Plutajuće morske vjetroelektrane
    Ponedjeljak, 20 Lipanj 2011 23:27

    Plutajuće morske vjetroelektrane

    Plutajuće vjetroturbine su kompleksne i zahtijevaju veće inicijalne troškove. Međutim, nova studija, Project Deepwater, izrađena od strane Energy Technologies Instituta (ETI) u Velikoj Britaniji pokazala je da zbog njihovih mogućnosti da pristupe snažnijim i vjetrovima dalje na moru imaju potencijal primjene. “Uvriježeno je mišljenje da trošak korištenja vjetroenergije na moru raste s daljinom postavljanja turbina dalje na moru, zbog dodatnih troškova koji nastaju zbog održavanja standardnih struktura turbina“ rekao je izvršni direktor ETI-ja Dr. David Clarke. “Trošak baznog održavanja postaje skuplji s položajem dalje u moru, ali je brzina vjetra u dubokom moru oko Velike Britanije znatno snažnija i konzistentnija, što rezultira većim dobitkom energije. Tijekom vremena, opravdat će se veći osnovni trošak i postići sveukupni niži trošak energije.” Zaključak ove studije isplativosti jednostavno pokazuje da su plutajuće vjetrene turbine tehnički i ekonomski isplative. Dvije dodatne studije isplativosti plutajućih vjetrenih turbina se također trenutno provedene. Jedna se zove Nova Project i istražuje potencijal korištenja vertikalne osi morskih vjetroturbina, dok druga zvana Helm Wind Project istražuje posljedice promjena u osnovnom dizajnu morskih vjetroparkova. Jednom kada se dovrše te studije isplativosti, ETI može istražiti ulaganje u prve demonstracijske projekte. Vjetroenergija na moru bi mogla dobiti veliku potporu kroz studije napravljene u Velikoj Britaniji. Nadamo se da donositelji odluka neće čekati dugo, prije nego što prestanu bušiti naftu i fokusiraju se na stvaranje čiste energije vjetra.
    www.zelenaenergija.org
     
    O3

    Priobalni vjetroagregati sa puno većim lopaticama bi mogli smanjiti trošak proizvodnje električne energije za 30% čime bi električna energija postala jeftinija. To je službeni zaključak studije koju je izdao Energetski Tehnološki Institut (ETI). ETI je u svom izvještaju napisao da postoji ogroman potencijal za priobalne vjetroelektrane kojima bi se smanjila emisija ugljičnog-dioksida i povećao ekonomski prosperitet, kao i poboljšala energetska sigurnost. Da bi se to dostiglo tehnologija vjetroagregata bi se trebala razviti za priobalni okoliš, a ne da se adaptiraju kopneni vjetroagregati za korištenje na moru kao što se sada radi. Po ETI-jevoj studiji priobalni vjetroagregati bi trebali biti konkurentni kopnenim do 2020. ako se tehnologije razviju, i ako se poveća duljina lopatica te se još više udalje vjetroagregati od kopna. ETI-jev zaključak je sličan studiji koju je početkom ovog mjeseca objavila EWEA i u kojoj je napisano da bi 20 MW vjetroagregati sa promjerom od 200 metara mogli biti rješenje za priobalno iskorištavanje energije vjetra, te da bi oni onda bili jeftiniji od današnjih vjetroagregata.
    www.vjetroelektrane.com

    O5 
    f5 

    Vlada Sjedinjenih Američkih Država planira postići udio energije vjetra u proizvodnji električne energije od 20% do 2030. godine, a to uključuje i energiju vjetra na moru. Ipak, 61% potencijala vjetra SAD-a je u dubokim morima. To je jedan od razloga zašto su Vlada SAD-a i privatni sektor počeli proučavati tehnologiju plutajućih temelja. Državni laboratorij za obnovljive izvore energije (NREL), koji je dio organizacije Vlade SAD-a je jedan od glavnih sudionika u tom području. NREL je više od 35 godina bio jedini državni laboratorij u SAD-u koji se bavio isključivo obnovljivim izvorima energije i energetskom efikasnošću i to od koncepta do komercijalnog korištenja. NREL je i partner u mnogim projektima plutajućih vjetroelektrana kao što je Sway. Plutajuća tehnologija vjetroelektrana bi trebala imati važnu ulogu u postizanju državnog cilja prema NREL-ovom izvještaju iz srpnja 2008. NREL vjeruje da bi dugoročno plutajuća tehnologija mogla prilično smanjiti troškove priobalne energije vjetra, i to zbog ušteda u visokospecijaliziranim brodovima za instalalciju koji ne bi bili potrebni za plutajuću tehnologiju, a jesu potrebni za priobalnu. Većina stanovništva SAD-a živi na obali, te je i to razlog zašto vjetroelektrane na moru imaju smisla, jer bi proizvodnja bila relativno blizu potrošnji. Plutajući temelji riješili bi problem potencijala vjetra na Havajima, Zapadnoj obali i Sjevernom dijelu New Englanda koji su pretežno na dubinama većim od 60 metara, te se standardni temelji ne mogu koristiti na tim lokacijama.

