Primjena konoplje
    Nedjelja, 29 Siječanj 2017 13:02

    Primjena konoplje

    Peleti od konoplje su nenadmašna alternativa za grijanje. Ova nas je zima sve uvjerila kako ekstremni uvjeti traže uvijek dostupna rješenja za grijanje, a tu se odmah nameće najjednostavnije i najučinkovitije rješenje, odnosno, konoplja. Potrošnja drvenih peleta za grijanje je u velikom porastu, budući da smanjuju troškove grijanja u odnosu na plin, struju ili lož ulje. Osim toga, grijanje s peletima je jednostavno i čisto, u odnosu na ugljen. Iako je drvo koliko-toliko obnovljiv izvor topline, kvaliteta drvenih peleta može varirati što će rezultirati i različitim učincima grijanja te količini pepela. Upravo se zbog toga peleti od konoplje ovdje ističu. Naime, oni će proizvesti oko 2% pepela i mogu se koristiti u velikom broju peći za pelete. Ono što je najbolje od svega je činjenica da kvaliteta peleta od konoplje ne može varirati, ona je uvijek iznimno visoka. Proizvode se od drvenaste srži biljke i ne postoji mogućnost uključivanja bilo kakvih dodatnih materijala koji bi doveli do smanjenja kvalitete. Konoplja je s pravom nazvana najviše iskoristivijom biljkom na svijetu, od nje se može napraviti sve, od hrane i lijeka, do odjeće i opreme, baterija, plastike, goriva, građevnog materijala ili, kao u ovom slučaju, peleta. Evo i konkretnog primjera, kod izrade peleta se koristi drvenasta jezgra, a ponajprije se odvajaju vanjska vlakna koja se koriste pri izradi odjeće i drugih proizvoda. Zatim na red dolaze velike čestice jezgre koje se mogu koristiti u kombinaciji s vapnom kao građevinski materijal. Nakon te obrade preostaju male čestice koje se prerađuju u pelete. Već je poznato kako je uzgoj konoplje izuzetno jednostavan, ne zahtjeva ni pesticide ni tretiranje tla, a svakako ne treba izuzetno štetne pesticide. Ova izdašna biljka zaista može promijeniti svijet, spasiti ga od pustošenja i zagađenja te osigurati oporavak tla. S pravom se može reći kako konoplja može spasiti svijet, jednako kao i čovječanstvo, od sve sile zagađenja i iskorištavanja te bi, za promjenu, trebali pokušati mudro razmišljati i uložiti malo truda u promjenu stavova i zakonskih regulativa koje koče naš iskorak u bolje.
    www.nexus-svjetlost.com



    Najveće polje industrijske konoplje

    Gorička tvrtka Josipa Plaveca konopljom se bavi od 2012. godine, a trenutno proizvodi ulje, proteine, brašno i kozmetiku. Njegovo polje industrijske konoplje koje se prostire na 41 hektar zemlje u Lomnici najveće je u Hrvatskoj. Ljudi nam se vani smiju jer im je neshvatljivo da uzgajamo konoplju radi sjemena od kojega se radi 70-ak proizvoda, dok se od stabljike koju uništavamo radi njih više od 20.000– kaže Velikogoričanin Josip Plavec, vlasnik najvećeg polja konoplje u Hrvatskoj. Domaćim uzgajivačima konoplje propadaju milijuni kuna jer ne mogu iskoristiti sirovinu za izradu brojnih proizvoda koji se mogu dobiti od stabljike – od odjeće i papira do građevinskog materijala i biogoriva. No, to bi se uskoro trebalo promijeniti. Vlasti su krenule u razmatranje izmjene Zakona o suzbijanju zlouporabe droga kojim bi se uzgajivačima ove biljke omogućilo da koriste i njen ostatak, a ne samo sjeme. Razlika između industrijske i indijske konoplje je u količini THC-a, glavne psihoaktivne tvari, kojeg u industrijskoj konoplji ima samo do 0,2 posto. Bez obzira na gotovo zanemariv postotak THC-a, industrijska je konoplja nepravedno svrstana u istu kategoriju kao i indijska gdje neke sorte imaju i više od 20 posto THC-a. Usporedimo to s alkoholom; ako je dozvoljeno 0,5 promila, kod konoplje toga nema, nego ili imaš alkohola, ili ga nemaš. Ako imaš, ti si alkoholičar, ako nemaš, nisi. To je prvo trebalo promijeniti da bi se uopće išlo u neke druge promjene. Vidim da su sve političke stranke za, a nemaju zašto ni biti protiv jer to je biljka koja se uzgajala i u bivšoj Jugoslaviji. Bili smo jedan od tri najveća izvoznika u svijetu – kaže Plavec.

