Kozirjevljeva Teorija vremena
    Utorak, 09 Rujan 2014 21:52

    Kozirjevljeva Teorija vremena

    Što mi znamo o vremenu? Praktično ništa. Vrijeme se smatra neumoljivo, neshvatljivo, nepovratno. Koliko god napredovala znanost, vrijeme za nas ostaje tajna, još uvijek. No, Ijudska genijalnost nikada se neće zaustaviti na dostignutom. Prvi koji je uspio da podigne veo s tajne o vremenu, bio je genijalni astrofizičar - Nikolaj Kozirjev. Njega su zanimale tajne neba, misterije vremena i on je smatrao da mu je sudbinom predodređeno, mnogo toga da ostvari. Njega su zvali drugim Einsteinom, nebeskom inteligencijom, i on je dostigao znanstvene visine, ne izmijenivši sebe, svoje principe, svoje ideale.

    Nikolaj Aleksandrovič Kozirjev, astronom i astrofizičar, rođen je 2. septembra 1908.god. u Sankt Peterburgu. Otac mu je bio rudarski inženjer Aleksandar Adrianovič Kozirjev, plemić. A majka - Julija Nikolajevna, potiče iz stare trgovačke porodice. Početak karijere Nikolaja Kozirjeva bio je bez sjene i sretan.
     
    Godine 1924. sedamnaestogodišnji petrovgradski učenik objavio je članak o zvijezdama u znanstvenim novinama. Članak je privukao pažnju znanstvenika. Te 1924. godine Kozirjev je upisao Astronomski odsjek na fizičko - matematičkom fakultetu, Sveučilišta u Lenjingradu.
     
    Privlačilo ga je nebo, zvijezde, galaksije, on je proučavao atmosferu Sunca i drugih zvijezda, fenomen pomračenja Sunca. Sa dvadeset godina Kozirjev je završio Lenjingradsko sveučilište i diplomirao na fizičko - matematičkom fakultetu. A u 28 godini, doktor Kozirjev je bio poznat kao vodeći astronom, i predavao je u nekoliko znanstvenih ustanova.

    Tada je novo područje astronomije astrofizika bilo na cijeni, pojavila se mogućnost da se sazna, kako zvijezde ustvari izgledaju, i što se kod njih stvarno dešava. To su bile potpuno nove perspektive i Nikolaj Kozirjev ih je jasno vidio. Od 1928. godine, studira postdiplomske studije i radi u glavnoj astronomskoj opservatoriji SSSR-a u Pulkovu. U njegovom bliskom okruženju bili su talentirani fizičari: Ivanjenko, Landaly, Bronštajn. Oni su učili jedan od drugog, a podučavali su i druge. Kozirev, je predavao "Teoriju relativnosti", na Pedagoškom institutu.

    Godine 1934., objavio u "Monthly Notices" mjesečnom listu engleskog Kraljevskog astronomskog društva "Teoriju proširene fotosfere zvijezda", koja se i danas zove njegovim imenom (Kozyrev-Chandrasekar theory).

    Ali tri godine kasnije, dvadesetdevetogodišnji astrofizičar je bio uhićen. Optužili su ga za učešće u fašističkoj organizaciji. Pri tom nije samo on uhićen, svi pulkovski astronomi počevši od direktora i vodećih pulkovskih stručnjaka, bili su u to vrijeme uhićeni. Suđenje je trajalo nekoliko minuta, bez podnošenja nerazumne optužbe, i bez obrane, Kozirjeva su osudili na 10 godina zatvora. Tada više od toga, bilo je samo strijeljanje. Nemoguće je i pretpostaviti da bi astronomi zauzeti naukom i nebom, radili za fašiste. Međutim, od desetine znanstvenika, koji su uhićeni iz pulkovske opservatorije, jedino je preživio Nikolaj Kozirjev.

    Prve dvije godine takozvani "fašist" Kozirjev držan je u zatvoru grada Dmitrovsk - Orlovski. To je bilo mjesto gdje su dovodili zatvorenike, računajući da neće preživjeti. Kada su 1939. god. otvorili tamnice, slika je bila užasna. Zbog neljudskih uvijeta, mnogi od tih koji su preživjeli, izašli su iz ćelije slijepi. "Kao što je pričao otac - kaže sin Kozirjeva, Fjodor - on je jednom bio neoprezan noću je zaspao i njega su potpuno skinuli ukrali su jaknu, kapu i sve ostalo i kada je došao stražar vidio je to i upitao: " Ko je osumnjičen?" Otac je rekao:"Ja nijesam osumnjičen". U tome kako je otac pričao taj stražar je vidio najveći prijestup, istjerao ga je napolje po mrazu, izrezao mu je obuću da bi ga kaznio." Po toj hladnoći kazna je značila praktično smrt. Međutim, znanstvenik je preživio i to je prihvatio kao " Božiji" znak. U zatvoru, Nikolaj Kozirjev je postao vjernik.

    Nikolaj Kozirjev je želio je da produži znanstveni rad, i nužno mu je bila potrebna stručna literatura. Ali nje u zatvoru nije bilo. Ali odjednom je u zatvoru našao knjige: Zbirku Djemjana Bjednova i drugi tom Astronomskog kursa. To je bilo čudo! Božja pomoć. Tada je znanstvenik povjerovao u Boga. Za mnoge je zatvor katastrofa, pogibija i degradacija, ali, Kozirjev ima beskrajan mir misli u njihove dubine znanstvenik ulazi već deset godina.

    Godine 1939. Kozirjeva su prebacili u Norilski logor NKVD-a. U početku je radio obične poslove, a zatim je prebačen u Dudinskuju polarnu stanicu kao geometar. A 1940. godine su ga unaprijedili i čak postavili za direktora stanice. Međutim 1941. godine, bio je optužen za navodnu neprijateljsku propagandu među zatvorenicima. Znanstvenik je bio uhapšen po drugi put i osuđen na smrt - strijeljanjem. Točke optužbe bile su dosta čudne, Npr: "Pristalica je teorije širenja svemira; Smatra Jesenjina dobrim pjesnikom, a Dunajevskog lošim kompozitorom; Izjavio je da Engels nije kompententan za znanost i ne slaže sa izjavom Engelsa da je "Njutn - induktivno magare". Na sudu je potvrdio, da stvarno ne smatra Engelsa autoritetom za područje znanosti. Vrhovni sud RSFSR osudio ga je na smrt strijeljanjem. Međutim znanstvenici nisu mirovali, da se preispita slučaj inicirali su drugovi akademici: Gligorij Šajn i Viktor Ambarcumjan. Prvi je pošao vlastima, kao direktor razrušene svemirske opservatorije i rekao:"Bez Kozirjeva je ne možemo obnoviti", drugi je potvrdio: "Kozirjev je nezamjenjiv.". Tada je smrtna presuda zamijenjena sa 10 godina zatvora.

    Deset godina nije mali period i nalazeći se u zatvoru, znanstvenik je računao podatke za buduću disertaciju, a kasnije u sjevernoj tajgi je stvoren njegov glavni rad Teorija vremena - koja će kasnije biti nazvana Kozirjevljeva Teorija vremena. Bukvalno posle godinu od izlaska iz zatvora on je prezentirao gotovu disertaciju u Pulkovu, koju je uspješno odbranio. Ispostavilo se da je to bio jedan od prvih koraka u njegovoj novoj biografiji, kao znanstvenika.

    Disertacija je bila posvećena proučavanju jednog čudnog fenomena. Prema zakonu fizike (drugi zakon termodinamike), zagrijana tijela se hlade i odaju svoju energiju hladnijim, zbog čega se temperatura svih tijela postepeno izjednačava. Primijenivši to na Svemir, to znači da je neizbježna toplinska smrt Svemira. Naše Sunce po svim proračunima, trebalo je odavno izgoriti, ali ono svijetli i dalje? To znači da Svemir - zvijezde, primaju neku zagonetnu energiju izvana ili iznutra? Da bi se povećala temperatura ogromnog Sunca za samo jedan stupanj, ta energija bi morala biti ogromna. Kozirjev je dokazao u svojoj doktorskoj disertaciji da termonuklearni izvori ne mogu da osiguraju energetsku potrošnju zvijezda za period od milijarde godina. Ti izvori bi već odavno presušili. Zato treba tražiti neki drugi izvor energije. Koji to?

