Koncept Energetske Unije
    Subota, 02 Srpanj 2016 14:34

    Koncept Energetske Unije

    Europska unija prošli tjedan prihvatila je vrlo ambiciozne klimatske ciljeve do 2030. godine, koji se tiču obnovljivih izvora energije, energetske učinkovitosti i smanjenja emisija. Sredinom listopada u Portugalu smo osobno razgovarali s Marie Donnelly, europskom ministricom za obnovljive izvore, energetsku učinkovitost i inovacije u DG Energy-u, tijelu koje operativno kroji novu energetsku sliku Europske unije. Donnelly kaže da se klimatski ciljevi mogu ostvariti sinergijom obnovljivih izvora energije s energetskom učinkovitošću i masovnom primjenom čistog transporta, u što će se građani uvjeriti već 2019.. Kroz energetsku uniju i regionalizaciju energetskih tržišta, te gradnjom interkonekcija zemlje Unije povezat će se puno čvršće. Ni jedna zemlja, pa tako ni Hrvatska neće biti energetski otok već dio pametne cjeline, poručuje Donnelly.

    Možete li pojasniti kakve ključne odluke o budućnosti energetike Europska unija treba donijeti krajem listopada?

    Trenutno traju intenzivne pripreme za sjednicu Europskog vijeća. Uobičajena procedura je da predsjednik vijeća Van Rompuy priprema nacrt zaključaka koji sve vlade dobivaju na uvid, kako bi ti zaključci bili spremni za dobivanje podrške premijera svih europskih vlada. Još uvijek traju diskusije o ciljevima, a to su 40% smanjenje stakleničkih plinova u odnosu na razinu iz 1990., minimalno 27% udjela obnovljivih izvora energije u potrošnji te 30% povećanje energetske učinkovitosti do 2030.. Uz to, tu su i ciljevi o povećanju broja energetskih interkonekcija među državama članicama. Dosta je riječi i oko ETS sustava, a razgovara na se razini veleposlanika u Bruxellesu i savjetnika premijera, kako bi se iskristalizirao jasan prijedlog koji će biti predočen šefovima država članica Unije.

    U svom obraćanju ste naglasili da cilj o 27% obnovljivaca države ne trebaju tumačiti kao svoj maksimum, već kao minimum do 2030. godine. Možete li pojasniti?

    To znači da je cilj Europske unije da najmanje 27% energije u ukupnoj potrošnji dolazi iz obnovljivih izvora energije. U tom smislu treba obratiti pažnju na tri sektora - elektroenergetski, koji je sada najmanji i iz kojeg dolazi 21% energije, očekujemo da će do 2030. godine 40% proizvodnje dolaziti iz obnovljivih izvora. Kad je riječ o sektoru grijanja i hlađenja, koji je najveći i čini 46% potrošnje energije, željeli bi da do 2020. 10% energije dolazi iz obnovljivaca, te da se taj postotak gotovo udvostruči do 2030. godine i to zato što taj cilj ide pod ruku s ciljem povećanja energetske učinkovitosti. Kada se obnavlja zgrada i modernizira grijanje, bilo bi bolje da se koriste obnovljivi izvori nego fosilna goriva. Zbog toga možemo govoriti o većoj učinkovitosti. Također, do 2030. želimo promjene u sustavu transporta, vjerojatno kroz upotrebu električnih i hibridnih

    vozila. Te promjene nastupit će oko 2019., a građanima će biti posve vidljive sredinom iduće dekade. Očekujemo da će sve zemlje doprinijeti ostvarenju tih ciljeva. Tamo gdje ima puno vjetra od tamo trebamo dobivati puno energije vjetra, a gdje ima mnogo sunca, tamo treba dobivati sunčanu energiju. Čak i ako u nekim zemljama nema dovoljno sunca ili vjetra treba ići na promjene u sustavu grijanja i hlađenja jer to pruža veću samostalnost i učinkovitost. Svaka država treba doprinijeti, neke više, neke manje, tu je riječ o temeljnom europskom principu solidarnosti, a mi vidimo da pristup treba biti regionalan.

