Sunčana kuća je projektirana za kontinentalna područja za jednu obitelj, a kući odgovara teren koji je nagnut prema jugu jer je kuća projektirana sa polunivoima. Južna strana kuće se koristi za apsorpciju Sunčeve energije sa staklenom verandom, dvostruko ostakljenim Trombovim zidom te prozorima za direktno dozračenje. Ispod poda prizemlja se nalazi skladište kamenja koje se koristi za dodatnu akumulaciju energije. Za grijanje tople vode se koriste sunčevi toplinski pretvornici te je primarni izvor grijanja kamin na drva.
 

Sunčana kuća Andromeda iz nekih prošlih vremena
U neka prošla vremena konstruirali smo vjetroelektrane i proizvodili solarne kolektore te imali vrhunske arhitekte koji su koncept solarnih kuća za ono vrijeme doveli gotovo do savršenstva. Moram priznati da smo u neka prošla vremena prije devedesetih godina kao integralna država imali mnogo lijepih ideja. Tako je primjerice jedan od prvih vjetroagregata na ovim prostorima sagrađena 1989. godine u pulskom Uljaniku, imala je instaliranu snagu od 22 kW i opsluživala je potrebe OKPD Valtura u blizini Pule, o čemu postoji i zapis u Istarskoj enciklopediji. Ali nije Uljanik jedini, tako je primjerice još 1975. godine u vrijeme i nakon naftne krize Tehnomont proizvodio solarne kolektore od kojih su neki instalirani na Citadeli u Poreču, Zatonu kod Zadra ili primjerice turističkom naselju Punta Verudela u blizini Pule. Ali sve to nije i ne može se usporediti s jedinstvenim pilot projektom solarne pasivne obiteljske kuće pod nazivom Andromeda čiji je idejni začetnik arhitekt Vladimir Lovrić. Pri tome, potrebno je naglasiti da ova kuća nije pasivna kuća kakvu poznajemo u današnjem smislu, već se radi o arhitekturi koja maksimalno iskorištava mogućnosti pasivnog solarnog grijanja. Jedna od prvih Andromeda izgrađena je u Beogradu, a nakon toga je zbog svog alpskog „štiha" doživjela popularnost u Sloveniji gdje je navodno sagrađeno više ovakvih obiteljskih kuća. Fotografiju jedne od izgrađenih Andromeda u Jesenicama našli smo zahvaljujući stranicama magazina za eko arhitekturu i kulturu Eko kuća i „posudili" tek toliko da ilustriramo članak uz molbu da nam ne zamjere na tome, budući da je jako teško doći do podataka i slika izvornih Andromeda. No, solarna arhitektura je čitavo vrijeme zapravo bila hit i Andromeda se nije zadržala samo unutar granica bivše Jugoslavije, već je sagrađena na više kontinenata, a popularnost je doživjela i u Americi i Kanadi. Pogodan teren za njenu gradnju je u blagom padu, a karakteristična arhitektura i izvedba natur opekom savršeno je uklapaju u prirodni ambijent. Kad govorimo o solarnim pasivnim kućama kao što je Andromeda uvijek je bitno naglasiti njihovu orijentaciju te iskorištenost južne strane koja je u ovom slučaju dovedena do maksimuma. Tako su primjerice sve glavne prostorije u ovom objektu orijentirane na južnu stranu, dok su sve sporedne prostorije orijentirane prema sjeveru. Andromeda također ima golemu verandu orijentiranu na jug i ostakljenu dvostrukim staklima. Jedan od značajnih aspekata solarnih kuća predstavlja doticaj kuće s prirodom što goleme staklene površine zapravo i omogućavaju. Orijentiranost staklenih površina prema jugu je pod kutem od 45 stupnjeva, što je vrlo zahvalan kut za pasivno prikupljanje solarne energije tijekom čitave godine čemu doprinosi i skladište topline ispod poda kuće realizirane u Jesenicama. Nažalost, više informacija o ovom predivnom projektu nismo uspjeli naći, kao ni eventualne primjere ove kuće da su izgrađeni u Hrvatskoj, no doista je prekrasno znati da su do sada izgrađene Andromede u trendu i skoro trideset godina nakon što su prvi put izgrađene.
www.zelenaenergija.org

