Vila Penavić je dobar primjer prijelazne zgrade koja kombinira saznanja dobivena projektiranjem klasičnih zgrada te spoznaja o energetici niskoenergetskih i pasivnih zgrada. Povećanjem izolacije dolazi se do novih koncepcija te do novih pristupa u stvaranju toplinskih sustava grijanja i hlađenja.
Sustav grijanja je klasično podno grijanje koje je dimenzionirano za niski temperaturni režim te je pri tome dobivena mreža koja je po površini i broju cijevi istovjetna mreži korištenoj kod klasičnih zgrada i viših radnih temperaturnih režima. Po strukturi mreže nije se daleko odmaklo od klasičnih instalacija te se investicijski mreža nalazi u istom rangu. Dodatno povećanje složenosti provedeno je izvedbom lokalnih korektora temperature svake prostorije te nije primjenjena etažna regulacija temperature prostorija.
Sustav hlađenja je neovisan te je predviđena zasebna mreža stropnog hlađenja koja je povezana preko pločastog izmjenjivača sa geotermalnim sondama. Primjenjeno hlađenje je visokotemperaturno da se smanji mogućnost kondenzacije na površini stropova i zidova. Regulacija hlađenja se zasniva na prekidanju protoka hladnog medija prilikom postizanja kritičnih temperatura kod kojih postoji mogućnost pojave kondenzata.
Centralni toplinski uređaj je geotermalna dizalica topline koja ima veliku snagu u odnosu na površinu zgrade kada se uspoređuje s pasivnim i sve zbog činjenice da je projektirana zgrada niskoenergetska. Daljnjim povećanjem izolacije te primjenom sunčane arhitekture potrebna toplinska snaga bi se znatno smanjila. Dizalica topline se koristi za grijanje zgrade tijekom zime te za dogrijavanje sanitarne vode.
Izvor topline su četiri geotermalne sonde dužine 80 m koje su dostatan energetski izvor cijele godine. Prvotno su bile predviđene tri sonde od 100 m, ali tijekom izvođenja došlo se do spoznaje o strukturi tla te se naišlo na slojeve kamena koji se nisu mogli probušiti svrdlima koja su se koristila. Kod primjene geotermalnih sondi treba obratiti pozornost na strukturu tla te koliko se energije može dobiti iz određenog tla.
Dodatni toplinski izvor su četiri sunčana toplinska pretvornika koji su spojeni na centralni spremnik tople vode. Akumulirana energija u spremniku se koristi za grijanje zgrade te za grijanje sanitarne vode. Kombiniranjem sunčanih toplinskih pretvornika i dizalice topline znatno se smanjuju troškovi održavanja.
Projektirane su tehnologije poznate u klasičnim zgradama, ali zbog niskoenergetske klase nisu postignuti značajniji energetski odmaci prema prednostima koje se mogu dobiti pasivnim zgradama.
Strojarski projekt
Goran Tomek, dipl.ing.stroj.
Dario Hrastović, dipl.ing.stroj. (suradnik)
