Prvi ekološki grad budućnosti - Masdar City - koji bi trebao biti sagrađen do 2020. godine u Abu Dhabiju, jednak je osmom svjetskom čudu.Zamišljen je prema projektima znamenitog britanskog arhitekta Lorda Normana Fostera, koji je u suradnji s 500-tinjak vrhunskih stručnjaka diljem svijeta izradio ambiciozan projekt prvog ekološkog grada za buduće stanovnike na visokoj razini kvalitete življenja. Zeleni grad budućnosti zamišljen je na sedam četvornih kilometara, opasan zidinama unutar kojih će živjeti 40 tisuća stanovnika u savršenim uvjetima. Za gradnju tog grada predviđene su 22 milijarde dolara, a financiran bi trebao biti i iz prodaje certifikata Emirata. Britanskom arhitektu, čija je tvrtka potpisala i londonski Milenijski most, kao i obnovu berlinskog Reichstaga, ovaj je projekt bio više od izazova. Zelena idila na tropskom suncu, gdje temperature dosežu i do 50 stupnjeva, a rashladni uređaji moraju neprestano, 24 sata raditi, zaista je pravi motiv za izvedbu futurističkog projekta, ali i motiv za dokazivanje svakom ambicioznom stručnjaku. Projekt je to u kojem će arhitekti i graditelji svu potrebnu energiju za funkcioniranje grada iskorištavati iz obnovljivih izvora energije solarnih postrojenja, vjetrenjača i kroz fotonaponske farme. Planirano je da potrošnja vode bude čak 80 posto manja u odnosu prema ostalim gradovima, a smeće će se u cijelosti reciklirati. Masadar City bit će prvi grad bez fosilnih goriva, ugljičnog dioksida i smeća, sagrađen od samo ekoloških materijala. Planira se da će se čak 90 posto energije dobivati iz obnovljivih izvora, konkretno, solarna energija, a preostalih 10 posto dobivalo bi se od spaljivanja otpada. Da bi postigao cilj, tim poznatog arhitekta do u detalje je najprije proučio autohtonu gradnju u pustinjskom ambijentu, kako bi iskoristio već poznata znanja u primjeni suvremene tehnologije. Forster je tako, primjerice, uočio da su naselja često građena kao visoke prizemnice, ne samo zbog obrambenih razloga nego i kako bi se bolje iskoristili vjetrovi kojih na tome terenu ima cijele godine. Često su se gradile i visoke kule kroz koje prolazio zrak i kroz otvore ispuštao na razinu ulice kako bi ih rashladio. Zbog istih razloga, prema projektu, ulice će biti uobičajeno uske, kako bi uspijevale zadržati što više hlada, te uglavnom orijentirane istok-zapad jer se tako ubrzava protok zraka kroz grad. Prema projektu, trgovi će obilovati vodom, zelenilom i uređajima za vodu koji će služiti za što lakše podnošenje pustinjske klime. Stanovnici će se voziti isključivo podzemnom željeznicom ili automobilima na električni pogon, što je vrlo neobično za taj dio svijeta, gdje je javni prijevoz rijetkost, pa su stanovnici pravi ovisnici o automobilima. Poznati arhitekt Foster u tom se dijelu ugledao na Veneciju i organizirao podzemnu mrežu električnih automobila, što je ujedno bio i najradikalniji pothvat u konstruiranju toga nesvakidašnjega ekograda budućnosti. Arhitekt u intervjuu za The New York Times uspoređuje Masdar City s Disneylandom. Između ostalog kaže i da će u takvog gradu sve usluge biti ispod zemlje, atraktivne i učinkovito namjenske. Uzimajući sve u obzir, čini se kako će grad budućnosti zaista biti svojevrsni Disneyland, kojem će najvjerojatnije težiti cijelo čovječanstvo. Masdar City danas je na granici fenomena i stvarnosti, ali u svakom slučaju znači ambiciju da sintezom starih i novih tehnologija s pomoću prirodnih resursa omogući život u najugodnijoj i najuzbudljivijoj formi. Sve u svemu, kada bude sagrađen, Masdar City, oaza u pustinji udaljena 20 km od centra Abu Dhabija, bit će prvi pravi grad budućnosti - bez automobila, bez ugljičnog dioksida, bez otpada. Od niza svakojakih čuda koja su u planu za gradnju, plaža će biti društveni epicentar Masdar Cityja, s 24-satnim pristupom. A kako bi sve bilo još efektnije, plaža će se moći transformirati u otvoreno kino ili prostor za međunarodne događaje i nacionalne proslave. Doista, čarobni svijet iz 1001 noći, koji bogati arapski šeici vjerojatno jedini u svijetu mogu sebi dopustiti graditi, ne vodeći računa o rizicima, globalnoj krizi i recesiji. Inače, masdar je arapska riječ za izvor, što vrlo jasno upućuje kako na simboličnu tako i na sasvim konkretnu ulogu budećeg arapskog velegrada...