Sunčana kuća GALAKSIJA
Arhitektonsko rješenje: Miladin Vasiljević, arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović
Sunčana kuća je projektirana u orijentaciji prema jugu sa staklenikom ispred dnevne sobe. Kroz staklenik sa dvostrukim ostaklenjem ulazi Sunčeva energija direktna i difuzna koja pada na zidove sa selektivnim premazom za apsorpciju energije koja grije zidove do 25°C tijekom zime. U zidu se nalaze kanali koji dovode topli zrak do podzemnog skladišta ispunjenog granuliranim šljunkom. Slijedeći sakupljač Sunčeve energije je Trombov zid koji je masivni zid ispred kojeg se na udaljenosti od 15 cm nalazi dvostruka ostakljena površina. Primjenom efekta dimnjaka topli zrak se uzdiže te ulazi u prostorije. Za zagrijavanje tople vode koristi se posebni toplinski sustav sa dodatnim izvorom grijanja. Termoizolacija je veća od minimalnih debljina koje su bile propisane u tom razdoblju te se zadržalo na ekonomsko isplativoj debljini izolacije.

 

Sunčana kuća KENTAUR
Arhitektonsko rješenje: Mislav Vojinović, arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović
Sunčana kuća je projektirana na principima pasivne sunčane arhitekture te na južnoj strani ima staklenu verandu površine 20m2 i prozore površine 9m2 za direktno dozračenu Sunčevu energiju. Za pripremu tople sanitarne vode koriste se sunčevi toplinski pretvornici koji imaju zaštitu od pregrijavanja u obliku zastora kojim se prekrivaju. Prvi sustav grijanja se oslanja na direktno dozračenu Sunčevu energiju, dok se drugi sustav grijanja oslanja na transport toplog zraka iz staklenika u prostorije kuće. Sporedne prostorije se nalaze na sjeveru i koriste se za zaštitu glavnih prostorija postavljenih na jugu.



Sunčana kuća VEGA
Arhitektonsko rješenje: Miladin Vasiljević, arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović
Sunčana kuća je obiteljska kuća projektirana primjenom pasivne sunčeve arhitekture. Staklenik dominira cijelom kućom i on se koristi za sakupljanje Sunčeve energije, a istovremeno je staklenik i produženi dnevni boravak na dvije etaže. Toplinska zaštita je u granicama ekonomske isplativosti.



Sunčana kuća LIRA
Arhitektonsko rješenje: Vladimir Lovrić, arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović
Sunčana kuća koja koristi principe sunčane pasivne arhitekture sa specifičnom dijagonalnom konstrukcijom koja osigurava osunčanje unutrašnjih prostorija tijekom cijele godine. Zeleni vrt staklenika je centralni dio kuće i sve su prostorije orijentirane prema njemu te on predstavlja produžetak prostora za odmor, rad i objedovanje. Zelene oaze i osunčani prostori daju specifičnost ovoj kući.


Sunčana kuća GEMA
Arhitektonsko rješenje: Miladin Vasiljević arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović
Sunčana kuća koja koristi principe sunčane pasivne arhitekture te je namjenjena za smještaj u kontinentalnom području te na ravnom području. Kuća ima raspored prostorija koji je orijentiran na jug i direktno dozračenu Sunčevu energiju. Na južnoj strani se nalazi velika staklena stijena i Trombov zid za grijanje toplog zraka. Topla sanitarna voda se grije pomoću sunčanih toplinskih pretvornika.



Sunčana kuća VENERA
Arhitektonsko rješenje: Vladimir Lovrić, arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović
Sunčana kuća koja koristi principe sunčane pasivne arhitekture i predviđen je smještaj u kontinentalnom području. Na južnoj strani se nalazi staklena veranda površine 18 m2 te dvostruko ostakljeni Trombov zid površine 5 m2 i prozori za direktno dozračeno svjetlo. Staklene plohe imaju zastore koji se mogu koristiti za smanjivanje insolacije te smanjivanje pregrijavanja kuće.