    U potrazi za drugim izvorom energije, Kozirjev je zaključio da je vrijeme - izvor energije. Na teoriji vremena, najfantastičnoj teoriji suvremene astrofizike, Kozirjev je radio na Krimu. Odavno je primijećeno da su krimske planine mistično mjesto, tijesno povezano sa Kosmosom. Na Krimu, Kozirjev je proveo začuđujući eksperiment. Zbog brzine rasprostiranja svjetlosti mi vidimo zvijezdu samo u prošlosti. Dok svjetlost dođe od nje do Zemlje, zvijezda se već pomjeri. No, uređaji reagiraju kada se teleskop usmjeri na tu točku, gdje se realno nalazila zvijezda. A to znači da se zagonetna energija rasprostire trenutno mnogo brže od brzine svjetlosti. Materijalni objekti prema teoriji relativnosti ne mogu se kretati takvom brzinom. Znači da ta energija nije materijalna i sa našim svijetom nema nikakve veze. Religiozni Ijudi nazvali bi taj fenomen - Božji dah, za filozofe - idealiste to bi bio impuls višeg razuma.

    Znanstvenik - astofizičar bio je primoran da stvori novu teoriju i Kozirjev je to i napravio. Kozirjev je novi vid energije nazvao "protok vremena". Pri čemu vrijeme promatra kao novi izvor energije. Prema Kozirjevu, energija i vrijeme su dvije strane jedne cjeline. Ako bi mi ovladali vremenom, dobili bi beskonačni izvor energije. Mogli bi stvarati elektrane, putovati po paralelnim svjetovima, mogli bi proučavati zvijezde u stvarnom vremenu. To je stvarno bila fantastična teorija.

    Po Kozirjevu vrijeme ima različitu gustoću i biva različito po kvalitetu. Može se širiti i skupljati, može biti srećno, a može biti tragično. O Staljinovom vremenu Kozirjev je rekao: "U krajnjem nije uzrok Staljin, takvo je bilo fizičko svojstvo tog vremena.". "I stvarno vrijeme posjeduje gustoću i ponaša se kao aktivni sudionik događaja koji se dešavaju. Ono ubrzava i usporava, svi mi znamo da u raznim vremenskim periodima, vrijeme osjećamo različito. Ono nekad ide brzo, a zatim neočekivano usporava."

    Međutim, sovjetski akademici nisu razumjeli "Teoriju vremena Kozirjeva", oni su ideju znanstvenika dočekali na nož. Negov rad čekala je teška sudbina. U novinama "Pravda", glavnim novinama SSSR-a pojavljuje se pismo "Neozbiljna potraga za naučnim senzacijama" njegovi autori su uvaženi akademici: L.A.Arcimovič, P.L.Kapic i I.E.Tama. Nakon objavljivanja, počela je kampanja klevetanja Nikolaja Kozirjeva. Tako, da je u SSSR-u, njegova teorija postala poznata kao "kozirjevština." Po naređenju CK KPSS u akademiji znanosti je formirana komisija sa jedinim zadatkom: Naći teoriji Kozirjeva nedostatke. I naravno oni su pronađeni. Veći dio komisije koja je provjeravala Kozirjevljeve eksperimente na kraju krajeva te eksperimente su opovrgli.

    Isto tako je svojevremeno bila reakcija znanstvene zajednice i na ideje Vladimira Vernadskog. Uistinu, najveći neprijatelji znanstvenika su drugi znanstvenici. Uvijek u svim vremenima, znanstvenici su bili glavni progonitelji genija - pionira, koji su otkrivali Ijudima nepoznate horizonte. "Nikolaj Aleksandrovič može se naravno okarakterisati kao genije. On je imao genijalnu znanstvenu intuiciju i moguće da se dio njegovih protivnika žustro odnosio prema profesoru Kozirjevu, jer su osjećali da kod njih takvog svakodnevnog, svakonoćnog ozarenja nema. Njima genijalne ideje, rijetko dolaze." ( Sergej Smirnov, viši naučni suradnik pulkovske opservatorije)

    Nije se znalo kako se postaviti i prema poznatim Kozirjevim ogledalima, pomoću kojih su se uočavala prava čudesa. Ta ogledala, poput leća, fokusiraju različite vrste zračenja. Posle smrti Kozirjeva, početkom 1990.god. eksperimenti sa ogledalima su provođeni u Institutu za eksperimentalnu medicinu, Sibirski odjeljenja - Akademije znanosti. Nalazeći se unutar ogledala Ijudi su mogi emitirati misli na daljinu, vidjeli slike iz budućnosti, prošlosti, a takođe i događaje koji su se dešavali izvan stvarnosti. Godine 1997, novosibirski znanstvenici su proveli zajedno eksperimente s engleskim kolegama, u Engleskoj, u Stonehedgu. Više od 200 Ijudi primali su poslane preko "ogledala Kozirjeva" informacije iz Novosibirska. Znanstvenici su se uvjerili, ogledala rade.

    Ogledala su odavno poznata čovječanstvu, udubljena ogledala sa poliranom površinom u svim vremenima su koristili proroci, za predviđanje budućnosti. Svećtenici nekih indijskih hramova i sada koriste udubljena ogledala sa zlatnom površinom.
     
    No, postoje udubljena ogledala čije mogućnosti ostaju tajna do današnjeg dana. Jedno od takvih zagonetnih ogledala posjedovao je jednan od najvećih naučnika XllI vijeka, monarh Roger Bacon. Među savremenicima on je važio za velikog maga danas, mi bi ga nazvali znanstvenikom koji stremi da odgonetne tajne prirode. U povijesti je zapisano: "On je napravio dva ogledala na Oxfordskom sveučilištu: Pomoću jednog od njih mogao je u svako doba dana zapaliti svijeću, a u drugom se moglo vidjeti, što rade Ijudi, bilo gdje na Zemlji."

    Kozirjevljeve Ideje o vremenu toliko protivreče običnim predstavama da fizičari pri spomenu njih se osmjehuju. No, poznatom znanstveniku koji je otkrio vulkanizam na Mjesecu dozvoljeno je da ima svoja uvjerenja. Nikolaj Kozirev, u početku je predvidio teorijski, a potom eksperimentalno dokazao vulkansku aktivnost na planetama Sunčevog sistema. Eksploziju plina iz kratera na Mjesecu, Kozirev je zabilježio 3. novembra 1958.god. na Krimu. Mjesec je mrtva planeta smatrali su znanstvenici i svijetli samo zato jer ga Sunce obasjava. Američki astrofizičari su čak optužili Kozirjeva, za namjernu falcifikaciju podataka. Sve se razjasnilo već posle deset godina, posle dostavke na Zemlju mjesečevog tla. Amerikanci su željeli da isprave svoju grešku i dodijelili su Kozirjevu zlatnu medalju "Međunarodne Akademije Astronautike" i pozvali ga u Ameriku.

    "Bio je poziv iz Amerike - sjeća se Fjodor Kozirjev - pri tome cijele porodice. Ja sam čak uspio da se pohvalim u školi, da ću uskoro poći u Ameriku. To je bilo početkom 70-ih. Putovanja nije bilo. Jedan od najnevjerovatnijih razloga bio je taj kada je otac otišao po dokumenta u Moskvu on je zajedno putovao sa Solženjicinom, koji je u to vrijeme pao u nemilost. Kad se vratio iznenada je saznao da je njegov odlazak otkazan."

    Ljudi iz tajnih službi, uvijek su se zanimali za djelatnost Kozirjeva, za njegov rad, otkrića, i do same smrti on se nalazio pod njihovom jakom i neprekidnom kontrolom. Dosta je reći da je potpunu rehabilitaciju Nikolaj Aleksandrović dobio tek 1959. god. Fjodor Kozirjev: "Sjećam se jedne od posjeta našem stanu, ne sjećam se tih Ijudi, i naravno nisam prisustvovao razgovoru, ali poslije razgovora otac je rekao, da ga pozivaju opet da radi na strukturi sile i da se interesiraju za pitanje trenutne povezanosti. Ja sam pitao:" A da li ćeš biti nešto?" Odgovorio je: "Naravno da neću!""

    Znanstvenik je mnogo radio, njega nije interesirao samo Mjesec, nego i druge planete. Jednom je rekao: "Venera je nevjerovatna planeta, ona na neki način ima suprotan tok vremena, ona se rotira u suprotnom smjeru. Pored toga, na Veneri je moćna vulkanska aktivnost, i ova planeta je veoma topla." Godine 1953. objavio je znanstveni rad: "O svijetljenju noćnog neba Venere" Kojeg će kasnije priznati kao osnovu, za metode spektralne analize. Posmatranja od 1954 do 1956. god. natjerali su istaživača na novi zaključak u vezi sa svojstvima atmosfere i polarnih kapa Marsa.

