Prometni sektor jedan je od najbrže rastućih gospodarskih grana u Republici Hrvatskoj. Propulzivnost rasta iskazana kroz stopu porasta ukupnog broja registriranih automobila u posljednjih 10 godina iznosila je gotovo konstantnih 5 posto godišnje. Udio GDP-a u ukupnom nacionalnom GDP-u iznosi 10 posto.
Podaci o prosječno 336 osobnih automobila na 1000 stanovnika u Hrvatskoj, u odnosu na prosječnih 480 u EU27, ukazuju na veliki potencijal za daljnji rast tržišta (do 2020 godine očekuje se preko 2 milijuna osobnih automobila u odnosu na današnjih 1,5 milijuna). Sektor prometa ujedno je i najznačajniji potrošač energije (preko 30% u strukturi finalne potrošnje), a u budućnosti se očekuje još brži rast potrošnje nego kod ostalih sektora.
Stoga je vrijeme za donošenje kvalitetnih odluka koje će predstavljati temelj razvoja održivog prometnog sustava upravo sada!Budućnost električnih vozila je neupitna, a njihova ekspanzija na tržištu ovisi o sinergijskom i pravovremenom djelovanju najutjecajnijih tržišnih subjekata.Motivacija za pokretanje ambiciozne inicijative e-mobilnost proizlazi iz jasne vizije da se otpočne s implementacijom istinski održive ekonomske aktivnosti u Republici Hrvatskoj. Razlozi za pokretanje ove inicijative su i više nego opravdani. Dovoljno je razmotriti nekoliko nepobitnih činjenica.
Električna vozila (EV) se razlikuju od konvencionalnih motora s unutrašnjim izgaranjem (MUI) u djelu koji se tiče pogonskog sustava. Umjesto motora s unutrašnjim izgaranjem i klasičnih spremnika za gorivo, električna vozila opremljena su električnim motorima i baterijama.
Izvor električne energije pohranjen je u litij – ionskim baterijama o čijem kapacitetu ovisi autonomnost kretanja električnog vozila. Već danas su skladišni kapaciteti baterija komercijalnih paketa baterija dovoljni da mogu pokriti dnevne potrebe korištenja osobnog vozila. Svjetski proizvođači električnih baterija najavljuju intenzivno povećanje kapaciteta baterija u skoroj budućnosti te se očekuje autonomnost kretanja do 350 km s jednim punjenjem baterija. Očekivano trajanje baterija procjenjuje se na oko 7-10 godina.
Elektromotor u pravilu omogućuje linearno i besprekidno ubrzavanje vozila sa znatno većom karakteristikom vuče u odnosu na konvencionalna vozila. S druge strane, električni automobili ne posjeduju mjenjačke kutije. Eliminacija mjenjačke kutije znatno smanjuje masu automobila, što ujedno dovodi do znatno manje potrošnje goriva. Kočioni sustav električnih vozila konstruiran je na takav način da se prilikom usporavanja oslobođene, energija deceleracije pohranjuje nazad u bateriju (tzv. regenerativno kočenje). Ova značajka električnih vozila dolazi do važnosti poglavito u urbanim sredinama u kojima se režim vožnje sastoji od principa „stani-kreni"
Električna vozila troše znatno manje energije nego vozila na fosilna goriva. Ukupna potrošnja energije električnog vozila od spremnika do kotača (engl. „Tank– To–Wheel"), tzv. finalna energija, iznosi tri puta manje nego kod vozila na fosilna goriva (benzinska, dizelska) iste težine i performansi. Dodatna energija potrebna je za proizvodnju fosilnih goriva i električne energije te za njihovu distribuciju. Ukoliko se utrošku energije u samom vozilu doda i energije potrebna za proizvodnju i distribuciju finalnih oblika energije (benzina, dizela, električne energije, itd), što odgovara tzv. primarnoj potrošnji energije (eng. Well-to-Wheel analiza), dolazi do povećane primarne potrošnje energije za 20 - 80 posto kod konvencionalnih vozila pogonjenih fosilnih gorivima u odnosu na električna vozila, uspoređujući pri tomu vozila jednakih težina i performansi (20% = dizel – olovo usporedba, 80% = benzin – litij usporedba).
Električna vozila generiraju znatno niže emisije CO2 i drugih stakleničkih plinova i štetnih polutanata nego što je to u slučaju konvencionalnih vozila.Na osnovi „Tank-To-Wheel" potrošnje, električna vozila ne proizvode štetne i stakleničke plinove te samim time značajno smanjuju zagađenja u odnosu na konvencionalna vozila.
