Ne znam je li u pitanju razlika u mentalitetu između hladnih i uštogljenih Britanaca i nas otvorenih i pristupačnih Hrvata, no očito postoje razlike između poimanja pripadnosti određenoj zajednici u dalekoj i kišnoj Velikoj Britaniji od sunčane nam i bliske Hrvatske. Naime, dok se o poimanju zajednice u Hrvatskom mentalitetu može govoriti kao o “dva Hrvata i tri stranke” u Velikoj Britaniji zajednički pothvati čitavih zajednica nisu rijetkost.  Najbolji primjer toga jest projekt britanske tvrtke Ouse Valley Energy Services Company (OVESCo), koja je kao investitore u izgradnji fotonaponske elektrane uključila lokalnu zajednicu i do 9. svibnja 2011. godine prikupila potrebnih 307 tisuća funti za izgradnju prve zajedničke fotonaponske elektrane u Velikoj Britaniji. Sama elektrana nije veliki projekt, sa 544 instalirana fotonaponska panela na krovu lokalne pivovare Harveys u gradiću Lewesu u Engleskoj koja bi prema predviđanjima tvrtke OVESCo trebala proizvesti oko 92 tisuće kWh godišnje te investitorima osigurati dobit od 4% godišnje tijekom 25 godina koliko traje ugovor.  Ponuda je otvorena do kraja svibnja, a potrebno je osigurati veći dio investicije tijekom svibnja kako bi se uhvatio posljednji vlak prije nego što britanska vlada smanji najveću dozvoljenu snagu fotonaponske elektrane sa 100 kW na 50 kW za najvišu subvencioniranu otkupnu cijenu (0.34 funte/kWh) električne energije, što bi se trebalo dogoditi početkom kolovoza ove godine i čime bi ova elektrana po snazi upala u niži subvencionirani razred s otkupnom cijenom od 0.19 funti/kWh. U trenutku pisanja ovog članka tečaj je bio nešto više od osam kuna (8.2 kn) za jednu britansku funtu, tako da možete preračunati i usporediti njihove subvencionirane otkupne cijene električne energije s našima.  Ovo nije prvi slučaj obnovljivih izvora energije u vlasništvu zajednice, jer u Velikoj Britaniji još od kraja prošlog stoljeća postoje vjetroelektrane koje su u vlasništvo zajednica investitora koje obično predstavljaju stvarnu fizičku zajednicu u nekom kraju. Naime baš na primjeru prvog takvog zajedničkog projekta, vjetroelektrane Baywind u Škotskoj, koji je izgrađen još davne 1996. godine, a za koju je potrebna sredstva za investiciju osigurala bankarska podružnica konglomerata Cooperative Group razvijani su daljnji projekti vjetroelektrana u vlasništvu zajednica diljem Velike Britanije. Godišnje ova vjetroelektrana proizvede 10 tisuća MWh a prinosi koje donosi svojim suvlasnicima unutar zajedničkog investicijskog pothvata.  Ono što je još zanimljivije jest da se dio zarađenih sredstava preusmjerava a programe edukacije djece o obnovljivim izvorima energije i zelenim tehnologijama u lokalnim školama. Sa sve većim brojem projekata vjetroelektrana u Velikoj Britaniji čak je i vlada odlučila institucionaliziriati potporu zajednicama na čijem se području nalaze vjetroelektrane kroz osnivanje fondova za potporu zajednicama s iznosom sredstava od 1000 funti godišnje po megavatu instalirane snage vjetra, a koja se mogu iskoristiti za projekte unutar zajednice. Ipak, kritičari među vlasnicima i developerima projekata tvrde da je to jedan od načina kako pokriti manjak u proračunu. S druge strane, kamo sreće da se u Hrvatskoj uopće nađe dovoljno ovakvih kapitalnih investicija u obnovljive izvore energije da bismo sredstvima od ovakvih projekata namaknuli dovoljno sredstava da krpamo i one najmanje rupe u proračunima lokalnih zajednica. Kad je u pitanju gradnja vjetroelektrana obično najviše medijskog prostora uglavnom zauzmu sama najava projekta ili protivnici gradnje često oboružani „istinskom“ brigom za biljke, ptice i šišmiše. Odmah nakon toga slijedi druga linija obrane u obliku nagrđivanja okoliša, buke i vibracija te u posljednje vrijeme sve popularnijih vjerskih prava i sloboda. Dok prvu liniju obrane obično drže ekološke udruge poznate po idealističkom pristupu, druga linija obrane je poznatija kao oblik NIMBY aktivizma (Not in my backyard = Ne u mom dvorištu) i tipične su za pojedince ili organizirane skupine unutar same zajednice na čijem je području predviđen neki projekt. Većina investitora i