Troškovi transformiranja elektroenergetskih mreža samo u Europi iznosit će najmanje 2 bilijuna američkih dolara u sljedećih 30 godina. Prema novom PwC-ovom istraživanju, vlade moraju igrati veću ulogu na globalnom energetskom tržištu, bilo izravnim ulaganjima ili kao suinvestitor, kako bi podržale novi energetski sustav u nastajanju. Izvještaj „Inventing tomorrow’s energy system: The road ahead for molecules and electrons” otkriva da će rast obnovljivih izvora, za koje se procjenjuje da će činiti 90 % globalnog energetskog tržišta do 2050. godine, uz povećanje upotrebe vodika, dovesti do zelenijeg, ali znatno složenijeg energetskog tržišta. Elektroni proizvedeni iz obnovljivih izvora napajat će tvornice, grijati i hladiti zgrade, puniti baterije koje će hvatati energiju i postati generatori, a kako elektrifikacija bude pogađala sektor transporta, postat će glavno gorivo za automobile. Dok će vodik povezivati tržišta električne energije i plina, omogućavajući skladištenje velikog obujma, pogon teškog transporta i ogromnu dekarbonizaciju industrijske potražnje za energijom. Slijedom toga, sektori poput nafte i plina, komunalnih usluga i kemijske industrije, koji su trenutačno oštro razgraničeni, počet će tijekom sljedećeg desetljeća konvergirati i oblikovati se u integrirane energetske sustave. Ova ogromna promjena u globalnom energetskom sektoru i akterima u njemu zahtijevat će veću koordinaciju i suradnju između vlada i tržišta kako bi se uspješno radilo na zelenijoj budućnosti. Dr. Raed Kombargi, partner u Strategy& na Bliskom istoku, rekao je: „Od Južne Koreje do SAD-a i Europe, masovni ekonomski poticaj usmjeren je na izgradnju otpornijih i održivih energetskih sustava, pružajući novi priljev ulaganja usmjerenih na jačanje napora u dekarbonizaciji. Budućnost upućuje na puno zeleniji sustav od ovog koji imamo danas i, od pokretanja do primjene, znatno složeniji.” „Razvoj novog energetskog sustava previše je složen da bi se prepustio tržištu. Vlade će morati preuzeti puno aktivniju ulogu u oblikovanju budućnosti i morat će sudjelovati ili izravno ili kao suinvestitor. ” Kako bi se postigli globalni ciljevi emisija, vlade i poduzeća moraju surađivati na novim i neprovjerenim načinima ostvarivanja punog potencijala obnovljivih izvora. Ispravno provođenje energetske tranzicije nije samo presudno s ekološke perspektive, već i ekonomske. Izvještaj procjenjuje da će troškovi transformiranja elektroenergetskih mreža samo u Europi iznositi najmanje 2 bilijuna američkih dolara u sljedećih 30 godina. Također se poziva na predviđanje Međunarodne agencije za obnovljivu energiju koje kaže da će se na prijenos i distribuciju električne energije širom svijeta u godinama do 2050. biti potrebno potrošiti 13 bilijuna američkih dolara. Dr. Raed Kombargi, partner u Strategy& na Bliskom istoku dodao je: „Dok gledamo unaprijed prema budućnosti s niskim udjelom ugljičnog dioksida, sudionici na tržištu morat će iz temelja preispitati tržišni pristup tržištima energije, a ulagači će morati prihvatiti prisutnost „vidljivije ruke“ koja vodi i upravlja energetskom tranzicijom.” „Inovacije počevši od zelenih obveznica, izravnih ulaganja u ključnu infrastrukturu, do široke upotrebe pametnih tehnologija i modernizacije standarda i propisa poslovanja, sve nude vladama širom svijeta priliku pokazati jasnoću, koordinaciju i ambicije u kreiranju politika.”
www.poslovni.hr

Tom Ford nudi nagradu od 1,2 milijuna dolara za izum biorazgradive plastike. Svima nam je dobro poznata činjenica da bi se plastika trebala reciklirati. Upravo zato, boce, vrećice i ostale jednokratne plastične materijale odlažemo u posebne kante predviđene za to. No, ono što mnogi od nas ne shvaćaju jest da se velik dio te plastike zapravo nikada neće reciklirati. Unatoč našoj dobroj namjeri, velik postotak plastike ionako će završiti na odlagalištima otpada, a dio toga će u konačnici završiti u oceanima. Od 11 milijuna metričkih tona plastike koja pluta oceanom, čak 46% je tanka, prozirna, savitljiva plastika od koje su rađene vrećice za sendviče, prozirne folije, omoti i slično. Takva plastika čak i kad je adekvatno odložena, baca se jer može zaglaviti opremu za recikliranje i usporiti proces. Sve to pokazuje kako recikliranje ne može biti savršeno i dostatno rješenje kad je riječ o problemu s plastikom. Krajem prošle godine, Tom Ford najavio je partnerstvo s organizacijom Lonely Whale i njihovim savjetodavnim ogrankom 52HZ za pokretanje nagrade za plastičnu inovaciju. Natjecanje potiče dizajnere, proizvođače i izumitelje na stvaranje biološki razgradive alternative plastičnom filmu. Za razliku od postojeće razgradive plastike, koja se mora kompostirati, biološki razgradiva bi se prirodno razgradila u tlu ili oceanu bez ljudske intervencije, prenosi Vogue. Glavna nagrada iznosi 1,2 milijuna dolara, uz potporu investitora u njenom dostavljanju na tržište do 2025. godine. Poziv na prijavu na natjecanje objavljen je i na službenom Instagram profilu Tom Ford brenda, a natjecanje traje do 24. listopada. “Plastika ulazi u naš život na minutu, ali nastavlja dalje kao otpad i nikada zaista ne nestaje. Fordova nagrada za plastičnu inovaciju prilika je za stvaranje novog početka i promociju rješenja proporcionalnih problemu zagađenja plastikom”, objasnila je dr. Dune Ives, izvršna direktorica Lonely Whalea. U narednim mjesecima, Ford će pregledavati prijave s vijećem sudaca. Surađivat će sa stručnjacima i znanstvenicima koji se bave oceanom, materijalima i razvojem proizvoda, kako bi osigurali da pobjednička prijava može zaista zamijeniti tankoslojnu plastiku. “U svijetu ima toliko kreativnosti, talenta i inovacija, a potrebna je samo jedna nevjerojatna ideja i napor da se iskoristi potencijal kako bi se omogućilo nemoguće. Potaknuo bih sve izumitelje koji osjećaju strast za ono što rade da zaista vjeruju u svoju sposobnost da promijene svijet. Okoliš očajnički treba rješenje za plastični otpad, tako da je na nama da zajedno razvijemo inovativno rješenje koje će okoliš učiniti sigurnijim za generacije koje dolaze”, objasnio je i zaključio Ford.
geek.hr

Findhorn Comunity Foundation smješten je na sjeveristoku Škotske na obalama Sjevernog mora. Sastoji se od 2 dijela, Findhorn parka – eko selo, koje je smješteno nedaleko istoimenog sela Findhorn i Cluny Hill Collegea, udaljenog oko 10-tak kilometara od samoga eko sela. „Eko selo Findhorn poznato je kako lokalno tako i globalno kao pozitivan model ekološkog održivog razvoja. Naš ekološki otisak je najniži ikad izmjeren u industrijskom svijetu, a samo je pola vrijednosti od Britanskog nacionalnog prosjeka. Poslijednji projekt omogućit će nam daljnje smanjenje emisije ugljika kroz instaliranje sistema za grijanje na biomasu za veliko područje koje pokriva Findhorn park (eko selo).“

PONEŠTO O NASTANKU EKO SELA FINDHORN
U studenom 1962. godine vođeni unutrašnjim glasom, Peter Caddy, njegova supruga Eileen, njihova tri sina i prijateljica Dorothy Maclean, naselili su se sa svojom kamp prikolicom u kampu Findhorn Bay, na sjeveroistoku Škotske. Uz pomoć prirodnih elementala i unutrašnjeg vodstva, slijedeće su godine imali nevjerojatno rodan vrt uzgojen na neplodnom pijesku. Pomoć prirode i unutrašnjeg usredotočenja rezultirala je stjecanjem sve većeg znanja, kojim su u slijedećih 4 godine pijesak pretvorili u plodnu zemlju koja ih je obilato darivala zdravim i ukusnim plodovima. Rezultati koje su postizali isključivo proizvodnjom komposta od vlastitog izmeta, morskih algi, lišća, ostataka iz kuhinje i komunikacijom s elementalima prirode, privukla je do kraja šezdesetih godina veliki broj stručnjaka, agronoma, biologa, kemičara i ostalih prirodoznanstvenika iz Velike Britanije koji su u nevjerici promatrali, proučavali, mjerili i istraživali „čudo“ za koje nisu mogli naći razumsko objašnjenje. Velika medijska pozornost rezultirala je širenjem vijesti o „neobičnom“ projektu te je vrlo brzo privukla veliki broj znatiželjnika i istomišljenika. Neki od onih, koji su došli uvjeriti se u istinitost medijskih natpisa, ostali su privremeno ili trajno osnivajući Findhorn Community Foundation. Do kraja 70-ih zajednica je brojala oko 200-tinjak stanovnika, a danas se taj broj popeo do 500. Kroz svoj pedesetogodišnji razvoj, Findhorn Ecovillage se razvio u neobično stabilnu zajednicu sa svim već navedenim elementima ili nivoima održivosti. Bio je i ostao jedan od vodećih eko sela u Globalnoj eko mreži sela (GEN) sa velikim utjecajem i na razvoj lokalne, regionalne i nacionalne zajednice koja se sve više okreće održivom razvoju. Kroz slijedeća poglavlja predstaviti ću posebnosti i uspjehe Findhorna kako u održivom razvoju vlastite zajednice, tako i u njihovom nemjerljivom utjecaju na cjelokupni održivi razvoj na planeti.

ODRŽIVOST
Održivost se u Findhornu ogleda kroz slijedeće podnivoe održivosti:

EKO SELO FINDHORN
Eko selo Findhorn na opipljiv način demonstrira veze između duhovnih, društvenih i ekonomskih aspekata te sintetizira trenutno najbolja razmišljanja o ljudskim staništima. To je model koji se konstantno razvija i koristi kao nastavni resurs za mnoge univerzitete i školske grupe, kao i za profesionalne organizacije te jedinice lokalne vlasti iz cijeloga svijeta. Jedan su od osnivača Global Ecovillage Network (GEN), neprofitne organizacije koja međusobno povezuje vrlo raznolike pokrete autonomnih ekosela u svijetu te njihove projekte. Također, surađuju sa međuvladinim agencijama kako na edukaciji tako i na kreiranju politika za održivi razvoj šireći svoje programe za održivi razvoj. Preliminarni rezultati studije o ekološkom otisku za eko selo Findhorn potvrdili su pretpostavku da su za neko blisko vrijeme eko sela ta koja značajno koračaju naprijed s laganim korakom po Zemlji. Findhorn Foundation Ecovillage projekt dobio je od United Nations Centre for Human Settlements (Habitat) oznaku „Najbolje prakse“.