    Hrvatska je veliki uvoznik električne energije i planira gradnju nove termoelektrane na uvozni ugljen. Možete li takva investicija biti održiva, s obzirom na ambiciozne planove za ostvarenje klimatskih ciljeva do 2030. i 2050., koje je EU zacrtala i uvodi mehanizme kako će ih i ostvariti?

    Ugljen je trenutno vrlo jeftin na tržištu i vjerojatno će takvim i ostati idućih nekoliko godina. Nakon toga, ne možemo znati kako će se kretati njegova cijena. Ekonomija proizvodnje struje iz ugljena je trenutno vrlo pozitivna, ali ako govorimo o investicijskim odlukama, treba uzeti u obzir rizik da će fosilna goriva poskupjeti. Nadalje, iz Bruxellesa šaljemo jasan signal da budućnost ugljena treba promatrati vezanu za gradnju CCS postrojenja za pohranu ugljičnog dioksida na kopnu ili u podmorju. Kada se donosi odluka o investiciji bilo bi pametno već sada razmotriti primjenu CCS tehnologije na sve nove investicije u termoelektrane na ugljen. Jer, to je tehnologija čiji trošak ne treba eliminirati, a ako cijene ETS dozvola porastu bit će ekonomski isplativo primijeniti je. CCS je skup ali treba biti dio jednadžbe.

    Neke države poput Češke, Slovačke, Mađarske, Poljske, Bugarske i Rumunjske otvoreno se protive ambicioznim ciljevima i ističu svoj specifičan energetski miks te traže okvirne ciljeve koji odražavaju regionalne potrebe. Kako gledate na to?

    Mislim da se tu prije svega radi o specifičnostima njihovog elektroenergetskog sustava. Neki su odlučili imati nuklearke, što je u redu, ali zato stavljam naglasak na promjene u sustavu grijanja i hlađenja i promjene u transportu. Kad je u pitanju grijanje i hlađenje, države članice nisu napravile izbor goriva, a ako su danas ovisne o plinu, kojeg nema, vanjske okolnosti će ih prisiliti da naprave drugačiji izbor. Ako postoji višak kapaciteta u proizvodnji električne energije, oni mogu biti korišteni za pokretanje toplinskih pumpi, pa će struja iz nuklearne energije pokretati toplinske pumpe. To je moguće bez promjena u energetskom miksu i državama je u gospodarskom interesu da to naprave tako. Zato i stavljam takav naglasak na sektor grijanja i hlađenja i sektor transporta.

    Baza za odluke o obnovljivim izvorima energije su Nacionalni akcijski planovi, a naš hrvatski je prilično kritiziran kao destimulirajući za razne vrste investicija u tom sektoru. Planovi su promjenjivi, zar ne?

    Države mogu mijenjati Nacionalne akcijske planove kad god to požele. Kao što je istaknuo novi predsjednik Europske Komisije Jean-Claude Juncker obnovljivi izvori ne predstavljaju samo održivost u našem energetskom sustavu već su i industrijska politika. U smislu, ako imate višak kapaciteta možete ih prodati - to su kooperacijski mehanizmi koje ćemo forsirati u budućnosti. Dakle, obnovljivce možete prodavati, poput keksa. Nadalje, možete ih koristiti da privučete industriju na svoje tržište, jer sva industrija treba energiju, a ako postoji sigurna lokalna opskrba, industriji je lakše. U svom kontekstu trebate promatrati obnovljive izvore kroz industrijsku perspektivu, kroz priliku za izvoz i priliku da privučete strana ulaganja. Mi tražimo da države članice promatraju svoje energetske sustave holistički i da paze na vlastitu politiku uvoza i izvoza energije, a to baca drugačije optiku na mogućnosti koje postoje za Hrvatsku.

    Mnogi smatraju da obnovljivi izvori energije ne pridonose sigurnosti opskrbe energijom već predstavljaju veliki teret i stvaraju distorziju u mreži. Kako gledate na to?