projektanata prilikom planiranja građevinskih projekata mora računati s činjenicom da na području na kojem je planiran zahvat vjerojatno uvijek postoji pojedinac ili skupina koja će se tom zahvatu protiviti. Vjerojatno su s time računali i investitori koji su se upustili u razvoj projekta vjetroelektrana u blizini sela Fintry u Škotskoj, no prijem koji ih je dočekao vjerojatno ni u ludilu nisu očekivali. Umjesto da se usprotive gradnji vjetroelektrana na brežuljku ponad sela, stanovnici su odlučili izvršiti pritisak na investitora da u projekt uvrsti još jednu dodatnu grdosiju vrijednupreko 2.5 milijuna funti i proda je stanovnicima sela kako bi i oni osigurali izvor prihoda za svoju zajednicu. Već u prvoj godini rada vjetroelektrana u vlasništvu zajednice je uprihodila oko 140 tisuća funti (preko milijun kuna) koji su upotrijebljeni za lokalne projekte sufinanciranja energetske učinkovitosti. Zahvaljujući njoj više od 300 domaćinstava postavilo je izolaciju na zidove i pod krovove te će već od iduće godine moći računati sa uštedama na grijanju, a kad zajednica otplati kredit koji je podigla kako bi kupila vjetroelektranu, prema procjenama mogla bi računati s prihodima od 500 tisuća funti (oko četiri milijuna kuna) godišnje u budžetu zajednice od prihoda od prodaje električne energije u nacionalnu mrežu. Ovo je jedan od svijetlih primjera kada je stanovništvo spremno podržati određeni projekt ukoliko od njega vidi koristi i investitori u razvijenim zemljama uspješno koriste upravo ovakve metode mrkve kako bi zajednicu pridobili na svoju stranu i spriječili ili obranili se od NIMBY aktivizma, a na neki način logično je da zajednica na čijem se području gradi vjetroelektrana ima koristi od nje. Ipak, ovakav interes i participacija zajednice prvi je korak prema projektima u kojima zajednica sudjeluje kao investitor i ima direktne koristi od čitavog projekta.

www.gradjevinarstvo.rs


 Berlin, 19. prosinca 2012. - Diljem Njemačke u tijeku je energetska revolucija. Krajolik se polako puni sve većim brojem vjetroturbina, no glavna razlika leži u činjenici da njih nisu postavile velike energetske kompanije, već su financirane od strane privatnih osoba, lokalnih energetskih zadruga ili obližnjih zajednica. U ruralnim područjima južne Njemačke sve je češća slika solarnih panela na stambenim zgradama, stajama i prenamijenjenim hektarima poljoprivrednog zemljišta. Gotovo dvije trećine njih u vlasništvu je privatnih osoba i farmera, a gotovo milijun kućanstava i malih investitora u Njemačkoj postalo je proizvođačima električne energije. Radi se o pokretu koji je započeo puno prije nego što je Njemačka objavila odustajanje od nuklearne energije 2022. godine. te ciljeva koje je Angela Merkel postavila za razvoj OIE. Obnovljivi izvori energije već sada zauzimaju više od 20% energetskog miksa zemlje, što znači da se stvari kreću u pravom smjeru. Trenutno u Njemačkoj postoji više od 130 tzv. bioenergetskih sela diljem zemlje sa ciljem osiguravanja topline i električne energije iz lokalnih resursa te njihovo postepeno pretvaranje, jednom kada tehnologije pohrane energije postanu komercijalno održive, u otoke energetske neovisnosti. Osim toga, niz kompanija koje ne djeluju u sektoru energetike počelo je razvijati vlastite sustave i tehnologije za masovnu i decentraliziranu proizvodnju električne energije kao što su kogeneracijska postrojenja za stambene zgrade. Naravno, korporacije će i dalje imati važnu ulogu u razvoju energetskog sustava Njemačke, no sve je više skupina malih zainteresiranih investitora koji će biti pravi pokretači u transformaciji prema decentraliziranoj opskrbi. Sve je više ljudi koji žele ostvariti svoju neovisnost u proizvodnji i potrošnji energije, budući da energija prestaje biti samo roba koja ima cijenu, veći i način života i pokretač promjena. Slično kao što se dogodilo i kod prehrambenog tržišta, sve je veća potražnja za lokalno proizvedenom i održivom energijom. I dok se navedeni modeli mogu razlikovati ovisno o zemlji, svima je jasno da će tradicionalni model strogog razdvajanja između ponude i potražnje biti srušen prije nego što mislimo.