Deregulacija cijena goriva u Republici Hrvatskoj predstavlja ukidanje Vladine kontrole nad najvišim maloprodajnim cijenama naftnih derivata, što je stupilo na snagu sredinom srpnja 2025. godine. Ova promjena dolazi nakon više od tri godine regulacije, koja je uvedena zbog globalne energetske krize izazvane ratom u Ukrajini i porastom cijena na svjetskom tržištu. Temeljem službenog priopćenja Vlade RH.

Povijest regulacije cijena goriva
Regulacija cijena naftnih derivata u Hrvatskoj započela je 2022. godine kao odgovor na energetsku krizu, s ciljem zaštite građana i gospodarstva od naglog porasta cijena. Vlada je donosila uredbe o utvrđivanju najviših maloprodajnih cijena svaka dva tjedna, ograničavajući cijene osnovnog benzina, dizela i plavog dizela. Ove mjere su se produžavale više puta, a posljednja regulirana cijena važila je do 15. srpnja 2025., kada je osnovni benzin stajao 1,45 eura po litri, dizel 1,38 eura, a plavi dizel 0,83 eura. Ova regulacija je, prema izjavama premijera Andreja Plenkovića, "u potpunosti uspjela" u zaštiti standarda građana i hrvatskog gospodarstva tijekom krize.

Odluka o deregulaciji i proces
Vlada RH donijela je odluku o deregulaciji 14. srpnja 2025., čime je prestala donositi uredbu o ograničenju cijena, a promjena je stupila na snagu sljedeći dan, 15. srpnja 2025. Od tog datuma, cijene goriva određuju distributeri (poput INA-e, Petrola i Croduxa) na temelju tržišnih uvjeta, bez vladinog ograničenja. Prema službenom priopćenju, ova odluka temelji se na analizi Ministarstva gospodarstva, koja je pokazala stabilizaciju globalnih i regionalnih tržišta nafte i naftnih derivata, s predvidivim cijenama i sigurnom opskrbom. Ministar gospodarstva Ante Šušnjar naglasio je da deregulacija "nema veze s turističkom sezonom", već je rezultat stabilnog tržišta.

U prvim danima nakon deregulacije, cijene su ostale uglavnom nepromijenjene: na primjer, litra osnovnog benzina na INA-inim postajama iznosila je 1,44 eura (cent manje nego prije), dok su druge postaje zadržale slične razine. Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) i distributeri poput Petrola podržali su odluku, ističući da ne očekuju značajna poskupljenja.

Razlozi za deregulaciju
Glavni razlozi za ukidanje kontrole cijena su stabilizacija tržišta i povratak na slobodno formiranje cijena, što je u skladu s EU praksama. Vlada je navela da su globalne cijene nafte postale predvidive, s manjim fluktuacijama, te da je opskrba sigurna. Osim toga, dugotrajna regulacija mogla je dovesti do distorzija na tržištu, poput ograničenja konkurencije među distributerima. Premijer Plenković istaknuo je da je regulacija bila privremena mjera tijekom krize, a sadašnja situacija omogućuje prelazak na tržišni model. Dodatni izvori potvrđuju da su cijene goriva u Hrvatskoj i dalje među najpovoljnijim u regiji, što podržava odluku o deregulaciji bez straha od naglog porasta.

Utjecaji na potrošače i gospodarstvo
Kratkoročno, deregulacija nije dovela do značajnih promjena cijena, što je smirilo strahove vozača i gospodarstva. Prema podacima s portala cijenegoriva.info, cijene su ostale stabilne, a distributeri su nastavili nuditi konkurentne cijene. Međutim, dugoročno, cijene će ovisiti o globalnim faktorima poput cijene sirove nafte na burzama (npr. Brent), što može dovesti do veće volatilnosti. Analitičari iz HUP-a smatraju da deregulacija potiče konkurenciju, što bi moglo zadržati cijene niske, ali upozoravaju na moguća poskupljenja ako dođe do novih globalnih poremećaja. Za potrošače, ovo znači veću nepredvidivost, ali i potencijalno niže cijene u stabilnim uvjetima.

