Utjecaj Sunčevih oluja
    Subota, 02 Srpanj 2011 11:37

    Utjecaj Sunčevih oluja

    Nalazimo na pragu nove ere u kojoj ćemo strepiti od vremenske prognoze u svemiru. Scenarij iz najgorih noćnih mora mogao bi postati stvarnost - GPS, mobiteli, TV, radio i računala prestaju raditi, svijet ostaje bez struje, a Zemlja tone u mraku i potpunom kaosu zbog djelovanja jakih Sunčevih oluja. Ne radi se, međutim, o još jednom filmu o smaku svijeta već o posljedicama koje ćemo svi osjetiti kada ojačaju solarne oluje, tvrdi NASA. "Sunce se budi iz dugog sna. U sljedećih nekoliko godina računamo sa znatno snažnijim solarnim aktivnostima. Sunce prolazi kroz razdoblja intenzivne magnetske aktivnosti koju sa Zemlje vidimo u obliku pjega, a ti ciklusi sasvim sigurno utječu na heliosferu. Istovremeno ovisimo o tehnologijama 21. stoljeća koje su vrlo osjetljive na solarne oluje", objašnjava Richard Fisher, voditelj Odjela za heliofiziku u NASA-i. Malo jača solarna oluja mogla bi tako prouzročiti 20 puta teže posljedice od onih koje je je SAD pretrpio nakon uragana Katrina koji je 2005. ubio 1500 osoba i prouzročio štetu od 81 milijardi dolara. Znanstvenici ističu da bi se potencijalna šteta mogla spriječiti ukoliko bi se solarne oluje mogle točno predvidjeti, jer bi se sateliti mogli prebaciti u tzv. sigurnosni modus kojim bi se izbjeglo razaranje od prevelikog napona. "Svemirska meteorologija se još nalazi u dječjim cipelama, ali postoji određeni napredak. Ključna će biti suradnja između pojedinih agencija. Na primjer, heliofizički podaci NASA-e omogućuju nam pristup najnovijim podacima o kretanjima na Suncu, koje možemo uspoređivati s podacima naših satelita koji su više koncentrirani na Zemlju"; tvrdi voditelj NOAA Thomas Bogdan. Bogdan vjeruje da se nalazimo na pragu nove ere u kojoj će vremenska prognoza u svemiru za naše svakodnevne živote biti podjednako važna kao vremenska prognoza na Zemlji.
    metro-portal.hr
    s1
    Velika solarna oluja mogla bi izazvati globalni kaos 2013., uzrokujući nestanak energije te blokiranje satelitske komunikacije, objavljeno je jučer na konferenciji.NASA je upozorila da bi Sunčev magnetski energetski ciklus kao i Sunčeve pjege koje će vrhunac doživjeti 2013. mogli generirati veliku radijaciju. Solarna oluja, kao posljedica toga, mogla bi na Zemlji uzrokovati geomagnetsku oluju, što bi dovelo do energetske blokade, satima, danima, pa čak i mjesecima zaustavljajući normalan tok života.Britanski ministar obrane Liam Fox, koji je o ovom ishodu govorio na međunarodnoj konferenciji o osjetljivosti električnih mreža diljem svijeta, upozorio je kako moderna društva ovise o tehnologiji što ih čini vrlo ranjivim na ovakve događaje.Sunce naime, slijedi 11-godišnji ciklus visokih i niskih perioda solarne aktivnosti. Sada napušta niski period te znanstvenici očekuju nagli porast u broju solarnih oluja, kako i nepredvidive nivoe magnetske energije. Vatreni prstenovi, koji imaju snagu 100 hidrogenskih bombi, mogli bi izazvati dvadeset puta veću štetu nego uragan Katrina. No, većina štete može se minimalizirati ako se unaprijed pripremimo na moguće posljedice.Znanstvenici su također upozorili na opasnost da se sličan efekt može postići pomoću ekstremističkog nuklearnog oružja u svemiru, što bi uzrokovalo veliki udar elektromagnetske energije poznat kako visinski elektromagnetski puls. Ministar Fox dodao je da zemlje koje traže nuklearne mogućnosti iste mogu upotrijebiti na drugačiji način od tradicionalnog "nuklearnog napada" kakav se koristio u slučaju Hirošime.
    metro-portal.hr
    s3
    Približilo se kraju razdoblje sna i mira u 11-godišnjem Sunčevu ciklusu. Probuđeno bi, uz malo loše sreće, moglo uništiti svu naprednu tehnologiju. Nakon tri godine tišine, Sunce se budi i možemo očekivati njegov mnogo snažniji, uočljiviji utjecaj na zemaljski život – istakao je u Nacionalnom press centru u Washingtonu Richard Fischer, šef NASA-ina astrofizičkog odjela koji proučava Sunce. Solarni ciklus traje 11 godina i u njemu se izmijene razdoblja sna i iznimne Sunčeve aktivnosti. Zemlju od Sunčeva djelovanja štiti magnetosfera, ali izravan udar elektromagnetskog izboja onesposobio bi elektroničke i električne uređaje te pokvario satelite, rekao je Fischer. Sva je sreća što je Sunce kugla sa 360 stupnjeva u sve tri dimenzije, pa Zemlju još nijednom otkako se Sunce znanstveno opaža nije izravno opalila erupcija. Od utjecaja "promašaja" Zemlju čuva njeno magnetsko polje koje razgrće Sunčev vjetar, pa se ionizira samo visoka atmosfera iznad polova - što daje polarnu svjetlost, auroru. Izravniji pogoci već su izbacivali iz uporabe energetske sisteme na sjevernoj polutki, a najizloženija je elektronika u otprilke 7000 satelita u raznim orbitama oko Zemlje. Jedan pošteni udar mogao bi spržiti sve mikroprocesore svih računala na svijetu, a čovječanstvo za takav nimalo nemoguć slučaj nema nikakvu rezervnu varijantu.
    www.vecernji.hr

