Mali prijenosni nuklearni reaktori mogli bi napajati do 1000 kućanstava i evo kako rade. Doug Bernauer pridružio se SpaceX-u kao inženjer avionike 2007. još kada raketa Falcon te tvrtke nije niti jednom uspješno lansirana. Zatim je radio na Hyperloopu, Boring Company pa čak i na punjenju Starshipa na Marsu prije nego što je shvatio pravi potencijal nuklearne energije. Godine 2019. osnovao je tvrtku pod nazivom Radiant Industries koja radi na izradi "otpornih" prijenosnih nuklearnih generatora koji se mogu smjestiti u transportni kontejner.

Dok svijet traži načine za smanjenje emisije CO2 nuklearna energija je spremna vratiti se u igru. Kina trenutno ima 24 nuklearne elektrane u izgradnji i uskoro će postati svjetski lider u pogledu korištenja i proizvednje nuklearne energije.

Dok kineske nuklearne elektrane koriste konvencionalnu tehnologiju, Radiant Industries gradi manje nuklearne reaktore koji bi se mogli postaviti čak i na najudaljenijim lokacijama na planetu te zadovoljiti energetske potrebe, bilo za vojne ili civilne svrhe.

Radiantov plan da svoju elektranu učini prijenosnom je napraviti manji nuklearni reaktor koji može generirati jedan megavat energije, dovoljan za napajanje oko 1.000 domova. Srž tehnologije su TRISO čestice koje su gorivo za reaktor. Sastavljene su od urana, kisika i ugljika, te su čestice prekrivene keramičkim i ugljičnim materijalima te nisu veće od zrna maka. Čestice se tada mogu sastaviti u kuglu ili veliki cilindar, ovisno o dizajnu reaktora.

Važna značajka goriva je njegova visoka temperatura taljenja zbog koje je sam reaktor otporan na topljenje. U dosad provedenim testovima, Radiant je podigao TRISO čestice na temperature do 3000 Fahrenheita (1648 stupnjeva Celzijusa) i nije uočio nikakva zabrinjavajuća oštećenja. To je više od temperature koju će većina nuklearnih reaktora ikada postići.

Tvrtka je također koristila helij u svom dizajnu reaktora da djeluje kao rashladno sredstvo za olakšavanje pasivnog uklanjanja topline. Ovo je još jedan mehanizam postavljen kako bi se spriječilo topljenje u slučaju da se reaktor iznenada ugasi.

U okviru federalnog programa, Radiant je surađivao s Nacionalnim laboratorijem Idaho i Nacionalnim laboratorijem Argonne kako bi iskoristio njihovu stručnost u poboljšanju svojih proizvoda. Budući da se čestice TRISO moraju napuniti gorivom samo jednom u pet godina, reaktor se može postaviti na udaljenim lokacijama, koje nisu spojene na mrežu i koje bi mogle ovisiti o fosilnim gorivima za energetske potrebe. Za sada se tvrtka samo namjerava usredotočiti na inženjering reaktora i tražiti regulatorno odobrenje za svoj dizajn i tehnologiju.
www.interestingengineering.com