    Projekt WindFloat, SAD/Portugal
    Principle Power iz Seattlea je developer tehnologije koji je fokusiran na srednje i velike dubine mora (veće od 40 metara) za tržište vjetroelektrana. Principle Power razvija temelj plutajućeg vjetroagregata koji koristi polu uronjivu tehnologiju WindFloat, koji se može postaviti neovisno o dubini mora, te tako može iskoristiti najbolje svjetske potencijale vjetra. WindFloat sadrži patentirane ploče za hvatanje vode u bazi svakog stupa. Ove ploče jako poboljšavaju stabilnost sustava zbog prigušivačkog utjecaja prilikom valovitog mora. Zbog te stabilnosti se za ovu tehnologiju mogu koristiti današnji komercijalni vjetroagregati. Dodatno, WindFloatov sustav smanjuje utjecaj udara vjetra, te tako osigurava optimalnu efikasnost konverzije električne energije. Sam dizajn WindFloata omogućava sastavljanje strukture na kopnu, te vuču iste do konačne lokacije. Sustav sidrenja koristi konvencionalne komponente kako bi se minimizirali troškovi i kompleksnost. Na WindFloatu bi se mogli koristiti vjetroagregati snage od 3 do 10 MW, sa promjerom rotora od 120 do 170 metara te visinom stupa od 80-90 metara. U veljači 2011. Principle Power, EDP, InovCapital i Vestas su potpisali ugovor za demonstracijski projekt prvog 2 MW WindFloata pokraj obale Portugala. Pilot u prirodnoj veličini je u pogon ušao u listopadu prošle godine.

    1

    Projekt Pelastar, SAD
    Glosten Associates, inženjerska tvrtka iz Seattlea od 2006. razvija projekt Glosten PelaStar koji koristi TLP tehnologiju. Glavne značajke ovog projekta su stabilna platforma koja se može koristiti i za sadašnje i za buduće vjetroagregate, mogućnost sastavljanja cijele platforme u luci, čelična struktura uobičajena za tipične metode gradnje u lukama, troškovna konkurentnost, projektiranje za rad na 25 godina, mogućnost korištenja sa različitim vjetroagregatima, dubinama mora i uvjetima okoliša, te sidrenje korištenjem čelične cijevi ili sintetičkih tetiva. U srpnju prošle godine su Glosten Associates objavili planove za komercijalizaciju svoje plutajuće platforme, a krajem prošle godine su dobili nagradu od SAD-ovog odjela za energiju za smanjenje troškova energije. Osim toga je Pelastar prošle godine odabran od strane Sveučilišta Maine za demonstracijski projekt plutajućeg vjetroagregata i to između 14 projekata. I za kraj je Glosten izabran kao projekt za program Velike Britanije pod nazivom UK Carbon Trust Offshore Wind Accelerator Program koji će financirati demonstracijski projekt.
    2

    Projekt DeepCwind, SAD
    Misija DeepCwind konzorcija je postaviti saveznu državu Maine za državnog predvodnika u plutajućim tehnologijama vjetroelektrana preko istraživačke incijative koju financiraju SAD-ov Odjel za energiju, Državna znanstvena fondacija i drugi. Konzorcij predvođen Sveučilištom Maine uključuje sveučilišta, elektroprivrede i neprofitne organizacije; veliki spektar industrijskih predvodnika u morskom projektiranju, proizvodnji i gradnji te tvrtke sa iskustvom u projektima vjetroelektrana, analizi okoliša i zakonima, kompozitnim materijalima i investicijama u energetiku. Glavni ciljevi projekta su parcijalno potvrditi aeroelastične/hidrodinamičke modele koje je razvio NREL, optimizirati dizajn platformi integracijom lakših, dugotrajnijih i hibridnih kompozitnih materijala, te razviti cijeli projekt jedne ili više platformi u manjoj veličini za vjetroagregate snage od 10 kW do 250 kW koje bi se testirale na testnoj lokaciji Sveučilišta Maine na dubinama od 60 metara. U svibnju prošle godine je Sveučilište Maine odradilo veliku količinu testiranja u bazenu na lokaciji u Nizozemskoj, a testirale su se različiti modeli plutajućih platformi koje koriste TLP tehnologiju.