    s5
    Nova sonda trebala bi pomoći znanstvenicima u predviđanjima solarnih oluja koje mogu uzrokovati velike probleme na našoj planeti. Nasa bi trebala započeti jednu od svojih najambicioznijih misija u pokušaju da otkrije tajne Sunca. Za osam dana lansirat će SDO (Solar Dynamics Observatory) sondu koja će provesti 5 godina u orbiti pokušavajući otkriti uzroke ekstremne solarne aktivnosti, poput Sunčevih pjega, vjetrova i baklji. Znanstvenici su dugo svjesni problema koje mogu uzrokovati opasne x-zrake, nabijene čestice i magnetska polja poput ometanja opskrbe energijom, komunikacijskih signala i navigacijskih sustava na Zemlji. Razumijevanjem ovih solarnih fenomena i načina na koji nastaju, nadaju se kako će biti u mogućnosti načiniti pouzdane ˝svemirske vremenske prognoze˝ i osigurati pravodobno upozorenje na bilo kakve prijetnje. Sonda će se nalaziti u Zemljinoj orbiti na udaljenosti od 36.000 km, te će mjeriti fluktaciju Sunčevog ultraljubičastog zračenja, mapirati magnetska polja i fotografirati njegovu površinu i atmosferu. ˝To je prva Nasina misija kojoj je cilj okarakterizirati sve što na Suncu može utjecati na Zemlju. Ako uspijemo otkriti uzroke tih pojava, moći ćemo načiniti valjane prognoze. Ključna informacija vezana za ovu misiju jest da nije isključivo znanstvenog karaktera, već će i ljudi imati direktne koristi˝, objašnjava Barbara Thompson, znanstvenica koja radi na projektu. Solarne magnetske oluje tijekom godina su uzrokovale velike probleme. Najjača takva oluja dogodila je 1. rujna 1859. kada je uzrokovala prekid telegrafskog sustava između Europe i Sjeverne Amerike. 13. ožujka 1989. milijuni ljudi u Kanadi i SAD-u ostali su bez električne energije više od 9 sati, nakon što je magnetska oluja uzrokovala krati spoj u hidroelektrani Quebec.
    metro-portal.hr

    5
    Pitanje katastrofe uzrokovane solarnom olujom nije pitanje mogućnosti, već pitanje vremena. Prema svemu sudeći, vremenski okvir je sve manji, a pitanje koje se logično nameće jest, jesmo li spremni na posljedice? Jedna od najvećih katastrofi s kojom bi se čovječanstvo moglo suočiti počela bi 18 sati nakon što Sunce izbaci kuglu plazme težine 10 milijardi tona - nešto što je činilo prije i nešto što će sigurno učiniti još mnogo puta. Kad se ta izbačena koronalna masa zabije u Zemlju, struja u čitavoj globalnoj mreži bi naglo porasla. transformatori bi bili uništeni, ostali bi bez svjetla, pokvarila bi nam se hrana, a kao posljedica nestašice struje, kompletan javni transportni sustav bi kolabirao. Unutar nekoliko tjedana pomoćni generatori u nuklearnim elektranama bi se ugasili, a električne pumpe koje hlade reaktore bi stale. Rezultat - višestruko taljenje jezgri reaktora. 'Zamislite 30 Černobila diljem SAD-a', ističe John Kappenman, energetski stručnjak za ranjivost energetske mreže na utjecaje iz svemira, prenosi popsci.com. Znanstvenici spomenutu katastrofalnu solarnu oluju kategoriziraju kao visoko posljedični događaj rijetke pojavnosti. Mnogi znanstvenici koji proučavaju svemirske vremenske pojave ističu da Zemlju uskoro očekuje upravo jedna takva oluja. Iako ta oluja može udariti bilo kad, obično se veže za vrhunac 11-godišnjeg ciklusa Sunčevih pjega. Sljedeći ciklus ima vrhunac 2013. godine. Što onda napraviti? Prvo, treba napraviti što je preciznije moguću prognozu udara solarne oluje. Drugo, energetska mreža morala bi biti ugašena na par sati i to na izrazito velikom području, što zahtjeva veliku koordinaciju. Kako bi se smanjio gubitak novca zbog gašenja mreže, prognoza bi morala biti vrlo točna. Ipak, ako se uzme u obzir alternativa i posljedice, taj gubitak brzo blijedi u usporedbi. Prošlog listopada NASA-ini znanstvenici najavili su Solar Shield program, koji bi pratio solarne erupcije i predviđao solarne oluje. Iako je to dobar korak u sprječavanju katastrofe, on se oslanja na satelit lansiran još 1997 godine i koji je bio dizajniran za uporabu na samo pet godina. Baš kao što gradimo velike nasipe protiv stoljetnih poplava, tako trebamo napraviti zaštitu protiv stoljetnih solarnih oluja', zaključio je Thomas Popik, autor peticije poslane američkoj Nacionalnoj regulatornoj komisiji.
    www.znanost.com

    5 

    Taman kad su se primirile strasti oko najave sudnjeg dana, koji se 'trebao' dogoditi 21. svibnja, stiže nam još jedna. Ruski fizičar Aleksej Dimitrijev zaslužan je za nju, a tvrdi da o svemu zna i NASA, samo namjerno šuti o tome. Dimitrijev tvrdi da povrh NASA-inih razmatranja kako se možda bližimo velikoj solarnoj katastrofi, postoji i teorija kako će Zemlja, Sunce i svi planeti Sunčevog sustava uskoro ući u nepoznati međuzvjezdani oblak. Taj bi oblak trebao objasniti brojne nedavne anomalije u svijetu i navodno povezati neke od ranijih neobjašnjivih događaja na Zemlji. Misteriozni međuzvjezdani oblak trebao bi objasniti promjene polova, masovni pomor životinja, nedavno povećanje koronalnih erupcija na Suncu, topljenje leda na Marsu i povećan broj razornih oluja u SAD-u, kao i povremene neobjašnjive nagle klimatske promijene. Nadalje, Dimitrijev tvrdi da taj oblak zapravo puni Sunce i potiče njegovu povećanu aktivnost, koja će rezultirati jednom velikom erupcijom Sunca, prenosi unexplainable.net. Ta erupcija, ne samo da bi mogla uništiti ljudsko društvo kakvo sad poznajemo, nego bi mogla potaknuti i novi val svijesti, dok ostaci ljudskog roda pokušavali sastaviti natrag infrastrukturu i okrenuti se potpunom tehnološkom napretku i načinu razmišljanja. Dimitrijev tvrdi kako nije sam u svojoj spoznaji, već da za sve zna i NASA, samo namjerno šuti o tome. Pravi problem zapravo, u slučaju da su ove tvrdnje istinite, bio bi kako svjetskoj javnosti reći za to i kako se pripremiti na fundamentalnu promjenu na svim razinama života? Odgovor iz današnje perspektive samo je jedan. Osim što je takvo što nama gotovo nezamislivo, jednako toliko bilo bi i neizvedivo u smislu priprema za svjetske vlasti.
    www.znanost.com