Buduće implikacije i mogućnosti
Vlada je naglasila da će Ministarstvo gospodarstva nastaviti pratiti cijene na veleprodajnim i maloprodajnim mjestima. Premijer Plenković poručio je: "Ukoliko se ponovno ukaže potreba, Vlada će uvijek koristiti sve mehanizme koji su joj na raspolaganju." To sugerira da deregulacija nije konačna, već fleksibilna mjera, te da bi regulacija mogla biti ponovno uvedena u slučaju krize, poput geopolitičkih napetosti ili porasta cijena nafte. Dodatni izvori ističu da ova promjena usklađuje Hrvatsku s EU standardima slobodnog tržišta, ali zahtijeva budnost kako bi se izbjegli utjecaji na inflaciju i troškove prijevoza.

U zaključku, deregulacija cijena goriva u srpnju 2025. označava povratak na tržišni sustav nakon kriznog razdoblja, s naglaskom na stabilnost i fleksibilnost. Iako su početni efekti neutralni, budućnost ovisi o globalnim trendovima, a Vlada zadržava mogućnost intervencije.

PREGLED REGULACIJE ENERGENATA U RH

Regulacija cijena energenata (poput električne energije, plina i toplinske energije) u Republici Hrvatskoj provodi se prvenstveno kroz vladine mjere, subvencije i ograničenja cijena, uz nadzor Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA). Ove mjere su intenzivirane od 2022. godine zbog globalne energetske krize izazvane ratom u Ukrajini, koja je dovela do naglog porasta cijena na svjetskom tržištu. Vlada RH donosi uredbe o ograničenju cijena, poput one koja ograničava cijenu električne energije za kućanstva do 30. rujna 2025. godine, s privremenim produžetcima (npr. Uredba NN 56/2025). Također, postoje zakoni o tržištu električne energije i provedbi EU uredbi o hitnim intervencijama za visoke cijene energije. Subvencije se primjenjuju na kućanstva, poduzetništvo i socijalno ugrožene korisnike, s ciljem ublažavanja utjecaja porasta cijena. Na primjer, od 1. siječnja 2025. došlo je do poskupljenja struje za oko 3,7%, ali subvencije održavaju cijene nižima od tržišnih (npr. za kućanstvo s potrošnjom od 3.000 kWh, povećanje je manje od 4 eura mjesečno). Ove mjere su dovele do toga da je cijena struje u Zagrebu među jeftinijima u Europi, upola niža od EU prosjeka.

Regulacija se temelji na kombinaciji fiskalnih potpora (preko proračuna) i regulatornih mehanizama, ali se postupno smanjuje kako bi se izbjegli dugoročni fiskalni tereti. U nastavku ćemo obraditi pozitivne efekte za krajnje korisnike te negativne efekte, uz relevantne podatke.

Pozitivni efekti reguliranja cijena za krajnje korisnike

Regulacija cijena energenata ima nekoliko ključnih pozitivnih učinaka na krajnje korisnike (kućanstva i male potrošače), prvenstveno kroz zaštitu od volatilnosti tržišta i osiguranje pristupačnosti energije. Evo glavnih aspekata:

* Stabilnost i niže cijene za kućanstva: Subvencije su spriječile nagla poskupljenja, održavajući cijene ispod tržišnih razina. Na primjer, zahvaljujući vladinim mjerama, cijena struje za kućanstva ostala je stabilna unatoč globalnom porastu, što je rezultiralo nižim računima – prosječno kućanstvo plaća upola manje od EU prosjeka. Ovo je posebno korisno za socijalno ugrožene, gdje naknada za ugroženog kupca energenata iznosi 70 eura mjesečno do ožujka 2025.

* Ublažavanje inflacije i očuvanje kupovne moći: Regulacija je smanjila utjecaj porasta cijena energenata na opću inflaciju. Stopa inflacije u Hrvatskoj bila je 3,4% u prosincu 2024., djelomično zahvaljujući subvencijama koje su spriječile veći rast cijena komunalnih usluga. Bez ovih mjera, cijene bi bile znatno više, što bi dodatno opteretilo kućanstva.

* Zaštita od energetskog siromaštva: Mjere poput ograničenja cijena plina (npr. subvencija za stan od 60 m² iznosi 62 eura godišnje) osiguravaju da energija ostane pristupačna, posebno za ranjive grupe. Ovo je spriječilo socijalne poremećaje i održalo standard života, s fokusom na kućanstva s nižim prihodima.

* Podrška ekonomskoj stabilnosti: Niže cijene energije potiču potrošnju i smanjuju troškove života, što indirektno podržava gospodarski rast. Subvencije od 1,7 milijardi eura u 2023.-2024. zaštitile su kućanstva od globalne krize.