    3

    Projekt AFT, SAD
    Nautica Windpower je razvila digitalne prototipove za izvođenje ekstenzivnih studija pogona i optimizaciju dizajna. AFT (tehnologija Spar) koji je nastao iz toga postiže mnogo niže troškove zbog veće količine proizvodnje u samoj luci, transporta jednostavnim barkama i eliminacije kranova i specijalnih brodova iz procesa postavljanja vjetroagregata. Jedno mjesto za sidrenje u moru također smanjuje troškove izgradnje pod morem. Nautica Windpower je također napravila mnogo u pogledu testiranja vjetroagregata u okolišu na modelima. U prvoj fazi su se koristili mali modeli tornja u bazenima kako bi se istražila statička stabilnost različitih komponenti. Kasnije su stvoreni veliki modeli sa rotorskim sustavom koji su se prvo koristili u mirnim vodama malih jezera, a onda na velikim valovima velikih jezera. Testiranja na velikim Američkim jezerima su pokazala stabilnost AFT-a u teškim uvjetima na način da se procjenjuje da bi AFT u prirodnoj veličini bez problema prošao uvjete uragana. Sam AFT ima dvije lopatice, te koristi 75% manje materijala (u ukupnoj masi) čime se uvelike smanjuju troškovi. Trenutačno je u razvoju srednji model AFT-a, a sada su u fazi preliminarnog inženjerskog projektiranja. Također se traži A runda investiranja za gradnju i demonstraciju AFT-a pokraj obale SAD-a, Azije ili Europe. Nautica Windpower očekuje da će ući u tržište sa limitiranim prvim serijama 5 MW plutajućeg vjetroagregata u 2014.

    4

    Projekt Ideol, Nizozemska
    Ideol surađuje sa svojim industrijskim partnerima na lansiranju prvog prototipa vjetroagregata snage 5-6 MW u 2013. godini, te na izgradnji prve predserijske vjetroelektrane snage 50 MW u 2015. godini. Cilj tvrtke je demonstrirati da je plutajuća platforma alternativa fiksnim na početnim dubinama od 35-40 metara. Cilj je postići troškove izgradnje i instalacije na ispod 1 M€/MW, uključujući postavljanje vjetroagregata u lukama, te mogućnosti korištenja na dubinama od 35 metara. Sam model je kompatibilan sa vjetroagregatima koji su dostupni na tržištu, te nikakve veće modifikacije neće biti potrebne. Kako tvrde, glavne prednosti u odnosu na konkurenciju su dva do tri puta manji troškovi gradnje i instalalcije, manje dimenzije (samo 40 metara širine za 5 MW vjetroagregat), jednostavan pristup za održavanje i inspekciju, visoki udio lokalne komponente, te odlična statika.
    5
     
    Projekt WindSea, Norveška
    Predvodnici i vlasnici ovog projekta su NLI, koja je inženjerska tvrtka koja se fokusira na industriju plina i nafte, te Force Technology koja je konzultantska tvrtka u energetskom sektoru. Ostali partneri u projektu su Riso DTU, SeMar, Scana Industrier ASA i Moog Inc. Prva ideja za projekt je nastala 2005. godine, a 2009. su dobili financiranje od Norveške vlade, te patent godinu dana kasnije. Od tada su u potrazi za novim partnerima, te nisu poznati planovi za pilot elektranu. Što se tiče tehničkih detalja, radi se u polu uronjenoj platformi sa tri stupa na kojima bi bili vjetroagregati snage 3,6 MW i promjerom rotora od 104 metra.