SOCIJALNI DIZAJN
The New Findhorn Association osnovan je 1999. Godine kako bi zbližio različite organizacije i ljude sa ekoselom u promjeru od 80 km. Organizacija izabire Vijeće na dobrovoljnoj bazi, koje nadzire ispravnost provedbe svih demokratskih procesa unutar NFA. U organizaciji su zaposlena dva „slušača – komunikatora“ čiji je profesionalni zadatak da osluškuju puls zajednice, osiguraju dobrodošlicu novim članovima, podržavaju organizacije i poslovne projekte, osnažuju članove koji potiču nove inicijative i facilitiraju sva događanja koja se zbivaju u zajednici.

EKOLOŠKA GRADNJA
Konstrukcija nula ugljičnih kuća i opremanje već postojećih nudi jedno od najisplativijih i najizravnijih strategija u odnosu na odgovornost prema klimatskim promjenama. Eko selo Findhorn, do danas je podiglo 61 eko kuću te se i dalje rade planovi za nastavak izgradnje objekata koji će respektirajući okoliš nadopuniti ga. Godinama su razvili jedinstveni sistem gradnje, uklopljen u okoliš i energetski vrlo efikasan. Koristeći prirodne i neotrovne materijale kostruirali su „zidove koji dišu“, koji omogućuju tkivu zgrade da u interakciji s ljudima ublaže vlažnost i povećaju kvalitetu zraka. Također, eksperimentirali su i sa izgradnjom kuća od slame, sistem „zemljeni brod“ koristeći pri tome i otpadne automobilske gume. I nadalje se radi na istraživanju inovativnih ekoloških mogućnosti za izgradnju prikladnih za okoliš. Publikacija „Jednostavno gradi zeleno“, prvi britanski tehnički vodič za gradnju ekoloških kuća, temeljen na istraživanjima i iskustvima Findhorna, pomogao je eko selu da postane glavni resursni centar za edukaciju na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Ekološki detalji koji su sadržavaju objekti u eko selu:

* Koriste se pasivne solarne mogućnosti gdje god je moguće kroz orijentaciju i oblik prozora.
* Koriste se solarni paneli za grijanje vode u domaćinstvima.
* Sustav daljinskog grijanja na plin s kondenzacijskim bojlerom i najvećom učinkovitosti goriva.
* Super učinkovita izolacija (U-vrijednosti od 0.2 watt/m² C na krovu, zidovima i podu).
* Niskoenergetske žarulje su svagdje.
* Troslojna stakla (U=1.65 watt/m² C).
* Celulozna izolacija (napravljena od recikliranog papira).
* Neotrovne eko boje i konzervansi za impregniranje drveta.
* Brodski pod napravljen bez otrovnih boja i smola.
* Drvo iz lokalnih šuma.
* Lokalni kamen za zidove, dvorišta i putove.
* Pokrivanje krovova s glinom i travom (slika 25).
* Inovativna konstrukcija „dišućih zidove“ koja omogućava kontroliranu izmjenu zraka i pare i eliminira potrebu za konvencionalnim izmjenjivačima pare i zraka
* Obješeni drveni podovi koji imaju podnu cirkulaciju zraka i ne dovode do stvaranja plina radona.
* Izoliranje strujnih krugova radi smanjenja napona elektromagnetskog polja.
* Štednja vode (tuševi, toaleti s tekućom vodom i samozatvarajuće slavine).
* Skupljanje i recikliranje kišnice za zalijevanje u vrtu.
* Dijeljenjem postrojenja (praona, kuhinja, salona) izbjegavaju se nepotrebna dupliciranja.
* Jednostravne konstrukcije drvenih okvira i detalja, prikladnih za samogradnju.

OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE
Brojne kuće i zajedničke zgrade imaju ugrađene solarne panele za zagrijanje vode za centralno grijanje. Ujedno, većina zgrada u eko selu koriste pasivnu solarnu energiju kako bi smanjile potrebe za grijanjem, tako što prozore okreću prema jugu, a sjeverne zidove ostavljaju bez prozora i vrata. Četiri turbine na vjetar koje su vlasništvo eko sela, imaju ukupni kapacitet od 750kW, osiguravajući više od 100% potreba zajednice za strujom. Eko selo ima vlastitu električnu mrežu i proizvodnja električne energije iz vjetrenjača provodi se do trafostanice koja mijenja prijenos napona i djeluje kao prekidačka stanica. Kada vjetar puše, električna energija se koristi odmah i ako proizvodnja premašuje potrošnju, višak se izvozi u mrežu. Ako vjetar ne puše, energija se uvozi iz mreže. Općenito, eko selo je proizvođač električne energije i oko 50% proizvodnje izvozi i mrežu te je na taj način to jedan od najunosnijih zelenih poslova eko sela. Ove godine instaliran je i bojler na biomasu koji će smanjiti godišnju emisiju ugljika za 100 tona te uštedjeti eko selu 12.000 funti godišnje za kupovinu fosilnih goriva. Kapacitet bojlera je 250 kW, a koristit će drvenu piljevinu kao gorivo. Pepeo, koji će se svaka dva tjedna čistiti, bit će kompostiran u Cullerne vrtu, gdje se proizvodi najveća količina povrća za eko selo.

EKOLOŠKO PROČIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA
Prvi europski biljni pročišćivač tipa „Living Machine“ postvaljen je u listopadu 1995. godine u Findhornu. Sufinaciran je iz regionalnih razvojnih fondova EU. Ovaj kanalizacijski sistem za tretiranje otpadnih voda konstruiran je da zadovolji potrebe 500 stanovnika sela. U isto vrijeme služi u istraživačke i edukativne svrhe te cijelom svijetu promovira tehnologije ekološkog pročišćavanja vode. Sanacija sustava, liječenje otpadne vode temelji se na principu pristupa „cijelovitom sustavu“ biološke tehnologije koji je ujedno troškovno učinkovit, pouzdan i estetski prihvatljiv projekt. Pristup predstavlja pomak od kemijski intenzivnog tretiranja vode, do usvajanja načela ekološkog inženjeringa. U Living Machine dolaze otpadne vode koje se biološki prerađuju u anareobnim i aerobnim uvjetima u spremnicima u kojima se nalaze različite kolonije bakterija, algi, protozoa, biljaka, zmija i riba koje tvore jedan biocenozni ekološki filter. To je preslika procesa koji se zbiva u prirodi, ali daleko intenzivniji. Na kraju staklenika su spremnici iz kojih voda izlazi dovoljno pročišćena da se može direktno ispustiti u more ili se može ponovo koristiti u domaćinstvima i u vrtu. Ova tehnologija ne zadovoljava samo nove stroge standarde za kanalizacijske odljeve, već je i dosta jeftinija jer ne koristi skupe kemikalije.

EKOLOŠKA PROIZVODNJA HRANE
1994. godine osnovan je EarthShare; poduzeće za poljoprivrednu proizvodnju koje se temelji na organskim, biodinamičkim i permakulturnim principima uzgoja i proizvodnje hrane. Poduzeće ima za cilj povećati lokalnu proizvodnju i potrošnju hrane te povećati kvalitetu prehrane. Trenutno EarthShare proizvodi hranu na oko 5 ha, rasprostranjenih na tri lokacije, uključujući i Cullerne Garden (slika 36) smješten u samom eko selu. Proizvodnja trenutno premašuje potrebe 500-tinjak žitelja, uključujući i goste eko sela, tako da se višak proizvoda plasira u lokalnim trgovinama eko hrane. Poduzeće EarthShare ulaže velike napore u osvještavanju javnosti o negativnim utjecajima i opasnostima koje donosi GMO proizvodnja. Osim ekološkog povrća, na farmi se proizvode i ekološka jaja, mliječni proizvodi i meso. Stoka se drži na otvorenoj paši prema principima prijateljskog okruženja za životinje u kombinaciji s modernim tehnologijama 21. stoljeća.

ODRŽIVA EKONOMIJA
U zadnjih 40 godina eko selo Findhorn razvilo je preko 60 različitih ekonomskih projekata i inicijativa provodeći model vitalne, održive, lokalne ekonomije.

Gospodarstvo zajednice ima slijedeća poduzeća:

* Findhorn Foundation, međunarodni centar za provođenje obrazovnih programa koji godišnje prima oko 3000 polaznika iz cijeloga svijeta
* Phoenix Community Stores – promovira trgovinu s etičkim dobavljačima, inicira politiku kupovine lokalnih proizvoda
* Ekopia – Razvojna grupacija koji promovira etičke investicije u zajednici
* Build One, izgradnja ekoloških kuća
* Findhorn Bay Housing Company, zadužen za infrastrukturni management
* Duneland Limited – tvrtka koja radi na očuvanju, obnovi ekoloških naselja
* Ecovillage International, projektira i kreira programe samoodrživosti za seoska naselja.
* Gaia Education, dizajnira i razvija obrazovne programe i planove za održive zajednice širom svijeta
* Phoenix Bakery ekološka pekarnica
* Findhorn College, nudi daljnju i više obrazovanje o održivosti
* Moray Arts Centre, ohrabruje lokalno studiranje vizualne umjetnosti encouraging the study of the visual arts locally
* Findhorn Bay Holiday Park, nudi smještaj za goste
* Findhorn Pottery dizajnira i izrađuje grnčariju (slika 37)
* Findhorn Flower Essences, proizvodi biljne preparate
* Posthouse Printing – grafički dizajn i tiskanje
* Moray Steiner School, provodi Waldorfsko školovanje za djecu od 3 to 16 godina
* Newbold House, centar za radionice i povlačenja (retreat)
* Ecologia Trust, promovira projekte razmjene s Rusijom
* Erraid Community, pridružena zajednica na zapadu Škotske
* Trees for Life – nagrađen projekt za ekološku obnovu
Većina navedenih poslovnih subjekata djeluju kao dionička društva gdje se svaki pojedinac zajednice odnosi odgovorno prema poslovanju svakog poduzeća u koje je uložio dionice.
Prema godišnjim prihodima koje ostvaruju, nalaze se na drugom mjestu u regiji, iza Royal Air Forcea.

EDUKATIVNI PROGRAMI – EDUKACIJA ZA UNUTRAŠNJI RAST I VANJSKU AKCIJU
Model obrazovanja u eko selu Findhorn predstavlja inspirativno rješenje za iskorjenjivanje siromaštva i degradaciju okoliša uz nisko-utjecajan (low-impact) način života na okoliš, a ujedno visoko podržavajući kulturno-društveni odnos prema okolišu.