    5

    Ogromna Sunčeva pjega AR1429 je prouzrokovala jaku solarnu baklju. Ovo je jedna od najjačih ikada zabilježenih solarnih erupcija klase X5. Snimljena je 07.03.2012. u 00:28 UT. NASA-in Solar Dynamics Observatpry je u isto vrijeme snimio ekstremne UV bljeskove. Ova je erupcija izbacila ogromne CME (masovne koronarne solarne izboje) u svemir. Iako CME-ji nisu direktno usmjereni prema Zemlji, dovoljno su okrenuti ka nama da bi tijekom 08.-09.03.2012., mogli primijetiti značajne magnetske poremećaje u zemljinoj magnetosferi koje će se prikazati u obliku snažnih polarnih svjetala. Ova solarna baklja je također katapultirala visoko energizirane protone prema Zemlji, što će rezultirati radijacijsku oluju klase S3. Takve vrste solarnih oluja su obično smetnja i prijetnja satelitima te uzrokuju povremena isključivanja kompjutera na satelitima i stvaraju statiku u komunikaciji i snimkama geostacioniranih satelita. Početak stvaranja današnje solarne baklje klase X5. 
    matrixworld-hr.com

    6


    Možda je došlo vrijeme da počnemo pokrivati naše glave alu-folijama (Šala mala.). Sa svim ovim elektromagnetskim aktivnostima koje nam pristižu sa Sunca, naša osobna elektromagnetska polja mogla bi se pošteno "uskomešati." Ali čak i ako se to ne desi, znanstvenici su primijetili da postoji povezanost između solarnih baklji i našeg raspoloženja. Institut za probleme industrijske ekologije Sjeverne Rusije, ustanovio je da su geomagnetske aktivnosti pokazale tri sezonska vrhunca solarne aktivnosti, koje su se regularno događale svake 24. godine od 1948. do 1997. (od ožujka do svibnja i ponovno od srpnja do listopada). Svaki od ovih vrhunaca poklopio se s povećanjem anksioznosti, depresije, bipolarnih poremećaja i samoubojstava u gradu Kirovsku. Jedno od objašnjenja povezanosti između maksimuma solarne aktivnosti i ponašanja ljudi je da solarne oluje narušavaju ravnotežu našeg cirkadijskog ritma (unutarnji ritam dnevne aktivnosti karakterističan za sve žive organizme osim bakterija op.prev) odn. biološkog sata. Pinealna žlijezda – Epifiza u našem mozgu pod utjecajem elektromagnetske aktivnosti uzrokuje manju proizvodnju melatonina. Melatonin u mozgu djeluje kao „opuštač", odnosno stvara smirujuće djelovanje i time nam pomaže da zaspimo. No zbog EM anomalija smanjena količina melatonina utječe na nesanicu, nemire, depresiju i slično. „Cirkadijski regulatorni sustav ovisi o ponavljanju poticaja iz okoline koji usklađuje naše unutarnje satove. Magnetska polja mogu biti jedan od tih utjecaja iz okoliša," kaže psihijatrica Kelly Posner sa sveučilišta Columbia. Psihološki efekti stvoreni masovnim solarnim koronarnim izbojima (CMEs) obično kratko traju ali nam stvaraju mnoge poteškoće uključujući; glavobolje, pojačano lupanje srca, promjene raspoloženja i općenito loše raspoloženje. Kaotično i konfuzno razmišljanje te čudna ponašanja su tada također pojačana i češća. S obzirom na to da je solarna baklja od 6. ožujka 2012. bila posebno opaka, bilo bi zanimljivo vidjeti jesu li izvještaji o tjelesnim i psihološkim smetnjama intenzivniji i brojniji nego tijekom slabijih CME-a. Sunčeva erupcija obično izbacuje po 10 milijardi kilograma solarne plazme u Svemir. Vjerojatno vam je teško pojmiti tu brojku, ali znajte da je to enormna količina. Jedna do tri baklje su svakodnevica na Suncu, ali valovi nabijenih čestica ne dođu uvijek do naše planete. Za one koje nas sustignu možemo reći da su i ljepotica i zvijer istodobno. Čestice iz CME-a bivaju „uhvaćene" u mrežu Zemljinih magnetskih silnica i sudaraju se s atomima atmosferskih plinova. Rezultat je raznobojna himera koju zovemo Aureora (Borealis na sjevernoj hemisferi i Polaris na južnoj hemisferi) ili Polarna svjetlost. Dok su i naši preci uživali poput nas u ovim tapiserijama boja i možda imali i promjene raspoloženja za vrijeme solarnih baklji, bar ih nije brinulo kakav nered oluje prave među satelitima i energetskim mrežama, kao što nas to brine danas. Činjenica da se ljudi mijenjaju fizički, mentalno i emocionalno zbog utjecaja elektromagnetskih naboja sa Sunca, tjera nas da se zapitamo kako bombardiranje česticama iz digitalnih uređaja utječe na nas na dnevnoj bazi. Sve ovo vodi ka pomisli da je ipak došlo vrijeme za otkačene solucije kao što je kapa od alu-folije koja bi nas navodno zaštitila od EM anomlaija, ali s obzirom na to da moje mačke ne djeluju uznemirenije nego li obično – vjerojatno je još uvijek sve u redu i ne trebam trošiti alu foliju. Međutim, nemojte se iznenaditi ako se u našem pravnom sustavu uskoro pojavi novi izraz i isprika : „ nije kriv zbog elektromagnetskih poremećaja."
    matrixworld-hr.com