    Kozirjev je bio fanatik svog rada i veoma obrazovan čovjek. On je bio veoma dobar posmatrač, pri tom jedinstven posmatrač. Među astronomima se pričalo da Nikolaj Aleksandrović Kozirjev čim priđe teleskopu - odmah nešto otkrije. To je rijetko tko mogao, Ijudi koji su upoznati sa astronomijom i astronomima znaju da ponekad prođu ne dani, nego mjeseci i godine pored teleskopa, da bi uhvatili taj trenutak da uhvate tu pojavu koja se istražuje. Nikolaju Aleksandroviču Kozirjevu se dalo praktično od prve da uoči tu pojavu koja je jedinstvena.

    Posljednje godine života znanstvenika bile su su u sjenci ogromnih prepreka, koje su mu rađene u Pulkovskoj opservatoriji. Njegovi zahtjevi za opremu i materijal, nijsu se ispunjavali. Njegovi članci i ako su objavljivani, objavljivani su u skraćenom obliku. Konačno, 1979. god. Kozirjeva su jednostavno izbacili iz opservatorije zbog smanjenja osoblja.

    Ovaj izuzetni astrofizičar umro je 27. februara 1983, u 75-oj godini života. Pjesnik Andrej Voznesenski ga je nazvao " nebeskom inteligencijom". O znanstveniku je napisao: "Umire u prostoru, živi u vremenu". Veliki astronom pošao je prvi po nepoznatom putu vremena, nama je zavještao da izučavamo svojstva vremena. Zato što nam samo vrijeme otkriva kosmičke zakone, dubine prirode i svemira, unutrašnju suštinu.
    www.bebamur.com/n-kozirjev.html
     
     
    N. A. Kozirjev "Od zvijezde do zvijezde"
    Prije više od deset godina, u februaru 1963., na stranicama "Smjene", objavljen je tekst: "Kako voljeti planetu Zemlju?". Junak ovog teksta bio je Nikolaj Kozirjev, astronom i fizičar čija su otkrića i hipoteze više puta bili predmet zanimanja javnosti. On je bio taj koji je 1958., kada se Mjesec smatrao mrtvim tijelom, otkrio vulkanske aktivnosti u krateru Aristarh i Alfons. On je bio taj koji je otkrio kisik u atmosferi Venere i vodenu paru u Saturnovom prstenu. Promatranje Marsa i Merkura omogućilo je Kozirjevu da napravi još jedan iskorak u proučavanju ovih planeta.

    Sve ovo bi bilo dovoljno da se ime Kozirjeva svrsta među istaknutim znanstvenicima našeg vremena. A to još nije sve. Pulkovska opservatorija 1958. je izdala knjigu Kozirjeva "Asimetrična mehanika u linearnom približavanju". Ova knjiga je u suštini jedna od najbolje razrađenih hipoteza o prirodi vremena. Knjiga je svojevremeno izazvala neobično veliku polemiku. Akademici i novinari, sovjetski i strani znanstvenici, pisci, odradili su svoj udio u žestokom, neprimjerenom sporu oko Kozirjevljevih ideja.

    I evo deset godina kasnije, vratio sam se u kabinet Nikolaja Aleksandroviča Kozirjeva. Što su ove godine donijele znanstveniku? Što je novo saznao o planetama Sunčevog sistema? ( Jer je Kozirjev predani znanstvenik - planeta, ne namjerava da promijeni svoje "blisko" astronomsko zanimanje.) I na kraju, koja je teorija, fizičara Kozirjeva danas?

    Prvo, vratimo se izvorima. Suština ideje Kozirjeva se sastoji u slijedećem. Psihološki osjećaj vremena, koji je svojstven svakom, kao da nas ubjeđuje da se vrijeme kreće od prošlosti ka budućnosti i ovo kretanje je nepovratno. Vječnost nije filmska traka koja se lako može pokrenuti od kraja ka početku. Ali, u tome je poanta, upravo to potpuno ignorira znanost. Više od toga, nedostatak čvrstih dokaza u korist ovoga se koristi kao osnova za neke teorije.

    Kozirjev je odlučio da opravda, potkrijepi dokazima ljudsku intuiciju. On je pretpostavio da vrijeme posjeduje realno svojstvo, po kome se i razlikuje prošlost od budućnosti; uzrok, koji prethodi posledici, od same posljedice.

    Suvremena znanost smatra da su budućnost i prošlost u fizičkom smislu ekvivalentni, i ova misao je u osnovi egzaktnih nauka. Prema klasičnoj mehanici "uzroci i posljedice su uvijek razdvojeni prostorom" Kozirjev dodaje: "i vremenom". On smatra da odnos prostorne razlike sa vremenskom razlikom, može biti konačna veličina. Da ta brzina prelaska uzroka u posljedicu upravo i može poslužiti kao mjera protoka vremena. Protok vremena, prema Kozirjevu, i jeste to realno svojstvo vremena koje se tako uporno ignoriralo sve do sada. Ova veličina je određena i uvijek usmjerena u jednu stranu, to je vektor, govoreći matematičkim jezikom, vrijednost te brzine, prema Kozirjevu, može se naći i teorijski i eksperimentalno, a zatim poslije odgovarajućih korekcija u fizici i drugim egzaktnim naukama razjasniti će se mnoge zagonetke, mnoge teorije će se osloboditi netočnosti i proturječnosti.

    Kako su sve ove neobične ideje došle Kozirjevu! Prije svega, treba napomenuti da je cijeli znanstveni život Nikolaja Aleksandroviča bio postepeno prbližavanje hipotezi vremena. Svoj prvi znanstveni rad Kozirjev je objavio sa sedamnaest godina. Zatim, je bilo istraživanje " Ravnoteže zračenja proširenih fotosfera zvijezda".

    Nakon završenog fakulteta, Kozirjev se bavi mnogim stvarima: u Pulkovu vrši astronomska posmatranja, putuje u centralnu Aziju, da promatra zodijačku svijetlost (slabi sjaj nakon zalaska Sunca) upućuje se u bazu u Kareliji koju je osnovao Fersman, da promatra polarnu svijetlost, predaje na nekoliko visokoškolskih ustanova. Sa dvadeset osam godina Kozirjev postaje "međunarodna" astronomska ličnost. O njemu govore na kongresima i konferencijama. Njegovi planovi su ogromni, tokom njegovih predavanja studenti stoje po prolazima i sjede po solbancima. Ali proći će mnogo godina, godina lutanja i razmišljanja, otrežnjenja od znanosti i vraćanja njoj, prije nego što Kozirjev formulira svoje pretpostavke.

    O čemu je mislio znanstvenik prije nego što je zapisao prve riječi u svojoj tankoj i toliko senzacionalnoj brošuri! Što mu je padalo na pamet dok je prosto gledao u nebo, zabacujući glavu kao i svi mi nenaoružani teleskopima i spektrografima? Pa, Venera - tajnstvena planeta. Ona više od svih susjeda Zemlje treba da bude slična njoj, ali je vječito sakrivena slojem oblaka i ostaje tajanstvena, gotovo nedostupna čovječjem razumu. A i mjesec, naše predgrađe - da li je mnogo poznat znanosti? A cio bezdan Svemira, pun svjetlosti i mraka, tajanstvenog života supstanci i čudovišnih katastrofa, odakle ona dobija energiju, može li se ona nekad okameniti, kad iscrpi svoje "gorivo"?

    Šta god govorili, koliko god sporili sa Kozirjevom, glavno se ne može poreći, on je prije svega, mislilac. Njegova zadivljujuća hipoteza, njegova izuzetna astronomska otkrića dokazuju to bolje od bilo kojih riječi. Evolucija se ne može zaustaviti, ne postoji mrtva materija, život u jednom ili drugom obliku mora da bude svuda - to su najopćtenije misli, kojima se rukovodio Kozirjev. Zato je i njegovo traganje usmjereno duž jedne glavne linije: kako, na račun čega, zašto Svemir živi? Evo i prve teze iz doktorske disertacija Nikolaja Aleksandroviča, koju je odbranio u svojim četrdesetim godinama: "Energija, koju emitiraju u prostoru Sunce i zvijezde, podržava se iz specifičnih izvora, čija priroda još uvijek nije razjašnjena."

    I misao Kozirjeva počinje da se vrti oko najjednostavnijeg i najsloženijeg, najočiglednijeg i najmisterioznijeg elementa postojanja. Oko toga, o čemu bi po važnosti pitanja morale biti napisane cijele biblioteke, a o čemu se gotovo ništa ne zna. O vremenu. Vremenu sa velikim slovom, po kom se odvija život, postojanje Svemira. Naravno, Kozirjev nije bio prvi koji je skrenuo pažnju na tu "neistraženu teritoriju" na karti savremene znanosti. Jedan od najvećih znanstvenika vijeka, akademik Vernadski je napisao: "Znanost dvadesetog vijeka nalazi se na tom stadiju kada je došao trenutak proučavanja vremena isto tako kao što se proučava materija i energija, ispunjeni prostor.".

