Model aukcije vjetroelektrana
Četvrtak, 18 Svibanj 2017 19:12

Model aukcije vjetroelektrana

Aukcija za vjetroelektrane na Sjevernom moru mijenja sve. Do 2025. na Sjevernom moru izgradit će se velika vjetrofarma s vjetrogeneratorima snage 13 do 15 MW, a tako proizvedena energija ići će na tržište bez ikakvih poticaja i subvencija. Europa forsira obnovljivce, gasi nuklearke i destimulira ugljen pokušavajući u vrlo lošim tržišnim okolnostima nekako riješiti velike probleme u elektroenergetskom sektoru. Prošli mjesec Njemačka je održala prvu aukciju za gradnju vjetroelektrana na Sjevernom moru. Na aukciji su dvije tvrtke, EnBW i DONG, dobile pravo da bez ikakvih subvencija izgrade 1,4 GW offshore vjetroelektrana. Troškove prijenosa energije platit će potrošači, ali vlasnici vjetroelektrana mogu računati samo na tržišnu cijenu tako proizvedene energije! Vjetroelektrane bi s radom trebale početi između 2023. i 2025. a DONG je već najavio da će do tada na tržište izbaciti turbine nove generacije, snage od 13 do 15 MW. Rezultati te aukcije ukazuju na zanimljiv trend kad je riječ o vjetroenergiji: industrija računa da će uspjeti ostvariti smanjenje troškova proizvodnje do te mjere da im se ovako velika investicija isplati i bez poticaja, što je vrlo optimistično. Nova aukcija za 1,61 GW kapaciteta održat će se iduće godine a to pokazuje da Njemačka računa na vjetar kao pouzdanu zamjenu za nuklearke i termoelektrane koje se masovno zatvaraju. Slučaj Njemačke zanimljiv je jer već sada odražava sve probleme s kojima se susreće zemlja koja do 2050. želi biti 80% obnovljiva. Ta država trenutno ima gotovo 200 GW instalirane snage, od čega 51 GW u vjetru. Od 2013. do 2017. na mrežu je dodano 9,3 GW fleksibilnih elektrana, a u istom periodu s radom je prestalo 6,6 GW konvencionalnih elektrana. No, do 2022. trend se radikalno mijenja zbog očekivanog prestanka rada nuklearki (11 GW), i najavljivanih dekomisija konvencionalnih elektrana pa bi s mreže moglo nestati ukupno 24 GW fleksibilnih i baznih kapaciteta. To je četvrtina ukupno instaliranih kapaciteta! Do 2020. očekuje se izgradnja tek 1,8 GW konvencionalnih kapaciteta, što nije dovoljno. Njemačke vjetroelektrane na kopnu rade s 20% iskorištenih kapaciteta, a one na moru s više od 40%, ali u periodima bez sunca i vjetra (što je zadnji puta viđeno tijekom dva tjedna u prosincu 2016.) ta je zemlja oslonjena gotovo isključivo na konvencionalne elektrane kojih je sve manje. U takvim slučajevima, za koje Nijemci čak imaju i poseban izraz 'Dunkelflaute', Njemačka se i sada oslanja na uvoznu fleksibilnost, energiju proizvedenu u skandinavskim hidroelektranama ili iz alpske regije. Dva snažna visokonaponska dalekovoda koja vode 1000 km sa sjevera na jug zemlje bi trebala do 2024. riješiti dio problema s masovnom proizvodnjom iz vjetra. No, što je s fleksibilnošću? Niske cijene na tržištu već nekoliko godina nisu poticaj energetskim kompanijama da grade nove kapacitete, a ta zemlja još nije riješila kako će plaćati konvencionalne kapacitete koji stoje u rezervi. U tim okolnostima teško je i očekivati gradnju fleksibilnih plinskih elektrana, dok je ugljen u sve težem položaju zbog sve strožih standarda emisija pa neće dugo trebati čekati da se i "ugljenare" krenu gasiti. Od zime 2018. operatori njemačke mreže trebaju kupiti 2 GW rezervnog kapaciteta van veleprodajnog tržišta, no EU ne gleda blagonaklono na njihovu odluku, smatrajući da je riječ o intervencionizmu. U svakom slučaju, struka se slaže da će Njemačka imati problem s tržištem kapaciteta zbog ogromnog cjenovnog pritiska koji konvencionalne elektrane baca s tržišta. To će pak utjecati na okolna tržišta, prije svega belgijsko i francusko, ali i na ostatak Europe jer tržišta su povezana. Prošla zima, koju je obilježilo gašenje velikog broja francuskih nuklearki, šokirala je francusko tržište i pogurala je cijene na gore na susjednim tržištima. Ugašene plinske elektrane vratile su se u rad u Njemačkoj, a i na ugljenu se počelo bolje zarađivati. Prošla je zima dokazala koliko se tržišta oslanjaju na nuklearnu energiju pa sada i novi francuski predsjednik razmatra promijeniti rok za 2025. a smanjivanje ovisnosti o toj vrsti energije. Dapače, čak se razmatraju subvencije za nove nuklearke, uz istovremeni razvoj 17 GW kapaciteta u OIE, uglavnom u manjim projektima. Glavnina će biti poticana premijskim sustavom, manjim dijelom feed-inom i to za fotonapon. Zeleni energetski paket Europske unije, koji bi na snagu trebao stupiti 2019. uvodi promjene, a zanimljivo je da Vijeće energetskih regulatora (CEER) traži da se ukine prioritetan pristup mreži ne samo novim obnovljivcima, već i starim projektima. Tehnologije se trebaju moći pravedno natjecati na tržištu, to je nova mantra. Također, smatraju da treba izbjegavati net-metering, jer tako trošak mreže nije pravedno raspodijeljen između svih korisnika. Što se iz tih trendova može izvući za budućnost? Na tržištu električne energije u narednim godinama očekuje se više volatilnosti i veće cijene. Put prema «više obnovljivaca» morat će ići paralelno s razvojem tržišta fleksibilnih usluga, koje će pružati konvencionalni ali i obnovljivi izvori. Nove tehnologije daju neke odgovore, ali cijela paradigma morat će se nastaviti mijenjati. Regulatori će morati aktivnije postupati, pogotovo kad je riječ o tržištu kapaciteta, jer se pokazuje da puštanje tržišnim zakonitostima da određuju sve, može voditi u nesigurnost opskrbe energijom. Optimalan balans neće biti lako postići.
www.energetika-net.com


