjene su da je na tržištu čak deset tisuća neprodanih stanova. Kako ćete se uhvatiti u koštac s tim velikim problemom?
U toj brojci ima 'svačega'. Dio tih stanova je jednostavno loš proizvod koji teško pronalazi kupca, bez obzira na utjecaj ekonomske krize. Posljedica graditeljskog zamaha prije sedam godina je ishitreno ulaženje u projekte gradnje stanova, bez analiza potreba tržišta, bez kvalitetnog odabira lokacije i kvalitetne razrade projekta. Kad je zamah prošao u čudu su se našli i kvazigrađevinari i bankari koji su ih pratili, a koji te stanove sada ne mogu prodati. Dakle, ti stanovi ne moraju biti u fokusu države. No postoje i tisuće stanova koji zbog sadašnje ekonomske situacije traže model da se puste u promet. Vjerujem da je pet do šest tisuća stanova ciljana brojka koja bi se mogla adekvatno riješiti kroz kvalitetne državne programe.
Zašto cijene stanova ne padaju više s obzirom na velik broj neprodanih nekretnina?
U brojnim slučajevima ti su stanovi u indirektnom vlasništvu banaka koje su financirale gradnju. Stalo im je da ne ruše cijenu radi povrata svojih sredstava, unatoč tome što su kamate na kredite već 'pojele' potencijalnu dobit investitora koji su u te projekte ušli. Rezultat je logičan, a to je da cijene tih stanova ne drži ni tržište ni investitori, nego bankarski sektor. No to je već njihov problem. Osim toga trenutačno se ne moraju brinuti zbog novca, iako im ti stanovi u portfeljima polagano postaju sve veći uteg s obzirom na to da rješenja za njih – nemaju.
Gdje vi vidite rješenje tog problema koje opasno pritišću i cijelu ekonomiju?
Rješenje je u zajedničkom interesu jer smo i s komercijalnim bankama u pregovorima kao što smo i s EBRD-om te HBOR-om. Sve češće i od banaka čujemo kako su u problemu i da traže rješenje kao svi ostali. One će postati naši partneri kada spoznaju da se mora ostvariti interes države. Uz dužno poštivanje prema svim upravama banaka, čiji je osnovni zadatak braniti interes vlasnika i sebi zaraditi bonus, mislim da će se morati odreći ponečega jer je i njima u dugoročnom interesu spasiti stanje u zemlji.
Banke javno ne priznaju brojku neprodanih nekretnina u njihovim portfeljima...
Točno. U ovoj se zemlji jednom mora znati da je 'gazda' svaki građanin Republike Hrvatske, odnosno Vlada, kao njihov legitimni predstavnik, a ne bankari. Mislim da su toga postali svjesni, a to se počelo očitovati i u načinu komunikacije koja je sada drukčija. No možda je to tek moj dojam.
Kako?
Prilaze nam, dolaze se dogovarati, imaju različite ponude...
Što nude?
Svoje opcije za rješavanje čak 4000 nekretnina, koliko se u jednom trenutku našlo u njihovoj ponudi. Nude nekretnine koje im stoje u portfeljima da im mi sufinanciramo kamatu. Poštujemo to, pa idemo sa 500 do 600 stanova. Ipak mi ćemo odlučiti koliki je tu interes države kako bi se problem riješio ili je za građane bolje da se ide u POS plus. Moje je mišljenje da će banke uskoro biti prisiljene mijenjati poslovnu politiku jer im to jednostavno nalaže poslovni interes.
Najavili ste gradnju još tisuću stanova unatoč brojnima dosad sagrađenim, a neprodanim stanovima.
Zagreb, Varaždin, Rijeka, Koprivnica i Dubrovnik u partnerstvu s lokalnom samoupravom - to su realne potrebe. Pogrešan je mišljenje da ne treba graditi nove stanove kad ima i starih. Naime u uvjetima kad je cijena kvadrata ustvari vrlo skupa država može ići s jeftinijim stanovima. Ako ima cjenovno pristupačnih stanova na tržištu, mi ćemo ih kupovati preko POS plusa, inače gradimo sami. Subvencioniranje kamata je jedna od opcija.
U kojoj fazi su kapitalni projekti gradnje u vašem političkom programu?
Neke su hidroelektrane su u fazi izrade studije utjecaja na okoliš. Dubrovnik II čeka međudržavni sporazum sa BiH. Plomin III kao i termoelektrana u Istri u fazi su realizacije strateškog partnerstva. No o tome će se brinuti nova Uprava HEP-a.
Kad smo kod HEP-a, spočitava vam se da ste u tu državnu tvrtku smjestili svoje prijatelje?
Glavni kriterij kojim se vodimo pri postavljanju ljudi na važne pozicije je stručnost. Kad razgovaramo unutar Vlade o kadrovima, uvijek smatramo da to moraju biti ljudi s odgovarajućim referencijama ali i pojedinci od punog povjerenja. Mislim da na ključnim mjestima u javnim poduzećima od velikog interesa moraju sjediti ljudi koji više- manje poznajete ili o kojima ste čuli dobre stvari. Ali, naravno, moraju, kao sto sam rekao - znati svoj posao.
www.mgipu.hr
Zagreb, 12. ožujka 2012. - Vlada za desetak dana pokreće investicijski ciklus vrijedan 1,8 milijardi kuna koji bi trebao pokrenuti hrvatsko gospodarstvo, a posrnule građevinske tvrtke vratiti u život. Riječ je o projektu rekonstrukcije objekata u vlasništvu države, gradova i općina prema načelu energetske učinkovitosti, koji bi trebao zaposliti najmanje 50 tisuća ljudi. U ovoj godini planira se obnova oko 500 takvih objekata na području cijele Hrvatske. Uspije li Vlada u svom naumu, ovo bi mogao postati hrvatski mini new deal, projekt koji bi Kukuriku koaliciji mogao biti glavni adut za ostanak na vlasti. Možda je prehrabro uspoređivati ovu veliku investiciju s najvećim građevinskim pothvatom u modernoj hrvatskoj povijesti, autocestom Zagreb-Split, ali zanimljivo je da je i ovaj put glavni akter projekta prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić, koji u suradnji sa stranačkim kolegom, ministrom graditeljstva Ivanom Vrdoljakom, kreće u svoj, čini se, najambiciozniji pothvat u ovom mandatu. Procjenjuje se da država i jedinice lokalne samouprave u svom vlasništvu imaju oko 11 tisuća objekata koji godišnje na račun energenata i vode progutaju čak 1,67 milijardi kuna. Glavni uzrok enormne potrošnje je taj što su zgrade državne uprave u lošem stanju, neke su stare i više od 50 godina, nisu održavane i nisu učinkovite. Prosječna potrošnja energije u javnim zgradama je od 250 do čak 350 kilovatsati po četvornom metru, odnosno pet puta više nego što bi prema standardima Europske Unije nove zgrade trebale trošiti. U EU to je tek 45 kilovatsati energije po četvornom metru. U sklopu projekta "Dovesti svoju kuću u red", koji u Hrvatskoj provodi agencija UNDP (Program Ujedinjenih naroda za razvoj u Hrvatskoj), prvi put se izrađuje registar koji prati potrošnju u svim javnim objektima, a na temelju tih podataka napokon znamo koliko trošimo i na koji način možemo uštedjeti i reducirati emisiju stakleničkih plinova. Prema dostupnim podacima UNDP-a, potrošački rekorderi su zgrade i poslovni prostori Ministarstva zdravlja, što je donekle i razumljivo jer tu spadaju sve bolnice u državi u kojima stalno netko boravi. U svojih 715 objekata, koji se prostiru na 1,1 milijun četvornih metara, oni godišnje potroše oko 250 milijuna kuna na energente i vodu. Veliki je potrošač i Ministarstvo unutarnjih poslova, koje u 366 objekata troši oko 61 milijun kuna godišnje, dok Ministarstvo pravosuđa svake godine iz proračuna uzme oko 55 milijuna kuna samo za struju, vodu i plin. Malo manje potroši Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, oko 50 milijuna kuna, a Ministarstvo financija 23 milijuna kuna. Stručnjaci UNDP-a, na čelu s dr. Vlastom Zanki, vrijedno su posljednjih šest godina prikupljali podatke o potrošnji energenata i vode u javnom sektoru, a sada će njihov registar biti temelj za projekt obnove državnih nekretnina. Cjelovitom obnovom javnih zgrada primjenom mjera poboljšanja energetske učinkovitosti moguće je uštedjeti čak i do 60 posto. To bi značilo da bi država samo na energentima i vodi godišnje mogla uštedjeti gotovo milijardu kuna. S manjim intervencijama zgrade bi trošile 30 posto manje na struju, plin, vodu i grijanje. Uz te velike uštede, ovim projektom građevinske tvrtke digle bi se iz pepela, a pročelja javnih zgrada napokon bi izgledala ljepše. [SEEbiz.eu / Večernji list]
www.croenergo.eu
Zagreb, 13. ožujka 2012. - Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja će najkasnije u prvoj polovici travnja raspisati natječaje za obnovu i podizanje energetske učinkovitosti desetaka javnih zgrada, a nakon sređivanja zakonske regulative idućih godina u planu je obnova tisuća zgrada u javnom vlasništvu, najavio je ministar graditeljstva i prostornog uređenja Ivan Vrdoljak na današnjem skupu o zelenoj gradnji u organizaciji udruge Savjet za zelenu gradnju u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je 11 tisuća objekata u javnoj uporabi od kojih je samo 1.500 certificirano prema mjerilima energetske učinkovitosti, kaže Vrdoljak te za travanj najavljuje nekoliko desetaka natječaja za podizanje energetske učinkovitosti javnih zgrada. Usporedno s tim, Vlada će, prema njegovim riječima, predložiti izmjene energetskih zakona te zakona o proračunu i lokalnoj upravi koje će omogućiti širi zamah u obnovi javnih zgrada - škola, vrtića, bolnica, ministarstava i drugih. Tako bi u idućih nekoliko godina trebala biti obnovljena većina tih zgrada, uz milijarde kuna investicija, kaže Vrdoljak.Dodaje da se o financiranju tog opsežnog projekta već razgovara s HBOR-om, EBRD-om i drugim bankama pri čemu su korištena iskustva iz zemalja EU-a. Prema njegovim riječima, glavni ciljevi koji se žele postići su zapošljavanje građevinara, zaštita okoliša i štednja energije te stjecanje iskustva domaće industrije za izlazak na tržišta zemalja regije. Vrdoljak očekuje da će profitirati i domaći proizvođači građevinskog materijala, sustava grijanja i razne druge energetske opreme. "Podizanje energetske učinkovitosti u zgradarstvu jedno je od područja u kojem možemo biti regionalni lideri i izvoziti svoje znanje susjedima", kaže Vrdoljak. Ministar je najavio da će do jeseni biti predstavljen i program za obnovu i energetsku certifikaciju privatnih zgrada. Komentirajući tijek legalizacije bespravno izgrađenih objekata, rekao je da ih je po postojećem zakonu legalizirano oko stotinu što je nezadovoljavajuće. Izmjene zakona su pri kraju i za petnaestak dana bit će predstavljene na internetskim stranicama Ministarstva, najavio je. [Hina]
www.croenergo.eu