    Ludvig Fojerbah smatra da je vrijeme " bazni uvijet postojanja". Početkom prošlog vijeka, veliki engleski astronom Airy je napisao: "Dokažite mi da se budućnost razlikuje od prošlosti, i ja ću izgraditi motor na toj energiji."

    A evo i riječi samog Nikolaja Aleksandroviča: "Dugo sam razmišljao o izvorima energije zvijezda. Poznati zakoni nisu u skladu sa današnjim stavovima o ovoj temi. Uobičajeno je da se smatra da su zvijezde ogromni nuklearni kotlovi, u kojima se stalno dešavaju termonuklearne reakcije. Na osnovu podataka iz astrofizičkih zapažanja, došao sam do zaključka da nuklearne reakcije ne opredjeljuju bilans energije zvijezda, one nisu prva violina u orkestru. Šta je onda izvor energije zvijezda? "Ja ću na to odgovoriti ovako: Zbog svoje usmjerenosti vrijeme može da odradi posao i proizvede energiju ... Zvijezda crpi energiju iz protoka vremena." Tako sam zapisao u svom notesu prije deset godina. Tokom ovih godina, nauka nije stajala u mjestu, novi podaci često posredno ili čak direktno, osvjetljavaju Kozirjevljevu hipotezu.

    Na primjer, istraživanja amerikanca Dejvisa. Na dubini od dva kilometra u napuštenom rudniku zlata postavio je uređaj koji hvata neutrine koji dolaze od Sunca. Točnost Dejvisovog eksperimenta čak i za suvremeni znanstveni nivo bila je neuobičajena. Proračuni prema eksperimentu su pokazali da je temperatura unutar našeg svjetla veća od 14 miliona stupnjeva. A to znači da polazeći od te temperature nuklearne transformacije ne osiguravaju poznati izlaz energije koju Sunce emitira. U izvjesnom smislu, eksperiment Dejvisa je indirektno potvrdio Kozirjevljeve ideje. Treba napomenuti da u prilog svojih stavova Kozirjev obuhvaća veoma širok krug pojava, o neposrednoj njihovoj eksperimentalnoj provjeri biti će govora u nastavku.

    Pošto u prostoru ne postoji smjer koji ima prvenstvo, već postoji samo jedan apsolutni orijentir - desno nasuprot lijevog, to Kozirjev povezuje brojne fakte "lijevog" i "desnog" u svijetu oko nas, upravo sa usmjerenošću, neujednačenošću protoka vremena. Smjer spirale u školjkama mekušaca, struktura pojedinih molekula, struktura provodnih sudova biljaka - sve je to nesimetrično. Pored toga, u prošlom vijeku Pasteur je otkrio hemijsku asimetriju protoplazme.

    Kozirjev tvrdi: "Uporna, nasljedna asimetrija organizma ne može biti slučajna. Očigledno, da je ona posljedica prirodnih zakona, koji uključuju u sebi smjer vremena. Asimetrija možda nije samo pasivan rezultat ovih zakona, već i specifično korištenje protoka vremena od strane organizma za jačanje životnih procesa. " Posebno važnu ulogu u ovom sistemu dokaza Kozirjev pridaje čuvenom otkriću fizičara Yanga i Leea. Narušavanje principa očuvanja pariteta u atomskoj mehanici po Kozirjevu - je takođe posljedica asimetričnih sila vremena.

    Žestoki sporovi i opreznost naučnika u ocjeni Kozirjevljevih ideja nijsu slučajni. Da je stvar u određenom pitanju, jednom fenomenu, jednom problemu - sve bi bilo lakše. Suština je upravo u tome što Kozirjev pokušava da uhvati novi, do sada nepoznati princip prirode. I naravno, u ovom globalnom sporu samo jedan posredni dokazi nije dovoljan. Neophodna je eksperimentalna provjera i Kozirjev to savršeno shvaća. Štaviše, posljednjih nekoliko godina, napori naučnika su usresređeni na eksperimentalnoj provjeri, testiranju hipoteze. Dobiveni rezultati su više nego začuđujući i ozbiljni.

    Već prve svoje eksperimente Kozirjev zasniva na slijedećem rasuđivanju: "Ako se neki sistem izvede iz običnog protoka vremena, tada taj sistem može da iskusi silu protoka vremena. Analizirajući princip uzročnosti, može se zaključiti da je rotacija tijela mehanički način izvođenja tijela iz običnog hoda vremena." Četrdesetih i pedesetih godina, Kozirjev je također izvršio desetine eksperimenata sa različitim mehaničkim sistemima [ žiroskopom, balansnom vagom, itd]. Svi su oni zasnovani na ostvarivanju uzročno-posljedične veze između rotirajućeg i stacionarnog tijela. Rezultati eksperimenata su u nekoj mjeri zadovoljili Kozirjeva. Ali njegovi protivnici su tvrdili da efekti koje je Kozirjev uočio u potpunosti mogu biti zbog nekih sporednih uzroka, a ne zbog djelovanja sile vremena.

    U početku, eksperimenti Kozirjeva su se svodili na dokazivanje usmjerenosti vremena. U nekom trenutku, eksperimenti sa žiroskopom su otpali - pošto su, u suštini to duplirani eksperimenti.

    Zemlja je gigantski žiroskop, zbog toga i najjednostavniji sistemi na njezinoj površini, kao što su klatna i vage, sasvim su pogodni za eksperimente Kozirjeva. Jedan kraj takvog sistema se podvrgava vibraciji, i shodno tome na drugom njegovom kraju se dešavalo apsorbiranje oscilacija. U sistemu se pojavio dodatni napon koji se mogao da izmjeri. Po Kozirjevu, hod vremena, iz kojeg je bio izveden sistem, je utjecao na njega.

    Kasnije je Kozirjev predložio još jedno fizičko svojstvo vremena koje je nazvao "gustinom". To svojstvo se može ispoljiti pod djelovanjem procesa koji se dešavaju u blizini sistema sa polugom, na primjer, u blizini vage koja se nalazi u režimu vibracije. Najjednostavniji primjer je - sa posudom gdje se rastvara sol. Sistem reaguje na ovaj proces.

    Tri puta tokom solarnih pomračenja Kozirjev je promatrao "sile vremena" na balansnim vagama. I te "sile" su se smanjivale tako kako ih je Mjesec zaklanjao. Takvu vrstu miješanja Sunca u zemaljske poslove Kozirjev je provjeravao u raznim eksperimentima. Prema njegovom mišljenju, ovdje se ispoljava utjecaj Sunca na zemaljske sisteme preko vremena, točnije, preko promjene "gustine vremena".
     
    Ali, možda je najvažniji eksperiment Kozirjev izvršio upravo sada. On je povezan sa stvaranjem torzionih vaga, koje reagiraju na okolne procese. Blizu takve vage je stavio čašu u kojoj se sol rastvara. Vaga je počinjala da rotira. Utjecaj pretpostavljenih sila vremena u ovom slučaju znanstvenik uslovno naziva "pritiskom" ili "vjetrom vremena".
     
    Ispostavilo se da obično ogledalo odražava "vjetar vremena" po zakonima geometrijske optike. Naime, upravo je to navelo Kozirjeva na misao da se vrati teleskopu. Uređaju, koji mu je donio toliko sreće. Rad sa teleskopom mu je i dao prvi impuls u potrazi za općom zakonitošću. I tako, Kozirjev se vratio zvijezdama. Od zvijezde do zvijezde - mogala bi se nazvati četrdesetogodišnja maršuta, koju je prošao u potrazi za vremenom.

    Najvažniji zadatak posljednjeg ciklusa eksperimenata Kozirjeva postao je istraživanje djelovanja sile vremena, koje predaje zvijezda kroz teleskop na torzione vage. Izabrao je dvije prilično jarke zvijezde - Sirius i Procion. Neko njihovo djelovanje je odmah uočeno. Upravo se tu pojavila mogućnost ključnog eksperimenta. Zvijezde su toliko daleko od nas da krećući se u prostoru, mogu biti na sasvim drugom mjestu nego što je mjesto dolazeće svetlosti od njih. Jednostavno rečeno, one nisu tamo gdje ih vidimo. Vrijeme, prema Kozirjevu, ne rasprostire se kao svjetlost, već se pojavljuje odjednom u cijelom Svemiru. Znači, koristeći svojstva vremena, može se uspostaviti trenutna veza sa zvijezdom u toj točki gdje se stvarno nalazi.