Ukoliko se razmotri ukupna proizvodnja emisija CO2 na osnovi „Well-To Wheel" potrošnje goriva, dakle od proizvodnje primarne energije pa do konačne prenesene na kotače vozila, električna vozila u prosjeku proizvode tek polovicu emisija CO2 u usporedbi s konvencionalnim vozilima . Pri tomu je u usporedbi za proizvodnju električne energije uzet u obzir tipični miks primarnih oblika energije, raspoloživih na europskom tržištu.
Prosječna emisija stakleničkih plinova po kWh proizvedene električne energije u 2006. godini u EU iznosila je 443 gCO2/kWh, dok je u Hrvatskoj u 2008. godini ta ista emisija iznosila 550 gCO2/kWh proizvedene električne energije.
Uzimajući u obzir prosječnu potrošnju finalne energije električnih vozila u iznosu od 12,5 kWh/100km te prosječne emisije CO2 po kWh proizvedene električne energije u nekim zemljama članicama EU-a dobivene su specifične emisije CO2 po prijeđenom kilometru.
Europska unija provodi jasnu politiku održivog prometnog sustava upravo kroz uvođenje vrlo egzaktnih ciljeva vezanih uz ograničenje emisija stakleničkih plinova, a poglavito ugljičnog dioksida, s vremenskim horizontom do 2020. godine.
Ukoliko se razmotri ukupna proizvodnja emisija CO2 na osnovi „Well-To Wheel" potrošnje goriva, dakle od proizvodnje primarne energije pa do konačne prenesene na kotače vozila, električna vozila u prosjeku proizvode tek polovicu emisija CO2 u usporedbi s konvencionalnim vozilima . Pri tomu je u usporedbi za proizvodnju električne energije uzet u obzir tipični miks primarnih oblika energije, raspoloživih na europskom tržištu.
Prosječna emisija stakleničkih plinova po kWh proizvedene električne energije u 2006. godini u EU iznosila je 443 gCO2/kWh, dok je u Hrvatskoj u 2008. godini ta ista emisija iznosila 550 gCO2/kWh proizvedene električne energije.
Uzimajući u obzir prosječnu potrošnju finalne energije električnih vozila u iznosu od 12,5 kWh/100km te prosječne emisije CO2 po kWh proizvedene električne energije u nekim zemljama članicama EU-a dobivene su specifične emisije CO2 po prijeđenom kilometru.
Europska unija provodi jasnu politiku održivog prometnog sustava upravo kroz uvođenje vrlo egzaktnih ciljeva vezanih uz ograničenje emisija stakleničkih plinova, a poglavito ugljičnog dioksida, s vremenskim horizontom do 2020. godine.
Korištenjem električnih vozila se u dugoročnoj perspektivi očekuje znatno povećanje konkurentnosti prometnog sektora i to prvenstveno zbog nižih troškova korištenja vozila tijekom ukupnog životnog vijeka. S obzirom na ograničenost zaliha naftnih derivata, za očekivati je da će ionako izuzetno volatilna cijena naftnih derivata nastaviti rasti. Cijena električne energije također će rasti u budućnosti, no zasigurno znatno konzervativnije od cijena naftnih derivata.
Električna vozila su trenutno skuplja od konvencionalnih i to uglavnom zbog danas relativno skupih baterija. No, svjetski proizvođači baterija najavljuju drastično smanjenje troškova proizvodnje baterija u bližoj budućnosti.Električna vozila su već danas u mogućnosti ponuditi povoljniju ukupnu cijenu (engl. Total Cost of Ownership), ukoliko niži operativni troškovi nadilaze viši trošak kupnje vozila. Stoga korisnici električnog vozila s većom godišnjom kilometražom mogu znatno prije amortizirati ukupnu cijenu električnog vozila u odnosu na konvencionalna. Kako bi se usporedili ukupni troškovi korištenja električnih i konvencionalnih vozila, u nastavku je pokazana komparativna analiza napravljena na njemačkom primjeru.
Svjetska automobilska industrija već duži niz godina sustavno preusmjerava razvoja konvencionalnih pogonskih sustava vozila, prema novima, koji će u pravilu biti pogonjeni alternativnim gorivima. Pod alternativnim gorivima smatraju se biogoriva, prirodni plin, vodik i električna energija.S druge strane, većina svjetskih političkih vođa se jednoglasnim odlukama opredijelila za poticatinje sve većeg korištenje alternativnih goriva i proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije.Korištenjem obnovljivih izvora energije poput sunca, vjetra, vode i biomase u proizvodnji električne energije, povećava se održivost kompletnog energetskog i transportnog sustava.U Hrvatskoj se 44 posto od ukupne proizvodnje električne energije se dobiva iz obnovljivih izvora energije. Ta činjenica predstavlja optimalan preduvjet za početak „održive prometne revolucije".
