Od prvog rujna 2012. godine u Europskoj uniji se ne smiju proizvoditi nikakve žarulje, čak niti one od 25 vati. Trgovine jedino smiju rasprodati postojeće zalihe, dok se za osvjetljavanje preporučuju uporabe novih svjetlosnih dioda LED.Samo pet posto utrošene električne energije žarulja pretvara u svjetlo.

Zato su još 2009. zabranjene one od preko 75 vati, zatim one od 60 i 40 vati. Sad su na red došle i žarulje od 25 vati.   Kako onda osvjetljavati stanove i urede? Stručnjaci u Njemačkoj su testirali halogene lampe, takozvane štedne svjetiljke s plinom i svjetlosne diode. Najbolje ocjene su dobile svjetlosne diode. One nisu štetne za okoliš, dugo traju, odmah nakon uključenja daju dobro svjetlo i troše malo struje – do 90 posto manje nego obične žarulje. Zasad su, istina, još skupe, ali vijek trajanja im je 25 puta duži nego kod običnih žarulja. Cijena svjetlosnih dioda godišnje pada za oko 30 posto. Danas ona stoji oko 20 eura, ali se procjenjuje da će 2020. stajati manje od tri eura. Štedne svjetiljke s plinom troše nešto više energije nego diode, ali daju lošije svjetlo nego žarulje i diode i trebaju neko vrijeme dok počnu svijetliti punom snagom. Problematično je i to što sadrže otrovnu živu. (U slučaju razbijanja štedne žarulje s plinom stručnjaci preporučuju da se odmah otvore prozori i prostoriju napusti te krhotine pokupi tek nakon polusatnog zračenja, a krhotine baci u specijalni otpad). Zabranom žarulja Europska unija želi smanjiti potrošnju električne energije za jedan posto. To na razini Unije odgovara količini koju proizvede deset elektrana na ugljen. Zabrana žarulja već postoji u nekim zemljama. U SAD-u, Australiji, Brazilu, Filipinima, Kini i Indiji je već na snazi ili je planirana. [DW]
www.croenergo.eu

 Kad sam se pred više od pet godina počeo zanimati za područje uštede energije i energetske učinkovitosti glavna rasprava koja se vodila jest rasprava oko primjena žarulja sa žarnom niti i štednih žarulja te o njihovim prednostima, manama i nuspojavama koje njihovo svjetlost izaziva. U današnje vrijeme kad žarulje sa žarnom niti odlaze u povijest, krajnje je vrijeme da prihvatimo da su vremena kada se diskutiralo o tome je li potrebno običnu žarulju zamijeniti štednom žaruljom definitivno iza nas. Naime, kako se sve više govori o problemima s kvalitetom svjetlosti štednih žarulja dobar dio ljudi shvatio da nije nužno samo gledati koliko vata ima žarulja, već i koliko lumena svjetlosti daje. Zbog skupoće tehnologije LED žarulja kao i problemima s hlađenjem pri većem broju lumena, štedna je žarulja tehnologija s kojom ćemo se prije ili kasnije morati pomiriti. Nije bitan samo izvor svjetlosti. Osim toga ljudi su sve više svjesni da je kvalitetna rasvjeta i u privatnom životu i na radnom mjestu povećava produktivnosti i osjećaj zadovoljstva i da početno smanjenja investicija u rasvjetu ne znači nužno uštedu na dugi rok. Pojava šire primjene LED rasvjetnih tehnologija, počevši od žarulja sa standardnim grlom pa sve do primjene u vanjskoj rasvjeti garantira dulji životni vijek rasvjetnih tijela i manju potrošnju električne energije, no istovremeno još uvijek je komparativno skuplja u odnosu na druge rasvjetne tehnologije i ne donosi uvijek očekivane uštede. Iz tog razloga primjerice na vanjskoj rasvjeti ne možemo nužno očekivati velike uštede na računu za električnu energiju ukoliko primijenimo LED rasvjetu umjesto klasične budući da potrošnja tih rasvjetnih tijela nije nužno toliko manja ukoliko se želi postići ista razina rasvijetljenosti. Još jedan dodatan problem predstavlja i činjenica da za mnoge modele LED svjetiljki za vanjsku rasvjetu potrebno na kraju životnog vijeka zamijeniti čitavu svjetiljku, a ne samo izvor svjetlosti u njoj. Međutim, istovremeno na dovoljnom broju svjetiljki (npr. pedesetak ili više rasvjetnih stupova ulične rasvjete, što je tipično za javnu rasvjetu nekog naselja ili manjeg mjesta) zbog dugotrajnosti LED rasvjetnih tijela za vanjsku rasvjetu značajne uštede moguće je postići na održavanju rasvjete u odnosu na klasičnu. Upravo zato, na primjerima poput ovog bitno je uočiti gdje je pravi izvor uštede u rasvjetnim tehnologijama. Osim samih izvora svjetlost, prilikom planiranja sve više do izražaja dolazi korištenje dnevnog svjetla, ne samo kao mjere uštede energije, nego i prilikom arhitektonskog planiranja. No, u tom pogledu potrebna je čvršća i kvalitetnija suradnja arhitektonske i elektrotehničke struke, budući da je planiranje rasvjete do sada uglavnom bilo prepušteno projektantima elektrotehničke struke čiji je zadatak bio postaviti svjetiljke tako da se zadovolji zakonom ili normom propisana razina rasvijetljenosti, odnosno dovoljan broj luksa i sve to ožičiti tako da sve smisleno funkcionira. Ipak, kako vrijeme prolazi, a s njime i tehnologije napreduju, a estetika i energetska učinkovitost rasvjete sve više do izražaja dolazi i dizajn rasvjete i svjetlotehnička struka koja još nije dobila odgovarajuće priznanje kako kod ostalih sudionika u projektiranju, tako i kod samih investitora, koji često ne pridaju dovoljan značaj ne samo estetici, nego i praktičnim problemima koji mogu nastati ukoliko rasvjeta nije dobro projektirana.