    Na ovoj ideji je zasnovana i tehnika eksperimenta. Torziona vaga je odvojena od teleskopa senzornim zaslonom sa prorezom. Djelovanje na vagi se ne očekuje kada svjetlost od zvijezde prolazi kroz prorez na zaslonu, već u trenutku kada zaslon bude isprovociran stvarnim položajem zvijezde na nebu. A ako se ovaj efekt ustanovi, to znači da se može odrediti položaj zvijezde u Svemiru. Ta ista točka se može izračunati iz poznate brzine kretanja zvijezde na nebu [samo je potrebno da se uzme u obzir pomak vidljive slike zvijezde zbog prelamanja svjetlosti u zemljinoj atmosferi]. Ako taj proračun da istu točku koja se projicirala na zaslonu tijekom rotacije torzione vage, eksperiment se može smatrati uspješnim. To i jeste kako znanstvenik vjeruje, dokaz da vrijeme ima fizička svojstva, preko kojih ono aktivno djeluje na prirodne pojave.

    Kozirjeva zanima i drugi zaključak iz ovog eksperimenta - mogućnost trenutne veze preko vremena. Ako pretpostavimo da negdje u svemiru ipak postoje druge civilizacije, tada je veza sa njima putem radiosignala, naravno, iluzija. Jer odgovor od pitanja može biti razdvojen vijekovima. Druga bi stvar bila da je signal poslan zahvaljujući Kozirjevljevim svojstvima vremena. Međutim, još je rano maštati o tome. Ova serija eksperimenata Nikolaja Aleksandroviča je još uvijek na početku. Sam Kozirjev shvaća da ovi eksperimenti mogu biti ključni za cijeli sistem njegovih ideja. Zato on i teži da ih pripremi sa maksimalnom tačnošću. Prva opažanja dala su ohrabrujuće rezultate ...

    Svih ovih deset godina Nikolaj Aleksandrovič nije se samo bavio eksperimentalnim teorijama, već je i radio veliki posao praktičnog astronoma: Posmatrao fumarolu u krateru Aristarh, razmišljajući o povezanosti vulkanskih pojava na Zemlji i na Mjesecu [uzgred, i ovde Kozirjev pronalazi argumente u prilog svoje kosmogonije on vjeruje da procesi na Zemlji i Mjesecu mogu biti povezani preko vremena].

    Bavio se Kozirjev i misterioznim dvostrukim zvijezdama, svjetljenjem noćnog neba Venere. On je otkrio atmosferu vodene pare u Saturnovom prstenu, i dokazao da vodena para može postojati na temperaturi 90 Kelvinovih stupnjeva. Poslednjih mjeseci se bavi utjecajem magnetnog polja Saturna na kretanje čestica prstena.

    Takve su bile te godine, deset godina između mog prvog i drugog Kozirjevljevog notesa. I evo i posljednja stranica je ispisana ...

    Nikolaj Aleksandrovič je prevrtao po stolu papire, u potrazi za nečim. I gledajući kroz prostor velike prostoriji na tog još mladog, dobrog čovjeka, pomislio sam da je možda, još rano suditi o ispravnosti ili zabludama Kozirjeva. Ali svakako treba napomenuti da je on jedan od prvih u svjetskoj nauci koji je pokušao da odgovori na "misterije vremena" duboko, odvažno i potpuno. Možda je on pronašao vrata, iza kojih nas čeka cijeli kontinent otkrića.

    Kozirjev vidi svijet i znanost u cjelini, i to mu omogućava da traži opće a ne parcijalne principe. Naravno, njegove metode se razlikuju od temeljnih i unaprijed očiglednih vjerodostojnih radova nekih znanstvenika. Ali, upravo savez te temeljnosti sa prodorom Kozirjeva može biti blagotvoran za opće dobro.

    Bez ikakvih usporedbi, želim samo da napomenem da je Newtona Svemir zanimao ne manje od mehanike, a Galilejev teleskop otkrio je pred njim ne samo udaljene zvijezde, već i nešto opće - heliocentrični sistem.

    Sama nauka će riješiti žestoki spor oko ideja Kozirjeva. Ali nesporno je da je Kozirjev rijetka vrsta znanstvenika - izviđača, pokretača, pjesnika. Od zvijezde do zvijezde prolijeću Kozirjeve maršute. Vjerujem da one neće biti uzaludne. Sve što znamo o Kozirjevu, jasno dokazuje: da on ne samo da traži, on i pronalazi. Ovaj članak je objavljen u časopisu "Smjena" 1974. napisao ga je novinar i pjesnik Jevgenij Rejn
    www.bebamur.com/blog/n-a-kozirjev-od-zvijezde-do-zvijezde
     
     
    Prošlost, sadašnjost i budućnost postoje istovremeno!
    Drevni mudraci su znali o vremenu i vremenima SVE, što se moglo znati u ovom Svemiru. Koncept vremena je toliko relativan, tako da čak i na Marsu, nama najbližoj planeti, zemaljsko vrijeme je besmisleno. Tako kaže drevna mudrost. Ona također uči da ono što je na Zemlji sadašnjost, u Svemiru može biti - budućnost, a prošlost može biti - sadašnjost.

    Drevni Zakon analogije (Hermesov zakon) tvrdi da se u svijetu sve odražava na sve- "Kako gore, tako dolje". I za male i za velike kozmički zakoni su isti- nema ni malog ni velikog. Kao i fizičari, koji proučavaju ultra male objekte u svemiru koji su otkrili suptilni i supersuptilni svijet (u kojima, kako se ispostavilo, nema ni vremena ni prostora), tako i astrofizičari proučavajući gigantske objekte u Svemiru, eksperimentalno su dokazali da je vrijeme ujedinjeno. Cijeli Svemir je izgrađen kao jedan veliki fraktal koji se sastoji od istih osnovih građevnih elemenata. Ovo izvanredno otkriće astrofizike otkrio je u Pulkovskoj opservatoriji, koja se nalazi u blizini Sankt Petreburga (u to vrijeme Lenjingrada), istaknuti sovjetski znanstvenik Nikolaj Kozirjev.

    U početku, Kozirjev je usmjerio teleskop na točku na nebu, gde je bila vidljiva zvijezda. Uređaj za očitavanje, uhvatio je zračenje zvijezde, i naravno, snimio signal. Ali to nije bila realna zvijezda! To je bila samo ...iluzija! Promatrajući zvijezde, mi ih zapravo ne vidimo, već vidimo samo svjetlost koja dolazi od njih. Fizička svjetlost se ne rasprostire trenutno. Trenutna pozicija bilo koje vidljive zvijezde u prostoru - je samo njezina prošlost. U stvari, zvijezda, gdje je usmjerio svoj teleskop Kozirjev, odavno nije bila na tom mjestu u prostoru gdje je sada vidljiva. Naravno, astrofizičar je to znao. Prema njegovim proračunima, ta zvijezda danas bi trebalo da se nalazi u drugoj točki prostranstva. I Kozirjev je usmjerio teleskop na tu točku koju je izračunao - na "prazninu". Odatle, svijetlost još nije došla na Zemlju, a i prosmatrači fizičkim očima(teleskopom) još nisu vidjeli zvijezdu, iako je ona već odavno tu svijetlila. Oko ne vidi zvijezdu, ali osjetljivi instrument prima signal njezinog zračenja. Dakle, signal koji emitira "prazan prostor", zabilježen je!

    Sada je Kozirjev usmjerio teleskop na mjesto gdje će se prema proračunima ista zvijezda nalaziti u dalekoj budućnosti. To jest, teleskop je usmjeren na tu točku u prostoru, gde će se zvijezda nalaziti u vrijeme kada do nje dođe svjetlosni signal sa Zemlje, poslan u trenutku promatranja. Uređaji opet otkrivaju signal. A tamo još uvijek nije zvijezda! A to znači ona nije emitirala ni jedan zrak! Ali uređaji su pokazali: zračenja ima! Buduća zvijezda sada je tu! I upravo se nalazi na tom mjestu, koje su točno izračunali zemaljski znanstvenici! Ne postojeća zvijezda - postoji, i ona već sija. Zaključak znanstvenika je zaista fantastičan za materijalističku nauku: "Prošlost, sadašnjost i budućnost postoje u isto vrijeme!" Dakle, suprotno svim zakonima klasične fizike, može se stupiti u kontakt sa prošloslošću i budućnošću? Konstrukcija Svemira, izgrađena na strogo materijalističkoj nauci, pukla je tako, da je već bilo jasno, da još jedan dodir sa "misticizmom" i ona će potpuno raspasti.

    Eksperimente Nikolaja Kozirjeva je brižljivo testirala grupa I. Jeganove pod vodstvom akademika M.Lavrjentjeva. Rezultati su se poklopili. Godine 1991, rezultati eksperimenata Kozirjeva su potvrđeni eksperimentima A. Pugača (Ukrajinska akademija nauka). U drugim zemljama, Kozirjevljevi eksperimenti su mnogo puta potvrđeni sa istim pozitivnim rezultatom.