    Širit će proizvodnju čim Zakon dopusti! Čim Zakon omogući korištenje ostatka vrijedne biljke, Plavec planira proširenje i to u proizvodnju peleta za grijanje. Plan postoji, ali se javlja problem investicija. Strojeve koje imamo ne možemo iskoristiti za preradu stabljike tako da ćemo tražiti partnere za daljnja ulaganja, ali pričekat ćemo da to bude napismeno. Vjerojatno bismo za početak radili obnovljive izvore energije, znači pelete za grijanje, izolaciju i građevinski materijal – otkriva Josip Plavec. Kako je za preradu stabljike prvo potrebno odvojiti vlakna od drvenastog dijela biljke, potrebni su strojevi kojih, kako tvrdi Plavec, u Hrvatskoj nema pa je tvrtka u potrazi za investitorima. Ta sirovina za izvoz je neisplativa jer je dosta jeftina i lagana. Količina koja popuni jedan šleper u principu vrijedi koliko i sam prijevoz u Sloveniju ili Austriju. Zato prerada mora krenuti ovdje. I to je dobro jer će se ovdje morati nešto pokrenuti da ne bude priča kao s drvima koja izvozimo u Italiju. Tamo se prerađuju, a mi dobivamo gotov proizvod– ističe Plavec. Dodaje i kako im je policija pokucala jednom na vrata radi anonimne prijave građana, no ta prijava riješena je dopisom iz Ministarstva poljoprivrede da se na tom području uzgaja industrijska konoplja

    Rješenje vide u izvozu
    Početkom godine Plavecov OPGHerbio plus dobit će ekološki certifikat i krenuti u izvoz svojih proizvoda. Jedan od razloga za takvu poslovnu odluku je i malo hrvatsko tržište sa slabom platežnom moći. Pa iako litra konopljinog ulja košta i više od 200 kuna, Plavec nema problema s prodajom. Malo je skuplji proizvod, mogu ga svrstati pod luksuz, ali onaj tko ga treba će si ga priuštiti. Mislim da je jedini način da tu proizvodimo i vani prodajemo. Ovdje je previše onih koji uvoze rumunjsko ulje i jeftiniju kinesku sirovinu. Tako ruše cijene, imaju slabiju kvalitetu proizvoda i uništavaju tu priču o konoplji jer nekvalitetna sirovina ne djeluje na zdravlje kako bi trebala i ljudi gube nadu. No, vani su ljudi već osviješteni i ne preferiraju te proizvode iz istočnih zemalja – tvrdi Plavec. Konkurencija s nekvalitetnim proizvodom nije jedina zamka poslovanja ove tvrtke. Zato se već ranije Plavec planirao okrenuti proizvodnji u inozemstvu, a boji se da će se isto dogoditi i u budućnosti. S partnerom sam htio proizvodnju započeti u Sloveniji, Mađarskoj, Srbiji ili čak Bosni jer je tada tamo bio dozvoljen uzgoj konoplje. Htjeli smo tamo krenuti dok se ne riješe papiri da počnemo ovdje. Međutim, kad smo praktički već bili pred odlukom, desio se taj Pravilnik. Sve smo već imali spremno– prisjeća se Josip Plavec početaka realizacije svoje poslovne ideje. Bez državne ili lokalne potpore Plavec smatra da će opet biti prisiljen razmišljati o preseljenju u inozemstvo.