Zbog katastrofalnog stanja krovova, fasada i izolacija, na energiju trošimo pet puta više nego EU. Vlada planira ogroman investicijski projekt kojim će obnoviti 500 bolnica, škola i ostalih javnih zgrada, zaposliti 50 tisuća radnika te uštedjeti na potrošnji energije. Vlada za desetak dana pokreće investicijski ciklus vrijedan 1,8 milijardi kuna koji bi trebao pokrenuti hrvatsko gospodarstvo, a posrnule građevinske tvrtke vratiti u život. Riječ je o projektu rekonstrukcije objekata u vlasništvu države, gradova i općina prema načelu energetske učinkovitosti, koji bi trebao zaposliti najmanje 50 tisuća ljudi. U ovoj godini planira se obnova oko 500 takvih objekata na području cijele Hrvatske.Uspije li Vlada u svom naumu, ovo bi mogao postati hrvatski mini new deal, projekt koji bi Kukuriku koaliciji mogao biti glavni adut za ostanak na vlasti. Možda je prehrabro uspoređivati ovu veliku investiciju s najvećim građevinskim pothvatom u modernoj hrvatskoj povijesti, autocestom Zagreb-Split, ali zanimljivo je da je i ovaj put glavni akter projekta prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić, koji u suradnji sa stranačkim kolegom, ministrom graditeljstva Ivanom Vrdoljakom, kreće u svoj, čini se, najambiciozniji pothvat u ovom mandatu. Procjenjuje se da država i jedinice lokalne samouprave u svom vlasništvu imaju oko 11 tisuća objekata koji godišnje na račun energenata i vode progutaju čak 1,67 milijardi kuna. Glavni uzrok enormne potrošnje je taj što su zgrade državne uprave u lošem stanju, neke su stare i više od 50 godina, nisu održavane i nisu učinkovite. Prosječna potrošnja energije u javnim zgradama je od 250 do čak 350 kilovatsati po četvornom metru, odnosno pet puta više nego što bi prema standardima Europske Unije nove zgrade trebale trošiti. U EU to je tek 45 kilovatsati energije po četvornom metru. U sklopu projekta "Dovesti svoju kuću u red", koji u Hrvatskoj provodi agencija UNDP (Program Ujedinjenih naroda za razvoj u Hrvatskoj), prvi put se izrađuje registar koji prati potrošnju u svim javnim objektima, a na temelju tih podataka napokon znamo koliko trošimo i na koji način možemo uštedjeti i reducirati emisiju stakleničkih plinova. Prema dostupnim podacima UNDP-a, o čemu smo već pisali u Nedjeljnom Jutarnjem, potrošački rekorderi su zgrade i poslovni prostori Ministarstva zdravlja, što je donekle i razumljivo jer tu spadaju sve bolnice u državi u kojima stalno netko boravi. U svojih 715 objekata, koji se prostiru na 1,1 milijun četvornih metara, oni godišnje potroše oko 250 milijuna kuna na energente i vodu. Veliki je potrošač i Ministarstvo unutarnjih poslova, koje u 366 objekata troši oko 61 milijun kuna godišnje, dok Ministarstvo pravosuđa svake godine iz proračuna uzme oko 55 milijuna kuna samo za struju, vodu i plin. Malo manje potroši Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, oko 50 milijuna kuna, a Ministarstvo financija 23 milijuna kuna. Stručnjaci UNDP-a, na čelu s dr. Vlastom Zanki, vrijedno su posljednjih šest godina prikupljali podatke o potrošnji energenata i vode u javnom sektoru, a sada će njihov registar biti temelj za projekt obnove državnih nekretnina. Cjelovitom obnovom javnih zgrada primjenom mjera poboljšanja energetske učinkovitosti moguće je uštedjeti čak i do 60 posto. To bi značilo da bi država samo na energentima i vodi godišnje mogla uštedjeti gotovo milijardu kuna. S manjim intervencijama zgrade bi trošile 30 posto manje na struju, plin, vodu i grijanje. Uz te velike uštede, ovim projektom građevinske tvrtke digle bi se iz pepela, a pročelja javnih zgrada napokon bi izgledala ljepše.
www.jutarnji.hr
Zagreb, 21. ožujka 2012. - Prvi potpredsjednik vlade i predsjednik HNS-a Radimir Čačić najavio je u idućih mjesec dana sto natječaja za isto toliko projekata. "U roku 30 dana vidjet ćete 100 natječaja za 100 projekata koji će se kretati od 500 tisuća do dva milijuna kuna. Do ljeta će se to još množiti, pokrenut će se i natječaj za prvi veliki projekt Plomin, reda veličine 800 milijuna eura", rekao je Čačić u intervjuu za novi broj "Globusa" dodavši kako su veliki projekti spori, ali da će mali odmah početi. Po njegovoj ocjeni, kraj godine trebao bi stvoriti novu atmosferu u zemlji. "Počet će se nešto raditi, a kad se radi, počne se kupovati i trošiti", rekao je Čačić. Upitan hoće li hrvatski građani iduće godine teže živjeti, prvi potpredsjednik vlade rekao je kako realne plaće neće rasti. "Zapošljavanje zbog naslijeđenog pada, kojemu sada svjedočimo, prosječno do kraja godine neće rasti", ustvrdio je. Upitan o njegovoj ocjeni kako će planirani gospodarski rast od 0,8 posto biti teško ostvariv te o tome gdje je zapelo, Čačić je uzvratio kako "ništa nije do sada zapelo" te da sve što su planirali do sada ide. "Kad jednom krenu velike investicije, gospodarstvo će u tom segmentu tijekom investicija rasti i bez ministra", ocijenio je. Govoreći o razlozima svog ulaska u Nadzorni odbor Ine Čačić je rekao kako je Hrvatska posve nezaštićena. "Mađari od nas mogu raditi što god hoće. Kad u Nadzorni odbor uđe potpredsjednik vlade i ministar financija to će značiti da tamo sjedi i govori hrvatska država. Kad govori Davor Štern ili bilo tko drugi, ne govori hrvatska država. Kad Linić i ja osobno nastupamo u NO, onda govori država. To tako mora biti sve dok stvari ne budu uređene na način da i formalni interesi hrvatske države budu zaštićeni", poručio je Čačić. Govoreći o problemu hrvatskih brodogradilišta, Čačić je ustvrdio kako su ona hrvatske građane koštala 20 milijardi kuna, a još će ih koštati zbog jamstava. "To nema tko platiti. To tako više ne može ići, ne može tako funkcionirati", poručio je. "Vlada mora ispoštovati ono što je potpisala s EU. Sami sebi smo zadali zadatak da održimo brodogradnju jer mislimo da je to zadnji tako kompleksan i sofisticiran proizvod koji Hrvatska još ima", rekao je dodavši kako je stav vlade da brodogradnju treba održati. Čačić je potvrdno odgovorio i na pitanje o tome da li uz Danka Končara i DIV postoje i drugi ponuđači. O tome kako izbjeći najgori scenarije ako brodogradilišta ne budu privatizirana do ulaska u EU te ako budemo morali vratiti 16 milijardi kuna poticaja koje vlada nema, Čačić je kazao da će biti značajnih rezova i otpremnina i smanjenja broja zaposlenih, ali nitko neće ostati na cesti. "Ispoštovat ćemo sve zakonske standarde, na žalost na račun države", ustvrdio je. Na pitanje kakve ocjene očekuje od drugih dviju agencija, nakon što je Fitch do daljnjeg zadržao kreditni rejting Hrvatske, Čačić je kazao kako očekuje da će nam bar dvije od tri agencije zadržati rejting, no misli da bi to mogle i sve tri. "Važno je povjerenje koje smo ostavili i dobar dojam", istaknuo je dodavši kako burza najbolje govori da su ostavili dobar dojam. "Kad sam nedavno izišao u javnost s planom investicijskog ciklusa, od četvrtka do ponedjeljka dionice investicijskog sektora skočile su 28 posto, a promet se povećao deset i pol puta", rekao je prvi potpredsjednik vlade. Guverner HNB-a Željko Rohatinski još, kako je rekao Čačić, formalno nije dobio priliku za novi mandat, no po Čačićevim riječima "postoje takve naznake". Odgovarajući na pitanje o tome kako će HNS očuvati unutar koalicije s SDP-om svoj politički identitet Čačić je, među ostalim, u intervjuu pod nazivom "Neću dati da SDP sebi pripiše moje rezultate" rekao, kako će eliminirati mogućnost da "veći partner sebi pripiše rezultate". Rezultati se ne mogu pripisati. Ako HNS riješi probleme na području koja pokriva, ako riješi naprimjer brodogradnju, ako pokrenemo snažni poduzetnički val i osiguramo gospodarski rast, e onda ja mogu reći partnerima: dečki ne ljutite se, ali za taj rezultat je netko podmetnuo svoja leđa, poručio je Čačić. O tome smeta li mu što je svrstan među najnepopularnije vladine dužnosnike, Čačić je kazao kako nije među najnepopularnijima već je apsolutno najnepopularniji vladin dužnosnik, a to mu, kaže, ni malo ne smeta, jer "moramo biti svjesni činjenice da je ovo vrijeme nepopularnih odluka". [Hina]
www.croenergo.eu
Zagreb, 03. travnja 2012. - Prvi natječaji za projekte energetske učinkovitosti za 30-ak objekata javne uprave bit će raspisani uskoro, najavio je danas ministar graditeljstva i prostornog uređenja Ivan Vrdoljak koji procjenjuje da bi ukupne investicije u projekte energetske učinkovitosti u ovoj godini mogle biti oko 800 milijuna kuna. Idućih godina to može biti više, možda i dvostruko, kazao je Vrdoljak odgovarajući na novinarska pitanja nakon što je otvorio konferenciju Energy Efficiency Arena 2012., dvodnevnu konferenciju koju organizira Infoarena grupa. Projekt energetske učinkovitosti jedan je od ključnih i za Hrvatsku on može značiti izvozni potencijal, kazao je Vrdoljak koji je uvjeren da Hrvatska može biti lider u regiji kada je riječ o sustavu, tvrtkama koje rade na projektima i proizvodima važnim za energetsku efikasnost, itd. Pomoćnica ministra graditeljstva i prostornog uređenja Ana Pavičić Kaselj najavila je kako bi se prvi natječaji za projekte energetske efikasnosti mogli odnositi na objekte vezane uz ministarstva zdravlja te socijalne politike i mladih, odnosno bolnice, dječje vrtiće i sl. Procjenjuje se da je u Hrvatskoj 11.000 zgrada javnog sektora, a ide li se na integralnu obnovu njih pet posto godišnje to je oko 550 zgrada, za što se investicija procjenjuje na oko 119 milijuna eura. Iznoseći podatke o potencijalnim ulaganjima u program obnove 5 posto javnih zgrada, potom jedan posto zgrada iz stambenog sektora i tri posto komercijalnih zgrada, Pavičić Kaselj je kazala kako su svi ti projekti potencijal za 235 tisuća izravnih i neizravnih radnih mjesta. Sudionici konferencije slažu se kako energetska učinkovitost ima veliki značaj za građevinski sektor i gospodarstvo. Energetska učinkovitost znači gospodarski rast, stvaranje radnih mjesta, promicanje razvoja novih tehnologija, nastanak novih poduzeća, ističe direktorica Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) za Hrvatsku i Mađarsku Zsuzsanna Hargitai koja bi što više takvih projekata, u čijem financiranju EBRD sudjeluje u nizu zemalja, htjela vidjeti i u Hrvatskoj. Haris Boko, savjetnik u Energetskom institutu Hrvoje Požar, naglašava kako svatko može uštedjeti, primjerice zamjenom žarulje. Energetska efiksanost je brza investicija, jednostavna, strahovito bitna za nacionalnu ekonomiju. Kad svatko ponešto štedi, država najviše štedi, kaže Boko. Predsjednik Uprave Hrvatske elektroprivrede (HEP) Zlatko Koračević smatra kako se kroz energetsku učinkovitost otvara prostor i za gradnju obnovljivih izvora energije i najavljuje da će se HEP snažnije uključiti u taj proces te snažnije ući u razvoj pametne mreže, pametnih brojila.