Električna vozila su trenutno skuplja od konvencionalnih i to uglavnom zbog danas relativno skupih baterija. No, svjetski proizvođači baterija najavljuju drastično smanjenje troškova proizvodnje baterija u bližoj budućnosti.Električna vozila su već danas u mogućnosti ponuditi povoljniju ukupnu cijenu (engl. Total Cost of Ownership), ukoliko niži operativni troškovi nadilaze viši trošak kupnje vozila. Stoga korisnici električnog vozila s većom godišnjom kilometražom mogu znatno prije amortizirati ukupnu cijenu električnog vozila u odnosu na konvencionalna. Kako bi se usporedili ukupni troškovi korištenja električnih i konvencionalnih vozila, u nastavku je pokazana komparativna analiza napravljena na njemačkom primjeru.
Za razliku od svih ostalih alternativnih goriva, električna vozila zahtijevaju znatno manja ulaganja i napore u razvoj infrastrukture za njihovo punjenje. Naime, električna energija je dostupna u svakom kućanstvu, na radnom mjestu, šoping centru ili u centru grada.
U odnosu na postojeći raspored i zastupljenost klasičnih benzinskih postaja za konvencionalna vozila, gustoća zastupljenosti punionica za električna vozila na razini urbanih područja bit će znatno veća. Razlog tome je karakteristika procesa punjenja električnih vozila, koji je znatno duži te može trajati i do 3 sata na punionicama karakterističnim za instalaciju na urbanim površinama (poput javnih parkinga, garaža, trgovačkih centara, kino dvorana, logističkih centara, i dr.). Zbog toga će se u budućnosti za potrebe zadovoljavanje potreba vozila za električnom energijom trebati osigurati znatno veći broj elektro punionica.
U načelu postoji nekoliko koncepata punjenja električnih vozila koji se razlikuju na temelju dva isključiva i recipročna parametra: cijena punionice i vrijeme punjenja.
Tehnološka dostignuća današnjice omogućavaju punjenje električnog vozila jednakom, pa čak i većom brzinom u odnosu na konvencionalna vozila putem punionica na principu zamjene baterija. S obzirom na njihovu specifičnost, takve punionice zahtijevaju širi konsenzus svjetske automobilske industrije te je za očekivati da će se njihovo masovno korištenje početi odvijati tek iza 2020. godine.
U posljednje vrijeme su razvijene i punionice za tzv. brzo punjenje putem kojeg se baterije električnih vozila mogu napuniti u roku od 30 minuta. Snage takvih punionica iznose od 50 – 250 kW, a u distribucijskoj mreži se spajaju se na trofaznu razinu napona od 400 V/63 A.
Većina punionica podesnih za instalaciju na javnim gradskim površinama i u garažama omogućava tzv. srednju brzinu punjenja u trajanju do 3 h. Takve punionice moguće je spojiti na trofazni priključak 230V/16A, čija se snaga kreće do 11 kW.
Za očekivati je da će dio vlasnika vozila koji posjeduju vlastite garaže električna vozila puniti kod kuće putem tzv. kućnih punionica, koje omogućavaju punjenje baterije vozila u trajanju od 6 do 8 sati. Kućne punionice se spajaju na standardni jednofazni kućni priključak 230V/16 A, čija se snaga kreće od 2,3 do 3,7 kW.
U odnosu na postojeći raspored i zastupljenost klasičnih benzinskih postaja za konvencionalna vozila, gustoća zastupljenosti punionica za električna vozila na razini urbanih područja bit će znatno veća. Razlog tome je karakteristika procesa punjenja električnih vozila, koji je znatno duži te može trajati i do 3 sata na punionicama karakterističnim za instalaciju na urbanim površinama (poput javnih parkinga, garaža, trgovačkih centara, kino dvorana, logističkih centara, i dr.). Zbog toga će se u budućnosti za potrebe zadovoljavanje potreba vozila za električnom energijom trebati osigurati znatno veći broj elektro punionica.
U načelu postoji nekoliko koncepata punjenja električnih vozila koji se razlikuju na temelju dva isključiva i recipročna parametra: cijena punionice i vrijeme punjenja.