    Zna li se o ovom izuzetnom astrofizičkom otkriću u školama? "Avaj, ne!" Ali otkriće o kojem govorimo, u svjetskoj znanosti je kao zemljotres na skali 12, kao da rijeka teče uzvodno. To je, revizija pogleda na svijet, ali ne djelomična, već principijelna. Takva otkrića su jednaka šoku kada ateista iznenada promijeni svoje uvjerenje na suprotno, postane odani teista. Pri tom, ne onaj koji slijepo vjeruju u humanoidnog Boga. Obrazovani čovjek dvadesetog vijeka počeo je da se približava istočnom panteizmu, koji tvrdi da, postoji jedinstvo prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

    Ali, kao što se desilo u svim vremenima, i ovaj prorok dvadesetog vijeka po imenu Nikolaj Kozirjev nije poštovan u svojoj zemlji. Ne samo to. Zahvaljujući svom otkriću, koje miriše zastrašujućim istočnjačkim misticizmom, veliki znanstvenik je postao disident, čovek nepoželjan. Toliko neugodan i opasan, da prijateljima velikog znanstvenika nije dozvoljeno da stave na stranicama sovjetskih novina dostojan nekrolog o njemu. Neki dio velikih otkrića Nikolaja Kozirjeva, sovjetska javnost je saznala tek nakon njegove smrti 1983. godine.
    www.bebamur.com/blog/proslost-sadasnjost-i-buducnost-postoje-istovremeno
     
     
    David Vilkok - Božanstveni Kosmos
    Presudni znanstveni dokazi da se sva fizička materija formira od "etera" nevidljive svjesne energije postoje najmanje od 1950. godine. Čuveni ruski astrofizičar dr Nikolaj Kozirjev (1908. - 1983.) dokazao je bez ikakve sumnje da takav izvor energije postoji, i zbog toga je postao jedan od najkontroverznijih ličnosti u povijesti ruske znanstvene zajednice. U bivšem Sovjetskom Savezu, neobične primjene njegovog djela i djela svih njegovih sledbenika su bile skoro apsolutno skrivene, ali sa padom željezne zavjese i pojavom Interneta, konačno imamo pristup "najbolje čuvanoj ruskoj tajni". Klica koju je otkrio Kozirjev je izrasla, tokom dvije generacije pojavile su se tisuće doktora znanosti koji su napravili izuzetna istraživanja, i potpuno promijenili naše shvaćanje Svemira.

    ETER
    Riječ "eter" na grčkom znači "šljašteće, goreće". Fundamentalna realnost ovog nevidljivog fluida - kao izvora univerzalne energije je dugo bila povlastica tajnih mističnih škola širom svijeta. U djelima grčkih filozofa Pitagore i Platona eter je opisan do detalja, isto tako i u vedskim tekstovima drevne Indije, gdje ga zovu raznim imenima kao što su "prana" i "Akaša ". Na istoku, on je često poznat kao "či" ili "ki", pri čemu se poseban akcenat stavlja na njegovu interakciju sa ljudskim tijelom kao što je u akupunkturnoj nauci. Majstori i adepti nasljednici tajne tradicije, postepeno su učili da manipuliraju ovom energijom i postizali su čudesne rezultate, takve kao levitacija, teleportacija, materijalizacija, trenutna isceljenja, telepatija i slično. Takvi rezultati su više puta dokumentirani u XX vijeku i laboratorijski proučavani; o čemu je već pisano u knjizi "Nauka jedinstva".

    U znanstvenim krugovima, prisustvo etera se bezuslovno prihvaćalo sve do početka XX vijeka, kada se Majkelson-Morlijev eksperiment (1887.) počeo koristiti kao "dokaz" da nijedan takav skriveni izvor energije ne postoji. Međutim, posljednja otkrića, koja uključuju "tamnu materiju", "tamnu energiju", "virtualne čestice", "vakuumski protok" i "energiju nulte točke" primorali su nevoljne zapadne znanstvenike da shvate da u Svemiru mora postojati nevidljiv energetski medijum.
     
    I dok koristite bezopasni izraz "kvantni medijum" a ne zabranjenu riječ "eter", možete pričati o tome u tisku, bez mnogo straha od podsmijeha. Službeni znanstveni krugovi odmah se obruše na svakoga ko previše blizu priđe teoriji "eter", jer "zna" da je ta teorija lažna i žestoko se bori sa njom. Međutim, potiskivanje samo probuđuje interesiranje i povećava želju mnogih znanstvenika da se prihvate rješavanja zagonetke.

    Jedan od primjera dokaza postojanja etra dolazi od dr Hal Puthoffa - uvaženog znanstvenika sa Sveučilišta u Cambridgeu. On često spominje eksperimente sa početka XX vijeka, koji su provođeni da bi se vidjelo da li postoji energija u "praznom prostoru", mnogo prije pojave teorije kvantne mehanike.

    Za provjeru ideje u laboratoriji, morate da stvorite prostor apsplutno bez zraka (vakuum) i zaštite ga od svih poznatih elektromagnetnih polja, to jest, koriste to što je poznato kao Faradejev kavez. Zatim se vakuum ohladi na temperaturu apsolutne nule, ili - 273 ° C, na temperaturi pri kojoj sva materija mora prestati da vibrira i zbog toga ne može da proizvodi nikakvu toplinu. Eksperimenti su pokazali da u vakuumu umjesto odsustva energije, postoji ogromna količina, to jest ogromna količina energije od apsolutno ne - elektromagnetnog izvora! Dr Puthoff je često vakuum zvao "ključajućim kotlom" ogromne količine energije.

    Pošto je energija otkrivena pri temperaturi apsolutne nule, nazvana je "energija nulte točke" ili ENT; Ruski znanstvenici ga zovu "fizičkim vakuumom" ili FV. Nedavno autoritativni zvanični fizičari John Wheeler i Richard Feynman su izračunali da: Količina energije sadržana u zapremini jedne sijalice je dovoljna da se dovedu do ključanja svi oceani svijeta! Jasno je da se ne radi o nekoj slaboj nevidljivoj sili već o izvoru skoro nevjerovatne kolosalne energije koji ima moć, više nego dovoljnu da se održi postojanje cijele fizičke materije.

    U novom znanstvenom gledištu, zasnovanom na teoriji etera sva četiri osnovna polja sile, bilo da je to gravitacija, elektromagnetizam ili jaka i slaba nuklearna sila, sve su to jednostavno različiti oblici Etera / ENT.

    Još jedna ideja, koliko "slobodne" energije stvarno ima oko nas, dolazi od profesora M. T. Danielsa. On je otkrio da je gustoća gravitacijske energije blizu površine Zemlje 5.74 x 10^10 (t/m^3). (Nemojmo zaboraviti da je u novom modelu gravitacija - još jedan oblik etera.) Rezultati profesora Danielsa ukazuju da je uzimanje iz gravitacionog polja 100 kilovata snage "slobodne energije" samo 0,001% prirodne energije koja se proizvodi na tom mjestu. (Nova energija novosti, jun 1994., strana 4)

    Istraživanje koje je sproveo Nikola Tesla (1891.), dovelo ga je do zaključka da se eter "ponaša kao fluid sa čvrstim tijelima, i kao čvrsto tijelo u odnosu na svjetlost i toplinu"; on postaje dostupan pri dovoljno visokom naponu i frekvenciji" (Teslina aluzija za mogućnost tehnologije besplatne energije i Antigravitacije). Hajde da obratimo posebnu pažnju na Teslino tvrđenje, da eter ima svojstva fluida u odnosu na čvrsta tijela, pošto je to u direktno povezano sa radom dr Kozirjeva.

    Analogija za razumijevanje otkrića Kozirjeva
    Često navođen model atoma koji se sastoji od "čestica" ima ozbiljne nedostatke. Kako Einstenova teorija relativnosti pretpostavlja, sva materija se sastoji od čiste energije, a u kvantnoj sferi nisu pronađene nikakve "čvrste čestice". Znanstvena zajednica sve više i više je primorana da prihvati da su atomi i molekule slični plamenu svijeće: energija, koju on oslobađa (toplina i svjetlost plamena), mora biti u ravnoteži sa energijom koju on apsorbira (vosak svijeće i kisik iz zraka).

    Analogija sa svijećom je "pečat " modela dr Hal Puthoffa, koji on koristi da objasni zašto hipotetički elektron ne emitira svu svoju energiju i ne razrušava se u jezgru. Službena znanost objašnjava ovaj očigledan "perpetuum mobile" prosto kao "magiju kvantne mehanike".

