Koje je mjesto i uloga etra u originalnoj Mendeljejevoj tablici? Ono što se sada podučava u školama i univerzitetima, pod nazivom "Periodni sistem elemenata D.I.Mendeljejeva" potpuni je falsifikat. ​Posljednji put u neizobličenom obliku pravi originalni Periodni sistem je objavljen 1906. u Sankt Petersburgu (u udžbeniku "Osnove kemije" VIII izdanje). I tek 96 godina poslije nestanka, autentični Periodni sistem se prvi put diže iz pepela, zahvaljujući publikaciji ove disertacije u časopisu ZRFM ruskog društva fizičara.

Spas naroda neka bude najviši zakon (Salus populi suprema lex esto)

Mnogi su čuli za Dmitrija Ivanoviča Mendeljejeva te za njegov rad na u XIX stoljeću (1869.) o "periodnom zakonu mijenja svojstava kemijskih elemenata po grupama i redovima" (autorov naziv tablice je "Periodni sistem elemenata po grupama i redovima").

Mnogi također znaju da je D.I. Mendeljejev bio osnivač i doživotni predsjednik (1869. - 1907.) Ruskog znanstvenog udruženja pod nazivom "Rusko društvo kemičara" (a od 1872. - "Rusko društvo fizičara i kemičara"), koje je izdavalo tijekom svog postojanja svjetski poznati časopis ZRFHO sve do momenta likvidacije 1930. godine Akademije znanosti SSSR , Društva, i njegovog časopisa.

Ali malo tko zna da je Mendeljejev bio jedan od posljednjih svjetski poznatih ruskih znanstvenika s kraja XIX stoljeća, koji su zastupali ideju u svijetu znanosti, ideju etra kao svjetski značajne suštine, Mendeljejev je etru davao fundamentalni znanstveni i praktični značaj u otkrivanju tajne postojanja kao i za poboljšanje nacionalno-ekonomskog života ljudi.

Štoviše malo ljudi zna da je poslije iznenadne smrti Mendeljejeva (27.01.1907.), koji je tada bio prepoznat kao izuzetni znanstvenik u svim društvima širom svijeta, osim samo u jednom u Sankt Peterburškoj akademiji znanosti, njegovo najvažnije otkriće "Periodni zakon" bio je namjerno i s predumišljajem falsificirano od strane svjetske akademije znanosti.

Veoma malo ljudi i sada zna da je sve gore navedeno povezano zajedničkom niti žrtvovanja najboljih predstavnika besmrtne ruske misli za dobrobit naroda, društveno korisne, zbog narastajućeg vala neodgovornosti u višim slojevima društva tog vremena.

U stvari, sveobuhvatanom tumačenju ove druge teze je posvećena ova disertacija, jer u svakoj istinskoj znanosti zanemarivanje značajnih činjenica uvijek dovodi do lažnih rezultata.

Dakle - pitanje je zašto?

Psi-faktor: ništa nije sveto! (Psy-faktor: ni foi, ni loi)

Tek sada, krajem XX stoljeća, društvo počinje da shvaća (i to bojažljivo) na praktičnim primjerima da vodeći i visoko kvalificiran, ali neodgovoran, ciničan, i nemoralan znanstvenik "svjetski priznat" nije ništa manje opasan za ljude nego vodeći, nemoralan političar, vojnik, advokat, ili u najboljem slučaju - "vodeći" razbojnik s velikom drogom.

Društvu su lansirali ideju da svjetska akademska znanstvena sredina je kasta božanstava, monaha, svetih očeva, koji se danonoćno brinu za dobrobit naroda. A obični smrtnici treba da jednostavno gledaju u usta svojih dobrotvora, bezpogovorno financiraju i realiziraju sve njihove "znanstvene" zamisli, predviđanja i recepte za ustrojstvo svog društvenog i privatnog života.