    24. godišnji solarni ciklus je započeo. O tome su nas upozorile NASA i ostale svemirske agencije iz cijelog svijeta. Profesor Raymond Wheeler, sa Univerziteta Kansas, je prvi naletio na zastrašujuće podatke. Poveznica je prvotno bila predočena javnosti od strane glasovitog Ruskog znanstvenika Alexandera Chizhevsky-og 1915. godine kad je otkrio: solarne oluje uzrokuju konflikte, ratove i smrt. Ili: Vrtlog smrti. Chizhevsky je otkrio nakon intenzivnog istraživanja da pojačanje i slabljenje solarne aktivnosti – imaju utjecaj na zemljino magnetsko polje – te uzrokuje masovne promjene u ljudskoj percepciji, raspoloženju, emocijama i obrascima ponašanja. I da je sve to uzrokovano Sunčevim pjegama i Sunčevim erupcijama (solar flares). Uz pomoć Ruskih znanstvenih istraživanja Wheeler je aplicirao numerički ponderirani sustav rangiranja, tijekom 1930. godina da bi izdvojio ratove čak i individualne bitke te ih procijenio po dužini i težini. Nakon toga napravio je korelaciju impresivne baze podataka koju je nakupio i usporedio sa 11. godišnjim ciklusom Sunčevih pjega. Kad je 11. godišnji solarni ciklus na vrhuncu tako je i ljudski nemir, revolti, pobune, revolucije i svi mogući ratovi između nacija. Čini se kako intenzivan magnetski udar direktno utječe na ljudski mozak i vodi čovječanstvo u smrtonosni emocionalni kovitlac i mahniti ubilački nagon. Napadi postaju masovna pojava. Povećavaju se brojevi ubojstava. Krvavi ratovi i pobune eruptiraju s bijesom po cijeloj kugli zemaljskoj. Wheelerovo istraživanje je otkrilo uzorak koji se mogao pratiti kroz ljudsku povijest i to do 2500 godina u prošlost. Za vrijeme 1990. godina i solarnog maksimuma mogli smo biti svjedoci vrhuncu groznice po cijelom svijetu koja je kulminirala Iračkom okupacijom Kuvajta i SADa koji je na koncu napao vojsku Saddama Huseina. 11 godina kasnije dogodio se napad na New York i Washington D.C. (District Columbia) 11.09. i to je sve bilo popraćeno sa dva rata jedan u Afganistanu i jedan u Iraku. Prema 11. godišnjem solarnom ciklusu, kad Sunce uđe u slijedeći maksimum aktivnosti u zadnjem dijelu 2010, smetnje u zemljinom magnetskom polju još jednom predviđaju nemire, nestabilnosti, pobune, ratove i uništenja masovnih razmjera. I to se dogodilo preciznošću kakvog satnog mehanizma. Odjednom su vijesti bile prepune nemira koji su harali Tunisom, Egiptom, Jemenom, Bahreinom, Saudijskom Arabijom. Proširili su se na Siriju, Libiju, Iran i Kinu. Ni Europa nije bila imuna: nemiri i protesti dogodili su se u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Grčkoj. Španjolska je bila pod pritiskom čak i SAD je doživio ljutite mase prosvjednika u Wisconsinu. Kako će se Sunčane erupcije pojačavati i kako će kako sunce postajati sve nasilnije, očekujte sve više nasilja na zemlji kao da će sama zemlja poludjeti. Uzorak je nepogrešiv. Za vrijeme najvažnijih trenutaka solarnih ciklusa – od minimalne do maksimalne aktivnosti – geo magnetsko polje se pojačava kako prolazi kroz bombardiranje (solarnih vjetrova Op. Prev.). Okidač ovog procesa se događa za vrijeme pojačavanja Sunčeve aktivnosti i opada kako Sunčeva aktivnost opada prema minimumu. Mnogi znanstvenici u proteklih 70 godina su pokazali da magnetno polje ima interakciju sa ljudskim elektro kemijskim procesima koji se događaju u mozgu i koji isto tako utječu na duboke psihološke mehanizme uključujući kreiranje anomalijskih hormonalnih promjena čak i značajno mutira moždanu valnu aktivnost. Magnetski monstrum inicira opću masovnu histeriju i značajne nekontrolirane psihoze. Drugim riječima, svijet ludi. Počeo je 24. godišnji solarni ciklus. NASA i ostale svemirske agencije diljem svijeta su nas upozorile na isto. Predviđa se da će ciklus biti nasilan, nepredvidljiv i može čak utjecati na krhku tehnologiju 21. stoljeća. Očekuje se da će za pola biti jači od 23 godine solarnog ciklusa – koja je imala solarne erupcije klase X – najveće erupcije koje su ljudi ikada imali priliku zabilježiti – ovaj ciklus monstrum imat će svoj maksimum jakosti u 2011. i 2012. godine. Ovo je najgori mogući solarni ciklus u najgore moguće vrijeme. Očekujte više ratova, više smrti, više zemalja u prevratu i više razmještene populacije. Tom sumornom scenariju dodajte činjenicu da su znanstvenici otkrili da povećanje magnetskih oluja djeluje zajedno sa promjenama magnetskog pola i promjenama u zemljinoj jezgri i da to najvjerojatnije vodi do prirodnih katastrofa kao onih koje su pogodile Japan u ožujku 2011. i koje su znakovito dovele do zakuhavanja ludila, očaja i masovnih smrti. 1963. godine se otkrio još jedan dio zastrašujuće slagalice koja je pala na svoje mjesto. Slagalica koja se formirala je izgledala kao da dolazi iz samog pakla. Dr. Robert Becker i njegov kolega Dr. Freedman su pronašli važno ali uznemirujuće otkriće. Otkrili su da intenzivna solarna aktivnost vodi direktno do psihotičnih ispada i masovnog ludila. Tko je taj Becker? Neki luđak? Ne. Dr. Robert Becker je bio pionir istraživač i vodeći ekspert na polju biološkog eliktriciteta. Dvaput je nominiran za Nobelovu Nagradu, Becker je isto tako bio stalni profesor na Državnom Univerzitetu New Yorka i poznati spisatelj. Becker je umro 2008. godine sa upozorenjem svijetu o nadolazećoj 2010. i 2012. godini.
    Malo tko ga je poslušao.
    matrixworld-hr.com