    Ako uzmemo u obzir da smo ovisni o nekome izvan Europe tko nam prodaje gorivo, u tom smislu obnovljivci su najveći doprinos energetskoj neovisnosti, jer je riječ o našem vjetru i našem suncu. Takav izvor energije je manjih dimenzija, modularan i distribuiran; ako imate vjetrofarmu s 50 vjetroturbina, ako jedna prestane s radom, još uvijek rade sve ostale. No, ako imate jednu jedinu elektranu i ona prestane s radom, neće biti energije. To su pozitivni aspekti, no ako neće biti vjetra i sunca neće biti ni struje, jer su to nestalni izvori energije, no zato je tu energija biomase i tu su hidroelektrane koje su također obnovljivi izvori. Osim toga, imamo alate i tehnike za taj problem. Trebamo upravljati energijom i koristiti je kad je dostupna. Centralni sustavi grijanja mogu služiti kao skladišta energije i to treba koristiti. Treba razmišljati kako koristima energetski sustav jer tako možemo neutralizirati nestabilnu prirodu obnovljivih izvora energije.

    Možete li komentirati nedavni izvještaj Međunarodne agencije za energiju (IAE) koji predviđa pad ulaganja u obnovljive izvore energije u Europskoj uniji od 20 milijardi dolara do 2020., a povezuje se s političkom nesigurnošću u zemljama Unije?

    Točno je da su mnoge zemlje članice poduzele retroaktivne mjere kad su u pitanju poticaji za obnovljivce, što veliki investitori gledaju kao regulatornu nestabilnost i ne žele ulagati. To je realnost i na to trebamo reagirati, radeći zajedno sa zemljama članicama i investitorima kako bi povratili povjerenje i vratili investicije. Najvažniji je dijalog, a to je element koji najviše nedostaje. Neke zemlje su poduzele mjere bez dijaloga, a oni koji su o tome prvo razgovarali prošli su dobro. Investitori nisu glupi i mogu razumjeti da je situacija teška, ali neće prihvatiti unilateralne poteze koji utječu na njihove ugovore. Treba realno pogledati uvjete ulaganja i osigurati da se ti uvjeti ne mijenjaju, a to je izazov s kojim se sada suočavamo. Naime, pokušavamo vidjeti možemo li početi poticati investicije (Capex), a ne toliko operativne troškove (Opex), jer kada se potiče investicija to je jednokratno, a kada se ulaže u operativne troškove, to traje 15-20 godina. U tome periodu tri do četiri puta se promijeni vlada i postoji rizik od regulatornih promjena.

    Možete li pojasniti kakva je budućnost poticanja obnovljivaca?

    U svojim naputcima za države članice preporučamo da se s poticajne sheme feed-in tarifa prijeđa na sustav premijskih cijena. Većina nacionalnih tarifnih sustava za obnovljivce mijenja se svakih 12 do 18 mjeseci, pa preporučamo da se ta zakonodavna promjena napravi kod iduće redovne izmjene.

    U Hrvatskoj nema nikakve debate oko tih izmjena, niti imam informacije iz resornog ministarstva da se ide u tom smjeru, iako operator tržišta energije ističe da su nužne promjene...

    To je neobično. Riječ je o državnim potporama koje će morati odobriti Europska komisija. Državna potpora je dozvoljena, ali postoje striktna pravila. Premijske cijene su dozvoljena državna pomoć, kao i feed-in tarife koje su namijenjene za manje projekte.

    U svom izlaganju istaknuli ste potrebu gradnje interkonekcija koje omogućuju nesmetani izvoz energije. Među projektima od posebnog interesa za Uniju konkurira veći broj projekata u Hrvatskoj, kako bi mogli konkurirati za sredstva iz fondova. Jedan zeleni think-tank nedavno je objavio analizu da postoji opasnost da dio novca koji daju porezni obveznici završi u "mrtvoj" infrakstrukturi, čije postojanje neće opravdati uloženi novac. Kako gledate na to?