U stvari, krivično - kriminalnog elementa u globalnoj znanstvenoj zajednici, nije manji nego među istim takvim političarima. Pored toga, kriminal, anti-društvenog djela političara često se vidi odmah, a kriminalno i štetno, ali "znanstveno utemeljeno" djelo "istaknutih" i "uglednih" znanstvenika društvo ne prepoznaje odmah, već poslije mnogo godina, ako ne i desetljeća na vlastitoj "koži".

Nastavljamo dalje ovu našu istragu o ovom izuzetno zanimljivom (tajnom) psihofiziološkom faktoru znanstvene djelatnosti (nazvati ćemo ga uslovno Psi-faktor), koji za posljedicu ima apriori neočekivani negativni rezultat: " Htjeli smo najbolje za ljude, ali se ispostavilo kao i uvijek, tj. opet šteta. ". Pošto je u znanosti negativan rezultat - također rezultat, koji bezuvjetno zahtijeva sveobuhvatno znanstveno razumijevanje.

Razmatranjem korelacije između psi-faktora i osnovne ciljne funkcije društveno financirajućeg tijela, dolazimo do zanimljivog zaključka: takozvana čista, velika znanost proteklih stoljeća u ovom trenutku izrodila se u kastu neprikosnovenih, odnosno u zatvorenu ložu pošlušnih znahara (ritualni iscjelitelji) koji su briljantno savladali znanstvenu obmanu, briljantno vladaju znanosti slijeđenja neistomišljenika i znanosti pokornosti pred svojim moćnim imućnim financijerima.

Treba imati u vidu prvo da u takozvanim "civiliziranim zemljama" njihove takozvane "nacionalne akademije znanosti" formalno imaju status društvene organizacije kao vodeće znanstveno ekspertno tijelo Vlade. Drugo, sve ove nacionalne akademije znanosti objedinjene su međusobno u jednu žestoku hijerarhijsku strukturu (pravo njezino ime svijet ne zna) koje treba da razvije jednu strategiju ponašanja za sve nacionalne akademije znanosti u svijetu i takozvanu znanstvenu paradigmu, čija je suština da se ni na koji način ne otkrivaju zakoni postajanja, a psi - faktor: ostvaruju "poslušni znahari" to je takozvano "znanstveno" pokriće (zbog solidnosti) za sva neblagodatna djela imućnih moćnika u očima društva, stičući slavu zlica i proroka, utičući slično Demijurgu na sam hod povijesnog kretanja.

Sve gore navedeno u ovom odjeljku, uključujući i uvedeni temin "psi-faktor" bilo je s velikom preciznošću, rasvijetljeno, Mendeljejevim predviđanjem prije više od 100 godina (teba vidjeti na primjer njegov analitički članak iz 1882. " Kakva je Akademija znanosti potrebna Rusiji? ") u kojem Dmitrij Ivanovič zapravo daje detaljne karakteristike psi-faktora i u kom je on ponudio radikalnu reorganizaciju programa zatvorene znanstvene korporacije članova Ruske akademije znanosti, smatrajući Akademiju isključivo kao hranilicu za zadovoljavanje svojih sebičnih interesa. ​U jednom od svojih pisama, prije 100 godina profesoru kijevskog Univerziteta P. Aleksejevu, Mendeljejev je iskreno priznao da je "čak spreman da sam sebe zakadi da bi đavola zapalio, to jest - da se osnove akademije preobraze u nešto novo, rusko, svoje, korisno za sve, a posebno za znanstveni pokret u Rusiji. "Kao što možemo vidjeti, zaista veliki znanstvenik, građanin i patriota je znao čak da daje i složene dugoročne znanstvene prognoze.
​
Direktni dokazi (Argumentum ad rem)

Ono što se sada predstavlja u školama i univerzitetima, pod nazivom "Periodni sistem elemenata D.I.Mendeljejeva "- je potpuni falsifikat. Posljednji put u neizobličenom obliku pravi Periodni sistem je objavljen 1906. u Sankt Peterburgu (u udžbeniku "Osnove kemije" VIII izdanje). I tek 96 godina poslije nestanka, autentični Periodni sistem se prvi put diže iz pepela, zahvaljujući publikaciji ove disertacije u časopisu ZRFM ruskog društva fizičara.