    Mnoge životinje osjećaju Zemljino magnetsko polje, pa zašto ne bi i ljudi, pita se Oleg Shumilov s Instituta za Ekološku Problematiku Sjeverne Rusije. Shumilov je pratio aktivnost u Zemljinom elektromagnetskom polju od 1948.-1997. i ustanovio da su grupirani u tri sezonska svake godine: od ožujka do svibnja, u srpnju i posljednji u listopadu. Iznenađujuće, također je ustanovio da se geomagnetski vrhunci poklapaju s povećanim brojem samoubojstava u sjeverno-ruskom gradu Kirovsku u istom periodu. Shumilovo saznanje o korelaciji, poput ove, ne znači nužno da je to povezano, ali on ukazuje i na nekoliko drugih studija koje sugeriraju da postoji veza između ljudskog zdravlja i geomagnetizma. 2006. objavljeno je istraživanje o kardiovaskularnom zdravlju i smetnjama u geomagnetskom polju u časopisu Ogledi s područja geofizike (Survey in Geophysics 7) gdje je izveden zaključak da je ta veza moguća i da su efekti više izraženi na višim geografskim širinama. Autor članka Michael Rycroft, bivši voditelj Europskog geoznanstvenog društva (European Geosciences Society) kaže da zdravstveni problemi zbog geomagnetskih utjecaja pogađaju 10-15% populacije. „Ostali su došli do sličnih rezultata (odnosi se na rezultate Shumilova) u nezavisnom setu podataka, što sugerira da bi ta dva faktora ipak moglo nešto povezivati", kaže Rycroft. Jedna australska studija iz 2006. npr. također pronalazi povezanosti između povećanja broja samoubojstava i geomagnetske aktivnosti. (Bioelektromagnetika br.27,str. 155). Psihijatri su također primjetili povezanosti između geomagnetske aktivnosti i stope samoubojstava. Članak s podacima o 13-godišnjim praćenju samoubojstava i magnetskih oluja, praćenih i objavljenih u Južnoj Africi, također su sugerirali da postoji povezanost. Geomagnetske oluje – periodi visoke geomagnetske aktivnosti koje uzrokuju solarne baklje, također su dovedene u vezu sa kliničkom depresijom. 1994. objavljena je studija koja ukazuje na povećanje od 36,2% u broju ljudi primljenih u bolnicu radi depresije, u periodu od dva tjedna nakon geomagnetskih oluja (Britanski psihijatrijski časopis br 164,str.403). Što bi mogao biti uzrok te veze, ostaje nepoznanica. „Intrigantna veza između geomagnetizma i samoubojstava zahtijeva više istraživanja da bi znali što je pokreće," kaže Rycroft. Najprihvatljivije objašnjenje za vezu između geomagnetske aktivnosti te depresije i samoubojstava je da g.m. oluje dovode do destabilizacije cirkadijskog ritma i proizvodnje melatonina," kaže Kelly Posner , psihijatrica na američkom Kolumbijskom sveučilištu. Pinealna žlijezda – Epifiza koja regulira cirkadijski ritam i proizvodnju melatonina , osjetljiva je na magnetsko polje."Cirkadijski regulatorni sustav ovisi o ponavljanim utjecajima iz okoliša putem kojih se usklađuje unutrašnji sat," kaže Posner." Magnetsko polje mogao bi biti jedan od tih ključnih utjecaja iz okoliša. Geomagnetske oluje mogu poremetiti tjelesni sat ubrzavajući sezonske emocionalne poremećaje i isto tako uzrokujući povećani rizik od samoubojstava," rekla je Posner u časopisu New Scientist. Nema sumnje u to da mozak reagira na podražaj uzrokovan elektromagnetskim poljem – spirale koje proizvode e.m. polje mogu potaknuti mišićni trzaj postavimo li ih iznad nečije glave. U svakom slučaju Shumilov, koji je svoje podatke o istraživanjima predstavio Europskoj geoznanstvenoj uniji na uobičajenom sastanku u Beču u Austriji prošle godine, ipak ne vjeruje da geomagnetska aktivnost djeluje na svakog podjednako. Shumilov je je također prezentirao bolničke podatke koji se odnose na 6000 trudnica koje su prošle rutiske testove praćenja otkucaja srca kod njihovih fetusa, u periodu između 1995.-2003. godine. Kod 15% fetusa periodi smetnji srčanog ritma poklapali su se s periodima visoke geomagnetske aktivnosti. Shumilov prihvaća činjenicu da manjak Sunčeve svjetlosti u sjevernim zemljama može utjecati na depresiju, ali vjeruje da geomagnetizam može bi ti još jedan faktor, još uvijek podcijenjen. „Problem sa studijama o uzrocima samoubojstava je što su one još uvijek rijetkost," kaže Klaus Ebmeier, psihijatar na sveučilištu Oxford. "Na granici ste toga da dobijete lažne rezultate: Studija o uzrocima trebala bi obuhvatiti populaciju čitave zemlje." Cosmo Hallstrom, član Kraljevskog psihijatrijskog kolegija slaže se s tom konstatacijom. "Potrebno je biti veoma pažljiv sa statistikama o samoubojstvima", kaže on. "Različite zemlje o njima različito izvješćuju. Katoličke države su vrlo nesklone dijagnozi – samoubojstvo. Skandinavske zemlje smatraju to pak socijalnom nepravdom."
    matrixworld-hr.com


