Većom energetskom učinkovitošću povećava se konkurentnost, odražava korporativna savjest i odgovornost te umanjuje prijetnja okolišu i životu na Zemlji. Želeći podići svijest javnosti i poslovnih subjekata o neposrednim utjecajima ljudskih aktivnosti na okoliš, Regionalni centar zaštite okoliša za Srednju i Istočnu Europu (REC Hrvatska), tvrtka SPONA komunikacije i Energetski institut "Hrvoje Požar" pokrenuli su projekt Ugljični otisak – trag odgovornosti. To je prvi javni projekt u Hrvatskoj koji je inicirao raspravu o utjecaju ukupnih ljudskih aktivnosti na kvalitetu okoliša i zdravlje ljudi, kako na razini pojedinca tako i na razini gospodarstva odnosno javnog sektora. Vrijednost projekta prepoznala su mjerodavna državna tijela i institucije te ga podupiru Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj, Hrvatska gospodarska komora i Agencija za zaštitu okoliša. U sklopu projekta, 7. travnja 2011. održava se i Prva hrvatska konferencija Ugljični otisak – trag odgovornosti koja će okupiti predstavnike gospodarstva i javne uprave s ciljem edukacije o mogućnostima smanjenja ugljičnog otiska u poslovanju, predstavljanja primjera dobre prakse te razmjene iskustava. Stručnjaci Energetskog instituta Hrvoje Požar prilagodit će hrvatskim prilikama metodologiju izračuna emisije CO2, na temelju IPCC metodologije za proračun emisije stakleničkih plinova razvijene pod okriljem Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime. Na temelju metodologije moći će se izračunati točan ugljični otisak tvrtki koje po jedinici proizvoda, po jedinici dobiti ili po jedinici utrošene energije emitiraju najmanje stakleničkih plinova, odnosno imaju najmanji ugljični otisak. Ti će pokazatelji biti podloga za dodjelu godišnje Nagrade za najveći doprinos smanjenju ugljičnog otiska.
www.croenergo.eu
Pojam ugljični otisak, ili još poznatiji po svom engleskom nazivu carbon footprint, mjera je za ukupnu količinu stakleničkih plinova čiju emisiju neka osoba, kompanija, događaj ili proizvod uzrokuju, izravno ili neizravno. Kako bi pojam ugljičnog otiska ostao vjeran svome naslovu, potencijal svih ostalih stakleničkih plinova koji se koriste prilikom izračuna svode se na potencijal ugljičnog dioksida te se zbrajaju sa potencijalom referentnog stakleničkog plina - ugljičnog dioksida. Na primjer, ista količina metana, koji je vrlo potentan staklenički plin, u razdoblju od 20 godina „zarobit" će čak 72 puta više topline nego što će u istom razdoblju „zarobiti" ista količina ugljičnog dioksida. Svaki od nas, čak i dok čita ovaj članak, doprinosi svome ugljičnom otisku. Svaka naša odluka o načinu kako ćemo otići na posao, koji ćemo artikl odabrati u dućanu, hoćemo li ugasiti svjetlo nakon izlaska iz prostorije, da li ćemo ugasiti računalo kada ga ne koristimo, kakvu ćemo hranu svakodnevno konzumirati i još mnoštvo drugih odluka utječe na naš ugljični otisak. Na primjer, osoba koja svaki dan ide na posao autom i na poslu jede meso imati će veći ugljični otisak, odnosno, svjesno ili nesvjesno u okolinu će oslobodi veću količinu ugljičnog dioksida, nego što će to učiniti osoba vegetarijanac koja svaki dan na posao ide javnim prijevozom ili se vozi biciklom.dodatnu količinu CO2 koju bi oslobodila u slučaju da koristi osobni automobil. Također, da bi jedan odrezak došao na Vaš tanjur potrebno je utrošiti mnogo više energije nego što je to potrebno za tanjur nekog variva bez mesa. Izračun ugljičnog otiska za neku stvar, osobu, tvrtku i sl. može biti vrlo jednostavan ali i vrlo složen, sve ovisi o tome koliko točni želimo biti te s kolikom količinom podatka raspolažemo. Danas na internetu možete pronaći mnoštvo različitih kalkulatora koji će za Vas, odnosno Vaše domaćinstvo izračunati koliko CO2 plina stvarate godišnje, mjesečno, dnevno....naravno, rezultat ovisi o Vašim navikama i stilu života. Želite li smanjiti svoj ugljični otisak ovo je sjajan način da provjerite kojim navikama i ponašanjem najviše doprinosite globalnom zatopljenju te gdje imate mogućnosti za poboljšanja, odnosno, potencijalne uštede koje možda možete ostvariti uz minimalna odricanja.
