Vodik se danas koristi prvenstveno za proizvodnju kemikalija, ali mu se predviđa blistava budućnost kao goriva za vozila u spoju sa gorivim ćelijama. Kako bi se povećala proizvodnja vodika, a na ekološki prihvatljiv način, u šumski ili kućni otpad dodaju se bakterije slično kao kod proizvodnje bioplina. Problem kod ove metodologije niski je prinos vodika. Međutim, znanstvenici su po prvi puta proučavali bakteriju otkrivenu u novije vrijeme koja proizvodi dvostruko više vodika nego bakterije koje su se dosad koristile u tim procesima. „Postoje tri važna razloga zašto ove bakterije, nazvane Caldicellulosiruptor saccharolyticus, proizvode više vodika od ostalih. Jedan je taj da su se prilagodile niskoenergetskom okruženju, zbog čega su razvile visokoučinkovit sustav prijenosa ugljikohidrata i sposobnost razbijanja teško dostupnih dijelova biljke pomoću enzima. To na kraju dovodi do veće proizvodnje vodika. Drugi razlog je da mogu izdržati više temperature nego mnoge druge bakterije. Što je viša temperatura, može se proizvesti više vodika", zaključuje Karin Willquist, istraživačica na doktorskom studiju na Sveučilištu u Lundu koja će uskoro o tome braniti disertaciju. Treći razlog jest taj da bakterije CS mogu proizvoditi vodik čak i u nepovoljnim uvjetima, kao što je proizvodnja pod pritiskom koja je nužna ako želimo financijski isplativu proizvodnju vodika. S druge strane, bakterije ne podnose visoke koncentracije soli ili vodika što uzrokuje smanjenje proizvodnje vodika. Kada se vodik koristi kao energent, primjerice kao automobilsko gorivo, jedini je nusproizvod voda. Međutim, budući da je za proizvodnju vodika konvencionalnom metodom potrebna velika količina energije, vodik još uvijek nije ekološki energent. Danas su uobičajeni načini za dobivanje vodika 'reforming' metana ili elektroliza vode. Međutim, metan nije obnovljiv i njegovo korištenje vodi do povećanja emisija ugljičnog dioksida. Elektroliza zahtijeva energiju, koja se obično dobiva od fosilnih goriva. Ponekad se vodik može dobiti od energije vjetra ili sunca što je ekološki prihvatljiva alternativa, iako je energija vjetra kontroverzna iz drugih razloga. „Ako se vodik proizvodi iz biomase, nema dodatnog ugljičnog dioksida, budući da je ugljični dioksid koji se stvara u proizvodnji vodika isti onaj koji se apsorbira iz atmosfere i koji koriste biljke. Bio-vodik će se vjerojatno u budućnosti nadopunjavati s bioplinom", predviđa Karin Willquist. Danas postoje auti na vodik, npr. Honda FCX, ali ih je malo. Razlog je preskupa proizvodnja vodika i nepostojanje potrebne infrastrukture za vodik. „Prvi korak prema društvu vodika moglo bi biti miješanje vodika i metana uz korištenje postojeće infrastrukture za metan. Na primjer, autobusi u Malmöu voze na smjesu vodika i metana", kaže Karin Willquist. Bakterija Caldicellulosiruptor saccharolyticus prvi je puta bila izolirana 1987. godine na Novom Zelandu. Međutim, tek su nedavno istraživači počeli uočavati njezin potencijal za proizvodnju vodika.