www.glas-slavonije.hr

Ujedinjeni Arapski Emirati ulažu milijarde u razvoj različitih vrsta alternativnog dobivanja energije kao i u realizaciju najsuvremenijih urbanističkih vizija. Jedna od njih trebala je biti i grad Masdar. Samo 30 kilometara od Abu Dhabija, glavnog grada Ujedinjenih Arapskih Emirata, trebao je nastati najmoderniji pustinjski grad na svijetu – Masdar. Izuzetno bogat emirat Abu Dhabi, koji raspolaže desetinom ukupnih svjetskih zaliha nafte, svoj je novac želio investirati upravo u ovaj urbanistički projekt i time svijetu pokazati kako zamišlja svoju budućnost. Procjenjuje se da će zalihe tzv. crnog zlata biti dovoljne za još svega stotinjak godina – do tada Abu Dhabi (kao i cijela regija Arapskog poluotoka) mora smisliti od čega i kako će kasnije živjeti. Planiranje gradnje grada Masdara započelo je još 2006. godine. Zamišljen kao grad koji ne uzrokuje niti najmanje količine emisija ugljičnog dioksida, koji struju proizvodi samo pomoću alternativnih metoda i koji u potpunosti reciklira svoj otpad, Masdar je trebao biti i jedini grad koji čak i transport svojih stanovnika i svu vrstu robe prevozi isključivo u kabinama na električni pogon. No, to nije sve. U planovima je stajalo kako će ovaj grad u pustinji postati i jedan od najživljih gradova uopće. U njemu bi pješaci dobili konačno dovoljno mjesta, a kako im usprkos klimi prilikom šetnji ne bi bilo prevruće za to su se trebale pobrinuti velike zelene površine zasađene gotovo na svakom uglu i koje bi naravno stvarale dovoljno hlada. Na popisu inženjera i arhitekata nalazila su se i mnogobrojna svjetski poznata imena, poput primjerice Normana Fostera. Kao glavnog ekonoma i inženjera te time na neki način i kao glavnog šefa projekta šeik Mohammed Bin Zayed Al Nayan je imenovao sultana Ahmeda Al Jabera. On je osnovao čitav niz kooperacija – kako s renomiranim tehnološkim institutima iz SAD-a tako i iz Njemačke. Gradnja je počela 2008. godine, a trebala je završiti tijekom 2016. Tada se naime, prema planu, u Masdar trebalo useliti oko 40.000 stanovnika dok bi ih oko 50.000 ovdje svakodnevno dolazilo na posao. Cijena cjelokupnog projekta procijenjena je na 22 milijarde američkih dolara. Međutim, danas, četiri godine kasnije otkako su prve dizalice i prvi bageri započeli s radom, mora se primijetiti da je od velikog i razvikanog projekta Masdar završen tek jedan mali, neznatni dio. Što se dogodilo? "Cijeli projekt je zapravo samo jedan veliki show", izjavio je nedavno jedan od stručnjaka za energetiku koji je radio na projektu Masdar i koji je želio ostati anoniman. On, kao i nekolicina drugih, navodi kako je već u samom planiranju došlo do velikih grešaka koje su se kao takve ispostavile tek tijekom gradnje. Jedna od najvećih pogrešaka bila je između ostalog upravo na planu programiranja dobivanja energije i korištenja struje. Primjerice, pogrešno je isplanirana ugradnja specijalnih materijala na krovove tako da ovi u konačnici ne bi mogli dobivati dovoljno solarne energije. Isto tako, dovodi struje također nisu funkcionirali kako treba; ulična rasvjeta je od početka gradnje u Masdaru bila uključena ne samo noću već i tijekom dana i nije ju bilo moguće isključiti. Jedan od razloga "propasti projekta Masdar" svakako je i činjenica da su ga vodeći svjetski stručnjaci s područja alternativnog dobivanja energije do sada uvijek nekako izbjegavali (ili ih jednostavno ovaj projekt nije privlačio). Osim toga, energetski stručnjaci navode kako je mnogo novca potrošeno u sasvim pogrešne svrhe. Isto tako, kažu neki, bilo bi bolje da su sredstva uložena u sasvim jednostavna