Sunčana kuća SUNCE
Arhitektonsko rješenje: Miladin Vasiljević arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović
Sunčana kuća koja koristi principe sunčane pasivne arhitekture, a predviđena je za smještaj u kontinentalnoj klimi i za ravne terene. Po orijentaciji moguće ju je smjestiti dijagonalno u smejru sjever-jug zbog staklenika na uglu kuće. Predviđena je za peteročlanu obitelj koja bi živjela u 90 m2 prostora. Po obliku kuća podsjeća na klasične kuće na četiri krova.



Sunčana kuća PENELOPA
Arhitektonsko rješenje: Vladimir Lovrić, arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović
Sunčana kuća koja koristi principe sunčane pasivne arhitekture i predviđena je za smještaj u kontinentalnoj klimi. Sjeverna strana kuće je zatvorena dok je kuća orijentirana na jug i insolaciju Sunca. Pregrijavanje tijekom ljeta smanjuje se pomoću pergola, zastora i sjenila. U ovoj kući nisu primjenjeni standardni elementi pasivne arhitekture masivni zidovi, trombov zid već se akumulacija vrši u sloju međukata u koji se uvodi topli zrak iz staklenika. Kod niskih zimskih vanjskih temperatura te kada nema dovoljno insolacije koristi se dodatni kamin u dnevnoj sobi za grijanje kuće.



Sunčana kuća TALIA
Arhitektonsko rješenje: Vladimir Lovrić, arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović
Sunčana kuća koja koristi principe sunčane pasivne arhitekture te je predviđena za smještaj u kontinentalnoj klimi. Kuća se dijagonalno usmjerava prema jugu što osigurava osunčanost unutrašnjosti tijekom cijelog dana. Koriste se masivni zidovi staklenika za akumulaciju energije te Trombovi zidovi za grijanje zraka, a ispod poda prizemlja se nalazi akumulacijska masa od granuliranog šljunka za sakupljanje topline.



Sunčana kuća FORTUNA
Arhitektonsko rješenje: Miladin Vasiljević, arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović
Sunčana kuća koja koristi principe sunčane pasivne arhitekture za smještaj u kontinentalnoj klimi te ravan teren u orijentaciji sjever-jug na uskim parcelama. Obzirom na malu širinu kuće od 7,2m cijela južna strana kuće se koristi za akumulaciju Sunčeve energije. U donjem dijelu južne fasade postavljen je na tlu sustav za grijanje sanitarne vode.



Sunčana kuća ATLANTIDA
Arhitektonsko rješenje: Vladimir Lovrić, arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović
Sunčana kuća koja koristi principe sunčane pasivne arhitekture dok je sama kuća namjenjena za smještaj u kontinentalnoj klimi. Staklenik se nalazi na južnoj fasadi kuće i proteže se kroz obje etaže kuće, a pregrijavanje tijekom ljeta se smanjuje zastorima. Kada nema dovoljno Sunčeve energije koristi se kamin za grijanje u dnevnoj sobi te podno grijanje.



Sunčana kuća ODISEJA
Arhitektonsko rješenje: Vladimir Lovrić, arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović
Sunčana kuća koja koristi principe sunčane pasivne arhitekture i predviđena je za smještaj u kontinentalnom području. Koriste se fizički elementi za sakupljanje i akumulaciju energije u masivnim zidovima, stakleniku, Trombovom zidu te akumulacijskoj masi ispod prizemlja. Transport toplog zraka se vrši pomoću dva ventilatora koji stvaraju prisilnu ventilaciju toplog zraka iz staklenika prema prostorijama i akumulacijskoj masi ispod prizemlja. Kuća je oblikom kombinacija klasičnih kuća i sunčanih kuća.



Sunčana kuća AFRODITA
Arhitektonsko rješenje: Vladimir Lovrić, arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović
Sunčana kuća koja koristi principe sunčane pasivne arhitekture sa integriranim zelenim staklenikom u kojem se nalaze biljke. Velike staklene plohe osiguravaju dnevno svjetlo, a pregrijavanje se smanjuje pomoću vanjskih grilji. Kamin i izgaranje biomase su primarni elementi za grijanje kuće. Veliki staklenik će tijekom bistrih zimskih dana osigurati dovoljno Sunčeve energije za grijanje kuće.