    6

    Projekt HiPR Wind
    Projekt HiPR Wind je novi pristup budućoj tehnologiji vjetra koji se prožima kroz više sektora. Ovaj petogodišnji projekt ima cilj otključati nova morska područja većih dubina omogućivanjem istraživanja vrlo velikih plutajućih vjetrotagregata. Na projektu radi 10 partnera, a predvodi ih Acciona Energia. Za projekt je izabrana polu uronjiva platforma, te su početne faze projektiranja završene. Trenutačno se radi na certificiranju i dobivanju dozvola za lokaciju koja bi trebala biti pokraj Bilbaa u Španjolskoj. Pilot projekt u prirodnoj veličini bi trebao biti lansiran iduće godine.

    Projekt Diwet, Francuska
    Projekt Diwet koristi koristi platformu sa zateznim kranom (TLP). Vođa projekta je tvrtka Blue H iz Rennesa, Francuska, a partneri na projektu su Timolor iz Lorienta koji se bavi inženjeringom, gradnjom i održavanjem u gradnji brodova, Actimar iz Bresta koja se bavi oceanografskim uslugama, Institut de la Corrosion iz Bresta koji su stručnjaci za koroziju na moru, te Astrium iz Bordeauxa koja je tvrtka-kćer EADS-a, a bavi se razvojem kompozitnih struktura. Projekt ima istraživačke centre na nekoliko lokacija u Francuskoj, a sam sustav je projektiran za korištenje 3,5 MW vjetroagregata sa dvije lopatice. Zasada još nije određeno kada će krenuti sa pilot projektom.


    Projekt Xanthus Energy Sea Breeze, Velika Britanija
    O ovom projektu se ne zna praktički ništa osim da je 2002. predan patent za plutajući vjetroagregat koji koristi TLP tehnologiju. Ovakva platforma bi se koristila za dubine mora veće od 50 metara, te bi mogla izdržati valove do 20 metara. Ukupne dimenzije bi bile 44 m x 44 m x 3,5 m, a masa bi bila oko 2.000 tona. Za projekt bi se mogli koristiti vjetroagregati sa rotorom od 90 – 100 metara te visinom kabine od 72,75 metara.

    Projekt Sea Twirl, Švedska
    Osnivač projekta je Daniel Ehrnberg, koji je ideju dobio tokom eksperimentalnog testiranja na Sveučilištu Gothenburg gdje su koristili vodu za rotiranje velikih vjetroagregata a i za spremanje energije. Za testiranje ideje je napravljeno nekoliko prototipova koji su pokazali odlične rezultate. Prije dvije godine je osnovana tvrtka koja razvija projekt, a cilj je bio izraditi treći prototip koji je napravljen prošle godine, te je isproban na zapadnoj obali Švedske. U kolovozu prošle godine je tvrtka napravila i 1:50 prototip koji je uspješno testiran na moru do brzine vjetra od 25 m/s i na valovima od 2 – 3 metra. U isto vrijeme je napravljeno i teoretsko tesitranje na 1:500 modelu. Tvrtka sada analizira uspješna testiranja, te traži partnere za budući razvoj. SeaTwirl koristi spar tehnlogiju na koju ide vjetroagregat sa vertikalnom osi vrtnje, te kuglastim prstenom za mogućnost spremanja energije. On rotira od vrha prema dnu do samog generatora. Jedino što se ne vrti je sustav za sidrenje. Time se masa rotirajućeg vjetroagregata apsorbira u vodi. Procijenjeno je da bi se mogla izgraditi jedinica sa nazivnom snagom 10 MW i godišnjom proizvodnjom od 39.000 MWh, te energijom spremanja od 25.000 kWh. Za sada nije najavljena iduća faza prototipa.

    Projekt Gusto Trifloater, Nizozemska

    GustoMSC razvija projekt Trifloater, a u čijoj su početnoj fazi sudjelovali ECN, TNO, Marin, Lagerwey i Delft tehnološko sveučilište. Trenutačno se koncept razvija sa ECN-om i Marinom uz potporu Nizozemske vlade. Razvoj je počeo još 2002., te se projektira za dubine mora veće od 50 metara i uvjete na Sjevernom moru. Zadnji dizajn je za 5 MW vjetroagregat, a testiranja u bazenu su rađena u svibnju prošle godine.