Obrazovni programi, koje nudi eko selo Findhorn tijekom cijele godine, bilo na sedmodnevnoj ili višesemestralnoj osnovi, polaznicima nude slijedeća iskustva:

* holistički pristup učenju koji kombinira najbolju edukaciju sa eksperimentalnim učenjem
* osobni i duhovni razvoj
* učenje o vrijednostima života i radne vještine

S obzirom na „cijelo osobni“ pristup edukacija obuhvaća sve aspekte ljudkog života: intelektualne, duhovne, zdravstvene, umjetničke i tehničke te svakom pojedincu ostavlja mogućnost stvaranja vlastite kombinacije za brži rast i razvoj. Pristup edukaciji je individualan grupni sa razvijanjem visokog osjećaja za individualnu jedistvenost, kreativnost i unikatnost te grupnu sinergiju i odgovornost u kojoj svaki pojedinac predstavlja važan kotačić svemirskog mehanizma.

Neka od obrazovnih područja koja se nude polaznicima, a i stanovnicima Findhorna:

* Permakultura
* Lokalna proizvodnja hrane
* Obnovljivi izvori energije
* Zadruge i socijalna ekonomija
* Izgradnja tima i globalno umrežavanje
* Intenzivna ekologija i obnova zemlje
* Ekološka gradnja i inžinjering
* Alternativna pročišćavanja otpadnih voda
* Iscjeljenje kroz umjetnost
* Eksperimentalni tjedan itd.

UJEDINJENI NARODI I EKO SELO FINDHORN
U prosincu 1997. Godine, Ujedinjeni narodi priznali su eko selo Findhorn kao respektabilnu nevladinu organizaciju koja se zalaže za održivi razvoj i zaštitu okoliša. To je bio vrhunac priznanja nakon serije službenih kontakata i uspješno razvijene suradnje između eksperata obje organizacije. Od tada je eko selo prisutno kao partner na svim velikim konferencijama koje UN organizira o održivom razvoju i zaštiti okoliša te aktivno sudjeluje u kreiranju globalnih politika o smanjenju zagađenja i obnovi zemlje.
www.vilin-sapat.com

Što se događa s naftnim kompanijama? Nesklonost ekološki nastrojenih udruga i pojedinaca spram naftaša notorna je činjenica, no svijet koji sve aktivnije pokušava zaustaviti klimatske promjene predstavlja ozbiljnu prepreku profitabilnosti i opasno ugrožava etablirane poslovne modele. U takvom svijetu najveća prijetnja naftnim kompanijama kakve poznajemo postaju sami - dioničari.

Veliki pritisak svećenika
Priča o anglikanskim svećenicima koji su se iz protesta zalijepili (doslovno!) za namještaj u sudnici, prosvjedujući protiv ljudskog utjecaja na klimatske promjene većini će zazvučati simpatično i ne odveć ozbiljno, dovoljno tek za kratak osvrt u kakvom britanskom tabloidu. Doduše, pritisak svećenika još je prošle godine urodio puno konkretnijim plodom, nakon što je Engleska crkva, "iz financijskih razloga", odlučila likvidirati ono malo dionica naftnih kompanija koje je u njenom portfelju ionako bilo moguće naći samo u tragovima. Crkva je kao motiv za likvidaciju navela rizike koji takve investicije predstavljaju za portfelj, očito aludirajući na ESG (Environment, Social, and Governance) principe društveno odgovornog poslovanja zbog kojih se naftne kompanije na tržištima kapitala polako pretvaraju u ugroženu vrstu.

A onda opet tih nekoliko milijuna, ili u najboljem slučaju desetaka milijuna funti, iz perspektive naftnih kompanija doima se posve trivijalnim - tržišna kapitalizacija Velike Petorke (Royal Dutch Shell, BP, Exxon Mobil, Total, Chevron) uvjerljivo prelazi pola bilijuna dolara. Koliko su im doista naškodile preporuke Engleske crkve, ili pak po naftaše negativno intonirana enciklika Pape od prije nekoliko godina? Možda ne previše, no ovo je tjedan trijumfa zelene agende, u kojem smo dobili priliku nazrijeti budućnost u kojoj naftnoj industriji ozbiljno prijeti izgon na (ekonomske) margine.

Prvi je udarac stigao nešto ranije, još sredinom svibnja, u obliku šokantnog izvješća Međunarodne agencije za energetiku (IEA), organizacije osnovane nakon naftnog šoka 1973. godine kako bi štitila interese potrošača (a time posredno i naftne industrije). U izvješću pod nazivom "Net Zero by 2050: A roadmap for the global energy system", IEA je predstavila sveobuhvatnu energetsku strategiju kojom bi se globalno zatopljenje, drastičnom redukcijom emisija štetnih plinova, svelo na podnošljiv rast temperature od 1.5 °C, navodeći pritom kako ostvarenje tog cilja ne uključuje nove investicije u opskrbu naftom i prirodnim plinom.

Drugim riječima, bilo kakvi novi projekti, ambiciozne najave vađenja nafte iz oceanskih dubina ili zaleđenog Arktika, u tom scenariju postaju - nepotrebni. A to je sasvim u suprotnosti s procjenama Exxon Mobila koje govore o potrebi investiranja između 12 i 17 bilijuna dolara kako bi se zadovoljila potražnja za fosilnim gorivima do 2040. godine.

Umjesto toga, Agencija priziva povećanje investicija u obnovljive izvore energije s aktualna dva na pet bilijuna dolara godišnje (riječ je o investicijama na globalnoj razini), i na taj način zapravo označava početak kraja ere fosilnih goriva. Slučajno ili ne, projekcije se poklapaju s jednim od obećanja aktualnog američkog predsjednika koje se odnosi na potpunu eliminaciju emisija ugljičnog dioksida do 2050. godine.

U obrazloženom scenariju, cijene fosilnih goriva na duži rok bilježe značajan pad, dok bi udio nafte, ugljena i prirodnog plina u proizvodnji električne energije tijekom idućih tridesetak godina naprosto trebao - iščeznuti. Teško je precizno izmjeriti utjecaj bombastičnog izvješća, no prognoze koje redovito objavljuje IEA obavezno su štivo za proizvođače (kako države, tako i naftne kompanije), ali i za investitore širom svijeta, i na duži rok ih je sve teže pomiriti s kapitalnim projektima naftnih kompanija. Pritisak brojnih aktera, pa i crkvenih krugova na Starom kontinentu, uključujući i one simpatične svećenike s početka priče, očito počinje davati vrlo konkretne rezultate, jer sada je već moguće nazrijeti postupno izumiranje naftne industrije, koje bi moglo imati dalekosežne posljedice na globalnoj razini.

Nemali broj zemalja u razvoju ovisi upravo o proizvodnji nafte i plina
Kako ekonomske tako i političke, jer nemali broj zemalja u razvoju, od Iraka i Libije do Nigerije i Venezuele, u značajnoj mjeri ovisi upravo o proizvodnji nafte i plina, a IEA predviđa rapidno smanjenje potražnje, a time i pad prihoda. Kao prikladna ilustracija može poslužiti tvrdnja Financial Timesa kako bez izdašnih prihoda od proizvodnje nafte Irak ne bi imao ni za plaće državne administracije. A to, naravno, znači i temeljito miješanje karata u geopolitičkoj sferi. "Svijet ima izbor - suočiti se s opasnim rastom emisije štetnih plinova, ili u potpunosti obustaviti investicije vezane uz eksploataciju fosilnih goriva", stoji u izvješću koje će mnogim naftašima zapeti u grlu.

Kao da to nije dovoljno, nizozemski je sud ovoga tjedna naložio kako Royal Dutch Shell mora do 2030. godine smanjiti emisije ugljika za čak 45%. I s tim mora započeti odmah, čak i "nauštrb komercijalnih interesa koji ne mogu biti iznad ljudskih prava", navodi se u presudi. Riječ je o tek prvoj etapi pravosudne trakavice započete još u svibnju 2018. godine, kada je kolektivnu tužbu (sa čak 17 tisuća potpisa) podnio Milieudefensie, nizozemski ogranak Prijatelja zemlje, kako bi prisilio naftnu kompaniju da emisije štetnih plinova svede u okvire Pariškog sporazuma. Na povijesnu presudu Shell će, sasvim je izvjesno, podnijeti žalbu, ali to ne odgađa izvršenje, dok kompaniju prisiljava na bitno aktivniju ulogu u borbi protiv klimatskih promjena (umjesto aktualnog plana koji se u velikoj mjeri oslanja na neprovjerenu carbon capture tehnologiju spremanja ugljičnog dioksida).

Pravosudni presedan
Što je još važnije, riječ je o pravosudnom presedanu koji naftne kompanije čini vrlo ranjivima i mogao bi pokrenuti pravu lavinu sličnih tužbi te ih učiniti odgovornima ne samo za vlastitu proizvodnju, već i za emisiju štetnih plinova koja proizlazi iz aktivnosti potrošača. Dio analitičara već nudi paralele s prvim valom nepovoljnih presuda s kojima se svojedobno suočila duhanska industrija, danas također protjerana na društvene margine, osuđena na defenzivnu strategiju limitiranja štete.

I dok se Shell našao na meti neprijateljski nastrojenog pravosuđa (i još manje naklonjenih aktivista), Exxon Mobil i Chevron su ovoga tjedna zadobili ozbiljne udarce od pete kolone iz vlastitih redova. Čak 61% glasova dioničara Chevrona, unatoč protivljenju uprave, podržalo je prijedlog smanjenja Scope 3 emisije štetnih plinova, čime se odgovornost proizvođača proširuje i na segment konzumacije proizvoda koje prodaju (poput benzina). Prijedlog ne predviđa konkretne ciljeve, ali predstavlja neugodnu pljusku upravi i uopće, uobičajenoj retorici naftnih kompanija koje odbijaju preuzeti odgovornost za emisije štetnih plinova proizašle iz aktivnosti krajnjih korisnika (potrošača). A moglo je biti još i gore, no prijedlog kojim se uprava poziva da sastavi analizu utjecaja "Net Zero 2050." scenarija na poslovanje, kao i onaj o objavljivanju detaljnih informacija o lobističkim aktivnostima kompanije, dobili su ovoga puta samo 48% glasova dioničara.

Nešto kasnije, aktivistički hedge fond zanimljivog imena (Engine No. 1), koji drži mizernih 0.02% vlasničkog udjela, uz podršku institucionalnih investitora kao što je BlackRock, uspio je progurati dva nova člana u upravu Exxon Mobila (u igri su čak četiri mjesta od ukupno 9, a za preostala dva člana glasovi se još uvijek prebrojavaju). Treba li posebno naglašavati, predloženi članovi uprave zagovaraju ubrzanu energetsku tranziciju i zaokret u smjeru smanjenja štetnih plinova, te veće investicije u obnovljive izvore energije. Šokantan rezultat glasovanja dioničara rezultat je višemjesečne agresivne kampanje relativno malog hedge fonda koji je uspio namaknuti potporu velikih igrača, uvjerivši ih kako politika ignoriranja globalnog zatopljenja za Exxon Mobil predstavlja egzistencijalni rizik. Engine No. 1 je zaradio ogromnu količinu reputacijskih bodova jer je doista riječ o rijetkom podvigu koji će poslužiti kao inspiracija i brojnim drugim, aktivistički nastrojenim hedge fondovima.