Uz komunikaciju s građanima stvorit ćemo mogućnosti da potrošači sami kontroliraju svoju potrošnju, da smanje trošak za električnu energiju i u drugom koraku otvoriti mogućnosti da kroz proizvodnju iz obnovljivih izvora sebi osiguraju dodatni izvor dohotka, kazao je Koračević. [Hina]
www.croenergo.eu
Zagreb, 3. travnja 2012. – Jedna od vodećih globalnih tema okosnica je dvodnevne Konferencije centralne i jugoistočne Europe o energetskoj učinkovitosti koja je danas otvorena u Zagrebu u Hotelu The Regent Esplanade. Konferencija je okupila više od 200 sudionika, stručnjaka na području energetske učinkovitosti, predstavnika privatnog i javnog sektora, investitora i kreditora, dobavljača opreme, arhitekata i građevinara zainteresiranih za potporu projektima energetske učinkovitosti. Konferenciju organizira Infoarena Grupa u suradnji s Europskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD) i Energetskim institutom Hrvoje Požar (EIHP) pod pokroviteljstvom Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske.Najznačajniji regionalni događaj posvećen energetskoj učinkovitosti otvorio je Ivan Vrdoljak, ministar graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, kojem su se pozdravnim govorom pridružili Zsuzsanna Hargitai, direktorica EBRD-a Hrvatska i Mađarska, Haris Boko, savjetnik pri Energetskom institutu Hrvoje Požar, Zlatko Koračević, predsjednik Uprave HEP-a, te Tomislav Gavazzi, direktor Infoarena Grupe.U svom obraćanju okupljenim sudionicima, Ivan Vrdoljak, ministar graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, istaknuo je kako je danas održivi gospodarski razvoj nezamisliv bez ulaganja u energetsku učinkovitost, a isplativost i povrat ulaganja neupitni su. Tom prilikom Vrdoljak je predstavio investicijski plan Vlade RH u koji će samo tijekom ove godine biti uloženo više od milijardu kuna u 500 objekata od javnog interesa, a sljedećih godina Vlada će kontinuirano povećavati investicije na području energetske učinkovitosti u javnom, ali i u privatnom sektoru.Stručni dio konferencije uvodnim predavanjem otvorila je Ana Pavičić-Kaselj, pomoćnica Ministra za energetsku učinkovitost pri Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske predavanjem Energetska učinkovitost kao pokretač gospodarskog razvoja. U svom izlaganju Ana Pavičić-Kaselj predstavila je jednu od najznačajnijih investicijskih tema Vlade RH kroz prizmu potencijala zapošljavanja. Provedbom ulaganja u mjere poboljšanja energetske učinkovitost kroz tri programa energetske obnove pet posto javnih zgrada, tri posto komercijalnih zgrada i jedan posto stambenih zgrada, otvara se potencijal za stvaranje preko 200.000 radnih mjesta na godišnjoj razini, od kojih je pedeset do sto tisuća novih radnih mjesta. Pritom je naglasila da je preduvjet ostvarenju ovog nivoa zapošljavanja suradnja svih dionika što uključuje ministarstvo, jedinice lokalne uprave i samouprave, vlasnike zgrada, upravitelje zgrada, korisnike zgrada te privatni sektor.Sudionici u dva konferencijska dana mogu birati između niza poslovnih rješenja, praktičnih primjera implementacije te aktualnih financijskih rješenja i potpore za svoje projekte kroz predavanja, okrugle stolove i radionice. Među mnogim temama, prvi dan konferencije sudionici su imali priliku upoznati se s potencijalima i mogućim uštedama na području turizma, osobito malih i obiteljskih hotela, dok je Agrokor okupljenim posjetiteljima predstavio svoja iskustva i uštede na području energetske učinkovitosti.S obzirom na činjenicu da je u 2011. godini EBRD u regiji investirao 2,6 milijardi eura u 111 projekata na području energetske učinkovitosti, najavljeni plan povećanja ulaganja u taj sektor dodatno je izazvao zanimanje stručne i poslovne javnosti. Očekivanja hrvatske poslovne javnosti od mogućnosti potpore za projekte energetske učinkovitosti su raznolika, no zajednička im je želja da kroz njihovu implementaciju unaprijede poslovanje svojih kompanija. Odaziv i velika posjećenosti pripremljenih sadržaja konferencije potvrđuju značenje i prioritet koji su dani ulaganju u energetsku učinkovitost na svjetskoj razini te sve veće zanimanje za moguća rješenja i mehanizme implementacije u nove projekte u Hrvatskoj.
www.zelenaenergija.org
Zagreb, 4. travnja 2012. – U okruženju iznimno posjećenog prvog dana konferencije, koja je zaključena okruglim stolom s temom Energetska učinkovitost u javnom sektoru, panelisti su iznijeli niz činjenica i argumenata koji podupiru ulaganja u energetsku učinkovitost te su bili osnova za pokretanje investicijskog vala Vlade RH. Uvodno predavanje u panel-raspravu održao je Ivan Šerić iz Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske s temom Nacionalni program energetske obnove zgrada javnog sektora 2012.-2013. Na okruglom stolu sudjelovali su Jasna Golubić, pročelnica Upravnog odjela za izgradnju grada i upravljanje imovinom, Grad Koprivnica, Željka Hrs Borković, zamjenica voditelja Odjela za obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost - Energetski institut Hrvoje Požar, Ivana Rogulj, direktorica - HEP-ESCO, Ivan Šerić, Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja RH, te Vlasta Zanki, voditeljica projekta „Dovesti svoju kuću u red" - UNDP Hrvatska. Posebno je bilo zanimljivo čuti podatke iz registra UNDP-a, koji prati potrošnju u svim javnim objektima, poput količine energije koju trošimo, te savjete na koji način možemo uštedjeti i reducirati emisiju stakleničkih plinova.Drugi dan konferencije nastavljen je radioničkim programom koji je svojom tematikom jednako relevantan investitorima, javnom i privatnom sektoru.O sustavu energetske certifikacije u Hrvatskoj bilo je riječi na radionici koju su vodili Margareta Zidar, viši istraživač u Odjelu za obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost Energetskog instituta Hrvoje Požar, i Damir Dović, docent na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu. Među ostalim bilo je govora o novim zakonodavnim obvezama koje su okvir za certificiranje. Tako se novom regulativom obuhvaća veći broj zgrada kojima je potreban certifikat, a nakon stupanja Hrvatske u Europsku uniju trebat će ga svi objekti koji su na tržištu. Energetski certifikat bit će sastavni dio kupoprodajnog ugovora.Radionicu koja se bavila ukupnim životnim troškovima i energetskom učinkovitošću vodio je prof.dr.sc. Saša Marenjak, redoviti profesor na Građevinskom fakultetu u Osijeku i voditelj PPP Centra. Iz perspektive građevine kao potrošača, sudionici su se mogli upoznati s metodologijom za optimizaciju investicija. U skladu s potrebama klijenata, navedenom metodologijom moguće je uskladiti materijale i opremu potrebnu za izgradnju objekata prema principima energetske učinkovitosti. U pravilu, metodologija omogućuje izračun optimalnih ulaganja u energetsku učinkovitost i izračun optimalnog roka eksploatacije odnosno povrata investicije s obzirom na dana ograničenja poput kamatne stope. Cilj radionice Saše Marenjaka bio je predstaviti načine kako implementacijom analize ukupnih životnih troškova i principa ulaganja u energetsku učinkovitost, potrošnju energije i gubitke svesti na optimalnu mjeru.Ivan Šerić iz Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja RH prezentacijom Analiza novčanog tijeka u projektima (poboljšanja) energetske učinkovitosti uputio je sudionike konferencije kako tumačiti i primijeniti relevantne financijske parametre prilikom donošenja odluka o ulasku u investicije na području energetske učinkovitosti.Prezentacijama Kemala Lojo, voditelja projekata grijanja i klimatizacije i Ljubomira Mirilovića iz tvrtke Danfoss pod nazivom Energetske rekonstrukcije iz Europe te Primjenjena rješenja, ostvarene uštede, povrati investicije završio je i drugi konferencijski dan.Konferenciju je organizirala Infoarena Grupa, Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) i Energetski institut Hrvoje Požar (EIHP) uz visoko pokroviteljstvo Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske.
www.zelenaenergija.org
Javnim natječajem za energetsku obnovu dječjeg vrtića u Bistri i 6 srednjih škola u Varaždinu započela je realizacija Programa energetske obnove zgrada 2012.-2013., kojim se samo u ovoj godini planira započeti s obnovom velikog broja zgrada, izvijestio je javnost ministar graditeljstva i prostornog uređenja Ivan Vrdoljak predstavljajući program. Taj bi projekt trebao imati dva velika benefita - istodobno zapošljavanje velikog broja projektanata i građevinaca uz postizanje energetskih ušteda u javnim zgradama koje su veliki potrošači energije. Na zgrade javne namjene otpada 9,58 milijuna m2 korisne površine, odnosno ukupno 22% ukupne površine nestambenih zgrada u Hrvatskoj. Zgrade građene prije 1987. imaju prosječnu potrošnju toplinske energije od 200-250 kWh/m2, a cilj je da se ta potrošnja smanji na 50-80 kWh/m2. To bi se trebalo postići cjelovitom energetskom obnovom - energetskim fasadama, novom stolarijom, implementacijom naprednijih sustava za mjerenje potrošnje, centraliziranom analizom troškova energije, kontinuiranim praćenjem potrošnje, primjenom FN modula ponegdje, pa čak i promjenom energenta ako je moguće. Energetska ušteda dokazivat će se ishođenjem energetskog certifikata, utvrđivanjem uštede u skladu s međunarodnim protokolom o mjerenju i verifikaciji ušteda, a u roku od 2 godine od završetka radova po potrebi će se obaviti pregled zgrade. Izbor zgrada prihvatljivih za uključivanje u program radit će MGIPU. Projekt se provodi po ESCO modelu pri čemu se iz postignutih ušteda financira otplata kredita HBOR-a kojim će se financirati obnova zgrada. Novac je osiguran preko HBOR-a i EIB-a s fiksnom kamatnom stopom od 3% i maksimalnim vremenom otplate od 14 godina, a ove godine za to je predviđeno 200 milijuna eura. Rata kredita kojeg će uzimati investitor, a vraćat će se iz mjesečne uštede koja mora biti veća od rate kredita. Ana Pavičić-Keselj, pomoćnica ministra Vrdoljaka za energetsku učinkovitost kazala je da je do sada izrađeno ukupno 78 projektnih zadataka, a primljeno je ukupno 125 obrazaca ustanova koje žele da ih se energetski obnovi. U Ministarstvu priželjkuju da se do kraja godine potpiše ugovore za obnovu ukupno 500 zgrada. Posao se provodi partnerski s Centrom za investicije u energetskom sektoru pri MINGO-u koji je već počeo s raspisom natječaja za odabir izvođača, te na taj način ubrzava i operativno kontrolira provedbu natječaja, za što ministarstvo nema kapaciteta. Dragan Marčinko, ravnatelj Centra kazao je da se može računati na tempo od 10 do čak 20 natječaja tjedno, kako bi radovi bili okončani do početka sezone grijanja. Do kraja lipnja računa se da će biti ukupno 300-tinjak gotovih projektnih zadataka, a njih se financira iz sredstava ministarstva, koja ove godine raspolaže s 10 milijuna eura za tu svrhu. Jedna od ključnih novina je ta da se kod odabira izvođača radova neće nužno uzimati najjeftinija ponuda, jer ta ne mora nužno niti najpovoljnija, već je uveden kriterij ekonomski najpovoljnije ponude, što je po mišljenju ministar Vrdoljaka mudro i hrabro, na tragu onoga što radi Europska unija. "Ne radi se o zaduživanju već o uštedama kroz koje će se smanjiti protrošnja energenata i razviti tržište energetskih usluga. Brzina provedbe ovisit će o vlasnicima zgrada kojima treba protumačiti da je riječ o uštedama", rekao je Marčinko. U Zagrebu će se tako energetski obnavljati neke bolnice, kao što su KB Sestra Milosrdnicima i KBC Rebro u Petrovoj, domovi zdravlja, vrtići, fakulteti i škole. Na pitanje je li Hrvatska dovoljno bogata da iz proračuna investira u tako obiman investicijski ciklus s uštedama koje će se isplatiti tek godinama kasnije ministar Vrdoljak je odvratio: "Troškovi grijanja mogu biti samo isti, ili jeftiniji. To je obaveza koja svakako dolazi i pitanje da li je Hrvatska dovoljno bogata da kroz uštede financira energetsku obnovu je ili zlonamjerno ili odražava neshvaćanje ESCO modela. Pitanje je pameti da iskoristi potencijale koje ima. Trošimo na energiju četiri puta više nego države koje su bogatije od nas", kazao je Vrdoljak koji smatra da bi ovakav, specifičan hrvatski model, za kojeg su primili čestitke u EIB-u mogao postati izvozni proizvod za zemlje EU. Kroz koji mjesec MGIPU će izaći sa sličnim planom za fizičke i pravne osobe.