    Prema podatcima NASA-inog Centra za svemirske letove Marshall, u ljeto ili jesen 2013. Sunce će dostići svoj solarni maksimum, a njegove pjege vrhunac svoga jedanaestogodišnjeg ciklusa. Unatoč naizglednoj pravilnosti solarnih ciklusa, svaki ima svoje osobitosti zbog kojih ostaju donekle nepredvidljivi. Vremenski je ciklus od 11 godina prosjek, ali bilo je i ciklusa od 14, kao i onih od 9 godina. Osim toga, solarne oluje tijekom solarnoga minimuma mogu biti jače od onih koje se pojave za vrijeme njegovoga maksimuma. Kako solarna znanost stalno napreduje, znanstvenici otkrivaju nove načine proučavanja i predviđanja ponašanja naše zvijezde, o čijim hirovima ovisi naš način života zasnovan na tehnologiji. Što nadolazeći vrhunac znači za solarne oluje i kakav će one utjecaj imati na Zemlju, tek ćemo vidjeti.

    Nestašni dinamo
    Solarni ciklus bilježi se od minimuma do minimuma pa tako negdje oko sredine ciklusa nastupa solarni maksimum. Znanstvenici ne znaju zašto je interval ciklusa upravo 11 godina, ali su dobro proučili mehanizam koji uzrokuje nastanak solarnih baklji i koronarnih izbačaja mase (CME). Sunčevo magnetno polje, poput Zemljinoga, nastaje gibanjem materijala iznutra. Međutim, Zemljino magnetno polje održava gibanje rastaljenoga metala u vanjskome dijelu jezgre, dok Sunčevo magnetno polje nastaje gibanjem plazme – pregrijanim stanjem materije pri kojem elektroni bivaju odijeljeni od atoma ostavljajući za sobom nešto slično plinovitome tijelu sastavljenomu od pozitivnih iona i slobodnih elektrona. Ni Zemljino ni Sunčevo magnetno polje nije simetrično, stabilno ili statično, a Sunčevo je uz to i mnogo kompleksnije. Sunce ima mnogo više od samo dva pola, koliko ih ima Zemlja, s magnetnim poljem koje se stalno širi, savija i obrće. Karta Sunčeve magnetne strukture u svakome trenutku više nalikuje zamršenome klupku konca nego pravilnome toroidu kakvim ga prikazuju na ilustracijama, a tijekom jedanaestogodišnjega ciklusa čitava njegova magnetna struktura potpuno se preokrene. To neprestano kovitlanje, vijuganje i ispreplitanje proizvodi solarnu aktivnost koja utječe na ostatak solarnoga sustava.

    Sunčeve pjege, solarne baklje i CME
    Izboj solarnoga materijala lebdi u Sunčevoj koroni. U kolovozu 2012. Zemljinu su magnetosferu okrznuli izboji CME koji su putovali od Sunca brzinom od 3,5 mil. km/h i prouzročili pojavu aurore. Solarna aktivnost sastoji se od tri osnovne jedinice: diferencijalna rotacija, plazma i magnetno polje, kaže C. Alex Young, solarni astrofizičar i jedan od ravnatelja Odjela za heliofizičke znanosti pri NASA-inom Centru za svemirske letove Goddardu Greenbeltu. Diferencijalna rotacija znači da Sunce mijenja brzinu i smjer te opseg i dubinu rotacije, što izaziva interakciju plazme i magnetnoga polja. "Sve se izvrće iznutra prema van. To je kao da imate drveni avion koji visi na elastičnoj traci. Možete ga vrtjeti u svim smjerovima sve dok se vrpca ne zapetlja", kaže Young. "Ali kad se Sunčeve magnetne silnice isprepletu u čvor, one u obliku mjehura isplivaju na površinu, gdje proizvode ono što nazivamo Sunčevim pjegama." Pojedina Sunčeva pjega ima više tisuća puta veću magnetnu jakost od one koju ima čitavo Zemljino magnetno polje i dovoljnu jakost da potisne toplinu, pa je tako na područjima gdje izbija pjega oko 3.500 stupnjeva, odnosno za oko 1.700 stupnjeva hladnije nego na okolnim područjima. Sunčeva pjega je vidljivo tamnija od ostatka površine Sunca i može trajati danima ili tjednima, ali magnetno polje zapetljanih silnica koje su ju prouzročile ne želi ostati zapetljano. Kad se one otpetljaju, "magnetno polje postaje zaista nestabilno, rekonfigurira se i oslobađa energiju – elastična traka puca", kaže Young. To oslobađa energiju koja proizvodi svjetlo u obliku solarne baklje, solarnog izbačaja mase (CME) ili istovremeno i jedno i drugo. Iako se termini solarnih baklji i CME koriste istoznačno, oni to ipak nisu. "Solarna baklja je kratak odbljesak elektromagnetne radijacije od radiovalova do gama zračenja, čitav elektromagnetni spektar. CME je zapravo oko bilijun tona solarne plazme i magnetnoga polja. Zbog toga fizičari često govore o CME kao o magnetnome oblaku. To je veliki mjehur plazme koji putuje brzinom od oko 1,5 do 8 milijuna kilometara na sat i, ako je usmjeren prema Zemlji, dostiže je u roku 2-3 dana. Nastanak Sunčeve pjege: na vrhu: diferencijalna rotacija Sunca; vrtnja je brža na polovima nego na ekvatoru; sredina: magnetske silnice se uvrću zbog vrtnje; na dnu: silnice probijaju površinu fotosfere, potiskuju konvekciju, sprečavaju protok temperature i pojavljuju se tamne površine Najveći solarni izbačaj mase koji je udario Zemlju, nazvan "Carringtonovim događajem", omogućio je znanstvenicima da shvate povezanost između solarne aktivnosti i Zemljinoga magnetnog polja. Taj CME, koji se zbio 1859. godine, poremetio je ono malo električne tehnologije korištene u to vrijeme, a smetnje su bile najuočljivije prvenstveno na sustavu telegrafije. Otad je bilo nekoliko manjih izbačaja, čiji se utjecaj osjetio na tekovinama modernoga svijeta. 1972. godine CME je bio uzrokom geomagnetne oluje koja je pogodila telefonske linije u Illinoisu. 1989. godine sprženi su moćni transformatori u New Jerseyu, a 6 milijuna ljudi u Quebecu bilo je bez električne energije pola dana. 2003. godine zbog oluje "Halloween" nekoliko je mjesta bilo bez struje i onesposobljeno je nekoliko satelita. 2006. godine, radio buka izazvana solarnim udarima prekinula je komunikaciju satelita sa stanicama na Zemlji i poremetila globalni navigacijski sustav (GPS) na deset minuta.

