Prije 30-40 godina slika prosječnog hrvatskog seljaka bio je Dudek, lik iz serije “Gruntovčani”. Danas uzornog hrvatskog seljaka možda najbolje utjelovljuje Željko Mavrović, bivši boksački prvak, koji se jednako uspješno i pametno snalazi u polju kao nekad u ringu. A kako će izgledati hrvatski seljak 2030. godine?

Odgovor na to možda leži u odgovoru na jedno drugo pitanje - kako će izgledati Zagreb 2030. - jer moderni seljak u budućnosti svoju farmu imat će u modernom neboderu u centru grada! 

Hrani grad i spašava planet 
Broj ljudi koji žive u gradovima povećat će se s današnjih oko 3,1 milijarde do 5,5 milijardi 2025. godine. Svuda u svijetu, pa i u Hrvatskoj, raste urbana populacija. I svuda u svijetu posljednjih godina arhitekti traže načina za urbane farme, koje, za razliku od seoskih farmi, neće biti horizontalne, nego vertikalne. Profesor s američkog sveučilišta Columbia dr. Dickson Despommier smatra da bi vertikalne farme u neboderima mogle hraniti čak i tako velike gradove poput New Yorka te pomoći borbi protiv globalnog zatopljenja. Belgijski arhitekt Vincent Callebau projektirao je zgradu od 132 kata u New Yorku u kojoj će se moći uzgajati ne samo prehrambene biljke, nego i stoka i perad, a uz to će imati i uredske i stambene prostore. 

Toranj kao izvor energije 
Prvi koji su projektirali takve ekonebodere u Hrvatskoj su arhitekti iz studija UPI-2M, projektanti Arene Zagreb. Njihov neboder, zvan Biootanic, ne proizvodi hranu i meso, nego alge i bambus, od kojih se proizvodi biodizel i bioetanol. - Neboder Biootanic izradili smo za međunarodni natječaj za neboder 21. stoljeća koji je raspisao Evolo iz New Yorka. Osmislili smo održivu građevinu koja je alternativni izvor energije. U današnje se vrijeme, vrijeme velikog onečišćenja okoliša, u velikim gradovima osobito, nameće pitanje zaštite od pretjeranog onečišćenja, i to korištenjem mogućnosti novih tehnologija. Jedna od tih mogućnosti je i proizvodnja biogoriva - kaže arhitekt Ivica Zmiša, dio tima studija UPI-2M. 

Prva farma za 15 godina 
Bogate svjetske zemlje potiču poljoprivrednike na proizvodnju biogoriva, s time da iskorišavaju postojeće poljoprivredne površine. Suvremeni su gradovi suočeni s nedostatkom površina za gradnju, a poljoprivredne površine se sve više koriste za stimuliranu proizvodnju kultura za biogorivo, čime se smanjuje proizvodnja prehrambenih kultura, što je već naišlo na revolt nerazvijenih zemalja i raznih humanitarnih pokreta. Arhitekti smatraju da bi rješenje ovog problema mogli pružiti upravo tornjevi koji služe za vertikalnu proizvodnju različitih biljnih kultura koje bi se u istima kroz tehnološke pogone prerađivale u biogorivo. 

Bitan element ovakvog uzgoja su biljke, u našem slučaju alge i bambusi. Uzgojem algi moguće je dobiti najveći postotak ulja za proizvodnju biodizela, a uzgojem bambusa bioetanola. Također, obje kulture nisu ovisne o zemljištu, nego se uzgajaju u vodi koja cirkulira u procesu u kojem se zapravo ništa ne odbacuje kao nešto što je nemoguće ponovo upotrijebiti. Za projekt smo konzultirali uvažene stručnjake, primjerice kemičara Josipa Kufinca. Alge se razmnožavaju u zatvorenim cjevovodima i baš to izgleda kao crveni cjevovod na neboderu - kaže arhitekt Ivica Zmiša. Arhitekti su zamislili da jedan neboder proizvodi oko tri milijuna litara biogoriva godišnje. Ali ovakvi neboderi ne bi samo proizvodili gorivo, oni bi i “izdisali” kisik. Bi li se u njima moglo i stanovati? 

Biootanic je zamišljen samo kao proizvodno postrojenje, ali teoretski bilo bi moguće i da su u njemu stambeni prostori i uredi - kaže Alan Leo Pleština, jedan od direktora studija UPI-2M. Prema gruboj računici, gradnja jednog nebodera stajala bi oko 30 milijuna eura. Čini se da će za gradnju vertikalnih farmi u Zagrebu biti potreban utopist dubokog džepa. Profesor Despommier uvjeren je da će prva vertikalna farma u svijetu postojati u sljedećih 15 godina. Vjerojatno će se graditi u nekim od zemalja s malo poljoprivrednih površina, kao što su Japan, Island ili Dubai. Hrvatska takva zemlja sigurno nije. 

Gdje je Hrvatska u svemu tome? Trend pasivnih kuća postaje realnost, uskoro će se graditi pasivne kuće s certifikatima. Investitori su prepoznali trend vrjednosti alternativnih energija i uštede energije. Zanimljivo je da je to, kad smo se krenuli natjecati na svjetskim natječajima za ekološke zgrade, još bila budućnost, a sad je već u kratkom rezdoblju postalo bliska budućnost - zaključuje arhitekt Alan Pleština.