www.energetika-net.com
Program energetske obnove zgrada javnog sektora 2012-2013. Zagreb, 14. svibnja 2012. - U Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja danas je predstavljen Program energetske obnove zgrada javnog sektora 2012-2013, a u nastavku citiramo navedeni dokument u cijelosti. Ministar graditeljstva i prostornoga uređenja gospodin Ivan Vrdoljak predstavio je danas u zgradi Ministarstva "Program energetske obnove zgrada javnog sektora 2012-2013". Detaljnu prezentaciju Programa izvela je pomoćnica ministra za energetsku učinkovitost gospođa Ana Pavičić-Kaselj a o provedbi Programa govorio je Predsjednik Upravnog odbora Centra za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija gospodin Dragan Marčinko. Energetska obnova zgrada javnog sektora u jednu ruku značajan je projekt oživljavanja građevinskog sektora a u drugu projekt sa značajnim pozitivnim učinkom na zaštitu okoliša. Povećanjem energetske učinkovitosti smanjuje se potrošnja energije što znači smanjenje emisija štetnih plinova u atmesferu i ujedno značajne uštete u Državnom i proračunima jedinica lokalne i regionalne samouprave. Bit predloženog projekta je da se investicija u poboljšanje energertske učinkovitosti otplaćuje uštedom tj. smanjenjem potrošnje energije. Zbog sve prisutnije energetske krize te sve jačeg utjecaja potrošnje energenata na okoliš, Europska unija je posljednjih godina izradila dokumente koji postavljaju smjernice razvoja energetske politike Europe. Europsko vijeće je 2007. godine usvojilo dvogodišnji akcijski plan (2007-2009) za stvaranje zajedničke energetske politike koji je nadopunjen novim energetskim mjerama za period do 2014. godine. To je rezultiralo donošenjem energetskog i klimatskog paketa koji se pretvorio u EU "20-20-20" ciljeve koji uključuju: smanjenje emisije stakleničkih plinova za 20%, povećanje udjela obnovljivih izvora energije za 20% i poboljšanje energetske učinkovitosti za 20%. 2010. godine predstavljena je "EUROPE 2020" - Europska strategija za pametan, održiv i uključiv rast koji postavlja sljedeće prioritete: pametan rast (razvoj gospodarstva utemeljenog na znanju i inovacijama), održiv rast (promicanje zelenijeg, konkurentnijeg gospodarstva temeljenog na učinkovitom korištenju resursa) te uključiv rast (poticanje ekonomije visoke stope zaposlenosti, uz rezultat ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije. Ova se tri prioriteta međusobno nadopunjuju te postavljaju glavne ciljeve EU za 21. stoljeće: 75% populacije u dobi između 20-64 godine trebalo bi biti zaposleno, 3% BDP-a EU treba investirati u istraživanje i razvoj, treba ispuniti klimatsko-energetske ciljeve "20-20-20" (uključujući i povećanje do 30% smanjenja emisije ukoliko okolnosti dozvoljavaju), postotak osoba koje rano napuste školovanje treba biti ispod 10%, a najmanje 40% mlađe generacije trebalo bi završiti tercijarni stupanj obrazovanja te 20 milijuna manje ljudi bi trebalo biti u opasnosti od siromaštva. Za potporu ostvarenja ovih ciljeva potreban je čitav niz aktivnosti na nacionalnoj razini, na razini Europske unije i internacionalnoj razini. Jedna od inicijativa koje za kataliziranje napretka je "Resursno učinkovita Europa" s ciljem razdvajanja ekonomskog rasta od korištenja resursa, podrške prijelazu na ekonomiju koja koristi male razine ugljena, povećava korištenje obnovljivih izvora, modernizacije sektora transporta i promicanja energetske učinkovitosti. Republika Hrvatska kao 28 zemlja članica Europske unije dužna je preuzimati smjernice europske energetske politike. Kako se osiguralo ostvarenje preuzetih ciljeva Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja pokrenulo je Program energetske obnove zgrada javnog sektora 2012-2013 (u daljnjem tekstu: Program). Model koji će se primijeniti u provedbi Programa je ESCO model, koji podrazumijeva takvo poslovanje u kojem pružatelj energetske usluge (ESCO tvrtka) nudi mjere poboljšanja energetske učinkovitosti prema vlastitim rješenjima, a koje onda rezultiraju dokazivim uštedama u potrošnji energenata. Kako je primjena ovakvog modela u Hrvatskoj ograničena, ovim Programom stvaraju se preduvjeti za razvoj ESCO tržišta. Provedbom Programa pridonijeti će se ostvarenju postavljenih nacionalnih ciljeva energetske politike. Dodatna vrijednost Programa sadržana je u činjenici da će se ovakvim načinom ulaganja razviti tržište energetskih usluga, uvesti principi energetske učinkovitosti u javnu nabavu, razviti informacijski sustav praćenja potrošnje energenata te potaknuti cjelokupni gospodarski investicijski ciklus. Svrha Programa je smanjivanje ukupnih troškova energenata zgrada u javnom vlasništvu za 30-60%, povećavanjem energetske efikasnosti, povećanje udjela obnovljivih izvora energije, implementacija naprednih mjerenja potrošnje sa sustavom kontinuiranog praćenja i centralizirane analize troškova te doprinos ostvarenju ciljeva održivog razvoja. Program ima za cilj iskoristiti potencijal ulaganja u zgrade javnog sektora u slučajevima kada je iznos investicije manji od koristi koje se ostvaruju uštedom na energentima u budućem razdoblju. Subjekti uključeni u provedbu Programa su Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja (vrši izbor projekata prihvatljivih za uključivanje u provedbu Programa te u suradnju s Centrom za praćenje poslovanja energetskog sektora provodi postupak javnog nadmetanja za izbor ponuditelja usluge poboljšanja energetske učinkovitosti zgrada javnog sektora), Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicije (u suradnji s Ministarstvom graditeljstva i vlasnicima zgrada/JLPS-ima/nadležnim tijelima RH provodi postupak javnog nadmetanja za izbor ponuditelja usluge poboljšanja energetske učinkovitosti zgrada javnog sektora), vlasnici objekata/JLPS/nadležna tijela RH (predlažu projekte prihvatljive za uključivanje u provedbu Programa te se sukladno planu uštede energije obvezuju u razdoblju trajanja projekta osigurati plaćanje razlike planirane uštede), pružatelji energetske usluge (fizičke ili pravne osobe koje pružaju energetsku uslugu ili druge mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti krajnjem kupcu odnosno vlasnicima/korisnicima zgrada javnog sektora. Pružatelji energetsku uslugu temeljem izvršenog izbora u postupku javnog nadmetanja, projektiraju i izvršavaju uslugu poboljšanja energetske učinkovitosti zgrada javnog sektora) te HBOR/poslovne banke (po potrebi odobravaju kreditna sredstva potrebna za izvršenje ulaganja sukladno projektu prihvaćenom postupkom javnog nadmetanja). Faze provedbe podijeljene su na uvrštavanje zgrada u Program, izradu projektne dokumentacije, postupak javne nabave i praćenje rezultata Programa. Uvrštavanje zgrada u Program - vlasnici/korisnici zgrada javnog sektora predlažu zgrade Ministarstvu graditeljstva za koje žele pokrenuti energetsku obnovu u sklopu ovog Programa. Na temelju zaprimljenih prijedloga Ministarstvo graditeljstva odabire zgrade za koje će pokrenuti izradu projektnog zadatka. Program se provodi za one zgrade za koje se utvrdi da udovoljavaju kriterijima ekonomičnosti obnove, odnosno da se iz uštede vraćaju sredstva uložena u energetsku obnovu. Izrada projektnog zadatka - Ministarstvo graditeljstva naručuje izradu projektnog zadatka za predložene zgrade. Projektni zadatak ima za osnovnu svrhu pregled zgrade kojim se utvrđuje: dostupna dokumentacija, trenutno stanje zgrade, trenutna potrošnja, način i vijek korištenja, nužna ograničenja pri ugovaranju energetske obnove, minimalni obuhvat ponuđenih rješenja radi postizanja cjelovitosti obnove i specifičnosti zgrade. Projektni zadatak izrađuje Projektni tim sastavljen od ovlaštenih inženjera, a suglasnost sa predloženim rješenjem potvrđuje vlasnik. Ministarstvo graditeljstva sastavlja kriterije za izradu projektnog zadatka, koordinira aktivnosti i određuje uvjete za osobe koje mogu sudjelovati u izradi projektnog zadatka. Dostupna dokumentacija - utvrđuje se koja je dokumentacija do sada izrađena - glavni projekt, energetski pregled, dozvole, projekti rekonstrukcije, projekt izvedenog stanja, energetski certifikat i drugo. Dostupna dokumentacija u natječaju će biti dostupna natjecateljima u konzultativne svrhe, ali ne određuje koji radovi će biti obuhvaćeni energetskom obnovom. Trenutno stanje zgrade - opisuje opće podatke o zgradi, uočljive karakteristike i nedostatke. U ovom dijelu daju se podaci kao što je godina izgradnje, površina, obujam, faktor oblika, vrsta trenutnih energetskih instalacija, vrste trošila i druge podatke koje projektni tim smatra bitnim. Trenutna potrošnja - izračunava se iz računa za energente prethodne 3 godine, a taj podatak postaje temelj za uspostavljanje ugovornog odnosa - ta se potrošnja smatra za referentnu potrošnju u odnosu na koji se ubuduće ostvaruje ušteda. Potrošnja se izračunava i u financijskom i prirodnom obliku (za svaki energent u fizičkim mjernim jedinicama). Način i vijek korištenja - vlasnik ispunjava dio podataka koji se odnose na namjeru korištenja zgrade, a projektni tim utvrđuje građevinski vijek zgrade, uključujući i postrojenja za opskrbu energijom. Ako se utvrdi da je vijek korištenja manji od 15 godina ili da postoji namjera bitne promjene u načinu korištenja, zgrada se izbacuje iz Programa. Nužna ograničenja - projektni tim utvrđuje samo ona ograničenja koja se odnose na minimalne obveze i korištene principe, a ne i metode za energetsku obnovu. Ograničenja koja se utvrđuju uključuju stvari kao što je potreban standard osvjetljenosti, ventilacije, poštovanje autorskih prava arhitekata, različiti oblici zaštite vanjskog izgleda i slično. Ograničenja koja se utvrđuju ne smiju predstavljati ograničenja tržišnog natjecanja u smislu da određuju konkretna rješenja, materijale ili tehnologiju za obnovu zgrade. Minimalni obuhvat - cjelovitost rješenja - projektni tim usuglašava sa vlasnicima razinu koju sustavi moraju dosegnuti nakon obnove, postavljajući na taj način minimum obuhvata radova. Pri utvrđivanju minimalnog obuhvata projektni tim se vodi načelom ekonomičnosti. Specifičnosti zgrade - projektni tim utvrđuje postoje li neke specifičnosti koje bi se morale uzeti u obzir pri odabiru rješenja za energetsku obnovu. Izrađen projektni zadatak potpisuje i ovjerava vlasnik/korisnik zgade te daje suglasnost za provođenje postupka javnog nadmetanja. Pokretanje postupka javnog nadmetanja - energetska obnova se provodi putem postupka javnog nadmetanja kojeg na zahtjev, a u ime vlasnika/korisnika zgrade provodi Centar. Centar izrađuje potrebnu dokumentaciju te pokreće postupak javnog nadmetanja. Ovlaštene predstavnike (natječajnu komisiju) zajednički utvrđuju Centar, Ministarstvo graditeljstva i vlasnik/korisnik zgrade. Pružatelji energetske usluge mogu nuditi različite načine ostvarenja energetske uštede, uz davanje jamstava. Praćenje rezultata programa - Ministarstvo graditeljstva prikuplja od vlasnika zgrade podatke o dokazima uštede i potrošnji u zgradama koje su predmet energetske obnove. Energetska ušteda se dokazuje ishođenjem energetskog certifikata zgrade i primjenom priznatih metoda utvrđivanja fizikalnih svojstava zgrade. Utvrđivanje ostvarenih ušteda obavlja se u skladu sa Međunarodnim protokolom o mjerenju i verifikaciji ušteda (IPMVP). U roku od dvije godine od završetka radova po potrebi se obavlja pregled zgrade.