Poslije iznenadne smrti Mendeljejeva i smrti njegovih vjernih znanstvenih kolega iz Ruskog društva fizičara i kemičara, prvi koji je digao ruku na besmrtno Mendeljejevo djelo je sin njegovog prijatelja i suradnika iz Društva - Boris Nikolajevič Menšutkin. Naravno, da Boris Nikolajevič nije djelovao samovoljno - on je samo ispunjavao naredbu. Pošto, je nova paradigma relativizma zahtijevala odbacivanje ideje zemljinog etra; zbog toga je ovaj zahtjev bio postavljen u rang dogme, a rad Mendeljejeva je falcificiran.

Glavno unakaženje Tabele je prebacivanje "nulte grupe" tablice na njezinom desnom kraju i uvođenje takozvanih "perioda". Naglašavam da takva (samo na prvi pogled - bezopasna) manipulacija logički je objašnjiva samo kao svjesno uklanjanje glavne metodološke karike u Mendeljejevom otkriću: Periodni sistem elemenata u svom početku, u izvoru, to jest u gornjem lijevom uglu tabele mora imati nultu grupu i nulti red, gdje je element "X" (po Mendeljejevu - "Newtonium") - tj element eter.

Štoviše, kao jedinstven ključni element cijele tablice periodnih elemenata, ovaj element "X" je argument cijelog Mendeljejevog periodnog sistema. Prebacivanjem nulte grupe na kraj tablice uništava se sama ideja osnovnog principa cjelokupnog sistema elemenata po Mendeljejevu.

Zbog potvrde gore rečenog, dajmo riječ samom Mendeljejevu:

"... Ako analozi argona ne daju sjedinjenja, očigledno je da se ne mogu uključiti u bilo koju od grupa ranije poznatih elemenata, i za njih treba otvoriti posebnu grupu - nultu... Ova pozicija argonovih analoga u nultoj grupi je strogo logični slijed shvaćanja periodnog zakona, usput (premještanje u VIII grupu jasno da nije ispravno) to nije samo moje mišljenje, nego i Braiznera, Pičinia i drugih ... Sada, kada nema ni najmanje sumnje da ispred te I grupe u kojoj bi trebalo da bude postavljen vodik, postoji nulta grupa, čiji predstavnici imaju atomsku težinu manju od elemenata I grupe, čini mi se da je nemoguće negirati postojanje elemenata lakših od vodika. Obratite pažnju na prvi element nultog reda prve grupe. Označimo ovaj element s "Y". Njemu očigledno pripadaju osnovna svojstva argonovih plinova ... "Y Coronium", gustoće od oko 0,2 u odnosu na vodik; i on ne može biti ni na koji način eter. To je element "Y", međutim, neophodan je zato, kako bi se mentalno pripremili za taj najvažniji, a zatim i najbrži element "X", koji, po mom shvaćanju, možemo smatrati etrom. Želio bih da ga unaprijed nazovem "X Newtonijem" - u čast besmrtnog Issaca Newtona ... Problemi gravitacije i problemi cijele energetike ne mogu biti riješeni bez stvarnog shaćanja etra kao materijalne i energetske osnove, koji prenosi energiju na udaljenostima. Stvarno razumijevanje etra ne može se postići ignorirajući njegovu kemiju i ne smatrajući ga elementarnom supstancom. "
( " Pokušaj kemijskog shvaćanja zemljinog etra" 1905., strana 27)

"Ovi elementi, po veličini svojih atomskih težina, zauzeli su točno mjesto između halogena i alkalnih metala, kao što je pokazao Ramsay 1900. godine. Od ovih elemenata je neophodno da se formira posebna nulta grupa, koju je prije svega 1900. godine priznao Herrera u Belgiji. Smatram da je ovdje korisno da dodam da upravo zbog nesposobnosti sjedinjenja elemenata nulte grupe, argonove analoge bi trebalo staviti prije I grupe elemenata i u duhu periodnog sistema očekivati njihove manje atomske težine od alkalnih metala.