Označavanje ugljičnog otiska
Prije otprilike pet godina, počeli su prvi pionirski koraci u pokušajima označavanja proizvoda sa oznakama ugljičnog otiska, ili popularnije znano kao carbon footprint labeling, tj. pokušaji da se na svaki proizvod stavi oznaka koliko je CO2 oslobođeno da bi se isti proizveo, dopremio te poslije svog životnog vijeka zbrinuo. Više zemalja upustilo se u ovaj eksperiment, s Svaki od nas, čak i dok čita ovaj članak doprinosi svome ugljičnom otiskunažalost različitim metodama izračuna, idejama i načinima implementacije. Iako su ovi hvalevrijedni pokušaji probali sve osvještenijim kupcima dočarati kako oni svojim odlukama utječu na promjene klime, došlo je do sveopće zbrke te do potpunog fijaska pojedinih projekata. Izgleda da je tome doprinijela i ishitrenost pojedinih poslovnih subjekata, prvenstveno trgovačkih lanaca, koji su htjeli, svojom očito „zelenom politikom" privući „zelenije" i osvještenije kupce. Tako su krenuli sa megalomanskim najavama o označavanju svih artikala u ponudi, da bi na kraju završili sa uspješnim označavanjem svega par stotina. Najveći problem pojavio se što je svako koristio svoju metodu izračuna, što je postavilo pitanje čija je metoda točnija, odnosno preciznija i potpunija. Zatim, pojavo se problem kako sve to prezentirati kupcu na pravilan način kako se isti ne bi izgubio u hrpi oznaka i brojeva, a kako sve to ne bi izgubilo smisao. Kako bi se razriješila ova zavrzlama radi se na usvajanju metodologije koja bi bila primjenjiva na globalnoj razini, iako teško je za očekivati da će to riješiti sve probleme. Svijetli primjer jedna je britanska tvrtka koja se bavi proizvodnjom čipsa, i koja je na svoje proizvode uvela spomenuto označavanje. Također, nakon provedene analize koja je prethodila novim oznakama, tvrtka je našla način kako reducirati oslobođenu količinu CO2 po proizvodu na način da je pronašla način gdje uštedjeti na energiji, te je samim time uštedjela i na troškovima za istu. Prije se smatralo da određene jabuke lokalnih Britanskih proizvođača sigurno na svom putu do police oslobađaju manje CO2, zbog kraćeg puta koji moraju preći, analizom je utvrđeno da su jabuke, koje su morale preći dalekoOsoba koja svaki dan ide na posao autom i na poslu jede meso imati će veći ugljični otisak dulji put iz Afrike, a koje su uzgojene samo zahvaljujući radu lokalnog stanovništva, i bez pomoći strojeva, puno manje štetne za okoliš od Britanskih.
A gdje je tu Hrvatska?
Procedura za ovakvo označavanje proizvoda tek je "u pelenama" u mnogo naprednijim zemljama, nego što je to naša (npr. u Japanu). Javnost kods nas još uvijek nije dovoljno informirana što je to ugljični otisak, tako da o svemu ostalom trenutno nema smisla ni pisati. Dan kada ćemo svoje odluke o kupovini donositi na osnovu koliko je neki proizvod „zelen" morat ćemo još izvjesno vrijeme pričekati.
www.zelenaenergija.org