www.croenergo.eu
Zagreb, 05. lipnja 2012. - Na stručnom skupu o zaštiti od požara u zgradarstvu održanom jučer na zagrebačkom Građevinskom fakultetu u povodu najavljenih poticajnih vladinih mjera energetske obnove javnih zgrada istaknuto je kako "osim gradnje i obnove zgrada, koje će trošiti manje energije i manje zagađivati okoliš, posebnu pažnju treba posvetiti i njihovoj sigurnosti". Na skupu je sudjelovalo 50-ak stručnjaka, predstavnika fakulteta, udruga i stručnih komora iz Slovenije, Slovačke i Hrvatske, a bili su tu i predstavnici Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja te vatrogasnih postrojbi. Zamjenica ministra graditeljstva Ana Pavičić Kaselj rekla je da je program energetske obnove javnoga sektora tek pozitivan primjer te da nas čeka energetska obnova zgrada u stambenom sektoru pa su, kako ističe, smjernice u aspektu zaštite od požara "krucijalne", baš kao i uspostavljanje sustava nadzora i energetskoga pregleda zgrada. Pomoćnik ministra za inspekcijske poslove Davorin Oršanić naveo je kako toplinska izolacija ne smije biti jedina karakteristika izolacijskih materijala te da prilikom ugradnje građevinskih proizvoda treba paziti da se koriste materijali koji neće potencirati nego će smanjiti mogućnost pojave i razvijanja požara. Naglasio je i da ministarstvu razvijaju kontrolu kvalitete ugrađenih proizvoda. Jure Šumi, iz organizacije Fire Safe Europe (FSE), izvijestio je da se danas prilikom energetske obnove zgrada u Europi koristi u prosjeku najmanje dva puta više izolacije, kako bi se dostigle norme iz direktive o energetskim svojstvima zgrada EPBD, upozorivši pritom da u EU postoji mnogo regulativa, koje se bave energetskom efikasnošću zgrada, dok je zaštita od požara prepuštena nacionalnim regulativama. Čuo se i podatak da se troškovi saniranja posljedica požara u EU procjenjuju na oko jedan posto europskog BDP-a, a da je osam od 10 žrtava požara zapravo umrlo od posljedice gušenja otrovnim plinovima, a ne od vatre. "Ne treba čekati da se dogodi katastrofa. Vrijeme za protupožarnu zaštitu je sada. Zato su važne nacionalne regulative i modeli obnove koji će biti sigurni", rečeno je te istaknuto kako je, više nego ikada, važna poduka o sigurnosti gradova pa je zagrebačko Sveučilište pokrenulo i poslijediplomski studij Upravljanje krizama. Profesorica s Građevinskog fakulteta Dubravka Bjegović naglasila je kako su ovim stručnim skupom željeli istaknuti važnost cjelovita pristupa u podizanju razine energetske učinkovitosti javnih zgrada poput škola, vrtića i bolnica, a stručnjaci su poručili da bi se najavljena energetska obnova trebala iskoristiti za poboljšanje zaštite od požara i što hitnije prihvaćanje podzakonskih akata u tom području. Zajednički rad na poboljšanju protupožarnih propisa poduprli su i iz mjerodavnoga ministarstva. [Hina]
Javnim natječajem za energetsku obnovu dječjeg vrtića u Bistri i 6 srednjih škola u Varaždinu započela je realizacija Programa energetske obnove zgrada 2012.-2013., kojim se samo u ovoj godini planira započeti s obnovom velikog broja zgrada, izvijestio je javnost ministar graditeljstva i prostornog uređenja Ivan Vrdoljak predstavljajući program. Taj bi projekt trebao imati dva velika benefita - istodobno zapošljavanje velikog broja projektanata i građevinaca uz postizanje energetskih ušteda u javnim zgradama koje su veliki potrošači energije. Na zgrade javne namjene otpada 9,58 milijuna m2 korisne površine, odnosno ukupno 22% ukupne površine nestambenih zgrada u Hrvatskoj. Zgrade građene prije 1987. imaju prosječnu potrošnju toplinske energije od 200-250 kWh/m2, a cilj je da se ta potrošnja smanji na 50-80 kWh/m2. To bi se trebalo postići cjelovitom energetskom obnovom - energetskim fasadama, novom stolarijom, implementacijom naprednijih sustava za mjerenje potrošnje, centraliziranom analizom troškova energije, kontinuiranim praćenjem potrošnje, primjenom FN modula ponegdje, pa čak i promjenom energenta ako je moguće. Energetska ušteda dokazivat će se ishođenjem energetskog certifikata, utvrđivanjem uštede u skladu s međunarodnim protokolom o mjerenju i verifikaciji ušteda, a u roku od 2 godine od završetka radova po potrebi će se obaviti pregled zgrade. Izbor zgrada prihvatljivih za uključivanje u program radit će MGIPU. Projekt se provodi po ESCO modelu pri čemu se iz postignutih ušteda financira otplata kredita HBOR-a kojim će se financirati obnova zgrada. Novac je osiguran preko HBOR-a i EIB-a s fiksnom kamatnom stopom od 3% i maksimalnim vremenom otplate od 14 godina, a ove godine za to je predviđeno 200 milijuna eura. Rata kredita kojeg će uzimati investitor, a vraćat će se iz mjesečne uštede koja mora biti veća od rate kredita. Ana Pavičić-Keselj, pomoćnica ministra Vrdoljaka za energetsku učinkovitost kazala je da je do sada izrađeno ukupno 78 projektnih zadataka, a primljeno je ukupno 125 obrazaca ustanova koje žele da ih se energetski obnovi. U Ministarstvu priželjkuju da se do kraja godine potpiše ugovore za obnovu ukupno 500 zgrada. Posao se provodi partnerski s Centrom za investicije u energetskom sektoru pri MINGO-u koji je već počeo s raspisom natječaja za odabir izvođača, te na taj način ubrzava i operativno kontrolira provedbu natječaja, za što ministarstvo nema kapaciteta. Dragan Marčinko, ravnatelj Centra kazao je da se može računati na tempo od 10 do čak 20 natječaja tjedno, kako bi radovi bili okončani do početka sezone grijanja. Do kraja lipnja računa se da će biti ukupno 300-tinjak gotovih projektnih zadataka, a njih se financira iz sredstava ministarstva, koja ove godine raspolaže s 10 milijuna eura za tu svrhu. Jedna od ključnih novina je ta da se kod odabira izvođača radova neće nužno uzimati najjeftinija ponuda, jer ta ne mora nužno niti najpovoljnija, već je uveden kriterij ekonomski najpovoljnije ponude, što je po mišljenju ministar Vrdoljaka mudro i hrabro, na tragu onoga što radi Europska unija. "Ne radi se o zaduživanju već o uštedama kroz koje će se smanjiti protrošnja energenata i razviti tržište energetskih usluga. Brzina provedbe ovisit će o vlasnicima zgrada kojima treba protumačiti da je riječ o uštedama", rekao je Marčinko. U Zagrebu će se tako energetski obnavljati neke bolnice, kao što su KB Sestra Milosrdnicima i KBC Rebro u Petrovoj, domovi zdravlja, vrtići, fakulteti i škole. Na pitanje je li Hrvatska dovoljno bogata da iz proračuna investira u tako obiman investicijski ciklus s uštedama koje će se isplatiti tek godinama kasnije ministar Vrdoljak je odvratio: "Troškovi grijanja mogu biti samo isti, ili jeftiniji. To je obaveza koja svakako dolazi i pitanje da li je Hrvatska dovoljno bogata da kroz uštede financira energetsku obnovu je ili zlonamjerno ili odražava neshvaćanje ESCO modela. Pitanje je pameti da iskoristi potencijale koje ima. Trošimo na energiju četiri puta više nego države koje su bogatije od nas", kazao je Vrdoljak koji smatra da bi ovakav, specifičan hrvatski model, za kojeg su primili čestitke u EIB-u mogao postati izvozni proizvod za zemlje EU. Kroz koji mjesec MGIPU će izaći sa sličnim planom za fizičke i pravne osobe.