Tehnološka dostignuća današnjice omogućavaju punjenje električnog vozila jednakom, pa čak i većom brzinom u odnosu na konvencionalna vozila putem punionica na principu zamjene baterija. S obzirom na njihovu specifičnost, takve punionice zahtijevaju širi konsenzus svjetske automobilske industrije te je za očekivati da će se njihovo masovno korištenje početi odvijati tek iza 2020. godine.
U posljednje vrijeme su razvijene i punionice za tzv. brzo punjenje putem kojeg se baterije električnih vozila mogu napuniti u roku od 30 minuta. Snage takvih punionica iznose od 50 – 250 kW, a u distribucijskoj mreži se spajaju se na trofaznu razinu napona od 400 V/63 A.
Većina punionica podesnih za instalaciju na javnim gradskim površinama i u garažama omogućava tzv. srednju brzinu punjenja u trajanju do 3 h. Takve punionice moguće je spojiti na trofazni priključak 230V/16A, čija se snaga kreće do 11 kW.
Za očekivati je da će dio vlasnika vozila koji posjeduju vlastite garaže električna vozila puniti kod kuće putem tzv. kućnih punionica, koje omogućavaju punjenje baterije vozila u trajanju od 6 do 8 sati. Kućne punionice se spajaju na standardni jednofazni kućni priključak 230V/16 A, čija se snaga kreće od 2,3 do 3,7 kW.
Samo manji dio električne energije je proizveden iz naftnih derivata. S druge strane, urbani promet (s dnevnom kilometražom manjom od 50 km) na svjetskoj razini predstavlja od 75 do 80 posto kilometraže automobila te doprinosi s oko 20 posto ukupnoj svjetskoj potrošnji naftnih derivata. Zbog toga bi se svjetska potrošnja naftnih derivata smanjila za 20posto ukoliko bi sav urbani promet bio supstituiran s električnim vozilima. Time bi se značajno smanjila ovisnost o naftnim derivatima.
Po uzoru na mnogobrojne primjere dobre prakse - e-mobilnost - kao sasvim novi koncept urbane mobilnosti pruža jedinstvenu priliku za sinergijsko djelovanje te uspostavu partnerstva između mnogo različitih subjekata. Zapravo, jedni mogući način da se otpočne s uspješnom realizacijom elektrifikacije voznog parka u Hrvatskoj je uspostava partnerstva na svim razinama. Inicijativa E-mobilnost.hr ima za cilj inicirati uspostavu partnerstva između svih relevantnih tržišnih subjekata.
www.e-mobilnost.hr
Cilj europske politike razvoja održivog transporta je uspostava jedinstvenog prometnog sustava koji će zadovoljavati socijalne i gospodarske potrebe za mobilnošću ekonomskih sustava uz istovremeno udovoljavanje sve strožim ekološkim kriterijima.
Europska unija prepoznala je problem ekspanzivnog rasta prometnog sektora, a samim time i njegova negativnog utjecaja na okoliš. Kako bi se postavili temelji razvoja održivog transportnog sustava, donesena je direktiva 2009/33/EC o promociji čistih i energetski učinkovitih vozila. Cilj direktive je, osim promocije vozila spomenutih karakteristika, i obvezati sve ključne sudionike na standardizaciju vozila i infrastrukture te raznim poticajnim mjerama osigurati potrebnu razinu potražnje radi smanjenja proizvodne cijene vozila.
Nastavno na direktivu 2009/33/EC, krajem travnja 2010. godine donesena je europska Strategija za čista i energetski učinkovita vozila (COM(2010)186 final). Strategija predstavlja adekvatan i tehnološki neutralan institucionalno – politički okvir kojim će se poduprijeti penetracija čistih i energetski učinkovitih vozila u nadolazećem desetljeću.
Pri tome se Strategijom paralelno podupiru dva smjera i to: razvoj čistih i energetski učinkovitijih vozila na konvencionalni pogon s motorom na unutrašnje izgaranje (poglavito s pogonom na biogoriva, UNP i SPP) te potpora razvoju novih tehnologija s ultra niskim negativnim utjecajem na okoliš (elektromobili i vozila s pogonom na vodikove ćelije).
Dok je paradigma o uvođenju biogoriva u promet već dobro poznata (10% biogoriva u prometu do 2020. godine obveza je svih zemalja članica EU-a), najnoviji rezultati studije (IHS – Global Insight: Battery Elelctric and Plug – in hybrid Vehicles Study), provedeni uoči donošenja Strategije, ukazuju na očekivanu penetraciju elektromobila u iznosu od 1 do 2 posto do 2020. godine, odnosno 11 – 30 posto do 2030. godine od ukupnog broja novo prodanih automobila.