Njemačka ukida subvencije za OIE i okreće se aukcijama

Stop za energetske zadruge, naprijed velikim investicijama u vjetroelektrane. Njemački parlament prošli je petak prihvatio novi zakon o obnovljivim izvorima kojim ukidaju poticajne tarife koje zamjenjuje kompetitivnijim aukcijama te ograničavaju razvoj vjetroelektrana kako bi osigurala blagovremeni razvoj elektroenergetske mreže za prihvat te energije. Godišnje aukcije za vjetroelektrane na kopnu ograničene su na 2,8 GW a ponuđeni su i fluktuirajući natječaji za offshore kapacitete. Nakon 2020. granica će se podići na 2,9 GW za kopno, dok će na moru oscilirati iz godine u godinu s ciljem da Njemačka u periodu 2021.-2030. osigura 15 GW kapaciteta iz vjetra. 2015. Njemačka je instalirala 3,7 GW vjetroelektrana odnosno 44% ukupnih takvih pogona u Europi. Aukcijama će se nastojati postići najniža prodajna cijena za tako proizvedenu energiju, a novi zakon je dio Energiewendea kojim se postupno ukidaju fosilni izvori i nuklearke s ciljem proizvodnje energije iz obnovljivaca. Njemački građani su s 46% udjela najveći vlasnici kapaciteta u obnovljivim izvorima, institucionalni investitori drže 41%, a velike energetske kompanije tek 12,5% pa će to biti velik udar na građane i energetske zadruge kojih je registrirano gotovo tisuću, piše EMP.
www.energetika-net.com