    „Želim ostati u Velikoj Gorici“
    Ulaganje u industrijsku konoplju Josipu Plavecu već se isplatilo, ali radilo se o maloj investiciji u usporedbi s onom potrebnom za obradu stabljike za koju su potrebna veća skladišta i strojevi. To je i deset puta veća investicija. Žalosno je i nevjerojatno što Vlada, Grad i Županija ne pristupaju individualno svakom poduzetniku. Ne znam što mi može Grad pružiti. Ja promoviram Veliku Goricu jer sad već ima dosta članaka u kojima piše da je tu najveći proizvođač konoplje i postali smo poznati po tome, a ja ne znam na koji bih način mogao dobiti neke poticaje – požalio se Plavec. Poduzetnik tvrdi kako Grad Velika Gorica ne vidi potencijal industrijske konoplje koja bi mogla otvoriti brojna nova radna mjesta i pospješiti kvalitetu života građana. Moja vizija je bila da se Gorica predstavi kao „lider u ekologiji“. Sve što je vezano uz konoplju je ekološko, obnovljivo je, sva naša prerada nema ništa što zagađuje, nemamo dima, sve je čisto i prirodno, bez pesticida i herbicida. Konoplja čisti tlo od metala, rahli tlo, priprema za druge kulture, čisti zrak, višestruko je korisna za okoliš – kaže Josip Plavec. Na Gradu je, smatra Plavec, da prepozna potencijal industrijske konoplje i uključi se u cijelu priču, a posebno onaj njen dio vezan uz skupo grijanje. Ako pogledamo uzgoj konoplje za stabljiku, to je najjednostavnija kultura. Posadiš je, gledaš kako raste i onda je doslovno pokosiš. Tu nema rizika. Jedan hektar konoplje daje energije kao tri do četiri hektara drva, a konoplja naraste u 120 dana. Tu su te stare toplane koje idu na mazut i skupo je grijanje, a konoplja bi to riješila. Naravno da, ako nećemo imati podršku u Gradu, idemo dalje. Ideš tamo gdje ti je bolje – zaključuje Plavec.

    Zašto je konoplja superhrana?
    Konopljino ulje sadrži esencijalne masne kiseline i to je ulje za podizanje imuniteta. Ono radi balans u organizmu, štiti od upalnih procesa, regulira tlak, šećer, probavu i ostale osnovne funkcije našeg organizma, štiti od raka i općenito je odličan čistač organizma. Znači superhrana je jer sadrži sve što nam treba, a neke stvari poput GLA kiseline ima samo u majčinom mlijeku i par biljaka na svijetu. Sadrži i idealan omjer omega 6 i omega 3 masnih kiselina – pojašnjava Plavec. Hladno prešana ulja kakva proizvodi Josip Plavec dobivaju se iz sjemena, pri čemu temperatura ne smije biti viša od 50 stupnjeva Celzijevih. Ulje se ne filtrira već se prirodnim taloženjem odvaja talog koji se slegne na dnu bačve. Konopljino ulja ima blag orašasti okus, ali je toliko specifično da je teško objasniti. Mi smo još mala uljara velikih potencijala. Imamo vremena pripremati ulje na prirodan način. Ne dodajemo konzervanse, ali za konopljino ulje to nije toliko ni bitno jer je bogato vitaminom E koji je prirodni konzervans pa ulje može stajati i više od godinu dana – kaže Josip Plavec. U većini europskih zemalja konoplja se slobodno prerađuje i prodaje, a hoće li tako biti i u Hrvatskoj, vidje ćemo uskoro. Na vladajućima je da donesu jasne zakone i potrude se da uspješne poslovne priče poput ove Josipa Plaveca ne moraju tražiti bolju budućnost u inozemstvu. www.vgdanas.hr