www.znanost.com
Biokemijska gorivni članak na urin
Svakog dana u prosjeku proizvodimo 2,5 litre ove tekućine (urin) (6,4 trilijuna litara globalno), koja je dugo vremena smatrana tek neugodnim metaboličkim nusproizvodom. No, tim britanskih znanstvenika smatra kako je pronašao način za pretvorbu urina u električnu energiju. Dr. Ioannis Ieropoulos i njegov tim znanstvenika sa University of the West of England u Bristolu prošli su tjedan objavili istraživanje kojim se htjelo pokazati može li se urin koristiti za proizvodnju mikrobnih gorivih ćelija. U radu se zaključuje kako je urin bogat kemikalijama koje se učinkovito koristiti u katodnoj polovici gorive ćelije koja bi reagirala u doticaju sa bakterijama u anodnoj polovici. Početni testovi potvrdili su kako je proizvodnja gorivih ćelija na urin tehnički izvediva, a u timu se nadaju skoroj proizvodnji prototipa koji će biti sposoban napajati kuću, ured ili čak malo selo. Znanstvenici su posebno zainteresirani za korištenje 38 milijardi litara urina koje svakodnevno proizvode domaće životinje, a čijim bi se korištenjem u gorivim ćelijama mogao smanjiti negativan utjecaj na okoliš. Gorive ćelije bi učinkovito "očistile" urin koji bi se nakon takve obrade mogao sigurno isputiti u okoliš, čime bi se izbjegla upotreba skupih i energetski intenzivnih načina obrade otpadnih voda. Ieropoulos je objasnio kako je tim za vrijeme testiranja uspio proizvesti samo malu količinu električne energije, te kako je sljedeća faza slaganje gorivih ćelija te slanje mlaza urina kroz sustav kako bi se proizvelo veće količine električne energije. Ovakvo promišljanje otpada ima veliki potencijal za budući razvoj novih načina dobivanja električne energije, a osnivač festivala Glastonbury već je izjavio kako će razmisliti o korištenju urina posjetitelja festivala za proizvodnju električne energije.
www.croenergo.eu
Nafta je nepotrebna, električne generatore može pokretati i ljudski urin
Najveći svjetski znanstveni centri potroše godišnje nekoliko milijardi dolara na traženje alternativnih izvora energije, no naftni koncerni kupuju patente od takvih centara prije nego li ono dođu do nas, nakon toga takve ideje i tehnologije netragom nestaju, mi još uvijek ovisimo o nafti i plinu. Trima djevojčicama iz Nigerije je pošlo za rukom napraviti električni generator koji pogoni ljudski urin. U Lagosu u Nigeriji je prije nekoliko dana zatvoren najveći sajam inovacija u Africi, na čuđenje javnosti i novinara, prvu nagradu su dobile tri djevojčice Duro-Aina Adebola (14), Akindele Abiola (14), Faleke Oluwatoyin (14) i Bello Eniola (15), koje su smislile kako proizvoditi jeftinu električnu energiju. One su otkrile jednostavan način kako pokretati električni generator s „gorivom" kojeg svi mi proizvodimo, riječ je o urinu. S jednom litrom urina generator stvara električnu energiju punih šest sati.
Kako radi njihov izum?
* Mokraća se ulije u odjeljak za elektrolizu, gdje se iz urina odvaja vodik.
* Vodik prolazi kroz vodeni filter kako bi se pročistio, nakon toga ulazi u plinsku bocu.
* Vodik se cijevima vodi do još jedne boce u kojoj se nalazi boraks, prirodni mineral koji se obično koristi u stvaranju deterdženata za pranje rublja.
* Nakon toga hidrogen cijevima ulazi u motor generatora i pokreće ga bez ikakve preinake motora, namijenjenog za napajanje s benzinom.
* Mladi tim izumiteljica je smislio sigurnosni mehanizam koji sprječava eventualnu eksploziju plina.
Izumiteljice iz Nigerije su iskoristile dijelove tehnologije koje su našle na smetlištu, ne samo da su uspjele za manje od 35 dolara spojiti sve dijelove u svrsishodnu cjelinu, već su napravile tehnologiju o kojoj očigledno bezuspješno razmišljaju najveći istraživački centri u SAD-u, Europu i Japanu. Mi se pitamo, jesu li ove djevojčice toliki genijalci da su posramile bogate i dobro opremljene istraživačke centre, ili je ovo još jedan indirektni primjer patokratske cenzure i bezobzirnog stopiranja potrage za alternativnim izvorima energije i tehnologijama koje su isplative. Ne možemo vjerovati da se najveći znanstvenici na svijetu ne mogu sjetiti ovakvih i sličnih stvari, ili im se u stvari plaća da nešto tako ne smisle?