    Motrenje svemirskoga vremena
    CME u interakciji sa Zemljinim magnetskim poljem može zaista naštetiti našoj tehnologiji; stoga znanstvenici neprestano drže na oku Sunčeve aktivnosti. Različiti sateliti, uključujuči NASA-ine SOHO, STEREO i SDO, te brojni zemaljski opservatoriji neprestano zure u Sunce i prate njegovu aktivnost. U roku od pola sata nakon što se CME odvoji od Sunca, znanstvenici ne samo da znaju da se to dogodilo, nego i u kojemu je smjeru krenuo i kolikom brzinom, izjavio je Joe Kunches, svemirski znanstvenik iz Centra za predviđanje svemirskoga vremena u Boulderu u Coloradu. "Posjedujemo informacije već tri sekunde nakon što ih satelit očita", kaže Kunches. "Ne može se, međutim, sigurno reći ide li prema Zemlji i kojim intenzitetom, dok ne pogodi napredni istraživački sustav, odnosno ACE satelit. On je lansiran 1989. godine i postavljen je na točki gravitacijske ravnoteže između Sunca i Zemlje, jednoj od tzv. Lagrangeovih točaka, smještenoj na udaljenosti od oko 1,5 milijuna kilometara od doma. Opremljen je s devet senzora i s instrumentima za proučavanje magnetnoga polja, solarnih vjetrova i čestica koje su ubrzane solarnom aktivnošću ili na neki drugi način." "ACE je naš sustav za rano upozoravanje", izjavio je Young. Ovisno o brzini solarnoga izbačaja ACE nam može dati upozorenje 20-60 minuta prije udara, što je dovoljno da omogući astronautima koji se nalaze u svemiru da se vrate u relativnu sigurnost svojih letjelica ili da operatere na električnim postrojenjima upozore da će sustavi uskoro biti preopterećeni. Solarne baklje su sasvim druga priča. One putuju brzinom svjetlosti jer su one, tehnički gledano, svjetlost, dakle elektromagnetsko zračenje; stoga, kad vidimo solarnu baklju, ona je već ovdje. Od 1975. GOES (Geostationary Operational Environmental Satellites) kruže u orbiti Zemlje promatrajući vrijeme i prateći X-zračenja, izdajnički znak prisustva solarne baklje. Ona oslobađa određenu količinu energije ekvivalentnu milijunima hidrogenskih bombi aktiviranih u isto vrijeme i, čak i kad su milijunima kilometara daleko od Sunca, ove su zrake dovoljno jake da mogu ugroziti astronaute koji su van svojih letjelica. Iako GOES ne može zaštititi astronaute pružajući im upozorenja o solarnim bakljama, sateliti ipak doprinose razumijevanju ovoga najeksplozivnijeg Sunčevog ponašanja.