www.energetika-net.com
Program energetske obnove zgrada javnog sektora 2012-2013. Zagreb, 14. svibnja 2012. - U Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja danas je predstavljen Program energetske obnove zgrada javnog sektora 2012-2013, a u nastavku citiramo navedeni dokument u cijelosti. Ministar graditeljstva i prostornoga uređenja gospodin Ivan Vrdoljak predstavio je danas u zgradi Ministarstva "Program energetske obnove zgrada javnog sektora 2012-2013". Detaljnu prezentaciju Programa izvela je pomoćnica ministra za energetsku učinkovitost gospođa Ana Pavičić-Kaselj a o provedbi Programa govorio je Predsjednik Upravnog odbora Centra za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija gospodin Dragan Marčinko. Energetska obnova zgrada javnog sektora u jednu ruku značajan je projekt oživljavanja građevinskog sektora a u drugu projekt sa značajnim pozitivnim učinkom na zaštitu okoliša. Povećanjem energetske učinkovitosti smanjuje se potrošnja energije što znači smanjenje emisija štetnih plinova u atmesferu i ujedno značajne uštete u Državnom i proračunima jedinica lokalne i regionalne samouprave. Bit predloženog projekta je da se investicija u poboljšanje energertske učinkovitosti otplaćuje uštedom tj. smanjenjem potrošnje energije. Zbog sve prisutnije energetske krize te sve jačeg utjecaja potrošnje energenata na okoliš, Europska unija je posljednjih godina izradila dokumente koji postavljaju smjernice razvoja energetske politike Europe. Europsko vijeće je 2007. godine usvojilo dvogodišnji akcijski plan (2007-2009) za stvaranje zajedničke energetske politike koji je nadopunjen novim energetskim mjerama za period do 2014. godine. To je rezultiralo donošenjem energetskog i klimatskog paketa koji se pretvorio u EU "20-20-20" ciljeve koji uključuju: smanjenje emisije stakleničkih plinova za 20%, povećanje udjela obnovljivih izvora energije za 20% i poboljšanje energetske učinkovitosti za 20%. 2010. godine predstavljena je "EUROPE 2020" - Europska strategija za pametan, održiv i uključiv rast koji postavlja sljedeće prioritete: pametan rast (razvoj gospodarstva utemeljenog na znanju i inovacijama), održiv rast (promicanje zelenijeg, konkurentnijeg gospodarstva temeljenog na učinkovitom korištenju resursa) te uključiv rast (poticanje ekonomije visoke stope zaposlenosti, uz rezultat ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije. Ova se tri prioriteta međusobno nadopunjuju te postavljaju glavne ciljeve EU za 21. stoljeće: 75% populacije u dobi između 20-64 godine trebalo bi biti zaposleno, 3% BDP-a EU treba investirati u istraživanje i razvoj, treba ispuniti klimatsko-energetske ciljeve "20-20-20" (uključujući i povećanje do 30% smanjenja emisije ukoliko okolnosti dozvoljavaju), postotak osoba koje rano napuste školovanje treba biti ispod 10%, a najmanje 40% mlađe generacije trebalo bi završiti tercijarni stupanj obrazovanja te 20 milijuna manje ljudi bi trebalo biti u opasnosti od siromaštva. Za potporu ostvarenja ovih ciljeva potreban je čitav niz aktivnosti na nacionalnoj razini, na razini Europske unije i internacionalnoj razini. Jedna od inicijativa koje za kataliziranje napretka je "Resursno učinkovita Europa" s ciljem razdvajanja ekonomskog rasta od korištenja resursa, podrške prijelazu na ekonomiju koja koristi male razine ugljena, povećava korištenje obnovljivih izvora, modernizacije sektora transporta i promicanja energetske učinkovitosti. Republika Hrvatska kao 28 zemlja članica Europske unije dužna je preuzimati smjernice europske energetske politike. Kako se osiguralo ostvarenje preuzetih ciljeva Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja pokrenulo je Program energetske obnove zgrada javnog sektora 2012-2013 (u daljnjem tekstu: Program). Model koji će se primijeniti u provedbi Programa je ESCO model, koji podrazumijeva takvo poslovanje u kojem pružatelj energetske usluge (ESCO tvrtka) nudi mjere poboljšanja energetske učinkovitosti prema vlastitim rješenjima, a koje onda rezultiraju dokazivim uštedama u potrošnji energenata. Kako je primjena ovakvog modela u Hrvatskoj ograničena, ovim Programom stvaraju se preduvjeti za razvoj ESCO tržišta. Provedbom Programa pridonijeti će se ostvarenju postavljenih nacionalnih ciljeva energetske politike. Dodatna vrijednost Programa sadržana je u činjenici da će se ovakvim načinom ulaganja razviti tržište energetskih usluga, uvesti principi energetske učinkovitosti u javnu nabavu, razviti informacijski sustav praćenja potrošnje energenata te potaknuti cjelokupni gospodarski investicijski ciklus. Svrha Programa je smanjivanje ukupnih troškova energenata zgrada u javnom vlasništvu za 30-60%, povećavanjem energetske efikasnosti, povećanje udjela obnovljivih izvora energije, implementacija naprednih mjerenja potrošnje sa sustavom kontinuiranog praćenja i centralizirane analize troškova te doprinos ostvarenju ciljeva održivog razvoja. Program ima za cilj iskoristiti potencijal ulaganja u zgrade javnog sektora u slučajevima kada je iznos investicije manji od koristi koje se ostvaruju uštedom na energentima u budućem razdoblju. Subjekti uključeni u provedbu Programa su Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja (vrši izbor projekata prihvatljivih za uključivanje u provedbu Programa te u suradnju s Centrom za praćenje poslovanja energetskog sektora provodi postupak javnog nadmetanja za izbor ponuditelja usluge poboljšanja energetske učinkovitosti zgrada javnog sektora), Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicije (u suradnji s Ministarstvom graditeljstva i vlasnicima zgrada/JLPS-ima/nadležnim tijelima RH provodi postupak javnog nadmetanja za izbor ponuditelja usluge poboljšanja energetske učinkovitosti zgrada javnog sektora), vlasnici objekata/JLPS/nadležna tijela RH (predlažu projekte prihvatljive za uključivanje u provedbu Programa te se sukladno planu uštede energije obvezuju u razdoblju trajanja projekta osigurati plaćanje razlike planirane uštede), pružatelji energetske usluge (fizičke ili pravne osobe koje pružaju energetsku uslugu ili druge mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti krajnjem kupcu odnosno vlasnicima/korisnicima zgrada javnog sektora. Pružatelji energetsku uslugu temeljem izvršenog izbora u postupku javnog nadmetanja, projektiraju i izvršavaju uslugu poboljšanja energetske učinkovitosti zgrada javnog sektora) te HBOR/poslovne banke (po potrebi odobravaju kreditna sredstva potrebna za izvršenje ulaganja sukladno projektu prihvaćenom postupkom javnog nadmetanja). Faze provedbe podijeljene su na uvrštavanje zgrada u Program, izradu projektne dokumentacije, postupak javne nabave i praćenje rezultata Programa. Uvrštavanje zgrada u Program - vlasnici/korisnici zgrada javnog sektora predlažu zgrade Ministarstvu graditeljstva za koje žele pokrenuti energetsku obnovu u sklopu ovog Programa. Na temelju zaprimljenih prijedloga Ministarstvo graditeljstva odabire zgrade za koje će pokrenuti izradu projektnog zadatka. Program se provodi za one zgrade za koje se utvrdi da udovoljavaju kriterijima ekonomičnosti obnove, odnosno da se iz uštede vraćaju sredstva uložena u energetsku obnovu. Izrada projektnog zadatka - Ministarstvo graditeljstva naručuje izradu projektnog zadatka za predložene zgrade. Projektni zadatak ima za osnovnu svrhu pregled zgrade kojim se utvrđuje: dostupna dokumentacija, trenutno stanje zgrade, trenutna potrošnja, način i vijek korištenja, nužna ograničenja pri ugovaranju energetske obnove, minimalni obuhvat ponuđenih rješenja radi postizanja cjelovitosti obnove i specifičnosti zgrade. Projektni zadatak izrađuje Projektni tim sastavljen od ovlaštenih inženjera, a suglasnost sa predloženim rješenjem potvrđuje vlasnik. Ministarstvo graditeljstva sastavlja kriterije za izradu projektnog zadatka, koordinira aktivnosti i određuje uvjete za osobe koje mogu sudjelovati u izradi projektnog zadatka. Dostupna dokumentacija - utvrđuje se koja je dokumentacija do sada izrađena - glavni projekt, energetski pregled, dozvole, projekti rekonstrukcije, projekt izvedenog stanja, energetski certifikat i drugo. Dostupna dokumentacija u natječaju će biti dostupna natjecateljima u konzultativne svrhe, ali ne određuje koji radovi će biti obuhvaćeni energetskom obnovom. Trenutno stanje zgrade - opisuje opće podatke o zgradi, uočljive karakteristike i nedostatke. U ovom dijelu daju se podaci kao što je godina izgradnje, površina, obujam, faktor oblika, vrsta trenutnih energetskih instalacija, vrste trošila i druge podatke koje projektni tim smatra bitnim. Trenutna potrošnja - izračunava se iz računa za energente prethodne 3 godine, a taj podatak postaje temelj za uspostavljanje ugovornog odnosa - ta se potrošnja smatra za referentnu potrošnju u odnosu na koji se ubuduće ostvaruje ušteda. Potrošnja se izračunava i u financijskom i prirodnom obliku (za svaki energent u fizičkim mjernim jedinicama). Način i vijek korištenja - vlasnik ispunjava dio podataka koji se odnose na namjeru korištenja zgrade, a projektni tim utvrđuje građevinski vijek zgrade, uključujući i postrojenja za opskrbu energijom. Ako se utvrdi da je vijek korištenja manji od 15 godina ili da postoji namjera bitne promjene u načinu korištenja, zgrada se izbacuje iz Programa. Nužna ograničenja - projektni tim utvrđuje samo ona ograničenja koja se odnose na minimalne obveze i korištene principe, a ne i metode za energetsku obnovu. Ograničenja koja se utvrđuju uključuju stvari kao što je potreban standard osvjetljenosti, ventilacije, poštovanje autorskih prava arhitekata, različiti oblici zaštite vanjskog izgleda i slično. Ograničenja koja se utvrđuju ne smiju predstavljati ograničenja tržišnog natjecanja u smislu da određuju konkretna rješenja, materijale ili tehnologiju za obnovu zgrade. Minimalni obuhvat - cjelovitost rješenja - projektni tim usuglašava sa vlasnicima razinu koju sustavi moraju dosegnuti nakon obnove, postavljajući na taj način minimum obuhvata radova. Pri utvrđivanju minimalnog obuhvata projektni tim se vodi načelom ekonomičnosti. Specifičnosti zgrade - projektni tim utvrđuje postoje li neke specifičnosti koje bi se morale uzeti u obzir pri odabiru rješenja za energetsku obnovu. Izrađen projektni zadatak potpisuje i ovjerava vlasnik/korisnik zgade te daje suglasnost za provođenje postupka javnog nadmetanja. Pokretanje postupka javnog nadmetanja - energetska obnova se provodi putem postupka javnog nadmetanja kojeg na zahtjev, a u ime vlasnika/korisnika zgrade provodi Centar. Centar izrađuje potrebnu dokumentaciju te pokreće postupak javnog nadmetanja. Ovlaštene predstavnike (natječajnu komisiju) zajednički utvrđuju Centar, Ministarstvo graditeljstva i vlasnik/korisnik zgrade. Pružatelji energetske usluge mogu nuditi različite načine ostvarenja energetske uštede, uz davanje jamstava. Praćenje rezultata programa - Ministarstvo graditeljstva prikuplja od vlasnika zgrade podatke o dokazima uštede i potrošnji u zgradama koje su predmet energetske obnove. Energetska ušteda se dokazuje ishođenjem energetskog certifikata zgrade i primjenom priznatih metoda utvrđivanja fizikalnih svojstava zgrade. Utvrđivanje ostvarenih ušteda obavlja se u skladu sa Međunarodnim protokolom o mjerenju i verifikaciji ušteda (IPMVP). U roku od dvije godine od završetka radova po potrebi se obavlja pregled zgrade.