Što se pak tiče penetracije tzv. plug–in hibrida njihov tržišni udio se procjenjuje na oko 2 posto do 2020. godine, odnosno 5 – 20 posto do 2030. godine u ukupnom broju novo prodanih automobila. Navedeni trendovi predstavljaju prosječni potencijal europskog tržišta, a budući da još uvijek ne postoji egzaktan cilj kojem će se jedinstveno stremiti, dovitljivost i proaktivnost pojedinaca kao i organizacija na pojedinim tržištima, omogućit će stjecanje komparativnih prednosti kako na domaćem tako na regionalnom, ali i globalnom tržištu.
Republika Hrvatska je krajem 2009. godine donijela i usvojila Strategiju energetskog razvoja (NN br. 130/09). Strategija energetskog razvoja u sektoru prijevoza može se realizirati kroz povećanje energetske učinkovitosti, promoviranje štednje energije i korištenje goriva iz obnovljivih izvora. Sukladno strateškim ciljevima, raznim mjerama će se poticati primjena vozila s emisijama ispod 120 g CO2/km, električna vozila, hibridna vozila (za pravne i fizičke osobe) putem subvencije investicija, ali i osiguravanjem besplatnih parkirnih mjesta, pravom na korištenje žutih traka i slično.
Europska unija prepoznala je problem ekspanzivnog rasta prometnog sektora, a samim time i njegova negativnog utjecaja na okoliš. Kako bi se postavili temelji razvoja održivog transportnog sustava, donesena je direktiva 2009/33/EC o promociji čistih i energetski učinkovitih vozila. Cilj direktive je, osim promocije vozila spomenutih karakteristika, i obvezati sve ključne sudionike na standardizaciju vozila i infrastrukture te raznim poticajnim mjerama osigurati potrebnu razinu potražnje radi smanjenja proizvodne cijene vozila.
Nastavno na direktivu 2009/33/EC, krajem travnja 2010. godine donesena je europska Strategija za čista i energetski učinkovita vozila (COM(2010)186 final). Strategija predstavlja adekvatan i tehnološki neutralan institucionalno – politički okvir kojim će se poduprijeti penetracija čistih i energetski učinkovitih vozila u nadolazećem desetljeću.
Pri tome se Strategijom paralelno podupiru dva smjera i to: razvoj čistih i energetski učinkovitijih vozila na konvencionalni pogon s motorom na unutrašnje izgaranje (poglavito s pogonom na biogoriva, UNP i SPP) te potpora razvoju novih tehnologija s ultra niskim negativnim utjecajem na okoliš (elektromobili i vozila s pogonom na vodikove ćelije).
Dok je paradigma o uvođenju biogoriva u promet već dobro poznata (10% biogoriva u prometu do 2020. godine obveza je svih zemalja članica EU-a), najnoviji rezultati studije (IHS – Global Insight: Battery Elelctric and Plug – in hybrid Vehicles Study), provedeni uoči donošenja Strategije, ukazuju na očekivanu penetraciju elektromobila u iznosu od 1 do 2 posto do 2020. godine, odnosno 11 – 30 posto do 2030. godine od ukupnog broja novo prodanih automobila.
Što se pak tiče penetracije tzv. plug–in hibrida njihov tržišni udio se procjenjuje na oko 2 posto do 2020. godine, odnosno 5 – 20 posto do 2030. godine u ukupnom broju novo prodanih automobila. Navedeni trendovi predstavljaju prosječni potencijal europskog tržišta, a budući da još uvijek ne postoji egzaktan cilj kojem će se jedinstveno stremiti, dovitljivost i proaktivnost pojedinaca kao i organizacija na pojedinim tržištima, omogućit će stjecanje komparativnih prednosti kako na domaćem tako na regionalnom, ali i globalnom tržištu.
Republika Hrvatska je krajem 2009. godine donijela i usvojila Strategiju energetskog razvoja (NN br. 130/09). Strategija energetskog razvoja u sektoru prijevoza može se realizirati kroz povećanje energetske učinkovitosti, promoviranje štednje energije i korištenje goriva iz obnovljivih izvora. Sukladno strateškim ciljevima, raznim mjerama će se poticati primjena vozila s emisijama ispod 120 g CO2/km, električna vozila, hibridna vozila (za pravne i fizičke osobe) putem subvencije investicija, ali i osiguravanjem besplatnih parkirnih mjesta, pravom na korištenje žutih traka i slično.
www.e-mobilnost.hr