Čemu panika?
Da stvar bude još zanimljivija, aktualni predsjednik uprave Darren Woods je nezadovoljnim dioničarima uoči glasanja već ponudio niz koncesija (najavljujući smanjenje emisija ugljičnog dioksida), sve kako bi spriječio ulazak uljeza u upravu. To na kraju ipak nije bilo dovoljno, zbog čega bi ovo mogao biti ključan katalizator promjena, jedan od onih događaja nakon kojih više ništa neće biti isto. Teško je uopće opisati šok i nevjericu promatrača i analitičara, koji ovakav razvoj događaja nisu očekivali niti u najluđim snovima. Ili još bolje, teško je precijeniti utjecaj ovotjednih zbivanja na budućnost naftne industrije.

Doduše, takav je zaključak teško izvući na temelju svježih reakcija investitora. Promatrajući zbivanja na tržištu kapitala, kao da se nije dogodilo ništa bitno: dionice naftnih kompanija nisu se prometnule u istaknute gubitke, zadržavši se u krdu, u skladu s prevladavajućim raspoloženjem investitora i izvedbom burzovnih indeksa. Ako je tomu tako, otkud ta panika?

Recentno nezadovoljstvo koje su iskazali dioničari nedvojbeno je uvod u tektonske promjene u sektoru. I nemojmo se zavaravati - nezadovoljstvo je samo dijelom motivirano zelenom agendom, negativnom percepcijom industrije, ljubiteljima drveća i ekološki osviještenim investitorima. Nije samo riječ o političkom oportunizmu. U ovoj je priči ključna činjenica da se radikalan (i globalan) zaokret u smjeru obnovljivih izvora energije negativno odražava na poslovne rezultate naftnih kompanija - izvlačenje novih količina crnog zlata iziskuje ogromne troškove, a imperativ značajne redukcije štetnih emisija dodatno smanjuje profitabilnost takvih projekata.

Od početka 2020. godine do danas, S&P 500 indeks je, unatoč dramatičnom padu u prvoj fazi pandemije, namaknuo rast vrijednosti od oko 30%, dok energetska komponenta indeksa (S&P 500 Energy) još uvijek tavori na negativnom teritoriju. Prikladan izgovor za takvu divergenciju je spektakularan pad cijena sirove nafte tijekom prošle godine, no cijena se u međuvremenu oporavila i trenutno je u plusu od oko 10%.

Da i ne govorimo o neusporedivo manje laskavoj usporedbi s dionicama velikih hi-tech igrača, pored kojih se dionice naftnih kompanija doimaju tromo i neatraktivno. I dok Guardian slavi najnoviji razvoj događaja, urednici Wall Street Journala spremno staju u obranu naftne industrije, odbijajući tezu o sudnjem danu. Prema njima, niz poraza tek je refleksija enormnog političkog pritiska "progresivnih snaga koje se dodvoravaju anti-naftnoj kliki iz Washingtona". Uzgred budi rečeno, navodi se u editorialu, Exxon Mobil je samo tijekom ove godine u plusu od oko 40% (mjereno rastom cijene dionica), što je jednako kredibilan podatak kao i onaj o značajnom zaostatku u odnosu na S&P 500 indeks od početka 2020. godine.

Stvari, međutim, izgledaju ponešto drukčije u širem vremenskom kontekstu: čak i kad zanemarimo činjenicu da je indeks (na krilima hi-tech sektora!) izvedbom prešišao dionice naftnih kompanija u svega nekoliko godina (što bi upućivalo na kratkoročan fenomen koji se možda i ispravi), dioničari teško mogu živjeti na staroj slavi i još dugo ignorirati činjenicu da je Exxon Mobil renesansu proživljavao još davne 2014. godine. Sve nakon toga teško može zadovoljiti dioničare, bili oni skloni ekološki nastrojenim klanovima ili ne.

Naftne kompanije polako tonu u opskurnost (ili barem tako grafikon sugerira) i već se neko vrijeme čini da ih samo radikalna prilagodba može učiniti dugoročno održivima (u kontekstu profitabilnosti). Jer rezultat njihovog plesa na žici i balansiranja između dva svijeta, onog u kojem fosilna goriva uživaju status strateške stavke i onog u kojem nafta postaje posve irelevantna, dioničare teško može zadovoljiti. A to je puno veći problem od Prijatelja zemlje.
www.index.hr

GE razvija koncept plutajuće vjetroturbine koja prkosi uraganima i valovima oceana. Većina sličnih ideja pala bi na na prvom ispitu: ono što pluta oceanima podložno je nepredvidivim vremenskim uvjetima. No, General Electric misli da je pronašao rješenje ovog problema. General Electric (GE) ima plan kako transformirati budućnost obnovljive energije. Njihov najnoviji koncept predviđa razvoj i komercijalnu izgradnju plutajućih vjetroturbina koje bi energiju prikupljale od vjetrova koji pušu iznad površine dubokih i nemirnih oceanskih voda, piše u kompanijskom blogu.

Prilagođavanje postojećih turbina
Ideja se čini dobrom no pitanje je može li takva plutajuća vjetroturbina uopće preživjeti u nemirnim vodama dubokog oceana? Činjenica je da GE projekt ne započinje od nule nego u ovu svrhu namjerava iskoristiti i preraditi već postojeću vjetrenu turbinu snage 12 MW kakve se koriste na priobalnim platformama. Plutajuće vjetroturbine kolosalne su strukture koje bi trebale iskoristiti činjenicu da je više od dvije trećine Zemlje prekriveno vodom. Ideja da se na otvorenim morima i oceanima generiraju velike količine energije nije nova, no mnogi prethodni prijedlozi pokazali su se preskupima da bi se ozbiljno shvatili. Većina naizgled dobrih ideja pala je već na prvom ispitu: ono što pluta oceanima podložno je velikim valovima koji demoliraju sve pred sobom, kao i snažnim vjetrovima koji često razvijaju snagu uragana. No, GE misli da se ti izazovi mogu prevladati pomoću naprednih upravljača turbina koje bi izradili u suradnji s tvrtkom Glosten. Zajedničkim snagama oni bi podigli naprednu plutajuću konstrukciju u koju bi integrirali najveću raspoloživu vjetroturbinu, višu od dvije zagrebačke katedrale.

Automatizirani upravljački sustav
Američko ministarstvo energetike već je ovom projektu dodijelilo tri milijuna dolara. Projekt je trenutno vidljiv na zaslonima računala, a pokažu li simulacije i modeliranja da je ova ideja ostvariva, GE će izgraditi i prototip u realnom svijetu. Dakako, to je lakše najaviti nego stvarno učiniti. Razvoj i izgradnja vjetroelektrana sposobnih da plutaju po uzburkanim vodama dubokog oceana nalik je "postavljanju autobusa na visoki stup, gdje će stabilno stajati unatoč vjetrovima koji pušu sa svih strana", objašnjava voditelj projekta Rogier Blom. Dizajn ove plutajuće vjetroturbine i nije toliko različit od ostalih vjetroturbina izravno pričvršćenih na morsko dno. Razlika je u tome što bi plutajuća platforma turbinu podizala iznad vode, a kontrolni sustav bi podešavao položaj platforme dok se njiše na valovima. GE želi spojiti svoj dizajn već postojeće turbine od 12 MW s platformom i novim automatiziranim upravljačkim sustavima. Ideja je da računala povezana sa senzorima optimiziraju vrijeme odziva i učinkovitost u skladu s vjetrovima i valovima koji udaraju o platformu. Plutajuća turbina trebala bi automatski mijenjati položaj u skladu s očekivanim naletima vjetrova i valova tako se ne prevrne i ne potone u dubine.
www.bug.hr

 

Warren Buffet i Bill Gates odabrali su mjesto na kojem će izgraditi nuklearni reaktor nove generacije. "Ovo je naš najbrži i najjasniji put da postanemo negativni za ugljik", rekao je guverner Wyominga Mark Gordon. Tvrtka za napredne nuklearne reaktore milijardera Billa Gatesa TerraPower i PacifiCorp odabrale su Wyoming za pokretanje prvog projekta reaktora hlađena natrijem na mjestu zatvorenog postrojenja na ugljen, rekao je u srijedu guverner države. TerraPower, koju je osnovao Gates prije otprilike 15 godina, i elektroenergetska tvrtka PacifiCorp, u vlasništvu Berkshire Hathawaya Warrena Buffeta, najavile su da će točno mjesto demonstracijskog postrojenja reaktora hlađena natrijem znati do kraja godine. Neki takve male napredne reaktore, koji rade na drugačija goriva od tradicionalnih, smatraju tehnologijom koja može nadomjestiti povremene izvore energije poput vjetra i sunca za smanjenje emisija koje uzrokuju klimatske promjene. "Ovo je naš najbrži i najjasniji put da postanemo negativni za ugljik", rekao je guverner Wyominga Mark Gordon, čija je država najveći proizvođač ugljena u zemlji. Projekt sadrži brzi 345-megavatni reaktor, čije bi hlađenje rastopljenim natrijem moglo povećati snagu na 500 MW tijekom najveće potrebe za energijom. TerraPower je prošle godine objavila da će postrojenje koštati oko milijardu dolara. Krajem prošle godine američko Ministarstvo energetike dodijelilo je TerraPoweru 80 milijuna dolara početnih sredstava za demonstraciju tehnologije natrija, te obećalo da će tvrtki u sljedećim godinama dodijeliti dodatna sredstva. "Ova vrsta čiste energije potrebna nam je u mreži 2030-ih", rekao je novinarima. Stručnjaci za nuklearnu energiju upozorili su da napredni reaktori mogu imati veće rizike od konvencionalnih. Gorivo za mnoge napredne reaktore moralo bi se obogaćivati ​​mnogo višom stopom od konvencionalnog goriva, što znači da bi lanac opskrbe gorivom mogao biti privlačna meta za militante koji žele stvoriti sirovo nuklearno oružje. Rečeno je i da će postrojenja smanjiti širenje rizike, jer smanjuju ukupni nuklearni otpad. Osim dovođenja električne energije bez ugljika na mrežu, senator iz Wyominga John Barrasso rekao je da bi izgradnja demonstracijskog projekta mogla podići nekadašnju aktivnu industriju rudarstva urana u državi.
www.jutarnji.hr

 

 