Vjetroelektrane snizuju cijenu električne energije

Jedan od standardnih prigovora na obnovljive izvore energije jest da su preskupi. Ali to pitanje nije tako jednostavno, kako izgleda. "Ekonomičnost" sama po sebi ne znači ništa; pitanje je, ekonomično za koga? U SAD se vodi intenzivni politički rat o produljenju federalnih potpora energiji vjetra; značajno je pitanje i u aktualnoj predsjedničkoj izbornoj kampanji. Potpora je u obliku "produciton tax credit", izraz koji je teško prevesti na hrvatski. Vlada isplaćuje svakom proizvođaču električne energije (elektrike) iz vjetra 2,2 centa po proizvedenom kilovatsatu. Populistički je lako to proglasiti nepotrebnim troškom za porezne obveznike. Međutim, članak Richarda W. Capertona How Wind Power Helps Lower Electricity Prices uvjerljivo pokazuje gdje je poanta i koji su interesi u igri. Vladina ulaganja vode do pada cijena elektrike na tržištu. (Govorimo o SAD, gdje su i najveće električne "utility" na tržištu, to su kompanije koje vode velike sustave, u Europi većinom nacionalne, kao HEP). To je naravno dobro za potrošače, ali padaju profiti kompanija koje se bave proizvodnjom. Ako ste bezrezervni pristaša slobodnoga tržišta, smatrate a priori da se "država ne smije miješati u tržišne odnose". Ali mora biti transparentno i da to znači biti bezrezervni pristaša kapitalizma, vladavine interesa kapitala nad drugim interesima: ne smijemo dozvoliti da profiti (prihod kapitala) padaju, makar većina ljudi od toga imala neposrednu korist. Taj "problem" da padaju profiti velikih kompanija koje upravljaju sustavima, primjećen je i u Njemačkoj, kad su zahvaljujući feed-in tarifama (koje je uvela i Hrvatska) počeli rasti instalirani kapaciteti vjetroelektrana (a zatim u znatnoj mjeri i solarnih). U Njemačkoj je električna energija znatno više na tržištu, nego recimo u Francuskoj ili Velikoj Britaniji. "Slobodno tržište", neočekivano, počinje raditi u korist obnovljivih. Vlada doduše intervenira na tržištu, ali tradicionalno u rigidno centraliziranom sustavu kao što je Electricite de France ili HEP, nikakvog tržišta ni nema. A postaju transparentni i kapitalistički odnosi interesa i moći. Prevodimo osnovne teze članka. Bitno je imati na umu bazičnu motivaciju kompanije Exelon. Oni su u u biznisu prodavanja elektrike, pa žele da ona bude skupa. Studije pokazuju da energija vjetra smanjuje cijene na tržištu u cjelini, pa je posve racionalno što se Exelon energiji vjetra protivi. (...) Većinu elektrike Exelon prodaje na takmičarskom tržištu, koje omogućava proizvođačima (kao Exelon) da prodaju lokalnim distributivnim poduzećima, koja pak tu elektriku prodaju poduzećima i vlasnicima kuća. Takmičarska tržišta rade na bazi ravnotežne cijene (cijena zatvaranja, "clearing price"), što znači da se sve proizvedeno plaća po istoj cijeni, bez obzira koliko je koštala proizvodnja. Metoda aukcije osigurava da svaki proizvodni pogon radi uz najnižu cijenu koju je spreman prihvatiti. Dok su detalji ekstremno komplicirani - pravila za tržište koja vrijede u srednje-Atlantskom području npr. imaju više od 2.000 stranica - osnove su vrlo jednostavne. Svaki proizvođač kaže operateru tržišta koliko je elektrike voljan dostaviti i po kojoj cijeni. U isto vrijeme, svako distributivno poduzeće kaže operateru tržišta koliko energije treba kupiti. Operater tržišta zatim posloži proizvođače od najniže do najviše ponuđene cijene. Zatim, počevši od najniže ponude, operater tržišta dodaje ponuđeno, sve dok ne dostigne dovoljnu