    Zašto se u Hrvatskoj ne smije uzgajati industrijska konoplja?
    I dok se u Hrvatskoj sve češće vode rasprave o legalizaciji marihuane, odnosno indijske konoplje, ona manje kontroverzna - industrijska ostala je u sjeni. Iako se od njezine stabiljke može proizvesti više od 20 tisuća proizvoda, zbog spornog zakona - ta se vrijedna sirovina mora uništiti, a koristiti se smije tek sjemenje. Josip provjerava u kakvom je stanju zemlja, jer za mjesec dana ponovno će posaditi industrijsku konoplju i to na 40-tak hektara. Od konoplje potom proizvodi proteine, brašno, ulje, a odnedavno i kozmetiku. Sve to proizvodi od ulja koje mu daju sjemenke. U pravilniku stoji da se konoplja smije uzgajati samo za proizvodnju hrane, pa se stabljike kod nas pretvaraju u gnojivo, što proizvođači smatraju apsurdnim jer se upravo od stabljike može izraditi više od 20.000 proizvoda. "Od nje se mogu raditi papir, biorazgradiva plastika, tekstil, biogorivo, peleti za grijanje, obnovljivi izvori energije, znači ima jako puno potencijala, a to se zasad ne koristi", kaže Josip Plavec. Golemog potencijala kulture koju je Hrvatska nekad imala u obilju, svjestan je i ministar poljoprivrede koji priznaje problem je troma birokracija. "Ljudi koji rade stručne poslove u ministarstvu i koji uvijek nađu kako neke stvari ne odraditi. U predmetu sam pogledao i kroz 2012. i 2013. godinu više dopisa prema ministarstvu zdravlja koji nisu nažalost naišli na odjek", govori Tihomir Jakovina. Da bi se industrijska konoplja razlikovala od one indijske koja ima mnogo više THC-a potrebno je promijeniti najprije Zakon o suzbijanju zlouporabe droge. Naši su europarlamentarci pomoć zatražili i od Europske komisije koja bi uskoro trebala odgovoriti na pitanje. "Njihovi proizvođači mogu dobiti najviše ekonomske koristi od biljke industrijska konoplja jer su naši proizvođači zbog zakonske regulative koja im to priječi stavljeni u nepovoljni položaj", kaže zastupnica u Europskom parlamentu Sandra Petrović Jakovina (SDP). Sa zakonskim promjenama stigli bi i investori, zaposlili nezaposleni i zazelenile neobrađene njive. Sve to bila bi stvarnost kada bi razuman vapaj proizvodača napokon dosao u prvi plan.
    www.vijesti.rtl.hr

     