Bill Gates i Warren Buffett pokreću izgradnju nuklearne elektrane nove generacije
Tvrtke pod patronatom dvojice milijardera u američkoj će saveznoj državi Wyoming, u jednoj napuštenoj termoelektrani na ugljen, pokrenuti izgradnju nuklearke s revolucionarnom novom tehnologijom. Američki milijarderi Bill Gates i Warren Buffet još su jednom udružili snage, ovoga puta u području energetike. Njihove tvrtke TerraPower, koju financira Gates, te PacifiCorp u vlasništvu Buffetta, objavile su kako će zajedno pokrenuti demo projekt izgradnje novog nuklearnog reaktora u američkoj saveznoj državi Wyoming. Reaktor će biti izgrađen u sklopu jedne napuštene termoelektrane na ugljen, a trebao bi poslužiti kao dokaz koncepta nove tehnologije nuklearnih elektrana. Službeni naziv reaktora i tehnologije je Natrium, a ona je osmišljena kako bi ostvarila proizvodnju energije na ekološki prihvatljiv način, povećala stabilnost elektroenergetske mreže i omogućila budućnost energetike bez emisija stakleničkih plinova. Osim što će biti demo projekt, on će u konačnici dovesti do potpuno funkcionalne nuklearne elektrane na kojoj će se ispitivati funkcije, dizajn i konstrukcija tehnologije Natrium. Projekt uključuje izgradnju 350 megavatnog reaktora hlađenoga natrijem, zajedno sa sustavom toplinskog skladištenja energije taljenjem anorganskih soli. Ova tehnologija pohrane viška proizvedene energije u stanju je, prema potrebi mreže, privremeno povećati snagu elektrane na 500 MW, u trajanju od najviše pet i pol sati. To je, pojašnjavaju, dovoljno za napajanje oko 400.000 kućanstava. Varijabilni output ove nuklearke znači da se ona može dobro nadopunjavati s drugim obnovljivim izvorima energije te ubrzati dekarbonizaciju u proizvodnji struje. Tehnologija Natrium revolucionarna je i po tome što pojednostavljuje tradicionalno kompleksan dizajn nuklearnih reaktora i čini ga modularnim, smanjujući trošak njihove izrade, a istodobno povećava njihovu pouzdanost i sigurnost u radu. Do sada je razvoj ove tehnologije američko Ministarstvo energetike subvencioniralo s 80 milijuna, Kongres je iz federalnog proračuna izdvojio 160 milijuna dolara, uz mogućnost povećanja u narednim godinama. Ukupni trošak projekta trebao bi biti oko milijardu dolara, pa je za pretpostaviti da ostatak ulaganja dolazi od Gatesove i Buffettove kompanije.
www.bug.hr

 

 

Bill Gates gradi čistu nuklearnu elektranu
Tvrtka osnivača Microsofta i TerraPowera dobila potporu guvernera za gradnju Natrium elektrane u Wyomingu. Tvrtka TerraPower koju je osnovao Bill Gates koji je u njoj predsjednik uprave, u suradnji sa tvrtkom PacificCorp i vladom države Wyoming, objavila je kako uskoro planira započeti gradnju novog tipa nuklearne elektrane takozvane Natrium tehnologije, a demonstracijski reaktor će se sagraditi na području ugašene elektrane na ugljen. "Zajedno s PacificCorpom gradimo električnu mrežu budućnosti u kojoj će napredne nuklearne tehnologije omogućiti stvaranje novih poslova", navodi CEO TerraPowera Chris Levesque. "Natrium tehnologija osmišljena je kako bi riješila izazov s kojim se komunalne službe suočavaju dok rade na povećanju pouzdanosti i stabilnosti električne mreže istodobno ispunjavajući ciljeve dekarbonizacije i smanjenja emisija". Projekt sadrži 345 MW brzi reaktor hlađen natrijem sa sustavom pohrane energije koji se temelji na taljenju soli. Takva tehnologija pohrane može po potrebi povećati snagu sustava na 500 MW dulje od pet i pol sati, što je ekvivalent energiji potrebnoj za napajanje oko 400.000 domova. Ovaj inovativni dodatak omogućuje Natrium postrojenju da se neprimjetno integrira s obnovljivim izvorima i mogao bi dovesti do brže, isplativije dekarbonizirane proizvodnje električne energije", navodi TerraPower u svojem priopćenju. Natrium reaktor je tehnologija koju su razvili TerraPower i GE Hitachi Nuclear Energy, a uz tvrtku PacificPower, u gradnju demonstracijske Natrijum elektrane će se uključiti tvrtke Bechtel, Energy Northwest, Duke Energy i brojne druge te razna sveučilišta i nacionalni laboratoriji.
www.vidi.hr

 

 

Zaboravite sve što ste znali o hiperautomobilima. Iz Rimac Automobila objavili su da lansiraju produkcijsku verziju svoje druge generacije hiperautomobila s nazivom Rimac Nevera. Iz zemlje Nikole Tesle stiže kompanija čiji novi auto okreće naglavce sve što ste mislili da znate Google. Facebook. Amazon. Jedna od najfascinantnijih stvari o digitalnom svijetu u kojem živimo je da su tehnološki titani koji njime dominiraju naizgled došli niotkuda i ne tako davno. Stari poredak se brzo poremetio. Tradicionalni brendovi daju sve od sebe jer električna revolucija uzima ozbiljan zamah, ali iz zemlje Tesle - Nikole, ne proizvoda Elona Muska - dolazi kompanija čiji novi automobil okreće naglavce sve što ste mislili da znate o hiperautomobilima. Ako i dalje smatrate da električnim vozilima nešto nedostaje, pripremite se za promjenu. Zauvijek.

Naravno, čuli ste za hrvatski start-up Rimac, a ako redovito čitate TopGear.com, znate i izvršnog direktora i osnivača kompanije Matu Rimca. Kao i u slučaju Stevea Jobsa, Marka Zuckerberga, Jeffa Bezosa ili Muska, i oko Mate je stvoren određeni kult ličnosti, dijelom i zato što internet voli takve stvari, ali uglavnom zbog činjenice da je njegov mozak veličine planeta i ne prestaje raditi sve dok se ne ostvare ideje koje mu se vrte po glavi.

U ovom slučaju radi se o novoj Neveri, donedavno poznatoj kao C_Two, stroju koji cilja na stratosferu unatoč tome što dolazi iz zemlje bez ijedne autohtone automobilske industrije i s četiri milijuna stanovnika.

Prikladno ime
Krenimo kroz glavne činjenice. Imenovanje automobila uvijek je nezgodno i Nevera ne funkcionira u potpunosti na engleskom jeziku, ali nevera je oluja s električnim nabojem koja se neočekivano pojavljuje nad Mediteranom i može se obrušiti na hrvatsku obalu brzinom do 250 kilometara na sat. Prikladno, dakle, iako ponešto ležernije od svog novog imenjaka na četiri kotača.

Arhitektura automobila obuhvaća litij-mangan-nikalnu bateriju u obliku slova H sa 6960 ćelija, kapaciteta 120 kW, smještenu po sredini poda automobila i iza kokpita. Postoje četiri površinski montirana motora s permanentnim magnetima koji pokreću svaki kotač pojedinačno. Postignuto je najnaprednije vektoriranje okretnog momenta ikad s 1914 konjskih snaga i 2360 Nm okretnog momenta. Ako zvuči slično postavkama Pininfarina Battiste, to je zato što Rimac, među ostalim, opskrbljuje Pininfarinu, Aston Martin, Ferrari, Hyundai, Koenigsegg i Porsche.

Par prijenosnika s jednom brzinom povezan je s prednjim i stražnjim kotačima. Nevera ima doseg od 547 kilometara WLTP, a kad je priključena na 500 kW punjač, potrebno je 19 minuta da bi se prazna baterija napunila do 80 posto.

Velike stvari od čovjeka čija prva obiteljska kuća nije imala tekuću vodu
Najveća brzina trebala bi biti 415 km/h, ali glavni Rimčev testni vozač Miro Zrnčević priznaje da, unatoč vrlo rigoroznom testnom programu, još nisu dosegnuli spomenutu brzinu. Ono što znamo je da do 96.5 km/h ubrzava za 1.85 sekundi, a do 160.9 km/h za 4.3 sekunde i prelazi 402 metra za 8.6 sekundi. O da, do 300 km/h stiže za 9.3 sekunde, što Neveru čini malo bržom od suvremenog F1 bolida. Uzmite u obzir i to da je teška 2150 kg. A ako se pitate kako uopće obuzdati takvu masu, do toga ćemo doći uskoro.

Rimac planira proizvesti 150 vozila po cijeni od 1.7 milijuna funti. Ovo su prilično velike stvari od čovjeka čija prva obiteljska kuća nije imala tekuću vodu ili struju i koji je u biznis krenuo kad je električni pogon ugradio u stari E30 BMW serije 3. Bilo je to 2008. godine. Kada ga je Top Gear intervjuirao početkom 2019. godine, Rimac je imao 500 zaposlenika. Sada ih ima 1000, a uskoro će na periferiji Zagreba biti postavljeni temelji novog kampusa od 200.000 četvornih metara, u kojem će biti smješteno 2500 djelatnika, s naglaskom na obrazovanju i zdravstvenoj skrbi, koliko i na tehnologiji.

Rimčevo znanje o baterijama, inverterima i e-motorima toliko je napredno da kompanija gotovo sve stvara sama. Zato Mate Rimac nadmašuje sve ostale. U tome se krije i ono što privlači ulagače. Ipak, Mate tvrdi da Nevera nije samo demonstracija stručnosti njegove kompanije. Apsolutno je posvećen stvaranju hiperautomobila koji se može nositi s etabliranim velikim imenima, kako kvalitetom i izvedbom tako i performansama. Veliki dio novog sjedišta posvećen je proizvodnji Nevere.

Ne radi se ni o čemu prepoznatljivom od prije
I premda je Nevera u određenoj mjeri oblikovno poznata, ne radi se ni o čemu prepoznatljivom od prije. S obzirom na ogroman potencijal izvedbe automobila, oblik u velikoj mjeri diktiraju aerodinamika i potrebe hlađenja, premda i dalje sadrži Rimčevu karakterističnu "kravatu" na bočnoj karoseriji.

"Još od 17. stoljeća kravata je simbol hrvatske snage i identiteta", kaže kompanijski direktor dizajna Adriano Mudri, iako i ova značajka ima svoju funkciju i služi kao usisnik zraka za stražnje sustave hlađenja.

Na Neverinom tijelu - difuzorima, usisnicima, razdjelnicima i radijatorima - neumorno je radila vojska CFD stručnjaka kako bi postigla 34-postotno poboljšanje zračne učinkovitosti u usporedbi s prethodnim prototipovima. Prednji profil poklopca motora, poklopac podvozja, stražnji difuzor i stražnje krilo mogu se pomicati neovisno, a prelazak s "high downforce" na "low downforce" način rada povećava potisnu silu za 326 posto.

Smještanje svih tih baterija nije bilo nimalo jednostavno, stoga oni koji su uključeni u stvaranje automobila tako elegantnog izgleda zaslužuju sve pohvale. Rimac je želio nešto što je jednostavno za upotrebu, sa solidnom H-točkom i natprosječnom vidljivošću za super automobil.