Ukupno, ovi efekti su doveli do toga da su cijene energenata u Hrvatskoj među najnižima u EU, što je direktno koristilo krajnjim korisnicima kroz manje financijsko opterećenje.

Mogući negativni efekti reguliranja cijena energenata

Iako regulacija pruža kratkoročnu zaštitu, postoje podaci o negativnim efektima, uključujući fiskalne troškove, distorzije tržišta i usporavanje zelene tranzicije. Evo ključnih podataka i analiza na temelju dostupnih izvora:

* Fiskalno opterećenje i neodrživost: Subvencije predstavljaju značajan trošak za proračun. Na primjer, Vlada je u 2023.-2024. izdvojila preko 1,7 milijardi eura za subvencije, što je dovelo do blagog deficita opće države u 2023. Institut za javne financije (IJF) procjenjuje da su nisko porezno opterećenje i obilato subvencioniranje HEP-a neodrživi na dulji rok, što može dovesti do povećanja javnog duga ili smanjenja ulaganja u druge sektore.

* Distorzije tržišta i podinvestiranje: Ako su cijene umjetno niske, poduzeća (poput HEP-a) mogu podinvestirati u infrastrukturu, što dovodi do neefikasnosti (Averch-Johnsonov efekt). Podaci pokazuju da bi rast cijena energenata za 10% doveo do pada BDP-a za 1,5-2,5%, ali regulacija može odgoditi potrebne reforme, povećavajući troškove u budućnosti (gubitak od 0,5-0,9 milijardi USD godišnje). U posljednjih 10 godina (1994.-2004.), rast uvoznih cijena energenata doveo je do dodatnih troškova od 40,7 milijardi kuna (6,7 milijardi USD), što je povećalo deficit vanjskotrgovinske razmjene za 16,3%.

* Usporavanje zelene tranzicije: Subvencije fosilnih energenata (poput plina) mogu odgoditi prelazak na obnovljive izvore energije (OIE). Prema analizi IJF-a, opsežne subvencije od 2022. su u sukobu sa zelenom tranzicijom, jer smanjuju motivaciju za ulaganja u energetsku efikasnost i OIE, što može povećati emisije CO2 i ovisnost o uvozu.

* Potencijalni rast inflacije i poskupljenja nakon ukidanja: Postupno smanjenje subvencija dovodi do poskupljenja (npr. struja je poskupila za 10% u 2025.), što može potaknuti inflaciju. Vlada ne očekuje značajan utjecaj, ali globalni poremećaji (poput rasta cijena sirovina) mogu pogoršati situaciju. Rast cijena energenata za 10% povećava troškove poslovanja za 0,23%, smanjujući dobit poduzeća za oko 1,1 milijardu kuna.

* Negativan utjecaj na gospodarski rast i standard života: Regulacija može pogoršati ovisnost o uvozu energenata, što je u Hrvatskoj već visoko. Rast cijena komunalnih usluga direktno utječe na standard stanovništva, posebno u sektorima poput prerađivačke industrije i poljoprivrede.

U zaključku, regulacija cijena energenata u RH pruža kratkoročnu zaštitu korisnicima, ali dugoročno može dovesti do fiskalnih i ekoloških izazova. Preporučuje se postupni izlazak iz subvencija uz pojačane investicije u OIE za uravnotežen pristup.

PREGLED REGULACIJE ENERGENATA U EU

Regulacija cijena energenata (prvenstveno električne energije i plina) u Europskoj uniji (EU) u zadnjih pet godina (2020.-2025.) bila je oblikovana globalnom energetskom krizom, izazvanom post-COVID oporavkom i ruskom invazijom na Ukrajinu 2022. godine. EU je odgovorila kombinacijom hitnih mjera na razini Unije i nacionalnih politika članica, s fokusom na ograničenje cijena, subvencije, smanjenje potražnje i reforme tržišta. Ove mjere su dovele do stabilizacije cijena nakon vrhunca 2022., ali su ostavile dugoročne izazove poput fiskalnih troškova i konkurentnosti industrije. U nastavku slijedi kronološki pregled ključnih događaja, mjera i trendova, temeljen na službenim EU izvješćima i analizama.

Ključni trendovi cijena energenata (2020.-2025.)