    Projekt Hexicon, Švedska
    Hexicon je Švedska tvrtka koja specijalizira u velikim, plutajućim platformama za energiju vjetra i valova. Ovaj koncept ima potporu vlada Švedske, Malte i Cipra preko EU investicijskog programa za obnovljive izvore energije NER300. Preko tog projekta više od 20 tvrtki sudjeluje kao konzultanti, partneri i izvođači uključujući ABB, Arevu i druge. Njihov model A480 ima oblik heksagona čiji je promjer 480 metara, a trebao bi imati 16 stalnih članova posade. Prototip bi se trebao graditi kraj obale Malte a projekt bi imao 6 x 6,5 MW vjetroagregata s horizontalnom osi vrtnje, te 30 x 0,5 MW vjetroagregata s vertikalnom osi vrtnje. Time bi ukupna energija vjetra na platformi bila 54 MW, a usto bi koristila i energiju valova instaliranom snagom od 15 MW. Ukupna bi snaga platforme stoga bila čak 69 MW.

    Japan ima malo plitkog mora koje bi se moglo iskoristiti za priobalne vjetroelektrane, te se zato tamo razvija veći broj projekata plutajućih vjetroelektrana. Plutajuće strutkure se u Japanu razvijaju više od 20 godina, a većinu njih je financirala Japanska vlada. Ipak, Japanska industrija do sada nije htjela komercijalizirati ta istraživanja zato što nije bilo poticaja za priobalne vjetroelektrane, što se promijenilo nakon nukleanog incidenta u Fukushimi u ožujku prošle godine. Japan je vrlo brzo nakon toga odlučio podržati plutajuće projekte vjetroelektrana, te je već u studenom prošle godine lansiran model u zaljevu Hakata u Kyushu. U lipnju ove godine je pušten u pogon prototip u omjeru 1:2 pokraj otoka Kabashime u Kyushu, a model u stvarnoj veličini se očekuje iduće godine. U isto vrijeme ove godine je Mitsubishi pustio u pogon 2,3 MW priobalni vjetroagregat na gravitacijskom temelju pokraj grada Choshi na ulazu u zaljev Tokyo. Iduće godine će pak krenuti pilot projekt plutajuće vjetroelektrane koju financira Japanska vlada, a čiji će rezultat biti vjetroelektrana sa dva vjetroagregata na tri različita temelja do 2015. godine. Time će Japan postati predvodnik u tehnologiji plutajućih vjetroagregata stvarne veličine.

    Projekt Fukushima
    Japanska vlada u ovaj projekt ulaže oko 160 milijuna dolara, a očekuje se da će projekt koristiti feed-in-tarifu koja je stupila na snagu od srpnja ove godine te iznosi 23 yen (0,22 eura) po kWh na 20 godina. Prvi cilj ovog projekta je postaviti temelje za gradnju najveće svjetske plutajuće vjetroelektrane, te razvoj komponenti i tehnologije za gore navedeno. Drugi cilj je razviti električne sustave i razviti jednu platformu za plutajuće vjetroelektrane, a testirat će se tri tehnologije. Potencijal vjetroelektrana na moru u Japanu se procjenjuje na čak 608 GW. Projekt se nalazi na dubinama od 100-200 metara, udaljenost od obale je više od 20 kilometara, a očekuje se ukupna snaga projekta od oko 15 MW. Projekt vodi konzorcij predvođen Marubeni Corporation, a sudjeluju i Sveučilište Tokyo, Mitsubishi Corporation i Mitsubishi Heavy Industries, IHI Corporation, Mitsui Engineering & Shipbuilding, Nippon Steel Corporation, Hitachi Ltd, Furukawa Electric Co, Shimizu Corporation i Mizuho Information & Research Institute. U prvoj fazi projekta koja je u tijeku postavlja se jedna plutajuća transformatorska stanica na naprednoj tehnologiji spar (potporanj u obliku jarbola) sa 25 MVA, i naponom od 66 kV, te jedan vjetroagregat snage 2 MW na polu uronjivoj platformi sa četiri stupa od Fujija/Hitachija. U drugoj fazi koja će trajati od 2013. do 2015. će biti postavljena još dva hidraulička vjetroagregata koja će proizvesti Mitsubishi na dvije različite platforme, i to na polu uronjivu platformu sa tri stupa i na napredni spar. Mitsubishi Zosen je samostalno počeo razvijati svoj projekt polu uronjive platforme prije par godina. Paralelno s time je radio i na platformi preko pontona. Na kraju su se u ožujku ove godine priključili projektu Fukushima sa svojom polu uronjivom platformom. IHI Marine United je razvio svoju tehnologiju. Napredni spar u suradnji sa Sveučilištem u Tokyu. Još u travnju prošle godine je testiran model 1:50 u posebnom bazenu, te su planirali izgradnju dva umanjena pilot projekta u 2012. IHI-jev projekt je kao i Mitsubishijev u ožujku izabran za testiranje sa 7 MW vjetroagregatom kao dio Fukushima projekta. Osim toga je IHI mjesec dana ranije objavio da sa japanskom tvrtkom JSW radi na razvoju 2 MW priobalnog vjetroagregata za svoju spar platformu.