Biokemijska gorivni članak na urin
Svakog dana u prosjeku proizvodimo 2,5 litre ove tekućine (urin) (6,4 trilijuna litara globalno), koja je dugo vremena smatrana tek neugodnim metaboličkim nusproizvodom. No, tim britanskih znanstvenika smatra kako je pronašao način za pretvorbu urina u električnu energiju. Dr. Ioannis Ieropoulos i njegov tim znanstvenika sa University of the West of England u Bristolu prošli su tjedan objavili istraživanje kojim se htjelo pokazati može li se urin koristiti za proizvodnju mikrobnih gorivih ćelija. U radu se zaključuje kako je urin bogat kemikalijama koje se učinkovito koristiti u katodnoj polovici gorive ćelije koja bi reagirala u doticaju sa bakterijama u anodnoj polovici. Početni testovi potvrdili su kako je proizvodnja gorivih ćelija na urin tehnički izvediva, a u timu se nadaju skoroj proizvodnji prototipa koji će biti sposoban napajati kuću, ured ili čak malo selo. Znanstvenici su posebno zainteresirani za korištenje 38 milijardi litara urina koje svakodnevno proizvode domaće životinje, a čijim bi se korištenjem u gorivim ćelijama mogao smanjiti negativan utjecaj na okoliš. Gorive ćelije bi učinkovito "očistile" urin koji bi se nakon takve obrade mogao sigurno isputiti u okoliš, čime bi se izbjegla upotreba skupih i energetski intenzivnih načina obrade otpadnih voda. Ieropoulos je objasnio kako je tim za vrijeme testiranja uspio proizvesti samo malu količinu električne energije, te kako je sljedeća faza slaganje gorivih ćelija te slanje mlaza urina kroz sustav kako bi se proizvelo veće količine električne energije. Ovakvo promišljanje otpada ima veliki potencijal za budući razvoj novih načina dobivanja električne energije, a osnivač festivala Glastonbury već je izjavio kako će razmisliti o korištenju urina posjetitelja festivala za proizvodnju električne energije.
www.croenergo.eu
Nafta je nepotrebna, električne generatore može pokretati i ljudski urin
Najveći svjetski znanstveni centri potroše godišnje nekoliko milijardi dolara na traženje alternativnih izvora energije, no naftni koncerni kupuju patente od takvih centara prije nego li ono dođu do nas, nakon toga takve ideje i tehnologije netragom nestaju, mi još uvijek ovisimo o nafti i plinu. Trima djevojčicama iz Nigerije je pošlo za rukom napraviti električni generator koji pogoni ljudski urin. U Lagosu u Nigeriji je prije nekoliko dana zatvoren najveći sajam inovacija u Africi, na čuđenje javnosti i novinara, prvu nagradu su dobile tri djevojčice Duro-Aina Adebola (14), Akindele Abiola (14), Faleke Oluwatoyin (14) i Bello Eniola (15), koje su smislile kako proizvoditi jeftinu električnu energiju. One su otkrile jednostavan način kako pokretati električni generator s „gorivom" kojeg svi mi proizvodimo, riječ je o urinu. S jednom litrom urina generator stvara električnu energiju punih šest sati.
Kako radi njihov izum?
* Mokraća se ulije u odjeljak za elektrolizu, gdje se iz urina odvaja vodik.
* Vodik prolazi kroz vodeni filter kako bi se pročistio, nakon toga ulazi u plinsku bocu.
* Vodik se cijevima vodi do još jedne boce u kojoj se nalazi boraks, prirodni mineral koji se obično koristi u stvaranju deterdženata za pranje rublja.
* Nakon toga hidrogen cijevima ulazi u motor generatora i pokreće ga bez ikakve preinake motora, namijenjenog za napajanje s benzinom.
* Mladi tim izumiteljica je smislio sigurnosni mehanizam koji sprječava eventualnu eksploziju plina.
Izumiteljice iz Nigerije su iskoristile dijelove tehnologije koje su našle na smetlištu, ne samo da su uspjele za manje od 35 dolara spojiti sve dijelove u svrsishodnu cjelinu, već su napravile tehnologiju o kojoj očigledno bezuspješno razmišljaju najveći istraživački centri u SAD-u, Europu i Japanu. Mi se pitamo, jesu li ove djevojčice toliki genijalci da su posramile bogate i dobro opremljene istraživačke centre, ili je ovo još jedan indirektni primjer patokratske cenzure i bezobzirnog stopiranja potrage za alternativnim izvorima energije i tehnologijama koje su isplative. Ne možemo vjerovati da se najveći znanstvenici na svijetu ne mogu sjetiti ovakvih i sličnih stvari, ili im se u stvari plaća da nešto tako ne smisle?
matrixworldhr.wordpress.com