Cijene su naglo porasle od 2021., dosegnuvši vrhunac 2022., zatim postupno pale zahvaljujući regulaciji, ali ostale više od predkriznog razdoblja. Prema izvješću Europske komisije iz veljače 2025., veleprodajne cijene plina i struje dosegle su povijesne maksimume 2022., a zatim pale zbog smanjenja potražnje i poboljšanja opskrbe. Maloprodajne cijene za kućanstva porasle su gotovo dvostruko do 2023., dok su industrijske cijene ostale 2-4 puta više od onih u glavnim trgovinskim partnerima EU-a. Račun za uvoz energije pao je s 604 milijarde eura 2022. na 427 milijardi eura 2024., ali još uvijek predstavlja ekonomski teret.

EU-razina mjera regulacije (2020.-2025.)

EU je djelovala kroz hitne uredbe (temeljem članka 122. Ugovora o EU-u) i strateške planove, s ciljem smanjenja ovisnosti o ruskim fosilnim gorivima i zaštite potrošača.

Početne mjere (2020.-2021.):

Fokus na kratkoročne intervencije. Komunikacija EK "Tackling rising energy prices: a toolbox for action and support" (13.10.2021.) predlaže nacionalne mjere poput subvencija za ranjive potrošače i srednjoročne inicijative unutar postojećih pravila EU-a.

Hitne intervencije (2022.):

* REPowerEU Plan (18.5.2022.): Naglasak na štednju energije, diversifikaciju opskrbe i ubrzani prijelaz na čistu energiju; integriran u nacionalne planove oporavka od 1.3.2023.

* Uredba (EU) 2022/1854 (6.10.2022.): Smanjenje potražnje struje, ograničenje prihoda za proizvođače (180 €/MWh) i solidarnostni doprinos na višak profita u fosilnim sektorima; produženo do 2023., ali ne dalje zbog oporavka tržišta.

* Market Correction Mechanism (22.11.2022.): Aktivira se ako cijena plina (TTF) premaši 180 €/MWh; produžen do 31.1.2025., ali nikad aktiviran zbog pada potražnje.

* Obveze skladištenja plina (Uredba (EU) 2022/1032, 27.6.2022.): 80% popunjenosti do 1.11.2022., zatim 90%; dosegnuto 95% 2022. i 99% 2023.

* Smanjenje potražnje plina (Uredba (EU) 2022/1369, 5.8.2022.): 15% smanjenje do 31.3.2023.; produženo do 2024.

Produžetci i reforme (2023.-2025.):

* Produžetak hitnih mjera (28.11.2023.): Do 2024./2025. za solidarnost u opskrbi plinom i ubrzano dozvoljavanje obnovljivih izvora.

* Roadmapa za fazno ukidanje uvoza ruskog plina (6.5.2025.) i izvješće o REPowerEU nakon 3 godine (16.5.2025.).

* Nova zakonodavstva (23.5.2025.): Sekundarna pravila za Net-Zero Industry Act, uključujući regulaciju cijena u kontekstu zelene tranzicije.

Nacionalne mjere u članicama EU-a

Članice su implementirale subvencije, vršne cijene i porezne olakšice, koordinirane na EU razini. Ukupni troškovi: Deseci milijardi eura po zemlji, financirani iz proračuna i viška poreza.

* Francuska: Vršni porast cijena struje na 4% (do 2022.), zatim 15% (2023.); trošak 38 milijardi eura (2022.) + 17,8 milijardi (2023.).

* Njemačka: "Ekonomski obrambeni štit" od 200 milijardi eura (9.2022.), uključujući vršnu cijenu plina (15-24 milijardi eura).

* Italija: Socijalni bonusi i porezni krediti; trošak 20,4 milijarde eura od 9.2021.

* Španjolska i Portugal: Vršna cijena plina na 40 €/MWh (6.2022.), subvencije od 6,3 + 2,1 milijarde eura.

* Ostale (npr. Austrija, Nizozemska): Vršne cijene na 10-40 centi/kWh; troškovi 2-23 milijarde eura po zemlji.

Utjecaji i izazovi

Mjere su zaštitile potrošače i smanjile inflaciju, ali dovele su do fiskalnih opterećenja i usporavanja zelene tranzicije. Industrija pati od visokih cijena, a EU ulaže u obnovljive izvore dok je solar premašio ugljen 2024.. U budućnosti će fokus biti na reformi tržišta struje kao i dostizanje net-zero ciljeva do 2050.