Najmanju instaliranu snagu trebaju pasivne građevine pa je preporuka da se prvo napravi kvalitetna izolacija građevine na razini pasivne građevine 20-25 cm izolacije za kontinentalnu Hrvatsku ili 15-20 cm za primorsku. Nakon definiranja toplinske ovojnice građevine se dimenzionira sustav grijanja te se odabire i toplinski izvor dizalice topline. Investicija u izolaciju će dugoročno smanjiti troškove energenata te će smanjiti i početnu investiciju u sustav grijanja. Pasivna građevina po definiciji ima toplinsko opterećenje od maksimalno 15 W/m2 pa iz tako malog opterećenja slijedi i manja snaga dizalice topline, mala potrebna površina zemnog izmjenjivača, manji broj potrebnih sondi te ukupno manji sustav. Kombinacijom solarne pasivne arhitekture, velike izolacije moguće je postići jako malu investiciju u sustav grijanja.
Ako se dizalica topline instalira u postojeće građevine potrebno je prvo poboljšati izolaciju građevine, zamjeniti prozore boljima te smanjiti ukupnu energetsku potrebu građevine. Provesti energetsko certificiranje građevine u kojem će se dobiti niz mjera za povećanje energetske učinkovitosti građevine, mjere za poboljšanje korištenja građevine i preporuke za nove instalacije primjenjive u postojećoj građevini. Jedno od ispitivanja koje se provodi tijekom energetskog certificiranja je i blower door test ili ispitivanje infiltracije zraka u građevini, a podatak je važan za proračun transmisijskih gubitaka građevine. Ugradnja dizalica topline je moguća u starim građevinama, ali uz nužne rekonstrukcije građevine.
Osnovno pitanje je uvijek: Koliko to sve košta? Ako se klasične instalacije ugrađuju u niskoenergetske građevine jako brzo se može doći do visoke investicije u strojarske instalacije. Krivulja ukupnih troškova raste s brojem instalacija koje se mogu ugraditi: zemni kolektori ili sonde, geotermalne ili zračne dizalice, podno grijanje i stropno hlađenje, rekuperacija zraka, solarni toplinski sustav, solarni fotonaponski sustav. U području pasivnih građevina dolazimo do točke padanja investicije, a to je točka u kojoj se kombinira solarna pasivna arhitektura sa rekuperatorskim sustavima. Zona minimalnih sustava potrebnih za grijanje građevine te područje najmanje investicije.
Slika 1. Optimiziranje instalacija u pasivnim i niskoenergetskim građevinama