    Projekt Kabashima
    Projekt plutajuće vjetroelektrane Kabashima predvode Japansko Ministarstvo okoliša, Kyoto University Marine Development Co., Fuji Heavy Industries, Toda Construction i National Maritime Research Institute of Japan. Među originalnim sudionicima projekta su bili Sasebo Heavy Industries, Toda Construction, Nippon Hume, J-Power te Kyoto University. Trenutačno u pogonu imaju jedan 100 kW vjetroagregat, a tokom iduće godine se planira pilot projekt u stvarnoj veličini sa 2 MW vjetroagregatom. Sam vjetroagregat će proizvesti Hitachi u suradnji sa Japan Steel Works. Lokacija se nalazi na dubinama od 80-100 metara, prosječna brzina vjetra je 7,5 m/s, a visina valova je prosječno oko 1 metar. Vjetroagregat koristi tehnologiju spar za usidravanje, a spar je razvijen od strane Kyoto Universitya i Toda Construction. Pilot projekt financira Japanska vlada.

    Projekt Wind Lens, Kyushu
    Ovaj projekt razvija Sveučilište Kyushu, odnosno tamošnji Odjel za dinamiku obnovljivih izvora energije. Sveučilište je 4. prosinca 2011. lansiralo pilot projekt na godinu dana koji koristi 18 metarsku plutajuću platformu sa vjetroagregatima snage 3 kW, a nalazi se 600 metara od obale zaljeva Hakata. Sam pilot projekt uključuje i korištenje solarnih panela. Projekt je financiran od strane Japanskog Ministarstva okoliša, a sami vjetroagregati su već uspješni testirani u pustinjskim uvjetima u Kinu. Druga faza projekta će se raditi sa platformom od 60 metara koja će se nalaziti 2 km od obale, a imati će TL sidrenje.

    Shimizu Corporation platforma
    Shimizu Corporation zajedno sa Sveučilištem u Tokyu, Tokyo Electric Power Company i Penta Ocean Construction radi na projektu plutajuće plaformu koja koristi polu uronjivu tehnologiju. Vremenski razvoj ovog projekta još nije poznat, ali se pretpostavlja da Shimizu kao i većina drugih projekata planira 2017. kao rok za lansiranje projekta. Glavni akademski savjetnik za projekt je Prof. Ishihara sa Sveučilišta u Tokyu.

    Mitsui Shipbuilding platforma
    Mitsui Shibuilding razvija TLP tehnologiju u suradnji sa Sveučilištem u Tokyu, Shimizu Corporation, Maritime Reseach Institute of Japan i Tokyo Electric Power Company. Mitsui je dio projekta Fukushima te se tamo spominje kao isporučitelj polu uronjive platforme, ali web stranica Mitsuija spominje TLP platformu, tako da situacija s ovime projektom nije u potpunosti jasna.

    National Maritime Research Institute of Japan platforma
    National Maritime Research Institute of Japan je nezavisni istraživački institut kojeg financira Japanska vlada, te koji radi istraživanja za privatne tvrtke koje te usluge plaćaju. Fokus im je na tehnologiji gradnje brodova i na sigurnosti mora i morskog okoliša. Institut je puno istraživao plutajuće morske strukture, uključujući one za priobalne vjetroelektrane, te ima svoj vlastiti duboki bazen za testiranje. Incijalno su razvijali plutajući šlep od kojeg su odustali zbog određenih problema, te su nakon toga prešli na izradu projekta plutajućeg spara koji je sada glavni fokus. Testiranja u bazenu su napravljena, slijedeći korak je projektiranje lopatica. Prijavili su i patent, a NMRI sudjeluje i u projektu Kabashima.