    Da bi se zaista razumio rad Kozirjeva i otkrića povezana sa njim potrebne su nove analogije fizičke materije. Njegovi radovi primoravaju da se vizualiziraju svi fizički materijalni objekti u Svemiru kao spužve, potopljene u vodi. U svim analogija moramo da posmatramo objekte kao spužvu ostavljenu u vodi dovoljno dug vremenski period da bi se u potpunosti natopio. Imajući ovo u vidu, postoje dvije stvari koje se mogu napraviti sa spužvom natopljenom vodom - pomoću vrlo jednostavnih mehaničkih djelovanja, može se ili smanjiti ili povećati količina vode koju oni sadrže.

    1. Smanjenje: Ako se potopljena, i natopljena vodom spužva komprimira, ohladi ili rotira, u okruženje će isteći neka količina vode i spužva će smanjiti svoju masu. Kada se spužva otpusti, pritisak na milionima sićušnih pora se smanjuje, zbog čega ga ponovo primorava da apsorbira vodu i širi se do normalne mase mirovanja.

    2. Uvećanje: Posredstvom zagrijavanja (vibracije) spužva koji se nalazi u stanju mirovanja može apsorbirati dodatnu količinu vode, to jest primorati neke pore da se prošire zbog velike količine vode, više nego što su u stanju mirovanja mogle da zadrže. U ovom slučaju, kad uklonimo dodatni pritisak, spužva će prirodno da se oslobodi viška vode i skupi se do svoje normalne mase mirovanja.

    Iako većini ljudi to može izgledati nevjerovatno, Kozirjev je pokazao da posredstvom tresenja, rotacije, zagrijavanja, hlađenja, vibracija ili fizičkog uništenja objekata, njihova težina se može povećavati ili smanjivati za ne veliku, ali mjerljivu veličinu. A to je samo jedan aspekt njegovog izuzetnog rada.

    Biografija dr N. A. Kozirjeva
    Pošto zapadni svijet ne zna gotovo ništa o Kozirjevu, izložićemo neke biografske i znanstvene informacije. One će pokazati da on nije bio "ekscentrik" niti "ludi znanstvenik"; u stvari, on se smatra jednim od najistaknutijih ruskih mislilaca XX vijeka.

    Prvi znanstveni rad Kozirjeva je objavljen kada je imao sedamnaest godina; znanstvenici su bili zapanjeni dubinom i jasnoćom njegove logike. Njegov glavni rad je povezan sa astrofizikom, prouavao je atmosferu Sunca i drugih zvijezda, fenomen solarnog pomračenja i radiacione ravnoteže.

    Već sa dvadeset godina, je završio studij u Lenjingradu, diplomirajući na fizičko - matematičkom fakultetu, a sa dvadeset osam godina, dr Kozirjev je bio poznat kao istaknuti astronom i predavač u nekoliko škola.

    Spokojan život Kozirjeva bio je prekinut 1936. na najbrutalniji i najtragičniji način, kada je bio uhapšen zbog represivnih zakona Josifa Staljina. Godine 1937. počeo je njegov jedanaestogodišnji trnoviti put, koji je vodio kroz poznate strahote logora. Iako u to vrijeme nije imao pristup znanstvenoj opremi, on je prošao kroz najžešće uvođenje u skriveno znanje.

    U već prosvijetljenom umu, takvo bukvalno "lomljenje kosti" moglo je da uništi bilo kakvu želju za uživanjem u materijalnom svijetu, uklanjanje otpora višoj svijesti, je dovelo da se univerzalna istina može odmah da prepozna i usvoji. U tom stanju on je duboko zašao u tajne Svemira, obraćajući pažnju na sve obrasce (paterne) koji su postojali u životu, gdje su raznovrsni organizmi ispoljavali znake asimetrije / ili spiralnog rasta.

    Znao je da je Luj Paster sredinom 1800.godine otkrio da gradivni blok života, poznat kao "protoplazma", u stvari nije simetričan, i da kolonije mikroba rastu po spiralnoj strukturi. Ova proporcija je takođe založena u strukturama biljaka, insekata, životinja i ljudi. O tome su pisali mnogi nasljednici drevnih tradicija Misterija Atlantiđana, razmatrajući "svetu geometriju" - spiralnu formu, poznatu kao Fibonači spiralu, Zlatni prjesek / ili spiralu "φ".

    Kao rezultat prosvijetljenih opažanja u koncentracionom logoru Kozirjev je shvatio da osim uobičajenog načina dobijanja energije kroz jedenje, pijenje, disanje i preko fotosinteze, sve životne forme "crpe" energiju iz nevidljivog spiralnog izvora. Kozirjev je dao teoriju da pravac spiralnog rasta školjke i sa koje strane ljudskog tijela je srce, opredjeljuje smjer energetskog protoka. Ako bi negjde u prostor-vremenu bilo mjesto gdje je energetski protok spirale uvijen u suprotnom smjeru, tada bi bilo za očekivati, da i školjke rastu u suprotnom smeru, a srce da se nalazi na suprotnoj strani tijela.

    Oni malobrojni koji su upoznati sa ovim odnosima, tvrde da se on pojavljuje, jer je proporcija "φ" je prirodno najefikasniji obrazac po kome može da proizilazi rast. Kozirjev je pretpostavljao da život ne bi mogao da se formira ni na koji drugi način pošto za svoje održavanje on aktivno crpi spiralnu energiju, i na svakom koraku mora da prati ove proporcije. U tom smislu, možemo posmatrati skeletni sistem kao antenu za ovu energiju.

    Kada je 1948. Kozirjev konačno rehabilitovan, bio je u mogućnosti da se vrati svojim istraživanjima, napravio je mnogobrojna napredna predviđanja o Mjesecu, Veneri i Marsu, što su kasnije potvrdili sovjetski svemirski brodovi. To mu je donijelo slavu pionira sovjetske svemirske trke. Godine 1958. dr Kozirjev je ponovo šokirao svijet, rekavši da Mjesec pokazuje vulkansku aktivnost u krateru Alphons. Ako je ova ideja tačna, u što je apsolutno odbila da vjeruje većina astronoma i znanstvenika, tada Mjesec ima ogromne prirodne resurse i izvore energije. I to bi ga učinilo sjajnom tranzitnom bazom na putu čovječanstva ka zvijezdama.

    Nobelovac dr Harold Urey je pripadao maloj grupi znanstvenika koja je vjerovala da je teorija dr Kozirjeva o vulkanizmu Mjeseca istinita. On je insistirao da NASA provede istraživanja. Kao rezultat toga, NASA je pokrenula veliki projekt "Moon Blink". Kasnije je ovaj projekt potvrdio Kozirjevo tvrđenje otkrivši na Mjesecu značajnu emisiju plina. Međutim, nije sve radove Kozirjeva lako prihvaćao službeni NASA-in svijet. U zimu 1951-1952, samo tri godine nakon žestokog prosvetljenja u koncentracionom logoru, dr Kozirev je započeo svoj pohod u svijet egzotične fizike, što je rezultiralo iscrpljujućim 33 godine dugim nizom intrigantnih i spornih eksperimenata.

    Da provede takva istraživanja navela ga je želja da pronađe potvrdu duhovnih istina koje je spoznao posredstvom mističnih procesa pripreme, prosvetljenja i posvećenja (koji je opisan u knjizi Rudolfa Štajnera: Kako se stiču saznanja viših svjetova) u veoma teškim okolnostima. Kada je Kozirjev počeo je da objavljuje rezultate istraživanja, mnogi ruski i neki zapadni naučnici su bili spremni da ga saslušaju, zbog njegovih prethodnih uspjeha.

    Kao što smo rekli, spiralni energetski obrasci u prirodi otkrili su se posvećenim očima dr Kozirjeva, kada je bio u koncentracionom logoru. "Direktno znanje" mu je saopštilo da je spiralna energija, u stvari, prava priroda i manifestacija "vremena". Očigledno, da je on osjećao da "vrijeme", kakvim ga mi sada znamo - je nešto mnogo više nego prosta funkcija računanja trajanja. Kozirjev insistira da pokušamo da mislimo o razlogu prisustva vremena, kao o nečem opipljivom i prepoznatljivom u Svemiru što se može povezati sa vremenom. Nakon nekog razmišljanja, ćemo vidjeti da vrijeme - nije ništa drugo nego čisto spiralno kretanje.

    Mi znamo da zahvaljujući orbitalnim obrascima Zemlje i Sunčevog sistema možemo da pratimo složene spiralne obrazace u prostoru. A sada proučavanje "temporologije" ili "nauke o vremenu" se aktivno istražuje na Moskovskom državnom sveučilištu i u Ruskom Humanitarnom Fondu, inspirirano istraživanjima dr Kozirjeva.