i već isprobana rješenja kojima primjerice beduini već stoljećima svoje kuće izoliraju od vrućina. "Bilo bi bolje da su već postojeća naselja dobila bolju izolaciju zidova, da su na krovovima postavljeni uređaji za dobivanje solarne energije. Time se moglo puno učinkovitije pokazati kako je moguće već u današnje vrijeme energiju dobivati alternativnim metodama. Time su već mogli popraviti ugled kojeg Emirati u svijetu imaju (kao gotovo najveći griješnici po pitanju uzroka klimatskih promjena) – za to nije bilo potrebno započinjati ovakav gigantski projekt kao što je Masdar", rekao je jedan od stručnjaka. A kada se već govori o "popravljanju imidža", on je Ujedinjenim Arapskim Emiratima doista potreban. Ovo područje naime proizvodi godišnje oko 28 tona ugljičnog dioksida po osobi, čime ova zemlja uvjerljivo vodi na svjetskoj ljestvici "klimatskih štetočina". No, projekt Masdar usprkos najavama i uloženim milijardama ovaj loš imidž očigledno još dugo vremena neće moći promijeniti. [Deutsche Welle]
www.croenergo.eu

Koncept Windstalk proizvodi električnu energiju iz vjetra bez korištenja vjetroagregata sa lopaticama. Ovaj koncept je zamislila projektantska tvrtka Atelier DNA čija je ideja bila osmisliti proizvodnju energije iz vjetra koja neće imati pokretnih dijelova kao što su lopatice na vjetroagregatima. Sam projekt je osmišljen za natječaj grada Masdar u Abu Dhabiju koji hoće izgraditi projekt čiste obnovljive energije koji bi ujedno bio i turistička atrakcija. Windstalk je osvojio drugo mjesto na natječaju, a u natječaju se sastojao od 1.203 stupova od karbonskih vlakana koji su pojačani smolom, čija je visina 55 metara, a na podlogu su pričvršćeni pomoću betonskih temelja čiji je promjer deset do dvadeset metara. Stupovi koji kod temelja imaju promjer 30 cm, a na vrhu 5 centimetara imaju naslagane piezoelektrične keramičke diskove između kojih se nalaze elektrode. Elektrode su spojene na kablove koji idu duž cijele visine stupova, s tim da se jedan kabel spaja na parne elektrode, a drugi na neparne. Stupovi rade tako da ih vjetar njiše, a tim njihanjem se onda stišću piezoelektrični diskovi koji stvaraju električnu energiju koja protječe kroz elektrode. Svaki stup bi imao na svom vrhu LED lampu koja bi svjetlila ovisno o količini električne energije koju proizvodi, te bi pri nedostatku vjetra stupovi bili u mraku. Windstalk u gradu Masdaru bi se rasprostirao na nekih 26.000 metara kvadratnih te bi na takvoj veličini proizvodio električne energije koliko i klasična vjetroelektrana na istom prostoru. Osim toga Windstalk bi mogao i pohranjivati energiju na način da bi ispod stupova bile dvije velike prostorije smještene jedna iznad druge, a bile bi napunjene vodom. Prilikom viška proizvodnje električne energije pumpe bi prebacivale vodu iz donje u gornju prostoriju, dok bi prilikom nedostatka vjetra voda išla u suprotnom smjeru te bi pumpe radile kao generatori električne energije. Pošto je sve skupa još samo koncept, projektanti nisu mogli procijeniti točnu proizvodnju i optimalan izgled stupova, ali po njihovoj procjeni bi trebao proizvoditi električne energije kao i vjetroelektrana na prostoru slične veličine pošto bi se stupovi kod Windstalka mogli složiti puno gušće. Još jedna prednost Windstalka je da je skroz tih, odnosno da proizvodi manje buke od klasičnih vjetroagregata. Atelier DNA sada rad i na projektu Wavestalk, koji bi bio pandan Windstalku u vodi i koji bi koristio energiju valova i morskih struja. Dugoročni cilj te tvrtke je izgraditi jedan takav sustav u Sjedinjenim Američkim Državama.
www.vjetroelektrane.com