www.croenergo.eu
Zagreb, 05. lipnja 2012. - Na stručnom skupu o zaštiti od požara u zgradarstvu održanom jučer na zagrebačkom Građevinskom fakultetu u povodu najavljenih poticajnih vladinih mjera energetske obnove javnih zgrada istaknuto je kako "osim gradnje i obnove zgrada, koje će trošiti manje energije i manje zagađivati okoliš, posebnu pažnju treba posvetiti i njihovoj sigurnosti". Na skupu je sudjelovalo 50-ak stručnjaka, predstavnika fakulteta, udruga i stručnih komora iz Slovenije, Slovačke i Hrvatske, a bili su tu i predstavnici Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja te vatrogasnih postrojbi. Zamjenica ministra graditeljstva Ana Pavičić Kaselj rekla je da je program energetske obnove javnoga sektora tek pozitivan primjer te da nas čeka energetska obnova zgrada u stambenom sektoru pa su, kako ističe, smjernice u aspektu zaštite od požara "krucijalne", baš kao i uspostavljanje sustava nadzora i energetskoga pregleda zgrada. Pomoćnik ministra za inspekcijske poslove Davorin Oršanić naveo je kako toplinska izolacija ne smije biti jedina karakteristika izolacijskih materijala te da prilikom ugradnje građevinskih proizvoda treba paziti da se koriste materijali koji neće potencirati nego će smanjiti mogućnost pojave i razvijanja požara. Naglasio je i da ministarstvu razvijaju kontrolu kvalitete ugrađenih proizvoda. Jure Šumi, iz organizacije Fire Safe Europe (FSE), izvijestio je da se danas prilikom energetske obnove zgrada u Europi koristi u prosjeku najmanje dva puta više izolacije, kako bi se dostigle norme iz direktive o energetskim svojstvima zgrada EPBD, upozorivši pritom da u EU postoji mnogo regulativa, koje se bave energetskom efikasnošću zgrada, dok je zaštita od požara prepuštena nacionalnim regulativama. Čuo se i podatak da se troškovi saniranja posljedica požara u EU procjenjuju na oko jedan posto europskog BDP-a, a da je osam od 10 žrtava požara zapravo umrlo od posljedice gušenja otrovnim plinovima, a ne od vatre. "Ne treba čekati da se dogodi katastrofa. Vrijeme za protupožarnu zaštitu je sada. Zato su važne nacionalne regulative i modeli obnove koji će biti sigurni", rečeno je te istaknuto kako je, više nego ikada, važna poduka o sigurnosti gradova pa je zagrebačko Sveučilište pokrenulo i poslijediplomski studij Upravljanje krizama. Profesorica s Građevinskog fakulteta Dubravka Bjegović naglasila je kako su ovim stručnim skupom željeli istaknuti važnost cjelovita pristupa u podizanju razine energetske učinkovitosti javnih zgrada poput škola, vrtića i bolnica, a stručnjaci su poručili da bi se najavljena energetska obnova trebala iskoristiti za poboljšanje zaštite od požara i što hitnije prihvaćanje podzakonskih akata u tom području. Zajednički rad na poboljšanju protupožarnih propisa poduprli su i iz mjerodavnoga ministarstva. [Hina]
www.croenergo.eu
Objavljeno u
Energijske politike
Njemačka energetska kompanija RWE na auto sajmu Geneva Motor Show predstavljala je prvo mrežno rješenje za punjenje električnih automobila za najviše 30 minuta, takozvane kombi-stanice. Uz kapacitet od do 22 kW AC te do 50 kW DC, ova stanica za punjenje omogućava do šest ili dvanaest puta brže punjenje. Kombi-stanica zadovoljava međunarodne standarde sigurnosti poput trenutačnog isključivanja struje u utikaču za punjenje prilikom vađenja iz priključka, dok se automobil automatski provjerava. Druga je velika pogodnost u tome što se struja potrošena preko kombi-stanice plaća na licu mjesta, preko debitne kartice ili SMS-om preko mobitela. Carolin Reichert, direktorica E-Mobilityja u kompaniji RWE Effizienz GmbH rekla je: "RWE-ova kombi-stanica je istinska inovacija. Pomoću nje, električni automobili će se i u svakodnevnom životu puniti super-brzo, bilo gdje da su parkirani, na parkiralištu trgovačkog centra ili nekog poduzeća." U Njemačkoj je RWE u više gradova već postavio preko 570 stanica za punjenje, gdje se automobili mogu puniti „zelenom strujom" proizvedenom iz izvora koji su u potpunosti obnovljivi. RWE je prošle godine svoju infrastrukturu za punjenje električnih vozila počeo širiti i u Europi. RWE-ovi punjači su dosad postavljeni u 13 europskih zemalja. Partneri u stvaranju infrastrukture u pojedinim zemljama su nacionalni ili regionalni dobavljači električne energije, operatori voznih parkova, kao i veći gradovi i općine. Prošle je godine RWE svoj koncept e-mobilnosti predstavio i u Hrvatskoj u sklopu RWE Tesla turneje.
www.nacional.hr
RWE na sajmu Geneva Motor Show predstavlja prvo mrežno rješenje za punjenje električnih automobila za najviše 30 minuta. Njemačka energetska kompanija RWE na auto sajmu Geneva Motor Show koji se održava u Ženevi od 3. do 13. ožujka predstavit će prvo mrežno rješenje za punjenje električnih automobila za najviše 30 minuta, tkz. kombi-stanice, navodi se u priopćenju. Uz kapacitet od do 22 kW AC te do 50 kW DC, ova stanica za punjenje omogućava do šest ili dvanaest puta brže punjenje električnog automobila nego obična domaća utičnica. Kombi-stanica zadovoljava međunarodne standarde sigurnosti poput trenutačnog isključivanja struje u utikaču za punjenje prilikom vađenja iz priključka, dok se automobil automatski provjerava. Druga je velika pogodnost u tome što se struja potrošena preko kombi-stanice plaća na licu mjesta, preko debitne kartice ili SMS-om preko mobitela. "RWE-ova kombi-stanica je istinska inovacija. Pomoću nje, električni automobili će se i u svakodnevnom životu puniti super-brzo, bilo gdje da su parkirani, na parkiralištu trgovačkog centra ili nekog poduzeća", istaknula je Carolin Reichert, direktorica E-Mobilityja u kompaniji RWE Effizienz GmbH. U Njemačkoj je RWE u više gradova već postavio preko 570 stanica za punjenje, gdje se automobili mogu puniti „zelenom strujom" proizvedenom iz izvora koji su u potpunosti obnovljivi. RWE je prošle godine svoju infrastrukturu za punjenje električnih vozila počeo širiti i u Europi. RWE-ovi punjači su dosad postavljeni u 13 europskih zemalja. Partneri u stvaranju infrastrukture u pojedinim zemljama su nacionalni ili regionalni dobavljači električne energije, operatori voznih parkova, kao i veći gradovi i općine. Podsjetimo, prošle je godine RWE svoj koncept e-mobilnosti predstavio i u Hrvatskoj u sklopu RWE Tesla turneje.
www.energetika-net.com
RWE na sajmu Geneva Motor Show predstavlja prvo mrežno rješenje za punjenje električnih automobila za najviše 30 minuta. Njemačka energetska kompanija RWE na auto sajmu Geneva Motor Show koji se održava u Ženevi od 3. do 13. ožujka predstavit će prvo mrežno rješenje za punjenje električnih automobila za najviše 30 minuta, tkz. kombi-stanice, navodi se u priopćenju. Uz kapacitet od do 22 kW AC te do 50 kW DC, ova stanica za punjenje omogućava do šest ili dvanaest puta brže punjenje električnog automobila nego obična domaća utičnica. Kombi-stanica zadovoljava međunarodne standarde sigurnosti poput trenutačnog isključivanja struje u utikaču za punjenje prilikom vađenja iz priključka, dok se automobil automatski provjerava. Druga je velika pogodnost u tome što se struja potrošena preko kombi-stanice plaća na licu mjesta, preko debitne kartice ili SMS-om preko mobitela. "RWE-ova kombi-stanica je istinska inovacija. Pomoću nje, električni automobili će se i u svakodnevnom životu puniti super-brzo, bilo gdje da su parkirani, na parkiralištu trgovačkog centra ili nekog poduzeća", istaknula je Carolin Reichert, direktorica E-Mobilityja u kompaniji RWE Effizienz GmbH. U Njemačkoj je RWE u više gradova već postavio preko 570 stanica za punjenje, gdje se automobili mogu puniti „zelenom strujom" proizvedenom iz izvora koji su u potpunosti obnovljivi. RWE je prošle godine svoju infrastrukturu za punjenje električnih vozila počeo širiti i u Europi. RWE-ovi punjači su dosad postavljeni u 13 europskih zemalja. Partneri u stvaranju infrastrukture u pojedinim zemljama su nacionalni ili regionalni dobavljači električne energije, operatori voznih parkova, kao i veći gradovi i općine. Podsjetimo, prošle je godine RWE svoj koncept e-mobilnosti predstavio i u Hrvatskoj u sklopu RWE Tesla turneje.
www.energetika-net.com
Objavljeno u
Energijske tehnologije
Označeno u
Audi, BMW, Daimler, Ford, General Motors (GM), Porsche i Volkswagen sporazumjeli su se oko podupiranja usklađenog pristupa brzog punjenja električnih automobila i u Europi i Sjedinjenim Državama. Sustav se sastoji od kombiniranog pristupa punjenju koji integrira sva moguća rješenja punjenja. Priključak u jednom izlazu/konektoru za punjenje i koristi identične načine za komunikaciju vozila sa stanicom za punjenje. Sedam proizvođača automobila također se složilo da koriste standard HomePlus Green Phy kao komunikacijski protokol. Ovaj pristup olakšat će integraciju električnih vozila u buduće aplikacije. Prihvaćanje jedinstvenog, DC sustava brzog punjenja, vjerujemo da će pomoći kod planiranja infrastrukture, smanjenju složenosti automobili i poboljšati iskustvo vlasništva kupcima električnih vozila. Prihvaćajući važnost jedinstvenog međunarodnog pristupa za DC brzo punjenje, Audi, BMW, Daimler, Ford, General Motors (GM), Porsche i Volkswagen složili su se oko kombiniranog sustava punjenja kao međunardonog standardiziranog pristupa punjenju električnih vozila (EV) u Europi i Sjedinjenim Državama. Sustav je kombinacija punjenja koji integrira sve vrste punjenja u jedno vozilo i koristi identične načine komunikacije vozila sa stanicom za punjenje. Time se omogućuje električnim vozilima koje proizvode Audi, BMW, Daimler, Ford, GM, Porsche i Volkswagen da dijele iste postaje za brzo punjenje. Sedam proizvođača automobila vjeruje da je razvoj zajedničkog punjenja dobar za kupce, industriju i dobavljače. Standardizacija će smanjiti kompleksnost izrade za proizvođače, ubrzati instalaciju zajedničkih sustava na međunarodnoj razini, a što je najvažnije, poboljšati iskustvo vlasništva za vozače EV. Odluka o kombiniranom sustavu punjenja bazirana je na recenzijama i analizama postojećih strategija, ergonomije konektora i preferencija kupaca iz SAD-a i Europe. Usklađeni pristup – za oba kontinenta i sve proizvođače – osigurat će okvir za planiranje buduće infrastrukture kao i komunikacijskih protokola koji će pomoći pri integraciji električnih vozila u pametne mreže. Sedam proizvođača složilo se također oko upotrebe standarda HomePlug Green Phy kao komunikacijskog protokola. Na taj način olakšat će se integracija električnih vozila u pametnu mrežu aplikacija. Proizvođači ukazuju na uspjeh punjenja u SAD-u kao dobar primjer kako standardizacija povećava prihvaćanje električnih vozila i povećava zadovoljstvo kupaca. Usklađeno rješenje punjenja električnih vozila kompatibilno je sa standardom J1772 za konektore u SAD-u. Kompatibilnost je postignuta i u Europi gdje se sustav bazira na IEC 62196 Tip 2. Odobrenje za J1772 standard omogućuje vlasnicima električnih vozila ugodnu činjenicu da mogu puniti vozilo na svim stanicama. Prije standardizacije, vlasnici EV nisu nikako mogli unaprijed znati je li stanica za punjenje na koju su krenuli kompatibilna s njihovim vozilom.