    Projekt Hitachi Zosen
    Projekt Hitachi je započet 2004. u odjelu za gradnju brodova Hitachija. Zbog restruktuiranja tvrtke projekt je prekinut i stopiran 2010. U prosincu 2011. Hitachi Zosen je objavio ponovni rad na projektu sa ciljem da platforma postane dostupna 2013. Glavni članovi razvoja više nisu na projektu zbog njegove obustave 2010. Hitachi je dio konzorcija Fukushima, ali samo za isporuku električne opreme za plutajuću platformu transformatora. Najpoznatije Japanske poslovne novine Nikkei Shimbun su 4. rujna 2012. objavile članak u kojem tvrde da će Hitachi zajedno sa drugim tvrtkama kao što je Toshiba izgraditi priobalne vjetroelektrane u Japanu u vrijednosti 1,5 milijardi dolara. Pilot projekti snage 7,5 MW će biti gotovi do 2016., a tokom idućih 10 godina bi izgradili vjetroelektrane snage 300 MW. Hitachi bi isporučio plutajuće temelje, a Toshiba opremu za vjetroagregate. Toshiba je nedavno kupila 34% proizvođača vjetroagregata Unison, te je time postala najveći dioničar te tvrtke. Lokacija te vjetroelektrane još nije poznata.

    Zaključak
    Ovaj pregled plutajućih demonstracijskih projekata vjetroelektrana pokazuje da postoji veliki broj potencijalno isplativih tehnologija koje bi mogle postati komercijalne tokom ovog desetljeća, a usto i cjenovno konkurentne. Većina projekata u višoj fazi razvoja se nalaze u Europi, ali ih nekoliko ima i u SAD-u i Japanu. Biti će vrlo zanimljivo vidjeti koja tehnologija i koji projekti će se izboriti za prve komercijalne projekte plutajućih vjetroelektrana u svijetu, a koji će se najvjerojatnije prvo izgraditi u Velikoj Britaniji u sklopu njihove 3. runde projekata priobalnih vjetroelektrana.
    www.vjetroelektrane.com

     

    Plutajuće vjetroelektrane - idući korak razvoja?

    Steve Sawyer, glavni tajnik GWEC-a (Svjetskog vijeća za energiju vjetra) je napisao jedan vrlo zanimljiv članak o plutajućim tehnologijima energije vjetra, te budućnosti tog tržišta koji prenosimo u nastavku članka. Razvoj plutajuće tehnologije vjetroelektrana nudi rješenje za neke logističke probleme, te probleme utjecaja na okoliš koji su povezani sa gradnjom priobalnih vjetroelektrana. Sada kada su neki pilot projekti ušli u pogon postavlja se pitanje da li je taj sektor financijski isplativ? Priobalna energija vjetra koja se prvi put pojavila u Danskoj prije 20 godina tek sada počinje sa ubrzanim razvojem. Procesi gradnje priobalnih vjetroelektrana su doživjeli velike vremenske zaostatke zbog teške adaptacije industrije, vlada i regulatora na prebacivanje fokusa sa kopnenih vjetroelektrana na priobalne. Sada se čini da su dječje bolesti, bar u sjevernoj Europi riješene i da konačno kreću sve veći projekti u kojima dolazi do sinergije i smanjenja troškova. S druge strane u zadnjih pet godina se pojavila nova vrsta plutajućih tehnologija koja bi mogla rješiti dva velika problema priobalnih vjetroelektrana: problem logistike i utjecaja na okoliš pri odabiru lokacije i izazov gradnje trajnih temelja u morskom okolišu na sve većim dubinama kako bi se što bolje iskoristili jači, stabilniji i manje turbulentni potencijali vjetra koji se nalaze na otvorenom moru. Osim toga, ideja da se temelj u potpunosti složi u luci i samo odveze brodom do lokacije je puno praktičniji nego gradnja temelja na samoj lokaciji što se sada radi, a koja je vrlo problematična zbog konstantno lošeg vremena na sjeveru Europe gdje se trenutačno nalazi velika većina priobalnih vjetroelektrana. Dodatno se time puno lakše rješavaju kvarovi jer se cijela konstrukcija može jednostavno brodom vratiti nazad u luku. Bonus je i što bi takve vjetroelektrane bile izvan vidokruga kopna, te ne bi smetale nikome.