Leptir-vrata otvaraju se prema krovu slično kao kod Forda GT i za ulazak i izlazak ne trebate biti sovjetski gimnastičar ili majstor joge. Pogled naprijed je pregledan, automobil je lako postaviti na cestu, vidljivost straga nije loša. A kad ta vrata zatvorite, zatvaraju se zvučnom konačnošću vrata ćelije u bjeloruskom pritvoru. Gledate li Neveru u pokretu, još više ćete cijeniti nijanse njezina oblika.

Brzina koju je teško pretočiti u riječi
Razbijmo jedan mit - kod brzih automobila ne vrti se sve samo oko brze vožnje. Da je stvar samo u tome, Rimac Nevera bila bi na prvom mjestu parade. Ali nas jednako zanima kako, zašto i što se događa na tom putu, kao i rezultat. Nevera je zaista zapanjujuće brza. Brza na način koji je teško pretočiti u riječi, bilo dok sjedite u njoj i pokušavate shvatiti što se događa s vašim umom, tijelom i dušom kad stisnete gas ili nekoliko dana kasnije, dok pišete o tome. Brza tako da ne istiskuje samo zrak iz pluća već očne jabučice gura u stražnji dio duplji.

Manje od tri sekunde do 96 km/h je brzina koja se nekim ljudima čini prilično neugodnom. Ispod dvije sekunde nagnalo bi nekog neiskusnog da zaplače. Nevera je izuzetno emocionalno iskustvo. Mogla bi nadmašiti trenutačno vodeće hiperautomobile.

Top Gearova vožnja kulminirala je kratkom utrkom na malom aerodromu negdje u Hrvatskoj, na pisti koja je jedina moguća lokacija za nasilni potisak što ga Nevera može razviti. Pokretanje je prilično jednostavno, nastavlja Top Gear. Odaberite način vožnje na okretnom upravljaču najbližem desnoj ruci na postavljenoj ploči, držite nogu na papučici kočnice nekoliko sekundi, a zatim otpustite i pritisnite papučicu gasa.

Vrijeme prestaje postojati
Sljedećih 10 ili 15 sekundi jednostavno ispari. Vrijeme prestaje postojati. To je poput znanstvenog eksperimenta. Ili možda čarobnog trika. Što god bilo, treba to ponoviti. Zatim proći i treći put da bismo shvatili je li ono što se dogodilo prva dva puta bilo stvarno.

Nevera koristi 77 zasebnih ECU-a (kontrolnih pogonskih modula), a milijuni kodnih linija nagurani su oko njezina tijela za manje vremena nego što mislite. Zaista je teško shvatiti kako sve to funkcionira, ali ono što Top Gearov novinar može potvrditi je da je Nevera izvan piste i na uobičajenim cestama jednako uvjerljiva. Ovo je očito važno. Vozite li je u jednom od manje agresivnih načina rada, ostavljat će vrlo razuman dojam, primjerice Bentley Continental GT-a.

Ovjes je postavljen na dvostrukim koljenima s elektronički kontroliranim prigušivačima i aktivnom visinom vožnje, pa je podnošljivo udoban pri svakodnevnim brzinama, iako povremeno ima problema zbog iznenadnih površinskih nedostataka i rupa

Potpuno električni upravljač Nevere prilično je dobro kalibriran i omogućuje ulazak automobila u zavoje jednim linearnim pokretom. Nije preplavljen prirodnim osjećajem. Postoji sedam različitih načina vožnje, a Sport je optimalan ako želite najzanimljiviju svakodnevnu vožnju, izoštrena gasa, kočnica, ovjesa i upravljanja. Range je očito štedljiviji s energijom, Track sve okreće na 11, Custom omogućuje miješanje i kombiniranje, dok Drift u osnovi šalje sav okretni moment na stražnju osovinu ako se želite pozdraviti sa svojim Michelin Pilot Sportsom. Top Gearov reporter pokušao je i to na pisti i bio je to dokaz da netko u Rimcu, vjerojatno i sam Mate, ima snažan smisao za humor, ali i da su njegovi softveraši nevjerojatno pametni. Stvar jednostavno pleše.

Tajni sastojak je, naravno, vektorizacija okretnog momenta, đavolski složena postavka koja učinkovito pretvara Neveru u pet automobila u jednom. Ovakav pristup mogao bi izazvati oblik shizofrenije, ali rezultat je izvanredna širina. To se zove Rimac All-Wheel Torque Vectoring (R-AWTV 2) i učinkovito zamjenjuje redovite ESP i sustave kontrole proklizavanja, radeći prediktivno i odgovorno 100 kalkulacija u sekundi.

Uraganska snaga
Na zavojitoj planinskoj cesti Neveru je jednostavno voziti, primjerice kao Porsche 911 Turbo, ali s triput većom snagom. Ova uraganska sila nije iznenađenje, ali okretnost, staloženost i pametno upravljanje svakako jesu. Nevera se doima pola tone lakšom nego što jest, poput automobila s niskim težištem i optimalnom raspodjelom težine (baterija teži 700 kg).

Miro i njegovi suradnici još uvijek podešavaju kočenje, no radi se o sofisticiranim stvarima. Elektrohidraulični pojačivač kočenja sa simulatorom osjećaja papučice raspoređuje kočionu silu između tradicionalnih frikcijskih kočnica - karbonsko-keramičkih 390 mm Brembo sprijeda i straga - i električnog pogonskog sklopa, ovisno o tome što je toplinski optimalno u određenom trenutku. Još jedan čarobni trik. Možda i ne iznenađuje što Nevera nudi najveću količinu regenerativnog kočenja od bilo kojeg električnog vozila koje je trenutačno u prodaji. To također znači da se možete voziti krivudavom cestom u načinu rada s jednom pedalom, iako, što brže idete, više vjerujete kočnicama. Ovdje očito još treba raditi na miješanju trenih zaustavljača s regenom, ali nije daleko od optimalnog.

Zatim je tu Neverina šasija, u potpunosti izrađena od karbonskih vlakana - krov, integrirano kućište baterije i stražnji podokvir - što joj daje torzijsku krutost LMP (Le Mans Prototyp) automobila. Zapravo, Rimac tvrdi da je to najkrući cestovni automobil ikad napravljen, a uz torzijsku krutost od 70.000 Nm/stupanj (otprilike dvostruko krući od Lamborghini Aventadora), to ne treba osporavati. Rezultat toga su neobična škripa i stenjanje - ugljikova vlakna mogu stvoriti neobične akustične anomalije - ali uglavnom je jasno koliko je Nevera fenomenalno dobro napravljena i učinkovita. Da, želja je posegnuti za mjenjačem na volanu, a priroda pogonskog sklopa uvijek uklanja sloj interakcije. Ne zvuči kao V12. No, kao što možete zamisliti, dostupnost gotovo 2000 stručno kalibriranih konjskih snaga to nadoknađuje. I zapravo zvuči jako dobro autentična mješavina raznih zvukova i znanstvene fantastike. Znači, ne tako daleko od Chirona.

Problemi? Odabir pogona, još jedan okretni izbornik smješten lijevo od upravljača, može malo sporo reagirati dok se pomiče s P na D. Na tome se radi. Vozačko sjedalo i središnji spremnik za stvari škripe, pa bi možda Alcantara bila bolja od kože. Činjenica je da je struktura Nevere toliko kruta da još uvijek progone NVH duhove u stroju.

Unutrašnjost izgleda sjajno
Rimac je i ovdje napravio odličan posao. Pa, uglavnom. Još jednom, gotovo je sve napravljeno u samoj kompaniji, od glavnog informacijsko-zabavnog sustava i kompletnog softvera do kvaka na unutarnjim vratima i ventilacijskih otvora. Sve je izrađeno od aluminija i izgleda sjajno. Volan se dobro osjeća u rukama, a pokazivači na tipkama smješteni su na Ferrarijev način. Postoje tri TFT zaslona visoke rezolucije za softver i grafiku. Glavni se može konfigurirati, prikazuje sve potrebne informacije, kao i neke stvari koje nisu neophodne, ali ih je zabavno imati. Postoji i zaslon zakretnog momenta u stvarnom vremenu, koji pokazuje kako se svaki kotač nosi s tim, potom g-metar i razna ostala očitanja koja je teško procesuirati u pokretu.

Središnji zaslon nudi infotainment, telefon, navigaciju, kontrolu klime (HVAC je jedina posuđena komponenta, a dolazi od Audija R8), a tu možete i podešavati sjedala. Top Gearov novinar radije bi imao ručno podešavanje.

Mate Rimac je zaljubljenik u podatke, pa središnji zaslon također sadrži Neverinu telemetriju, koja se može preuzeti na prijenosno računalo ili pametni telefon. Mate to radi na pisti i veselo govori gdje je Top Gearov reporter najintenzivnije ubrzavao, u kojem je načinu vozio i koliko je snage iskoristio. Rimac je razvio vlastiti M2M podatkovni sustav kako bi vlasnicima omogućio da analiziraju performanse vožnje, mjerne podatke i preglede karata na svim uobičajenim platformama, a bit će i povremenih bežičnih ažuriranja. Povrh svega, tu je i AI vodič za vozače, koji koristi 12 ultrazvučnih senzora, 13 kamera i šest radara spojenih na najnoviji operativni sustav NVIDIA Pegasus za vožnju na kružnim stazama u stvarnom vremenu, kako bi vozači mogli postići savršenu liniju, te točke kočenja i ubrzanja. Teško da postoji povezaniji hiperautomobil od ovog.

Ali ima i analognih dijelova. Glavni upravljački sklop pogona izrađen je od aluminija, kao i izbornik načina rada i treći koji omogućuje podešavanje opterećenja i raspodjele okretnog momenta. Mate kaže da nije zadovoljan interakcijom i osjećajem dodira, a akcija još uvijek nije sasvim profinjena. Ovo je, naravno, predserijski automobil, ali analogne funkcije ipak su bolje od svakodnevne tiranije zaslona osjetljivih na dodir.

Nico Rosberg već naručio svoj primjerak
Potpišete li kupnju 1.7 milijuna funti vrijednog električnog vozila, dobit ćete nepodijeljenu pažnju proizvođača. Bit ćete u uglednom društvu jer svjetski prvak u Formuli 1 Nico Rosberg već je naručio svoj primjerak. Odaberite GT, Signature ili Timeless specifikaciju ili po vlastitoj mjeri. Klijenti su se ovih dana uputili u Hrvatsku kako bi isprobali predserijske automobile, a Rimac je uspostavio globalnu mrežu zastupnika na 19 mjesta širom svijeta. Kompanija u sljedeće tri godine planira proizvoditi 50 automobila godišnje.

S obzirom na to da je fokus na njegovim kolosalnim performansama, lako je zaboraviti da je ovo automobil s nultom emisijom. Nakon što je Top Gearov novinar uživao u testnoj vožnji, zaključio je kako je bolje prebaciti se na Range način rada i malo zauzdati stvari do odredišta. No, čak i smanjenim tempom Nevera je i dalje vrlo zabavna, besprijekoran GT.