www.autoportal.hr
Objavljeno u
Energijske tehnologije
Označeno u
Tvrtka Coulomb Technologies postavila je svoju prvu javnu Smartlet stanicu na kojoj će vlasnici automobila na električni pogon moći puniti baterije. Najveći minus vozila na električni pogon čini Smartlet stanice njihovom neophodnom pratećom infrastrukturom u budućnosti i potreban je veliki broj stanica. Radi se naravno o relativno kratkom dosegu na jednom punjenju. Iako to možda ne predstavlja velik problem onima koji se planiraju voziti do dućana i natrag, za one koji bi se otisnuli na dalja putovanja to je velik problem. Upravo iz tog razloga potrebno je razviti javnu mrežu stanica na koje će se moći priključiti električna vozila kako bi napunili svoje baterije. Tvrtka Coulomb Technologies otišla je daleko na tom području, stvorivši kompletan sustav imena "Smartlet Charging Stations". Zamišljeno je kako bi svaki vozač posjedovao karticu putem koje bi mogao pristupiti "punjaču" i koja bi vodila evidenciju o njegovim aktivnostima i troškovima, razmjenjivala podatke sa centrom za autentifikaciju, i drugo. Njihova prva javna Smartlet stanica postavljena je u gradu San Jose, u Kaliforniji. Uz nju se nalazi i parking mjesto rezervirano samo za vozila na električni pogon koja žele pristupiti stanici. Registracija i izdavanje kartice trenutno je besplatno, a punjenje se naplaćuje fiksno, ovisno o tome da li ste uzeli paket koji uključuje 10 punjenja mjesečno, ili pak onaj koji nema limita. Stanovnici San Josea mogu se na ovu uslugu pretplatiti putem interneta, a sama stranica služit će i za pronalaženje Smartlet stanica u vašoj blizini, te će obavještavati pretplatnike da li su one zauzete ili slobodne. Ovisno o opskrbljivaču strujom, postoji mogućnost da punjenje na ovim stanicama bude potpuno besplatno, neovisno o tome na koji se paket vlasnik električnog automobila pretplatio. U tom slučaju stanica će nositi oznaku "free". Ako pak odluče da korisnici moraju participirati sa određenim iznosom, stanica će nositi oznaku "commercial". Tvrtka Coulomb Technologies namjerava postaviti još javnih Smartlet stanica, a o realizaciji tog plana trenutno pregovara i sa drugim gradovima. Osim jedne javne, njihova ChargePoint mreža sastoji se od još tri Smartlet stanice koje se nalaze u blizini sveučilišnog kampusa u San Joseu. No, da vas nebi zbunili, ovo nije prva javna stanica za punjenje električnih automobila ikada. Jedna već godinama postoji u Londonu. Ovo je prva javna stanica ove tvrtke, ali vjerojatno i prva sa potpuno razvijenim sustavom registracije, naplate i korištenja.
autoholik.net
Kada govorimo o ekspanziji automobila na električni pogon, Smartlet tehnologija definitivno je neizostavna karika u njihovom razvoju. Već i ptice na grani znaju da će automobili na električni pogon, plug-in hibridi, i slični postati svakidašnja pojava, baš kao što su to automobili koje gledamo danas. U skladu sa time, potrebno je uvesti nove tehnologije koej se tiču popratne infrastrukture za takva vozila. Najveće pitanje koje se postavlja u vezi naših budućih "elektro" automobila je punjenje njihovih baterija. Uštekati automobil u utičnicu i nije neki problem ako se nalazite kod kuće. No, što bi se dogodilo da ste na poslu, u gradu, ili nedaj bože na dugom putu?! Odgovor je:Smartlet postaja! Tvrtka Coulomb Technologies jedna je od prvih koja je ponudila vrlo kvalitetno rješenje problema. Njihove stanice nazvane "Smartlet Charging Stations", pravo su tehnološko čudo. Radi se o mjestima gdje ćete moći prištekati i puniti svoj električno pogonjen automobil. Zamišljeno je kako bi svaki vozač posjedovao karticu, putem koje bi se mogle pratiti njegove aktivnosti, razmjenjivati podaci sa centrom za autentifikaciju, zbrajati troškovi, ali i kako bi uopće mogao pristupiti "punjaču". Sustav bi funkcionirao preko nisko tarifne, bežične personalne mreže slabijih brzina, koja služi razmjeni podataka između blizu postavljenih uređaja (maksimalna razdaljina je 10 m). Poznata je i pod oznakom 802.15.4. Glavno obilježje ovakvih mreža su niski troškovi proizvodnje i jednostavnost, ali sa naglašenom fleksibilnosti. Osim personalne mreže, sustav podržava i GSM/GPRS tehnologiju. Procedura korištenja Smartlet mreže sastoji se od nekoliko koraka. Prvi je prilaženje displayu stanice sa svojom karticom kako bi se obavila autorizacija. Ako ona bude uspješna, automatski vam se otključavaju mala vrata iza kojih se nalazi utičnica. Na nju zatim spajate svoj automobil, a vitalne informacije možete pratiti na displayu stanice. Punjenje se zaustavlja prislanjanjem kartice na display, nakon čega morate izvaditi kabel i zatvoriti vratašca. U slučaju da se punjenje nasilno prekine bez vaše autorizacije, na mobitel će vam stići obavijesni SMS ili email. Tehnologija Smartlet stanica čini se idealnom, a moguća komercijalizacija najavljuje se ubrzo.
autoholik.net
Objavljeno u
Energijske tehnologije
Označeno u
Srednja škola u Irvingu (Teksas) prostire se na 14.500 četvornih metara i proizvodi velike količine električne energije zahvaljujući postavljenim vjetroturbinama i solarnim panelima, a dodatna ušteda energije osigurana je korištenjem "zelenih" tehnologija i tehnike općenito. Nul energetska škola Lady Bird Johnson. Za dizajn ove škole zaslužena je tvrtka Corgan Associates iz Dallasa. Podsjetimo, tvrtku Corgan utemeljio je strastveni pilot Jack M. Corgan 1938. godine, a nastala je kao njegovo prvo radno mjesto - mjesto za projektiranje kino-dvorana i drugih arhitektonskih elemenata gdje je bio u mogućnosti razvijati i vlastite male avione. Tijekom Drugog svjetskog rata bio je suspendiran te je služio vojsci Air Corp-a. Po povratku, Corgan se vratio poslovima izgradnje ugleda istoimene kompanije. Danas, nakon nešto više od 70 godina, kompanija Corgan prerasla je u jednu od najvećih američkih kompanija orijentiranu na arhitekturu. Uz to, kompanija je rangirana među prvim kompanijama s arhitektonskim izdanjima izvan američkih granica te upošljava preko 300 stručnjaka u Dallasu, New Yorku, Phoenixu, Miamiju, Sacramentu, Houstonu i Pekingu. Osim toga, u posljednjih nekoliko godina, kompanija je značajnu pažnju u svojim projektima usmjerila održivoj gradnji, poput škole Lady Bird Johnson. Zelene značajke ove škole vidljive su od samog pristupa školi. Poput 12 vjetroturbina postavljenih na 45 metara visoke stupove. Iako vizualno impresivno, turbine zapravo proizvode samo 1% energetskih potreba škole. Ostalih 99% ostvaruje se pomoću 2.988 solarnih ploča postavljenih na krovu škole na način da iskorištavaju Sunčevo zračenje u svih 360°. Ukoliko dođe do veće proizvodnje električne energije od potrebne, razlika se isporučuje u regionalnu energetsku mrežu. 105 geotermalnih pumpi topline pomažu HVAC sustavu korištenje oko 30% manje energije, a korišteni su i visoko-kvalitetni materijali u izgradnji zidova i krova te posebni, reciklirani, materijali za izolaciju. Cijela je građevina dizajnirana kako bi se spriječilo prezagrijavanje unutrašnjosti zgrade, a samo hlađenje dodatno je osigurano velikom vanjskom nadstrešnicom. Ovakav dizajn, u vrućim ljetnim mjesecima, dozvoljava ulazak prirodnog svjetla i tek dostatne ugodne topline. Tijekom zime zrake prolaze direktno kroz prozore te i na takav način pružaju toplinu. Širina vanjskog krova (nadstrešnice) određena je analizom kutova upada Sunčeve svjetlosti u vrijeme i mjesecima kada su učenici u svojim učionicama. Ova škola, osim što je u potpunosti održiva, služi i kao učenički laboratorij za izračune razlike proizvedene električne energije iz Sunčeve energije tijekom oblačnih dana u odnosu na sunčane dane. Uz to su neki nastavni predmeti nadopunjeni teorijom iz područja primjene i korištenja obnovljivih izvora energije te održivog razvoja, a unutrašnjost škole tako je dizajnirana da učenici u svakom trenutku mogu pratiti procese proizvodnje električne energije iz Sunčeve energije i na posebnim elektronskim zaslonima pratiti ukupni ulaz (proizvodnju) i ukupni izlaz (potrošnju) električne energije. Objekt je u pripremi za dobivanje LEED certifikata, ali osim što je savršen primjer kako se zeleni dizajn može koristiti primjer je i dobre prakse za buduća arhitektonska izdanja.
Objavljeno u
Zelena gradnja
Označeno u
Energetski Projekti
Energetski Video
Energetski Članci
Random članci
Random video
-
Na Rubu Znanosti - Oblici i energija
Na Rubu Znanosti - Oblici i energija...
-
Atlantic Council, energetski trendovi
Investicije u obnovljive izvore energije postaju zaniml...
Web Administrator
Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.
O nama
HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok dozračene Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.
Kontakt info
HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
Petra Svačića 37a, 31400 Đakovo
Ured:
Kralja Tomislava 82, 31417 Piškorevci
Hrvatska
E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr
Fax: 031-815-006
Mobitel: 099-221-6503