Tako se i ispostavilo. Ako je tako, onda ta okolnost, s jedne strane, služi kao potvrda ispravnosti periodnog načela, a s druge strane, jasno pokazuje odnos argonovih analoga prema drugim, ranije poznatim elementima. Zahvaljujući tome, može se razumjeti načelo i primijeniti šire nego ranije, i očekivati elemente nultog reda s mnogo manjim atomskim težinama nego kod vodika.

Na taj način, može se pokazati da u prvom redu ispred vodika u nultoj grupi postoji element s atomskom težinom od 0,4 (možda je to Coronium Yong), a u redu nultom, u nultoj grupi - granični element sa zanemarljivo malom atomskom težinom, nesposoban za kemijske interakcije koji zbog toga posjeduje izuzetno brzo vlastito djelomično (plinovito) kretanje.

Ova svojstva možda treba pripisati atomima sveprisutnog prostornog etra. Razmišljanja o tome sam iznio u prologu za izdanje ove knjige u novinskom članku 1902. godine ... "

(" Osnove kemije " VIII izdanje, 1906., str 613 i dalje)

Punctum saliens – Stvar od koje sve zavisi

Iz ovih citata potpuno nedvosmisleno proizlazi slijedeće:

1. Elementi nulte grupe započinju svaki red drugih elemenata koji se nalaze u lijevom dijelu tablice, "... što je strogo logični slijed shvaćanja periodnog zakona" Mendeljejev.

2. Posebno važno i čak izuzetno mjesto po smislu periodnog zakona pripada elementu "X" - "Newtonium" - plinu etru. I taj posebni element treba da bude postavljen na početku tablice, u takozvanoj "nultoj grupi nultog reda". Štoviše, to je ključni element ( točnije - ključna suština) svih elemenata u Mendeljejevoj tablici , plinoviti etar - je ključni argument svih mnogostrukosti elemenata Mendeljejeve tablice. Sama tablica, u ovom kontekstu, djeluje kao zatvorena funkcionala tog istog argumenta.

Greške: ognjem i mačem ( Errata: ferro et igni)

Bespogovorno i cinično ignoriranje svjetske znanosti o mjestu i ulozi elementa etra u prirodnim procesima (i u Mendeljejevoj tablici) je upravo stvorilo niz problema s kojima se suočava čovječanstvo u našem tehnokratskom vijeku, a glavni je energetski problem.

Naime ignoriranje uloge elementa etra omogućava znanstvenicima da naprave lažan (i istovremeno lukav) zaključak da ljudi mogu da proizvode energiju za svoje svakodnevne potrebe samo paljenjem, tj. nepovratno uništavajući supstancu (gorivo). Otuda i lažna teza u današnjoj energetici o nedostatku realne alternative. A ako je tako, samo nam navodno preostaje jedna stvar: da proizvodimo atomsku energiju (ekološki najprljaviju) ili od plina, nafte i ugljena, zagađujući i trujući bez svake mjere okoliš.

Naime ignoriranje uloge elementa etra potiče sve suvremene nuklearne znanstvenike na lukavo traženje "spasa" u cijepanju atoma i elementarnih čestica u specijalnim skupim sinhronim akceleratorima. Tijekom ovih čudovišnih i izuzetno opasnih po svojim posljedicama eksperimentima žele da otkriju takozvanu "kvark-gluonsku plazmu" koju bi dalje koristili navodno "za dobrobit" u skladu sa svojim lažnim predstavama - kao "pramateriju" (termin tih nuklearnih znanstvenika), prema njihovoj lažnoj kozmološkoj teoriji koju zovu "Veliki prasak ".

Primjedba, mi procjenjujemo da ako se taj "skriveni san svih suvremenih nuklearnih fizičara" ostvari, nenamjerno će se desiti to što će najvjerovatnije biti kraj bilo kakvog života na zemlji i kraj same planete Zemlje, stvoren ljudskom rukom. Zaista "Veliki prasak" na globalnom nivou, ali ne fiktivni već stvarni.