    Prvi uspješni pilot projekti
    Prvi pilot projekt plutajućeg vjetroagregata je postavljen pokraj obale Sicilije u ljeto 2008. godine od strane tvrtke Dutch Blue H Group Technologies koja je postavila mali 80 kW vjetroagregat sa dvije lopatice na inovativnu polu-potopljenu platformu. Plan je bio postaviti i 2 MW vjetroagregat kasnije, ali to se još nije ostvarilo. Prvi pravi test ideje je bio poznati projekti Hywind Statoila koji je postavljen 200 metara jugozapadno od obale Norveške. Postavljen je temelj koji ide 100 metara pod more, sa promjerom od 8 metara (tzv. „spar buoy") koji podržava šest metarski temelj. Na tom temelju se nalazi standardni Siemensov 2,3 MW vjetroagregat. Projekt je u pogon pušten u rujnu 2009., te je bio izuzetno uspješan sa faktorom proizvodnje od 40% i bez problema je izdržao i oluje koje su kao nuspojavu uzrokovale valove visoke i do 11 metara. Najveće pitanje koje je sve mučilo je što će biti sa strukturalnim, električnim i hidrauličkim sustavima vjetroagregata koji se sam vrti na vrhu platforme koja je pomična. Odgovor na to pitanje je, tako za sada izgleda, ništa posebno pošto zapravo i vjetroagregati na kopnu ostvaruju dinamičke pomake na vjetru, a i spar buoy platforma koja ide 100 metara pod more je vrlo stabilna, te se vrlo malo pomiče i to vrlo polako.

    Novi pilot projekti
    Drugi pilot projekt u punoj veličini je lansiran pokraj obale Portugala u lipnju prošle godine kroz konzorcij kojeg čine EDP, Repsol, Principle Power, ASM, InovCapita i Vestas pri čemu je Vestas isporučio 2 MW V-80 vjetroagregat koji se nalazi na polu-uronjivoj WindFloat platformi o kojoj smo već pisali na ovim stranicama. Prošlo ljeto je postavljena i plutajuća priobalna platforma pokraj Nagasakija na jugu Japana. Radi se o 100 kW Fujijevom vjetroagregatu koja isto koristi „spar buoy" platformu. Osim toga planiraju se i drugi projekti uključujući i 2 MW Hitachijev vjetroagregat koji se treba postaviti ove godine. Iduće godine se planira postaviti i Mitsubishijev 7 MW vjetroagregat na polu-uronjivoj platformi. Drugi Mitsubishijev vjetroagregat bi trebao bit postavljen 2015., na naprednijoj platformi. Krajem svibnja je postavljen i prvi plutajući vjetroagregat u SAD-u pokraj Maine i to u jednoj osmini prave veličine. Model od 6 MW se planira postaviti najranije 2017. godine. Jedna od glavna prednosti ovakvih platformi je da teoretski postoji mogućnost gradnje vjetroagregata pojedinačne snage od 10, 12, 15 pa čak i 20 MW. Ipak, incijalni troškovi ovakvih projekata su vrlo visoki te će biti potrebno mnogo godina testiranja da se procjeni ekonomičnost i pouzdanost platforme. A nakon toga će biti potrebno osmisliti način kako izgraditi velike projekte da budu financijski isplativi.
    Izvor: www.gwec.net 

    Pročitano 2626 puta

    Energetski Projekti

    hrastovic energetski projekti banner

    Energetski Video

    hrastovic energetski video banner

    Random video

    Udruga SOLAR

    Udruga SOLAR  je nastala 2011. godine kao potreba organiziranja civilnog društva u smjeru korištenja i primjene obnovljivih izvora energije, primjene alternativnih izvora energije te povećanja energijske učinkovitosti na razini korisnika i lokalne zajednice.

    Opširnije

    O nama

    Hrastović Inženjering d.o.o. od 2004. se razvija u specijaliziranu tvrtku za projektiranje i primjenu obnovljivih izvora energije. Osnova projektnog managementa održivog razvitka društva je povećanje energijske djelotvornosti klasičnih instalacija i zgrada te projektiranje novih hibridnih energijskih sustava sunčane arhitekture.

    Cijeli živi svijet pokreće i održava u postojanju stalni dotok Sunčeve energije, a primjenom transformacijskih tehnologija Sunce bi moglo zadovoljiti ukupne energetske potrebe društva.

    Kontakt info

    HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o.

    Dario Hrastović, dipl.ing.stroj.

    Kralja Tomislava 82
    31417 Piškorevci
    Hrvatska

    E-mail:dario.hrastovic@gmail.com
    Fax: 031-815-006
    Mobitel:099-221-6503
    © HRASTOVIĆ Inženjering d.o.o. - design & hosting by Medialive