    Predviđanje svemirskih vremenskih prilika
    Unatoč stalnome usavršavanju alata za promatranje i proučavanje solarne aktivnosti, znanstvenici još uvijek ne mogu predvidjeti pojavu solarne baklje ili CME-a prije negoli se dogode. Najbolji primjer izazova kojega predstavlja predviđanje solarnih aktivnosti jest "Halloween" oluja iz 2003, koja se pojavila nekoliko godina nakon zadnjega solarnog maksimuma, upravo kada se činilo da se Sunce smiruje. Nakon trotjednoga perioda, počevši od sredine studenoga, eruptiralo je 17 velikih solarnih baklji i solarnih izbačaja mase. Ljudi su prijavljivali pojavu aurore daleko na jugu, sve do Floride. U međuvremenu su kontrolori letova preusmjeravali letove jer je pola Švedske bilo bez struje, a i neki od satelita, kojima je jedina svrha bila promatranje solarne aktivnosti, bila je trajno ili privremeno onesposobljena. Uobičajeno CME putuje od Sunca do Zemlje dva do tri dana, ali zabilježeno je da je jednome solarnom izbačaju za vrijeme oluje "Halloween" za to trebalo samo 19 sati, rekao je Kunches. "Halloween" oluja bila je iznenađujući prasak aktivnosti, ali Sunce je sposobno okrenuti svoj ciklus i u sasvim suprotnome smjeru. Od sredine 17. stoljeća do početka 18. stoljeća došlo je do opadanja solarne aktivnosti. To je period poznat kao Maunderov minimum, tijekom kojega je postojao vrlo malen broj Sunčevih pjega. "Gotovo 70 godina uopće nije bilo Sunčevih pjega. Znanstvenici ne znaju razlog, niti znaju kad bi se to moglo ponoviti, ali ima nekih znanstvenika koji misle da smo upravo pred ulaskom u jedan takav period", kaže Kunches. U nastojanju da predvide solarne aktivnosti i njima uzrokovano svemirsko vrijeme, solarni fizičari usmjerili su svoju pažnju na unutrašnjost Sunca, gdje vrućina i stalne turbulencije uzrokuju promjene tlaka kreirajući zvučne valove koji putuju Sunčevom unutrašnjosti i prave valove na njegovoj površini. Ova pojava, koju proučava helioseizmologija, još uvijek omogućava tek rudimentarne prognoze solarnih aktivnosti. "Ne možemo predvidjeti što će se dogoditi", tvrdi Jere Jenkins, nuklearni inženjer na Sveučilištu Pardue, koji radi na osmišljavanju projekta predviđanja solarnih aktivnosti pola sata prije nego raspad radiokativnih elemenata registriraju monitori na Zemlji. Jenkins je zajedno s profesorom fizike Ephraimom Fischbachom predložio kontroverznu hipotezu da neutrini sa Sunca u interakciji s radioaktivnim elementima mijenjaju njihovu stopu raspada na dosljedan i prepoznatljiv način, koji je dovoljan za predviđanje solarnih oluja. "Svake sekunde oko 60 milijardi solarnih neutrina prolazi prostorom veličine jednoga četvornog centimetra, ali tijekom našega života samo će se jedan od njih zaustaviti na našemu tijelu", tvrdi Jenkins. "Dakle, ima ih u stvarno velikim količinama, ali oni nemaju stvarnu interakciju ni sa čime, bar ne na uobičajen način." Sredinom 2000-tih, Jenkins i Fischbach su, baveći se proučavanjem statističkih slučajnosti kod radioaktivnoga raspada, primijetili pravilnost u vremenskim razmacima u kojima se događaju promjene u brzini raspada. Stopa raspada pala je u siječnju kad je Zemlja najbliža Suncu. Nakon isključivanja drugih varijabli i pronalaženja sličnih pravilnih ponavljanja u literaturi, zapitali su se bi li to moglo biti ono što traže. A onda, u drugoj polovini 2006, solarna baklja za vrijeme solarnoga minimuma sve je uhvatila nespremne, uključujući i astronaute na internacionalnoj svemirskoj postaji, koji su upravo bili na svemirskoj šetnji kad je baklja eruptirala. Koristeći podatke s GOES-a kako bi odredili vrijeme nastanka baklje, par znanstvenika najprije je odredio vrijeme raspada na Zemlji, koje se poklapalo s maksimalnom aktivnosti koju je zabilježio satelit. Pritom su pronašli nešto možda još važnije: "Počeli smo primjećivati promjene u stopi raspada 39-40 sati prije pojave baklje", tvrdi Jenkins. Otad je objavljeno desetak studija koje podupiru postavku da nešto što se događa na Suncu ima utjecaj na brzinu radioaktivnoga raspada prije nego baklje budu zamijećene. Istraživači su pratili još desetak solarnih baklji prije nego su 2006. objavljeni rezultati koji se više-manje preklapaju s otkrićima do kojih su došli Jenkins i Fischbach. Ova hipoteza, međutim, izaziva kontroverze jer se ne poklapa s već utvrđenim paradigmama.

    Solarna struktura
    Prije više od 80 godina, engleski fizičar Ernest Rutherford objavio je da je stopa radioaktivnoga raspada konstantna, što znači da vanjske sile ne bi trebale imati utjecaja na nju. Osim toga, solarni neutrini ne bi trebali biti u interakciji gotovo ni sa čime. Tako smo "postavili izazov pred dvije paradigme", kaže Jenkins. Unatoč snažnome pritisku koji dolazi od strane pojedinih fizičara, astrofizičara i ostalih, Jenkins i Rutherford kreću dalje s pokušajima razvoja prognostičke službe koja bi se bazirala na promatranju radioizotopa koji, prema Jenkinsu, mogu vladinim agencijama omogućiti da budu upozorene 12-18 sati prije pojave solarne baklje ili CME erupcije. Električna postrojenja, sateliti, zrakoplovi, astronauti, prekooceanski brodovi i svi ostali mogli bi na vrijeme ugasiti postrojenja ili jednostavno napraviti pauzu u iščekivanju solarne baklje ili CME-a. "Ne budemo li imali takav sustav upozorenja, jedan događaj poput onoga Carringtonovog mogao bi napraviti pravu pustoš i time nas vratiti u tehnologiju 30-tih godina prošloga tisućljeća", izjavio je znanstvenik.
    znanost.geek.hr
     
     
    Novi solarni izvor koji bi mogao revolucionarizirati nuklearnu energiju
    Korištenjem podataka koje je prikupila NASA-ina sonda za solarni vjetar, znanstvenici su otkrili izvor energije koji uzrokuje nastanak zagrijavanje i ubrzanje solarnih vjetrova tijekom njihovog putovanja od izvora. Zahvaljujući novim podacima otkriveno je kako su ionski ciklotronski valovi izvor neobičnog fenomena, a nova spoznaja mogla bi revolucionarizirati industriji nuklearne energije. Naime, u usporedbi sa vjetrovima na Zemlji koji nose plinove na istoj brzini i temperaturi, solarni vjetrovi se ponašaju potpuno suprotno. Umjesto usporavanja i gubitka energije s udaljavanjem od izvora, solarni vjetrovi ubrzavaju i dobivaju na temperaturi što su udaljeniji od Sunca. Znanstvenici sa Harvar-Smithsonian centra za astrofiziku smatraju kako bi ova čudna svojstva mogla dovesti do revolucionarnih dostignuća u nuklearnoj energiji. Tim na čelu sa dr. Justinom Kasperom, obradio je 19-godišnji rekord temperatura solarnih vjetrova koje je prikupila NASA-ina sonda. Nalazi su potvrdili postojeće teorije kojima ionski ciklotronski valovi utječu na temperaturu i brzinu solarnih vjetrova to jest njihovo dobivanje na energiji i toplini udaljavanjem od izvora. U slučaju nuklearne fuzije u reaktorima na Zemlji, teški ioni mogu ući u plazmu, ohladiti nju i zaustaviti fuzijsku reakciju. Kasper i njegov tim smatra kako ionski ciklotronski valovi mogu preokrenuti navedeni proces.
    croenergo.eu
    Pročitano 5457 puta

    O nama

    Hrastović Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

    Kontakt info

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
    Kralja Tomislava 82.
    31417 Piškorevci
    Hrvatska

    E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr
    Fax: 031-815-006
    Mobitel: 099-221-6503
    © HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. - design & hosting by Medialive