​Zato je potrebno da se što prije zaustavi ovo bezumno eksperimentiranje svjetske akademske znanosti koja je izokrenuta naglavačke zbog utjecaja otrova "psi-faktora" i koja čini se da čak ni ne pretpostavlja moguće katastrofalne posljedice tih svojih bezumnih paraznanstvenih izmišljotina. U pravu je bio Mendeljejev:" Problemi gravitacije i problemi cijele energetike ne mogu biti riješeni bez stvarnog shvaćanja etra kao elementarne sredine, koja prenosi energiju na rastojanja."

U pravu je bio Mendeljejev i u ovome:" Ponekad pomislim da predati saznanja današnjoj industriji, osobama koji od nje žive, ne vodi k najboljim posljedicama, takve osobe treba veoma pažljivo saslušati.".

"Glavni smisao rečenog je u tome što se opći interesi koji su vječni i trajni često ne poklapaju s osobnim i privremenim, već često proturiječe jedan drugom, i po mom mišljenju, potrebno je dati prednost, ako se ne mogu pomiriti, općim interesima a ne drugim. U tome je drama našeg vremena."
(Mendeljejev "Misli za poznavanje Rusije" 1906.)

Dakle, elementarni eter je supstanca svakog kemijskog elementa i znači - svake materije, postoji apsolutna prava materija kao kozmički element koji generira suštinu.

Elementarni plinoviti eter - to je izvor i kruna cjelokupne originalne Mendeljejeve tablice, njen početak i kraj - alfa i omega periodnog sistema elemenata Dmitrija Ivanoviča Mendeljejeva.

Teks je napisao - Vladimir G. Rodionov, glavni urednik časopisa "ZRFM" i časopisa "Ruska misao", predsjednik "Ruskog društva fizičara".

Napomena. Ovaj članak " Mjesto i uloga zemljinog etra u pravoj Mendeljejevoj tablici" je objavljen u naučnom časopisu ZRFM Ruskog društva fizičara (ZRFM 2001, № 1-12, str 37-51). Tekst ove disertacije nijesam kompletan prevela već samo veći dio koji mi se učinio zanimljivijim.

izvor: Prevela: Beba Muratović - bebamur.com

 

 

D.I. Mendeleev assumed the existence of elements X ("Newtonium") and Y ("Coronium") in front of hydrogen in the zero group of the periodic system of chemical elements (PS). It should be recalled that Mendeleev was not mistaken in his predictions of new elements. When he applied the periodic law (PL) to analogues of boron, aluminum and silicon, he had complete confidence in success, because everything was obvious to him there. The idea of elements before hydrogen came to him immediately after the opening of the PL, but he published this only before his death. This question haunted him almost his entire creative life. D.I.Mendeleev did not have time to solve this problem, and his students and followers tried to forget it as “erroneous”. It should be noted that after D.I.Mendeleev the question of “zero” elements was repeatedly raised by many authors both in the past and in the present centuries, however, for brevity, we only mention the very first and most famous of them: for example, Ernest Rutherford in 1920 and Andreas von Anthropoff in 1926. Anthropoff was the first to propose the term "neutronium" to refer to a hypothetical element with atomic number zero, which he placed at the beginning of the periodic table (PT). At present, neutron matter, like neutron stars, is a recognized reality in astro- and nuclear physics. From the standpoint of general chemistry, a neutron substance can be classified as chemically simple (that is, it cannot be decomposed into simpler ones by chemical means), then the question inevitably arises of the corresponding element and its place in the PS. Based on the logic of the PL – (ordinal number – electric charge) – the ordinal number of neutron matter will correspond to zero, which makes us remember and develop the ideas of Dmitry Ivanovich Mendeleev about the zero group and period. Based on the works of Tamm, Hund and Migdal, the possibility of the stable existence of neutron matter at the micro level, and not only at the macro level, as is now believed in astrophysics, is stated. Neutron matter is considered as the primary cosmological substance, a candidate for dark matter and its production in laboratory conditions on Earth.