snagu da zadovolji zahtjeve distributera. Zadnja prihvaćena ponuda postaje "ravnotežna cijena": cijena koju distribucijska poduzeća plaćaju za svu elektriku, i cijena koju svaki proizvođač prihvaća. Ono što se događa na tržištu je slijedeće: svaka elektrana nudi elektriku onda, kad je kadra proizvoditi, po marginalnoj cijeni proizvodnje. Te su cijene vrlo različite za razna postrojenja. Za vjetroelektrane (kao i za solarne) je marginalna cijena nula: kad god mogu proizvoditi, one će prihvatiti bilo koju cijenu, jer su troškovi isti, stoji li ili radi. Kad postoje samo mali kapaciteti VE, to ne igra ulogu. Međutim, kad kapaciteti rastu, najskuplji ponuđači ispadaju iz igre i ravnotežna cijena pada. Nedavna studija Nezavisnog sistemskog operatora Srednjeg Zapada (Midwest Independent System Operator) pokazala je da velika prisutnost vjetra može uštedjeti potrošačima 200 USD godišnje. Dok su koristi za potrošače jasne, postojeći proizvođači gube dio profita. Tehnološki, najveći je problem za vlasnike nuklearnih elektrana, koje su najmanje fleksibilne: proces isključivanja i ponovnog uključivanja je vrlo dug i skup. Zato se kompanija Exelon, koja upravlja s više nuklearnih elektrana, bori protiv produljenja važenja production tax credit za vjetroelektrane. Ironija je u tome, da vlada od 2005. nudi i novim nuklearnim elektranama 1,8 centa po kilovatsatu; dosad, međutim, nijedna NE tu mogućnost ne koristi, jer se nove NE ne grade. K tome, federalne subvencije nuklearnoj industriji od 1947. iznosile su najmanje 185 milijardi USD. Production tax credit je priča o uspjehu državnih ulaganja. Od njegovog uvođenja, energija vjetra se eksplozivno razvija a cijene su opale za zaprepašćujućih 90%. Stabilnim uvjetima za investiranje stvorenim dogoročnim produljenjem 2009. g, količina energije vjetra korištena u SAD udvostručila se u posljednje četiri godine. To je omogućilo uzlet sektora proizvodnje vjetroagregata, pa je više od 60% vrijednosti agregata proizvedeno u SAD. Ukidanje production tax credit značilo bi ukidanje 37.000 radnih mjesta i više cijene električne energije. Kao što smo gore spomenuli, slična je priča u Europi, gdje države daju potporu obnovljivima u obliku garantirane otkupne cijene na određeni broj godina (feed-in tarifa). U Hrvatskoj se pak događa da HEP-Trgovina, koja upravlja sustavom, gotovo uopće ne uključuje termoelektrane u Sisku i Rijeci, jer je jeftinije nabavljati struju iz uvoza. Uvoz nije velik zato jer nemamo domaćih kapaciteta, nego zato, jer je tako jeftinije.
pollitika.com

Pročitano 54 puta

Energetski Projekti

hrastovic energetski projekti banner

Energetski Video

hrastovic energetski video banner

Energetski Članci

hrastovic energetski clanci banner

Random video

Udruga SOLAR

Udruga SOLAR  je nastala 2011. godine kao potreba organiziranja civilnog društva u smjeru korištenja i primjene obnovljivih izvora energije, primjene alternativnih izvora energije te povećanja energijske učinkovitosti na razini korisnika i lokalne zajednice.

Opširnije

O nama

Hrastović Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture.

Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

Kontakt info

HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.

Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.

Kralja Tomislava 82
31417 Piškorevci
Hrvatska

E-mail:dario.hrastovic@gmail.com
Fax: 031-815-006
Mobitel:099-221-6503
© HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. - design & hosting by Medialive