    Konoplja nudi puno više od tekstilnih vlakana

    Poljoprivreda može biti privlačna i mladima. I dobar izvor prihoda i u Hrvatskoj. Pokazuje to obitelj Moro iz Gala kod Sinja. Otvorili su vrata novim kulturama poput industrijske konoplje i uspješno pronašli kupce. Polja sinjskoga kraja polako se pripremaju za proljetnu sjetvu. Čitavo područje nekada je nadaleko bilo poznato po uzgoju kupusa, no planski poljoprivrednih obradivih površina sve je manje. Ipak neki su budućnost pronašli u novim kulturama. Industrijska konoplja već je treću godinu u Dalmaciji, a i šire, prepoznatljiv brand obitelji Moro. "I naša se obitelj bavila uzgojem kupusa, danas na žalost toga u sinjskom kraju skoro više uopće nema", prisjeća se Jelena, najstarija od petero djece u obitelji Moro. Budući da su odrastali uz poljoprivredu roditelji su ih poslali na fakultete, nadajući se lakšem životu za njih. No kako to često u životu biva, oni su se ipak na kraju vratili poljoprivredi. "Ja sam završila pravni fakultet, a brat Frano ekonomski, budući da u našem cijelom kraju nema nikoga od naše generacije tko je ostao tu, znali smo, ili ćemo smisliti nešto produktivno ili spakirati kofere i put pod noge", objašnjava nam Jelena kako je sve počelo. I sama je neko vrijeme volontirala i stažirala u Hrvatskoj, a potom radila u Njemačkoj i Sloveniji. "U Sloveniji sam imala tu sreću da sam mogla učiti kako se pišu projekti za EU-fondove, a tamo sam se i prvi put susrela s konopljom. Uvidjevši sve njezine mogućnosti došli smo na ideju o uzgoju", kaže Jelena. Uslijedio je posao istraživanja tržišta, sorti i svega što je potrebno kako bi ta kultura uspjela što bolje u njenom novom okruženju. "Mi smo jedini proizvođači u Dalmaciji za sada, stoga smo na vlastitom iskustvu morali učiti", dodaje Frano, sjećajući se prve sjetve koja nije bila uspješna. No od 2015. krenuli su s tri proizvoda: čaj, ulje i proteini, a od prošle godine imaju i brašno. Konoplja se kažu nam, na tržištu naziva još superhrana jer je dokazano da čovjek može preživjeti od šake sjemenki dnevno budući da posjeduje sve što je organizmu potrebno. Upravo zato su se bez velikih reklama, u relativno kratkom vremenu, uspjeli probiti na tržište. Zadovoljni kupci kojima preparati pomažu u ublažavanju zdravstvenih tegoba i usmena predaja najbolja su reklama. "Mnogi nas pitaju, a mnogi i griješe, kada pišu, koje su razlike u vrstama konoplje. Industrijska konoplja: Cannabis sativa L, koju mi uzgajamo ima ispod 0,2 THC-a (psihoaktivnog sastojka, op. ur.) što je i zakonom regulirano, te je svi legalno mogu koristiti. Za razliku od indijske konoplje, koja je svima poznata kao marihuana, ima veći postotak THC i zna se da je ilegalna. One izgledaju skoro identično, a i sestrinske su sorte, ali razlike u korištenju su ogromne", kroz smijeh objašnjava Jelena. Konopljina iskoristivost je sto postotna, te je isplativa kultura, pogotovo u Slavoniji gdje bi se mogle kao nekad uzgajati veće površine. "Ne tako davno, 80-ih godina u Slavoniji se konoplja proizvodila za tekstil, no danas je zbog nepostojanja zakonske regulative cijela ta industrija potpuno uništena", kaže nam Frano. No obitelj Moro je svoju perspektivu vidjela upravo u toj za sada rijetkoj biljci u Hrvatskoj. Pišu projekte, koriste fondove, dobivaju sredstva; iako su to uglavnom mali projekti koji pokrivaju osnovne troškove, to ih ne obeshrabruje. Svaku zarađenu kunu ulažu dalje u unapređenje svog ekološkog gospodarstva. Znaju da se od jedne kulture ne može opstati, pogotovo u Dalmaciji koja ima problem parceliziranog zemljišta. Stoga im je želja i cilj svoju paletu proizvoda proširiti na više vrsta eko-povrća i jaja od koka iz slobodnog uzgoja koje će proizvoditi gnojivo za sve kulture. Tako se nadaju da će svojim samoodrživim eko gospodarstvom, potrošačima ponuditi kvalitetu, količinu i spektar. Napravili su i korak dalje ka svom cilju. Sredstva za koke Hrvatice već su dobivena, što znači novi projekt i novu avanturu. "Osim mene i Frane ravnopravno sudjeluje i sestra Ivana, magistrica talijanistike i kroatistike, a naravno kada je sezona branja konoplje za čaj, uskaču i preostalih dvoje; brat pomorac, inženjer pomorske nautike i sestra srednjoškolka, te naravno ostali ukućani", kaže Jelena. Iako su na kraju priče oko poljoprivrede angažirani ponovno svi članovi obitelji, ipak kaže Frano ponekad se zapita, je li mu sve to trebalo. No ljubav prema rodnom kraju i sav uložen trud uvijek su motiv za dalje. "Kada vidiš da si nešto postigao i došao do nečega, žao ti je sve to ostavit, boriš se dalje i nadaš se boljem, iako nije lako."
    Portal croenergo.eu

    Pročitano 1710 puta

    O nama

    Hrastović Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

    Kontakt info

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
    Kralja Tomislava 82.
    31417 Piškorevci
    Hrvatska

    E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr
    Fax: 031-815-006
    Mobitel: 099-221-6503
    © HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. - design & hosting by Medialive