    Kad je riječ o razvoju infrastrukture za to imamo desetgodišnji plan razvoja, a on se mijenja svake dvije godine. Nova izmjena dogodit će se u prosincu ove godine. U procesu izmjene analizira se koji su projekti tržišno održivi, a od kojih će se odustati. Ako projekti budu održivi i budu uneseni u plan, mogu se smatrati Projektima od zajedničkog interesa (PCI), a tada može krenuti administrativna procedura za financiranje. Dakle, svaki projekt se brižljivo analizira, kako se ne bi dogodilo da između točke A i B već postoji pet interkonekcija, a mi potpomognemo gradnju i šeste interkonekcije. Naše analize pokazuju da nam nedostaje dosta energetskih interkonekcija.

    Europska unija ide prema stvaranju energetske unije. Što to znači?

    Da, stvaranje energetske unije je prioritetna politika nove Europske komisije. Uskoro će biti imenovan potpredsjednik za energetsku uniju. Bit će još dosta diskusija što energetska unija podrazumijeva, ali jasno je da će prioritet biti puno bliskija suradnja među državama članicama Unije. U tom smislu ići će se na regionalizaciju energetskih tržišta, jer to ima smisla. Zašto na jednom dijelu graditi višak energetskih kapaciteta, dok na drugom dijelu Unije države međusobno ne razgovaraju?

    Europska unija ima vrlo ambiciozne ciljeve energetske učinkovitosti. Zbog čega ti potencijali još uvijek nisu sasvim iskorišteni?

    Mi očekujemo da ćemo cilj o 20% ušteda do 2020. doseći jer nam nedostaje samo jedan postotak. Ako se pogleda krivulja napretka od 2005. jasno je da smo sve učinkovitiji. Učimo, a što više znamo to smo bolji i brže ostvarujemo ciljeve. Naše sposobnosti sada su bolje nego što su bile između 2001. i 2010. godine. Nakon 2020. želimo još veći napredak. Očekuje se veći napor u nekoliko područja, kao što je primjerice obnova zgrada, što treba povećati s 1,4% ukupno obnovljenog fonda na bar 2,5%. Svjesni smo da je to vrlo skupo i zato forsiramo energetsku učinkovitost u grijanju. Kad je riječ o primjeni obnovljivih izvora u grijanju najučinkovitije grijanje su toplinske pumpe i najefikasniji kondenzacijski bojleri. Ako se kombinira energetska učinkovitost s primjenom obnovljivaca dobija se odličan rezultat.

    Kako država može pomoći u ostvarenje ciljeva u energetskoj učinkovitosti? Što su najbolje prakse?

    Države imaju Nacionalne akcijske planove i za obnovljivce i za energetsku učinkovitost. Danska iskustva su pokazala najbolje rezultate paralelnom kombiniranom primjenom energetske obnove fasada i obnovljivih izvora za grijanje. Mali obnovljivci se odlično nadopunjavaju s energetskom obnovom. Kad je riječ o financiranju energetske učinkovitosti izazov je kako do novca, jer ne postoji ni jedan proračun u Europi koji bi to mogao podnijeti i to ne treba ni pokušavati. Ipak, državni proračun se može koristiti na dva načina - da se standardizira potražnja, kako bi se moglo ići na politiku velikih brojeva, a masovnija energetska obnova tada može biti jeftinija. Drugo, javno financiranje može se koristiti kao mala garancija. Primjerice, osigurati novac i smanjiti kamate za dva do tri posto. Javni novac može pomoći privatnim investicijama, ali ih ne može zamijeniti.
    www.energetika-net.com
    Pročitano 679 puta

    O nama

    Hrastović Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

    Kontakt info

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
    Kralja Tomislava 82.
    31417 Piškorevci
    Hrvatska

    E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr
    Fax: 031-815-006
    Mobitel: 099-221-6503
    © HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. - design & hosting by Medialive