Prtljažni prostor ograničen je na 100 litara iza kokpita, iznad središnje baterije. Samo meke torbe, a ne koferi.

Konačna ocjena
Ovdje se može mnogo toga reći. Ovo je prvi pravi hiperautomobil s potpuno električnim pogonom, a Rimac Nevera zasigurno nudi pionirski osjećaj. Ovaj auto brži je od Bugatti Chiron Sporta na 400 metara, a tempo je intergalaktički. No, najsnažniji ICE automobili generiraju golemi karakter, a upravo su njihovi motori i buka ono što najčešće ostaje u sjećanju. Čak i najviše visoke performanse mogu postati jednodimenzionalne.

No, Top Gear je sretan što možemo izvijestiti da je interakcija s Neverom na više razina i da nadilazi ideju kako su joj primarni fokus jedinice, nule i algoritmi. Čini se kao automobil koji su konstruirali i razvili ljudi koji nisu samo ispred tehnološke i softverske krivulje već imaju urođen osjećaj i za hardver.

Kad se sve to zbroji dobit ćemo automobil koji nije samo izuzetno zabavan već se čini i pravom prekretnicom. Zamislite Rimca kao svojevrsnog techno Paganija, s isto toliko usredotočenosti na umjetnost koliko i na umjetnu inteligenciju. I ne zaboravite da ova kompanija ima i puno drugih stvari. Na kakvom su putu ovi momci...
www.index.hr

 

Spiegel: ‘Mate Rimac je svjetionik nade automobilske industrije koji će spasiti Porsche od Tesle. Od ‘Muska s Balkana‘ kako mu tepaju Nijemci, očekuje se mnogo u narednim godinama, piše Njemački tjednik Der Spiegel.

Njemački tjednik 'Der Spiegel' dotaknuo se našeg poslovnjaka i inovatora Mate Rimca velikim člankom u kojem je objašnjena njegova pozicija da pripremi velike kompanije poput Porschea za budućnost električnih automobila. Istaknuto je i da su Rimac Automobili osnovani prije deset godina u garaži, u kontrastu s činjenicom da je Rimac nedavno zaposlio svojeg tisućitog zaposlenika.

33-godišnji Mate je jedan od najpoželjnijih partnera automobilske industrije, s obzirom na to da ga i šef VW-a Herbert Diess i čelnik Hyundai-Kije Chung vjeruju kako ih samo on može 'spasiti' od ustaljenog proizvođača EV-ova Elona Muska. Upravo je po njemu Rimac dobio nadimak – 'Elon Musk s Balkana', od kojeg se očekuje da 'gurne' VW u baterijsku eru.

'Tvrtka radi na najsnažnijem električnom automobilu na svijetu i želi korporacije poput Volkswagena i Hyundai-Kije osposobiti za borbu protiv Tesle - no utičnica za punjenje električnih automobila ne može se naći na parkiralištu za posjetitelje Rimac Automobila u Svetoj Nedelji. Rimčeva tvrtka je vjerojatno prebrzo narasla za to', objašnjava njemački tjednik.

'Radna snaga raspoređena je na pola tuceta lokacija u blizini glavnog grada Hrvatske, Zagreba. Ali uredi, laboratoriji i druge prostorije previše su uske. Čak i bez covid mjera teško je držati distancu – pa čak i u glavnom sjedištu, koje je sa svoja dva kata bez zasljepljujućih staklenih ili aluminijskih fasada jednostavnije od nekih autokuća'.

Zaista, od Rimca se očekuje mnogo u narednim godinama, zbog čega Der Spiegel opisuje kako je od nikoga postao 'svjetionik nade u automobilskoj industriji'. Uz to, dodaje se kako je priča još nevjerojatnija ako pogledamo činjenicu da Rimac dolazi iz Hrvatske.

Naime, 'cijela bivša Jugoslavija prilično je nevažno mjesto na svjetskoj automobilskoj karti', iako je 200 kilometara od Svete Nedelje nekoć rođen izumitelj izmjenične struje Nikola Tesla – čije prezime Musk koristi na svojim automobilima.

No Rimac nije nimalo nalik Musku. 'On ne tvrdi da će spasiti svijet električnim automobilima', dodaje Der Spiegel. Iako je osnovni razlog njegovog uspjeha napredovanje s tehnologijom električnih automobila, on ne vjeruje da su EV-ovi rješenje za klimatske probleme. 'Pravi ključ za sniženje emisija štetnih plinova su maksimalno iskorišteni kapaciteti za prijevoz putnika', što se, prema Rimcu, može postići autonomnim vozilima koje koriste sustav tako da taksiji i Uberi više ne ostaju bez putnika.

Pozornost je dobilo i pitanje koje se tiče ostanka Rimca u Hrvatskoj. Glasnogovornica tvrtke priznaje kako 'nedostatak osoblja i prostora stvara probleme. U Hrvatskoj nije lako pronaći automobilske stručnjake – posebno one koji su upoznati s električnim pogonima i baterijama, a za profesionalce iz inozemstva postoje atraktivnija mjesta od Svete Nedelje'. Svejedno, 'prema Forbesu, Rimac Automobili su međunarodno novoosnovano poduzeće u zemlji sa zaposlenicima iz 35 različitih zemalja', navodi Der Spiegel.

Konačno, njemački tjednik zaključuje kako je u interesu velikih korporacija da mladom poduzetniku osiguraju što veću razinu slobode i fleksibilnosti. 'Menadžeri poput Herberta Diessa iz VW-a, ili Olivera Blumea iz Porschea ne bi trebali stavljati Rimca na kratki povodac, tako da još uvijek može malo ispuštati paru – kao u njegovim divljim godinama'.
www.jutarnji.hr

U potrazi za novim obnovljivim izvorima energije, stručnjaci se sve više okreću i iskorištavanju mora, valova, plime i oseke, pa odgovore na mnoga pitanja kako oformiti te eksploatirati "plavu energiju”, odnosno energiju mora, dat će i trodnevni skup koji će se održati u Splitu od 18. do 21. svibnja.

Sve u okviru "Interreg Medirerranean BLUE DEAL” (Blue Energy Deployment Alliance) projekta, koji ima za cilj predstaviti i raspraviti moguće scenarije za razvoj i implementaciju tehnologija Plave energije u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Jer upravo je ta županija s najdužom morskom obalom u državi, radi se o 1250 kilometara, a usporedbe radi to je udaljenost od Splita do Frankfurta!

Budući da "Dane plave energije u Splitu” organizira Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, zajedno s partnerom Splitsko-dalmatinskom županijom, na čijem području je proveden i pilot-projekt, upitali smo detalje o tom novom budućem smjeru korištenja energije, dva eminentna stručnjaka iz područja energetike i plave energije - prof. dr. sc. Nevena Duića, redovitog profesora Sveučilišta u Zagrebu, koji je nedavno uvršten na listu 1 posto najboljih svjetskih znanstvenika iz područja energetike, te dr. sc. Hrvoja Mikulčića, iskusnog istraživača sa Sveučilišta u Zagrebu, koji je ujedno i urednik jednog od najprestižnijeg znanstvenog časopisa u polju zaštite okoliša, naziva "Journal of Cleaner Production”.

Što je cilj konferencije koja se održava od utorka do četvrtka?

- Projektom se promovira koncept plave energije i mogućnosti koje proizlaze iz iskorištavanja energije mora. Ujedno se projektnim aktivnostima identificiraju problemi koji postoje i koji sprječavaju značajnu instalaciju tehnologija ovog tipa, kao što su prostorno planiranje na pomorskom dobru, utjecaj na okoliš, razni socio-ekonomski čimbenici i slično.

Prezentirat će se rezultati za odabrano područje, s naglaskom na mogućnost korištenja energetskog potencijala, uz analizu utjecaja na okoliš. Kao i primjeri dobre prakse instalacije dizalica toplina morska voda - voda na hrvatskoj obali Jadrana.

Imat ćemo i dan za predstavnike industrije, inovatore i tvrtke koji su aktivni u ovom području te sudjeluju na implementaciji takvih projekata na europskoj i svjetskoj razini, a za kraj će se držati prezentacija srednjoškolcima za rad u ovom sektoru, što je važno za njihov budući izlazak na tržište rada.

Što obuhvaća plava energija?

- Plava energija, engl. Blue Energy, je dio koncepta Plave ekonomije koji tumači kako na održiv način koristiti resurse mora i oceana. To se prvenstveno odnosi na održiv način ribarenja, akvakulture, održavanja pomorskog prometa te u konačnici korištenja energetskog potencijala mora i oceana. Plava energija ima značajni potencijal s obzirom na to da more, kao energetski izvor, nudi mogućnost eksploatacije energije vjetra na pučini, valova, plime i oseke, topline, morskih struja i slično.

Pučinske vjetroturbine imaju komercijalno najveći potencijal s obzirom na razinu tehnološke spremnosti i potencijal proizvodnje električne energije. Također, more kao veliki toplinski spremnik omogućava izrazito efikasan način iskorištavanja toplinskog potencijala za potrebe grijanja i hlađenja korištenjem dizalica topline morska voda - voda.

Ostali oblici plave energije pokazuju izrazito geografsku ovisnost te su u ovom trenutku prikladniji za otvorena mora i oceane, gdje su morske struje snažnije te nema prirodnih prepreka koji bi smanjivale energetski potencijal.

Koje lokacije na Jadranu koriste energiju valova?

- Na Jadranu trenutno nema instaliranih komercijalnih elektrana koje bi koristile energiju mora. Iako, prošle godine talijanski Saipem je najavio izgradnju prve pučinske vjetroelektrane s 450 MW kapaciteta u sjevernom dijelu Jadrana, u blizini luke Ravenna. Područje sjevernog Jadrana predstavlja najatraktivniju lokaciju za razvoj sličnih projekata zbog značajnog energetskog potencijala te povoljne batimetrije mora, koja omogućava instalaciju već razvijenih tehnologija.

Za područje srednjeg i južnog Jadrana potreban je razvoj plutajućih infrastruktura i platformi koje omogućavaju sidrenje vjetro-agregata na dubinama većim od 60 metara. Ostali oblici energije mora - valovi, plima i oseka - imaju izrazito malen potencijal zbog zatvorenosti mora, barem što se tiče trenutnog stupnja razvoja tehnologije.

S druge strane, projekti dizalice topline morska voda - voda, uspješno su instalirani s obje strane Jadranskog mora. Imamo primjere Kneževa dvora u Dubrovniku, Marine Kaštela, "Thalassoteherapije" u Opatiji, bolnice u Rovinju, hotela "Parentium" u Poreču, "Falkensteinera" u Zadru, te u konačnici hotela "Le Méridien Lav" u Splitu.

Ovi primjeri pokazuju kako se dizalice topline mogu koristi u objektima raznih namjena, s kapacitetom od nekoliko kW za kućanstva do velikih sustava od nekoliko MW za potrebe hotela ili bolnica.

Što je pokazalo istraživanje na Čiovu, kako su reagirali građani na novu plavu energiju?