    "Priroda "vremena - je mehanizam koji dovodi do pojave promjena i donosi novine u svijetu. Shvatiti prirodu vremena znači ukazati na... proces, fenomen "nosioca" u materijalnom svijetu čija bi svojstva mogla da određuju ili odgovaraju svojstvima vremena. " Na prvi pogled to može da izgleda čudno, pošto se pad drveta u dvorištu može posmatrati kao rezultat jakih vjetrova, a ne "protoka vremena". Međutim, treba se zapitati: šta je primoralo vjetar da puše?

    Shodno tome, sve promjene su uzrokovane nekim oblikom kretanja, a bez kretanja ne bi bilo ni vremena. Neki znanstvenici čije je članke objavio ruski temporološki institut slažu se sa tim da je Kozirjev promijenio terminologiju korištenja riječi "vrijeme" sa više uobičajnijim znanstvenim terminima kao što su "fizički vakuum" ili "eter", tada bi mnogo više ljudi bilo u mogućnosti da razumije njegov rad.

    Na zapadu, jedna od rijetkih publikacija o Kozirjevim konceptima bilo je poglavlje u knjizi Sheila Ostrander and Lynn Schroeder "Psihička otkrića iza željezne zavjese" objavljene 1970.. Knjiga je stekla veliku popularnost i dalje se objavljuje sa kratkim naslovom "Psihička otkrića". Večina biografskih podataka o Kozirjevu i njegovim ranim istraživanjima došli su iz ovog izvora. U poglavlju 13., pod naslovom " Vrijeme - nova granica uma ", autori objašnjavaju da je čak i sa šesnaest goduna Kozirjev bio preplanuo, atletskog izgleda i odavao utisak "apsolutnog spokojstva skoro duhovnog svojstva ". Takođe, tvrde da : " Po reputaciji i postignutim rezultatima, on je - jedan od najvažnijih znanstvenika, koga smo sreli. On pokušava da rasvijetli novi pogled na svijet, novu kosmogoniju. Zahvaljujući novom konceptu Kozirjeva, psihičke pojave će doći na svoje mjesto. One više neće biti, kao kod suvremene znanosti, nešto izvan sistema, nešto što mora biti odbačeno zbog zaštite sistema ".

    Povezanost psihičkih fenomena sa fizikom dobro je poznata i često opisivana u ruskoj literaturi, koja je sada široko dostupna. Nesumljivo put ka njoj je premostio rad Kozirjeva. Jedan od rijetkih zapadnih znanstvenika koji su primijetili rad Kozirjeva bio je dr Albert Wilson iz Istraživačkog instituta Daglas u Kaliforniji. On je rekao: "Osjećam da će se u slijedećih deset ili dvadeset godina u fizičkoj teoriji uvesti nešto slično hipotezama Kozirjeva. Njihova primjena biti će revolucionarna. Prije nego skok bude ostvaren u području znanstvenog znanja, zahtijevati će se rad cijelog pokoljenja." Što se tiče desetak godina, dr Wilson je pogriješio, jer tek sada, na početku XXI vijeka, možemo konačno složiti zajedno sve djelove mozaika. Da bi sačuvali konzistentnost terminologije za opisivanje otkrića Kozirjevog spiralnog protoka vremena mogu se koristiti opšte prihvaćene znanstvene termine "torziona polja" i / ili "torzione valove". (Riječ "torzija" znači uvrtanje ili uvijanje)

    Mnogi zapadni znanstvenici koji su proučavali ove teme, a najpoznatiji od njih, potpukovnik Tom Bearden zove ih "skalarnim valovima". Ali, mi vjerujemo da je lakše da se koristi termin "torzioni valovi", pošto oni stalno podsjećaju na njihovu spiralnu prirodu. U svim slučajevima imamo posla sa impulsom ili momentom, koji se kreće u eterskoj sredini / ENT / fizičkom vakuumu i ne posjeduje elektromagnetne kvalitete. Čak i prije nego što je Kozirjev počeo da provodi svoje eksperimente, već je postojala solidna osnova za objašnjenje rezultata.
    www.bebamur.com/blog/dejvid-vilkok-bozanstveni-kosmos-i-dio

     

    Jedna od najvećih vojnih tajni Crvene armije: I Pentagon strahovao od ruske “teorije vremena”
    Kako je astrofizičar Nikolaj Kozirjev došao do saznanja da sadašnjost, prošlost i budućnost postoje u istom trenutku. Tisuće ljudi u eksperimentima “putovalo” vremeplovom iz Sibira. Energija na Zemlju stiže “protokom” vremena. Jedna od najvećih vojnih tajni Crvene armije bio je, i po mnogima ostao, rad Nikolaja Kozirjeva, ruskog astrofizičara koji je uspio da pronikne u tajne vremena. Rusi nikada nisu skinuli oznaku tajnosti s cjelokupnog njegovog djela, a tadašnja druga supersila SAD strahovala je od tih “proračuna”. Eksperimenti sa Kozirjevim ogledalima u dalekom Novosibirsku dostupni su javnosti zahvaljujući, prije svega, Institutu za kliničku i ekperimentalnu medicinu Ruske akademije znanosti u tom gradu, nastavljaču njegovog rada akademiku Vlailu Petroviču Kaznačajevu i Vladimiru Trofimovu, koji je po smrti Kaznačajeva nastavio da vodi istraživanja. Kruna Trofimovljevog rada bilo je formiranje instituta koji danas nosi ime Kaznačajeva. U sjedištu misterije znanosti Nikolaja Aleksandroviča Kozirjeva nalazi se njegova “teorija vremena”. Prema zakonu fizike (drugi zakon termodinamike), zagrijana tijela se hlade i odaju svoju toplinu hladnijim tijelima, zbog čega se temperatura svih tijela postepeno izjednačava. Primjenjujući to na Svemir, znači da je neizbježna toplinska smrt Svemira. Kozirjev je zaključio da je, po svim proračunima, naše Sunce trebalo odavno da sagori. Stao je čak na stanovište da zvijezde primaju neku zagonetnu energiju izvana, iznijevši pretpostavku da je vrijeme – izvor energije. Na Krimu, on je potom provodio eksperimente.  Zbog brzine širenja svjetlosti mi vidimo zvijezdu samo u prošlosti. Međutim, uperivši teleskop u sjaj zvijezde dobivamo trenutno očitavanje energije na aparatu. Proračunom smo dobili rezultat gde bi zvijezda trebalo da bude, uzevši u obzir brzinu kojom svjetlost putuje. Teleskop je tada uperen na to mjesto i dobivene su iste vrijednosti – govorio je svojevermeno Kozirjev, tumačeći svoje otkriće.

    U Novosibirsku postoji mnogo konstrukcija čudesnih ogledala
    Potom je vratio teleskop na mjesto s koga je zvijezda emitirala energiju koju je zabilježio prilikom prvog ogleda i u toj praznini je dobio iste vrijednosti. Kozirjev je zaključio da prošlost, sadašnjost i budćnost postoje istovremeno. On je novi vid energije nazvao protok vremena. Zaključio je da su energija i vrijeme dvije strane jedne cjeline, a iskustva više tisuća ljudi koji su prošli eksperimente u aparaturi ogledala svjedoče da su putovali kroz vrijeme i viđali stvari iz prošlosti i budućnosti. Prema obavještajnim informacijama Pentagona, Rusi su svojim vojnim strateškim efektivima bili u stanju da komandiraju mislima. Mogli su da atomskim podmornicama na bilo kojoj dubini i na bilo kom oceanskom meridijanu izdaju naređenje preko misaonog mosta da lansira rakete u realnom vremenu.

    Ogledala u beogradskom centru “Tesla”, koji vodi Milka Kresoja
    Kozirjeva ogledala su aluminijumske konstrukcije, izrađene u obliku spirale. Unutar ove konstrukcije se nalazi stolica za dobrovoljca i specijalna aparatura. Na glavu dobrovoljca se stavlja “šljem”, sličan metalnoj posudi sa senzorima.
    (Novosti.rs)

    Pročitano 3390 puta

    Energetski Projekti

    hrastovic energetski projekti banner

    Energetski Video

    hrastovic energetski video banner

    Random video

    Udruga SOLAR

    Udruga SOLAR  je nastala 2011. godine kao potreba organiziranja civilnog društva u smjeru korištenja i primjene obnovljivih izvora energije, primjene alternativnih izvora energije te povećanja energijske učinkovitosti na razini korisnika i lokalne zajednice.

    Opširnije

    O nama

    Hrastović Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture. Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

    Kontakt info

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.
    Kralja Tomislava 82.
    31417 Piškorevci
    Hrvatska

    E-mail: info@hrastovic-inzenjering.hr
    Fax: 031-815-006
    Mobitel: 099-221-6503
    © HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. - design & hosting by Medialive