Sunčana kuća ORION
Arhitektonsko rješenje: Milisav Vojinović, arh
Strojarske tehnologije: prof.dr. Branko Lalović
Sunčana kuća koja koristi principe sunčane pasivne arhitekture u konceptu stambenog niza kod kojeg su sve protorije orijentirane na jug, a pomoćne prostorije se nalaze na sjeveru sa ulazom. Staklenik se proteže kroz dvije etaže, a zbog spojenosti zgrada puno je bolje toplinska izolacija u odnosu na samostalne kuće koje su na svim pročeljima izložene vjetru.

 
Prof. dr Branko Lalović bio je 80-ih godina stručnjak br.1 u cijelom svijetu po pitanju primjene sunčanih ćelija za dobivanje električne energije. On je također bio i autor odlične knjige "Nasušno Sunce", o primjeni Sunčeve energije za grijanje individualnih kuća. Imao je desetak detaljno urađenih projekata, koje je prodavao u okviru knjige "Naš Stan – Hiljadu projekata". Poslije njegove smrti, postepeno je splasnulo zanimanje za primjenu Sunčeve energije. Negdje 1985. godine u Ministarstvu energetike prezentirali su ideju da se u SFRJ napravi dvadeset nuklearnih elektrana, vrijednosti 100 milijardi tadašnjih dolara. Tu ideju su plasirali iz Europe, da bi osigurali električnu energiju za cijelu Europu, a podržali su je naši političari koji su očekivali ogroman mito (od bar nekoliko milijardi dolara). Prof. Lalović je veoma oštro reagirao u intervjuu u listu "Politika". Slijedećeg dana jedan od ministara je podržao izgradnju nuklearki. Trećeg dana pojavio se i intervju sa prof. dr Vladom Ajdačićem, kumom prof. Lalovića. Očekivao se oštar članak, ali nije bio takav. Četvrtog dana, pojavio se demanti prof. Ajdačića, koji glasi: "Jučer je izašao intervju samnom o izgradnji nuklearki, ali je vjerojatno omaškom izostavljena poslednja rečenica, koja glasi: "Ja sam striktno protiv izgradnje nuklearki u SFRJ." Poslije toga nije bilo novih članaka u "Politici", ali je kazna usljedila u roku od nekoliko dana. Povećali su benificirani radni staž na dvije godine za godinu u "Vinči", da bi njih dvojicu odmah otjerali u penziju, u naponu snage. Oni nisu htjeli da uzmu rješenja za penziju navodeći da nisu svo vrijeme radili u institutu. Sutradan su zatekli radne stolove u hodniku. Prof. Lalović je zaprepašćeno pogledao sto i odmah je otišao u zgradu sa nuklearnim reaktorom. Pritisnuo je šifru za otvaranje vrata i ušao u pravi pakao. Uključio se alarm, ugasili su reaktor, izvukli ga napolje i prebacili u bolnicu. Poslije nekoliko dana dobio je galopirajuću leukemiju pa su ga specijalnim avionom prevezli u Pariz da mu izvrše transplataciju koštane srži, ali više nije bilo spasa. Nekoliko mjeseci kasnije (krajem aprila 1996. godine) dogodio se nuklearni akcident u Černobilu i naši političari su odustali od nuklearki. Prof. Lalović je izvršio samoubistvo da bi spriječio izgradnju nuklearnih elektrana. Prof. dr Vladimir Ajdačić je nekako preživeo prijevremeno umirovljenje, ali su njegovu suprugu, čuvenu mr Nadu Ajdačić, malteritirali u "Vinči" na svakom koraku. Krajem 1989. godine nije htela da opovrgne mjerenja radioaktivnosti Timoka i Borske rijeke (zagađenih vještačkim izotopima iz nuklearnog otpada), pa su i nju otjerali u prijevremenu mirovinu, a njenog saradnika dr Miljenka Martića na ulicu. O tome je ovog proljeća bilo 20-ak priloga na B92 i na Slobodnoj Europi pod zajedničkim nazivom "Trovanje Timočke krajine". Slučaj je zataškan zato što su u trgovini nuklearnim otpadom sudjelovali predsjednici i ministri nekoliko država Europske Unije i tadačnje SFRJ. Vjerovatno ne bi bolje prošli ni Nikola Tesla, dr Pavle Savić i Mihajlo Pupin, da su započeli karijeru ovdje.