- Većina lokalnog stanovništva upoznata je s problemom klimatskih promjena te smatra da je potrebno poduzeti potrebne mjere za smanjivanje negativnih posljedica koje se već događaju. Nažalost, i dalje postoji značajan udio onih, čak 30 posto, koji smatraju da to nije slučaj. Oko 70 posto stanovništva smatra potrebnim provođenje mjera energetske efikasnosti, ali i veće korištenje obnovljivih izvora energije - OIE. Što se tiče konkretno plave energije, većina stanovništva, 60 posto, izrazila je upoznatost s tim terminom i generalnim tehnologijama za iskorištavanje resursa mora.

Također, stanovnicima su prikazane ilustracije pet tipova mogućih tehnologija te su upućena konkretna pitanja o mogućnostima adaptacije tih koncepata u njihovom području. Zanimljivo je primijetiti da velika većina smatra prihvatljivim tehnologije za korištenje energije valova, dok je vidljivo manja spremnost za prihvaćanje izgradnje pučinskih vjetroelektrana. Kao glavni razlog za zabrinutost oko instalacije vjetroelektrana stanovništvo je navelo mogući negativni utjecaj na turizam zbog vizualnog utjecaja, te ribarstvo zbog onečišćenja okoliša.

S druge strane, kao najveći benefiti navedene su mogućnosti kreiranja novih radnih mjesta, postizanje energetske neovisnosti te ublažavanje posljedica klimatskih promjena. Istraživanje je provedeno na oba spola i na ljudima raznih dobnih skupina, te nije pronađena značajna korelacija između rezultata.

Iz navedenog je vidljiva potreba za daljnjim provođenjem edukativnih radionica na kojima bi se pružile točne i provjerene informacije o svim prednostima i nedostacima koji proizlaze iz korištenja OIE. Na taj način lokalno stanovništvo bi se upoznalo i informiralo iz prve ruke o svim mogućim utjecajima, te bi bilo svjesnije u kreiranju vlastitog mišljenja i stava o toj temi.

U kojem smjeru ćete ići za veće korištenje plave energije?

- Najveća prepreka korištenju plave energiju u Hrvatskoj predstavlja nedovoljno definirana zakonska regulativa, posebno u dijelu prostornog planiranja na pomorskom dobru. Iako, nominalno, ne postoji zabrana instalacije ili izgradnje energetske infrastrukture, komplicirana i nejasna procedura, prvenstveno između vertikalnih tijela vlasti, značajno usporava provedbu projekata ili dovodi do samog odustajanja investitora.

Pozitivan primjer predstavlja belgijski slučaj planiranja na pomorskom dobru koji uspješno i održivo omogućava iskorištavanje morskih resursa za potrebe ribarstva, prometa, energetike, ali i turizma. Upravo zbog toga, Belgija trenutno ima više od 1500 MW kapaciteta u pučinskim vjetroelektranama, i to na samo 65 km obale i 3500 km2 isključivog gospodarskog pojasa.

S druge strane, objektivni problemi tiču se investiranja u same projekte, izgradnju distribucijske mreže, ali i otpora lokalnog stanovništva prema sličnim projektima zbog mogućeg negativnog utjecaja na turističku djelatnost. Iako, istraživanje na Čiovu pokazuje da građani nisu a priori protiv takvih projekata, ali ipak kada dođe do same diskusije o potencijalnim projektima, prevladava sindrom "ne u mojem dvorištu".

Stanje plave energije na globalnoj razini?

- Sektor plave energije je također još uvijek u povojima. Pučinske vjetroelektrane predstavljaju najznačajniji izvor plave energije u Europi s otprilike 25 GW instaliranog kapaciteta. To ujedno čini i najveći udio na globalnoj razini, iako se u posljednje vrijeme primjećuje rast sektora u Kini i SAD-u, a krajem 2020. godine bilo je ukupno instalirano oko 35,5 GW pučinskih vjetroelektrana. Čak i u pandemijsko vrijeme, tijekom 2020. godine, u Europi je instalirano 2,9 GW novog kapaciteta, što čini otprilike 11 posto.

Do 2030. očekuje se instalacija više od 200 GW pučinskih vjetroelektrana, što se čini apsolutno realnim s razvojem novim vjetroagregata nominalnog kapaciteta 10 MW, ali i razvojem potrebne potporne infrastrukture od plutajućih platformi za veće dubine. Isto tako, dizalice topline morska voda - voda koriste se diljem svijeta za potrebe grijanja i hlađenja te se očekuje i daljnji, još značajniji rast instalacije takvih visokoučinkovitih sustava, posebice u hotelijerstvu, ali i u kućanstvima.

Zanimljivo, energija plime i oseke koristi se duže od 50 godina u Francuskoj. Elektrana Rance ima 240 MW instalirano kapaciteta s prosječnim faktorom rada 24 posto. Od 2011. najveća elektrana ovog tipa nalazi se u Južnoj Koreji, Shiwa Lake, s kapacitetom od 254 MW i gotovo identičnim faktorom opterećenja kao i Rance.

Međutim, zbog specifičnosti tehnologije, razvoj na veće razine prilično je limitiran. Dok je energija valova trenutno u visokoj fazi tehnološkog razvoja, te instalirani primjerci predstavljaju demonstracijska pilot-postrojenja. Za obalna područja Sjevernog mora i Atlantskog oceana određeni koncepti došli su do razine prototipa.

Međutim, za slučaj zatvorenih mora kao što su Mediteran ili Jadran, sa značajno manjim visinama i frekvencijom valova, ipak su potrebni dodatni napori u razvoju tehnologije kako bi se osigurao zadovoljavajući faktor opterećenja, te ujedno i ekonomski isplativ način rada.

Organizatori konferencije naglašavaju viziju plave i zelene Hrvatske:

- Ova Vlada ima generacijsku priliku da kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti napravi okret gospodarstva prema održivoj plavoj i zelenoj ekonomiji. Tranzicijom ka novim gospodarskim djelatnostima i otvaranjem novih radnih mjesta pružit će se prilika i našim otocima u njihovu razvoju, a Splitsko-dalmatinsku županiju s obzirom na prirodne resurse koje ima, učiniti perjanicom hrvatske plave (pučinske vjetroelektrane) i zelene (hidroelektrane, sunčane elektrane i kopnene vjetroelektrane) energije.

Po prvim konzervativnim procjenama čak 20 posto električne energije Hrvatska može osigurati iz plave energije, u prvom redu iz pučinskih vjetroelektrana!
more.slobodnadalmacija.hr

Kao odgovor na neka od najvećih gorućih ekoloških, socijalnih i ekonomskih pitanja u svijetu, nizozemska kompanija ReGen Villages B.V. i arhitektonska tvrtka EFFEKT iz Kopenhagena razvile su inovativan model stanovanja nazvan ReGen Villages (regenerativna sela). Ovaj model komunalno samoodrživih naselja, korak bliže ostvarenju snova o 'životu bez režija', predviđa gradnju širom svijeta, a već ove godine u Nizozemskoj kreće izgradnja prvog sela. Projektni tim koji je razvijao model ReGen sela sagledao je sve opasnosti koje rast svjetske populacije sa sobom nosi, od globalnog zatopljenja i prehrambene krize do općeg nedostatka resursa. S obzirom na to da je jedan od najvećih uzročnika uništavanja okoliša i gubitka biološke raznolikosti poljoprivredna industrija, temelje svog sustava postavili su na održivom poljoprivrednom modelu. 'Gradsko stanovništvo diljem svijeta naporno radi kako bi moglo plaćati svoje hipoteke za domove, električnu energiju, vodu, grijanje, hlađenje, ali i hranu. Mi smo osmislili domove koji rade za vas – proizvode čistu energiju, vodu i hranu, a sve izvan javne mreže i na zemljištima povoljnih cijena izvan velikih gradova', objašnjava za Arch DailySinus Lynge, suosnivač EFFEKT-a i dodaje da ReGen sela u svom dizajnu integriraju postojeće tehnologije koje pružaju čistu energiju, vodu i hranu tik do kućnog praga. Tako koncept obuhvaća niz inovativnih tehnologija, poput energetski pozitivne kuće koja stvara više energije nego što je potroši, obnovljivih izvora energije i sustava njezina skladištenja ili sustava za recikliranje otpada i vode. Tu je i proizvodnja hrane visokog prinosa tik uz dom, a predviđen je i vertikalni uzgoj povrća u akvaponskim i aeroponskim sustavima u kojima se uz znatno smanjenu potrošnju vode i bez korištenja tla paralelno uzgajaju ribe i povrće. U ovim sustavima voda iz ribnjaka, koju prerade bakterije, služi kao hrana biljkama koje je pročišćuju i obogaćuju kisikom, nakon čega se vraća u ribnjak. Potrebe za gnojidbom nema pa tako ni zagađenosti štetnim fosfatnim i dušičnim spojevima. Polovica svjetske populacije trenutno živi u gradovima, a računa se da bi učinkovitost ReGen sustava mogla smanjiti ovisnost kućanstava o ubrzanom načinu života u urbanim sredinama. To bi moglo pokrenuti i novi val periurbanizma i ruralnog razvoja koji su dobar preduvjet za održiviju preraspodjelu gustoće stanovništva diljem našeg planeta, a koja bi rasteretila lokalne i nacionalne vlasti područja koja su pod velikim pritiskom prenapučenosti. Osim što preraspodjela gustoće naseljavanja doprinosi okolišu i financijama, koristi će biti vidljive i u društvenim vrijednostima jer stvara se okvir za osnaživanje obitelji i razvija pravi smisao zajednice, čovjeka vraća prirodi, a potrošnju povezuje s proizvodnjom. Kompanija ReGen Villages B.V. u razvoju naselja računa na potporu svih koji žele ulagati u održivost, a nakon prikupljanja sredstava i stjecanja odgovarajuće površine zemljišta surađivat će s lokalnim konzultantima kako bi model najbolje prilagodili lokalnom okruženju. Modeli samih kuća optimizirat će se za uvjete koje diktira određena lokacija, a ovisno o tim uvjetima primjenjivat će se i različite tehnologije gradnje. Osim kišnice, kao jednog od izvora vode, ili fotonaponskih panela za proizvodnju električne energije, kuće će imati i staklene ovojnice za učinkovitiju regulaciju temperature. Prva ReGen Village zajednica počet će se graditi već ove godine u nizozemskom gradu Almereu, jednom od najbrže rastućih gradova Europe. Zamišljen kao prigradsko naselje na istoku Amsterdama, Almere je od svog osnutka 1976. godine privukao gotovo 200 tisuća stanovnika i 16,5 tisuća poduzeća, a ReGen Village mu dovodi novih sto domova. U bliskoj budućnosti ReGen Village naselja niknut će i u Švedskoj, Norveškoj, Danskoj i Njemačkoj, a u planu je i širenje na više kontinenata, posebno u zemlje suočene s različitim posljedicama globalne krize.
www.tportal.hr